Radnja:
Élisabeth (Marie-Georges Pascal) putuje vlakom iz Pariza u malo vinogradarsko selo gdje je čeka zaručnik. Nekoliko kilometara prije cilja, u njen kupe ulazi čudan mladić s gnojnim ranama na vratu i licu. Nakon što ubije njenu suputnicu, ona zaustavlja vlak i trkom bježi preko polja. Kako se radnja raspliće, doznajemo da su svi stanovnici u okolici zaraženi misterioznom bolešću. Po tijelu su im se pojavili gnojni čirevi i svi su se preobrazili u manijakalne ubojice, a Élisabeth se probija kroz njihove redove, nezaustavljiva na putu do svog zaručnika.
Osvrt:
Prava je šteta što je europska horror-kinematografija s kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća uglavnom zanemarena na ovim prostorima jer, sudeći po nekoliko filmova koje sam pogledao u zadnje vrijeme, svakako ima što za pružiti. Obično se takvi filmovi odlikuju upotrebom jarkih boja, zanimljivim eksterijerima i sanjivom atmosferom... A ni ovaj nije iznimka. Gotovo cjelokupna radnja odvija se na otvorenom, po francuskim pustopoljinama i pitoresknim gradićima, vinogradima i ruševinama srednjovjekovnih zamkova. Ljepota spomenutih lokacija privlači pažnju gledatelja, skrećući je s pomalo usporene, ali nipošto dosadne radnje.
Sve je u ovom filmu na svom mjestu, uz nekoliko rupa u scenariju (koje slobodno možemo zanemariti). Čak su i specijalni efekti odlično izvedeni, što je iznenađujuće obzirom na vrijeme nastanka filma. Istina, u sceni odrubljivanja glave sjekirom očigledna je upotreba lutke, ali scena unatoč tome djeluje prilično uznemirujuće. Ostali efekti se svode na gnoj, krv i kraste zaraženih, i jedno ubojstvo vilama izvedeno s rijetko viđenim stilom.
Savjetujem gledanje svima kojima su dosadili horrori s Jasonom i Freddyjem, Jeepersima i Creepersima, masakri u omiljenom srednjoškolskom kafiću uz zvuke nu-metala ili hip-hopa i ostali adrenalinsko-nabrijani videospotovski proizvodi suvremene kinematografije. U odnosu na to, ovaj film izgleda gotovo romantično... Noćna mora oslikana pastelnim bojama.
Highlightovi:
|
|