Opis: Oni stariji će se sjećati vremena dok su našim kioscima carevali "pisani romani" na ekavici. "Vajat Erp", "Dok Holidej", "Buč Kasidi i Sandens Kid" i slični biseri tiskani su u "NIŠRO Deačja Knjiga" iz Gornjeg Milanovca, a najsvjetliji trash-dragulj među njima su "Ninđa" romani iz pera stanovitog "Dereka Finegana". Roman prepoznatljivog plavog covera svaki nas je mjesec uveseljavao novim zgodama "prvog Amerikanca koji je uspeo da otkrije jednu od najbolje čuvanih tajni drevnog Japana - tajnu ninđucua". Taj "prvi Amerikanac" je glavom i bradom Lesli Eldridž, koji se uz pomoć svojih vjernih pomoćnika Sumiko i Tabasko Pita bori protiv "stoglave aždaje organizovanog kriminala"... Trash čimbenik: Ako ikad budem krenuo stopama gospodina Klaića i izdam nekakav rječnik stranih riječi i pojmova, uz pojam "šund" ću prepisati nekoliko citata iz jednog od "Ninđa" romana. Bilo kojeg, nije ni važno o kojem broju je riječ. Radnja i glavni negativci se mijenjaju, ali osnovne postavke su uvijek iste: hektolitri krvi poglavlje posvećeno opisu pojma "haragei - tajanstveno šesto čulo ninđi" opisi seksualnih podviga našeg Leslija (uvijek su u igri barem tri-četiri "rasne lepotice") prisjećanje na učitelja senseija Tanaku hektolitri krvi hvalospjevi nadljudskim sposobnostima ninđi hektolitri krvi hektolitri krvi pogibija glavnog negativca patetičan poetski završetak koji opisuje "zalazak krvavog sunca", "blesak čeličnih zvezda" ili "talase koji u laganom ritmu zapljuskuju obalu, kao da žele da speru svu pokvarenost ovoga sveta"... Kad sam se prihvatio pisanja ovog osvrta, imao sam ideju predočiti trashdioznost ovog serijala brojnim citatima, ali upravo sam odustao od tog koncepta. Dolazi ljeto i godišnji odmor, zato trkom na najbliži buvljak i kod prodavača rabljenih stripova potražite bilo koju "Ninđa" epizodu. Pitate se kakve to veze sad ima s ljetom i godišnjim? Vjerujte mi da nema boljeg štiva za izležavanje u debeloj hladovini borove šume negdje u Srednjoj Dalmaciji, niti ima boljeg ugođaja za uživanje u avanturama "tria hrabrih boraca koji se ne libe baciti u koštac sa zločinačkom organizacijom". A najbolje od svega je da uopće nije bitno jeste li čitali dotičnu epizodu... Dapače, kad stignete to kraja priče, slobodno možete krenuti ispočetka. Svako čitanje izaziva tupilo, mozak lagano utrne, a brige nestaju... A upravo to i želimo od godišnjeg odmora, zar ne? Upozorenje! Na buvljacima se često zna naići na plagijate koji ne zaslužuju nositi časno ime "Ninđa". Original ćete najlakše prepoznati po nježno-plavoj nijansi omota, a ako prilikom kupovine pitate prodavača "Imate li plave ninđa romane?", mogućnost greške je minimalna. Hmm... No dobro, ipak ću završiti citatom. Nije mi se dalo pretipkavati, pa sam se poslužio jednim od postova s h.a.t. iz predgoogleovskog doba (spešl tnx kolegi D. Scott Parsleyu): Kratki izvadak iz epizode br. 92: "Sunce o oku, smrt u srcu": "Psujući kroz zube, Calmers je zgrabi oko zadnjice, pokusavajući da strgne tanku, iznenadjujuće jaku svilu. Trgao se na šum iza sebe i naglo okrenuo, zatvarajući hitro ziper na pantalonama. Neka je proklet ako priredi predstavu toj dvojici prljavih voajera! Fukuda zastade na otvorenim vratima i mutnim očima se zabulji pred sebe. Okruglo lice bilo mu je pepeljasto, obe ruke čvrsto stisnute na trbuhu, tako da Calmersu na pamet pade apsurdna pomisao kako pod jaknom krije neku žustru malu životinjicu koja se uporno bori da izađe... - Šta se, do đavola, dogodilo? Fukuda? Japanac hitro ovlaži jezikom usne. - N-n-n - prostenja. - N, n... - Šta? Fukudine šake ne izdržaše pritisak pod jaknom i naglo se razdvojiše. Calmers užasnuto kriknu, ustupajući korak unazad. Kroz horizontalni prorez na koži jakne navre najpre talas crne krvi, a za njim, nalik ružičastim zmijama, creva iz Fukudine utrobe! - Ninđa! - reče Japanac razgovetno, padajući na kolena. - Ninđa je tu!"

Oleg