Superman IV: The Quest For Peace
Izdavač: Warner Bros, 1987.
 

Režija: Sidney J. Furie
Scenarij: Christopher Reeve, Lawrence Conner
Gl. uloge: Christopher Reeve, Gene Hackman


Tagline:
Nuclear Power. In the best hands, it is dangerous. In the hands of Lex Luther, it is pure evil. This is Superman's greatest battle. And it is for all of us.

Radnja:
Superman (Christopher Reeve) se ovaj put prihvatio svog najzahtjevnijeg zadatka dosad. Odlučio je osloboditi svijet od nuklearnog naoružanja. Tu se u priču upliće i Supermanov vječni nemesis Lex Luthor (Gene Hackman), koji ima svoje vlastite interese. Uz pomoć Supermanove DNK stvara Nuclear Mana, svoj novi zločinački izum, pomoću kojeg bi jednom zauvijek uništio Supermana. Je li u tome uspio? Neću vam reći, ipak ćete morati pogledati film...

Osvrt:
Sjećam se svog djetinjstva i vlastite fasciniranosti superherojima. No, od svih njih, najviše sam bio fasciniran Supermanom i to poglavito zahvaljujući serijalu filmova sa karizmatičnim Christopherom Reeveom u naslovnoj ulozi. Kao sto je to već prilično poznati dio opće kulture, Superman se rodio na Kryptonu, planetu udaljenom mnogo svjetlosnih godina, koji kruži oko crvenog sunca. Isto tako je opće poznato da je taj planet uništen u velikoj kataklizmi i da je naš mladi Superman jedini preživjeli Kryptonac (dobro, nije jedini, ali to je tema za neku drugu recenziju). Njega su roditelji kao vrlu malu bebu poslali na Zemlju, jer će tu imati ogromne i običnom čovjeku nezamislive moći, zbog žutog sunca oko kojeg kruzi Zemlja. Ali da sad ne razvlačim ovu recenziju nebitnim detaljima o Supermanovu podrijetlu, bacit ću se na sami film. Za razliku od prvog dijela, koji se definitivno mogao smatrati dobrim filmom i klasikom na temu strip-junaka, te drugog koji je bio solidan, ovaj dio je daleko slabiji, ali i dalje dovoljno simpatičan da pruži jedno poslijepodne razbibrige.

Radnja samog filma je prilično djetinjasta, što se najvjerojatnije može zahvaliti činjenici da je ideju za sam film najvjerojatnije donio glavni glumac Christopher Reeve. Međutim, ako čovjek pokaže malo dobre volje, sama djetinjatost radnje postaje pozitivno loš element, koji doprinosi ukupnom doživljaju filma. Sjećam se da negdje na samom početku ima jedna skoro pa antologijska scena. Naime, Clark (Supermanov alter ego) zakasni na podzemnu. Vozač te iste podzemne usred vožnje doživi infarkt (samo krikne i padne na ploču...čovjek to treba vidjeti da bi povjerovao koliko je loše napravljeno), te se vlak otme kontroli. Superman naravno po dobrom starom običaju riješi stvar (stane nogom na prugu i izazove kratki spoj, koji zaustavi vlak :) ). Odmah u idućem trenutku se stvori ekipa vatrogasaca, kojoj Superman naravno objasni situaciju (citat: "Vozač će biti u redu. Doživio je samo infarkt."). Ali tu nije kraj, jer najsvjetliji trenutak cijele scene tek dolazi. Superman se prije odlaska okrene prema ljudima na stanici i mrtav hladan kaže: "Nadam se da ova nesreća neće utjecati na vašu odluku da koristite željeznicu, koja je ipak najsigurniji oblik javnog prijevoza." Cijeli film obiluje takvim visoko moralnim i obrazovnim porukicama, koje Superman dijeli skoro u jednakoj količini kao što Ash dijeli one-linere. :)

