Plavi orkestar - Soldatski bal
Izdavač: Jugoton 1985.
 


Bit ćemo iskreni i priznati da svi znamo refrene od preko pola pjesama s ovog klasika. A to govori otprilike sve o veličini ovog izdanja. 1985. curice su vrištale za ovim dječacima koji su bili odjeveni kao kombinacije klošara, šminkera i... nečega, a pjevali o tome kako je bolje biti pijan nego star. I nikad nisu bili slavni kao 1985. kada je "Soldatski bal" otišao u tko zna koliko primjeraka. Njihov tadašnji mastermind manager Malkolm Muharem vjerojatno još živi od ovog izdanja. A imali su možda 19 godina u prosjeku, što i tekstovi pokazuju - svaka druga pjesma govori o "drugovima iz vojske" i o tome kako je vrijeme da se, jebiga, odraste. Na svu sreću, nisu odrasli, niti pokušali napraviti inteligentnu pjesmu, ali nijedna nije bila dovoljno simpatična i glupa kao pjesme sa "Soldatskog bala". Za onih 5 ljudi koji nikad u životu nisu čuli ovaj album, reći ćemo samo da se radi o maturantskoj ce dur a mol glazbi idealnoj za izvođenje na akustičnoj gitari...

...uz (ovo je jako bitno) primjese folka. Naime, mi Bosanci uvijek ubacimo malo onoga što tjera narod da popije koju i opiči ambalažu iste u zid. Plavi orkestar je išao toliko daleko da je angažirao (vjerojatno Malkolmova ideja) Nadu Obrić, staru pjevačicu narodnih pjesama čije je ime sigurno poznato vašim roditeljima. Tu su gostovali još i bubnjar EKV-a Firči, Jura Stublić, Aki Rahimovski i Peđa D'Boy (s njegovim radom i djelom ćemo se upoznati malo kasnije). Rokeri se pojavljuju u pjesmi "Stambol, Pešta, Bečlija" u kojoj se promoviraju sve pozitivne osobine bratstva i jedinstva. Konkretno, Peđa je u vojsci imao drugara iz "uže sinjske krajine" (hm... :) ), naš teen junak Loša je imao druga Makedonca (spojila ih mastika), Aki je imao jarana gore ispod Višnjika (ne znam gdje je to, ali mezili su dana dva, a šljivka dušu otvara), Loša je imao burazera iz Bečeja, a Jura je imao kompu Slovenca ali ih je posvadila kurva Slovenka. Dirljivo. Nada pak ima duet s Lošom u pjesmi "Šta će nama šoferima kuća" koja je vjerojatno prva fuzija rocka i harmonike. O svakoj pjesmi bi se mogao napisati oveći sastav, ali nema smisla - trk na buvljak po primjerak koji pucketa manje nego uobičajeno i s bolje očuvanim omotom (i možete se igrati tko je veći nostalgičar tako što ćete pogađati sve poredane face na jugoslavenskoj verziji "Sgt. Peppera").

Highlightovi:

  • "Čovjek u životu ima dvije ljubavi, jedna mu kuha, a druga mu je sudbina" ("Kad mi kažeš, paša")
  • "Šta će nama šoferima kuća"
  • Sevdah rock gitara koja otvara "Suadu", a ujedno i album
  • Unutarnji omot ima dirljive fotke sa služenja vojske
Ocjena: 10/10