|
(Ne, niste zalutali na stranicu posvećenu mulletima)
"Jeans generacija" je naj-80's album. Ima otprilike sve ključne elemente osamdesetih:
- dvojica ih je, imaju fudbalerke i samo pjevaju - pritom senzualno njišu bokovima - "izlaze iz ormara" - casio bubanj - distorzirane gitare nasaftane chorusima - heavy metal solaže - neizbježni synthovi - samplovi "slap" basa ...i tako dalje. Ako baš moramo definirati glazbu reći ćemo da se radi o kombinaciji "Pet Shop Boysa", "Wham!" i... "Twisted Sister". Spot za pjesmu "I Wanna Rock" bi mogao biti isti i za "Oh Yeah" jer ide ovako: "Hajde ti danas baci svoje brige, Baci sve svoje probleme i knjige. Na kosu i ti stavi malo briljantina, I slobodni vrišti i digni glas, Muzika ova je za nas. Ona će svima odnijeti bol, Ona se zove rokenrol..." Ne znam kako je Komisiji Za Šund (ako je tada uopće postojala) izmakao ovako opasan kontrarevolucionarni materijal, ali na sreću omladina nije popizdila. Ipak, najbitniji je gay-faktor. Đimi prvi šokira zadrtu sredinu time što otvoreno pjeva o ljubavi prema Amerikancu u pjesmi koja se zove isto kao i album, a to što se album zove baš kao i pjesma znači da bi sav fokus trebao biti na njoj (nama ne izmiče nijedna skrivena poruka!). Pa kaže: "Kažu da je s one strane sad noć, U toj zemlji, kažu, ponoć će proć', I da je Johnny skinuo svoj stari jeans, A ovdje budi se dan... Oblačim na sebe isti taj jeans..." (zaboga, KAKO?!) "...I za Johnnyja dižem ruku u vis! Spavaj Johnny, neka te ne plaši mrak, Mi isti dišemo zrak..." Naš duo je ipak morao biti umjeren pa je jednu pjesmu posvetio (fuj) ženi ("Ti nisi žena za sva vremena"). Naravno da nije, pa žena je. Poslije nekoliko godina je i kod nas javno priznanje homoseksualnosti postala sasvim normalna stvar pa je duo zapjevao "Jer ti i ja, ja i ti, k'o vrući bojler kad ga staviš na tri". No, to je već vulgarno, neukusno i nije za nas. Ovo je bolje. Highlightovi:
|
|