Daljnji ključni element radnje je činjenica da je Superman, na zahtjev jednog običnog djeteta, odrzao govor pred Generalnom skupštinom UN-a na kojoj je obećao da ce svijet riješiti nuklearnog oružja. To čini na način da presretne svaki ispaljeni projektil, koji skuplja u jednu ogromnu mrežu, koju na kraju samo zavitla u Sunce. Tu negdje u igru upada i Lex Luthor, koji brani interese švercera nuklearnog oružja i usput ostvaruje profit. Lexa Luthora glumi odlični Gene Hackman, i po meni sam Lex je (gledajući ukupno cijeli serijal filmova o Supermanu) jedan od najboljih strip-negativaca koji su se ikad pojavili u filmu. Gene je odglumio maestralno dajući jos jedan dašak humora u pomalo ustajalu baru neinventivnosti samog filma. Njegov lik je izvanredno inteligentan negativac, koji je možda i pretjerano svjestan svoje genijalnosti, kome je Superman jedina slaba točka u životu. Zajedničke scene njih dvojice su možda verbalno na razini osnovnoškolaca, ali to im ujedno i daje taj tako potreban šarm i nevinost (najbliže tome sto sam vidio u sličnim filmovima je onaj odnos koji su gajili Batman i Jocker). Sve u svemu, te scene su po meni vrhunac filma.

Lex svoj zločinački genij pokazuje svojim planom da uništi Supermana, te zaradi zilijune dolara od ponovnog pokretanja utrke u nuklearnom naoružanju (ako je vjerovati ovom filmu izgleda da sve zemlje svijeta svoje projektile kupuju od švercera. Pa čak i SAD i CCCP). Taj plan ukljucuje kradju Supermanove DNK (iz vlasi kose, koju je Superman donirao muzeju :) ). Pomoću njegove DNK napravi protoplazmu, koju će Superman ne znajući lansirati na sunce i tako pokrenuti proces kloniranja. Novonastalo biće je Nuclear Man, supernegativac pod kontrolom Luthora (Hackman mu čak i daje glas) koji ima sve sposobnosti kao i Superman (plus neke novije, destruktivnije), a jedina mana mu je što radi na solarni pogon. :)

Da, da... Kao što već rekoh, kroz cijeli film se provlače takve moralne pouke, poput štetnosti nuklearnog oružja, opasnosti od kloniranja ljudi, te budućnosti u solarnoj energiji. Ostatak filma se uglavnom svodi na razularenu destrukciju Metropolisa od strane Nuclear Mana (ima tu svega: rušenja Kineskog zida, izazivanja vulkanskih erupcija, bacanja Kipa slobode na grad, tučnjave na Mjesecu, izazivanja umjetne pomrčine Sunca...za svakoga ponešto).

Sad sto se tehničke strane filma, tu mu se nema što zamjeriti. Specijalni efekti su za to vrijeme izrazito kvalitetni što ukazuje na činjenicu da je film imao i više nego pristojan budžet. Akcijske sekvence su još i dobro izvedene, ako zanemarimo njihovu samu tragikomičnost. Scenarij je prilično šupalj, ali ako smo dobre volje to nećemo uzimati kao otežavajuću okolnost. Glumci su prilično standardni u svojim ulogama (uz navedenog Hackmana koji je impresivan), što je razumljivo obzirom da je ovo već četvrti film iz serije i da su imali vremena da se udomaće u njima. Redatelj je pokazao da je možda čak i više od zanatlije, kakvima se obično povjeravaju ovakvi projekti (nastali po ideji glavnog glumca), jer je iz prilično šupljeg scenarija uspio složiti film koji ima svojevrstan početak i kraj, te nekakav normalniji protok radnje kroz njega. Sve u svemu, ako ste ljubitelj serijala ovo ne smijete propustiti (pih...ako ste pravi ljubitelj serijala, film ste već odavno pogledali i ovu recenziju uopće ne morate čitati. :) ), ali čak i ako niste ljubitelj, možete ga slobodno pogledati uz otvoreni um i dobro srce, da možete filmu oprostiti sve nebuloze koje se u njemu pojavljuju