|
Sam naziv albuma prvijenca Lakih Pingvina govori mnogo, a možda i sve.
Laki Pingvini, pioniri jugoslavenske plesne glazbe, su dobro znali na
koju publiku ciljaju. Jugo scena početkom osamdesetih je bila fokusirana
na rock, punk i novi val - žanrove preteške za mnoge, i bilo je pitanje
vremena kad će se pojaviti netko s drugačijim senzibilitetom. Netko tko
će sumorne tematike i pesimizam zamijeniti plesom i bezbrižnim tekstovima
koji veličaju ljubav ("uuu, ja volim nju/uuu, moju devojku" - "Moja Devojka")
i diskoteke i umjesto uobičajenog deranja na "šminkere" kao što su tada
radili Električni Orgazam ili Paraf, u istima je vidio potencijalnu publiku.
Prva snimka dostupna javnosti (demo verzija hita "Možda, možda" na demo
kompilaciji danas kultnog beogradskog Ventilatora 202) je već predstavljala
bend i njegovu filozofiju na najbolji način. "Hoćete lepo vreme/hoćemo
lepo vreme/hoćete lepe žene/hoćemo lepe žene/hoćemo iste stvari/hoćemo
lepe stvari/aj jajaja..." je bila mala hedonistička himna jugoslavenske
omladine koju nije zanimalo ni da li "nijedne nema bolje od naše policije"
niti tko su "kurvini sinovi". Prvi album frca od neskrivenog hedonizma,
a s tekstualne strane "Disko podvig" je vrhunac mozak-na-pašu poetike:
"...hoću da igram za sve
sve ljude sa ove planete
odavde do adis abebe
dok svetla se pale i gase
ja igram sa večitom nadom
da možda ću sresti i tebe
jer njegov je život u ritmu diska a disko je igra što zove na ples smatra se da je disko pogodan za zdravlje, ljubav i pogled na svet..." Osim bolno glupih tekstova ovu ploču krase analogne ritam mašine, dobra produkcija, synthovi i jako dobar gitaristički posao (!). Naravno, u pop svijetu jedino mjerilo je jačina pjesme i može li ona biti single, tj. ima li potencijal da postane hit. "Moja Devojka" je materijal za "heavy rotation", i bio je, no većina albuma se ipak sastoji od "fillera" sa smiješnim tekstovima. Ipak, plesni podij je dobio nove junake. Highlightovi:
Ocjena: 7/10
|
|