Yor, the Hunter from the Future
Izdavač: Gaumont , 1983.
 

Režija: Antonio Margheriti
Scenarij: Robert Bailey
Gl. uloge: Reb Brown, Corinne Clery, Luciano Pigozzi
Radnja:
Yor (Reb Brown) je plavokosi moćni ratnik koji je sišao s planine u potrazi za svojim korijenima, a jedini clue koji ima je čudan medaljon koji nosi oko vrata otkad zna za sebe. Potraga ga vodi kroz postapokaliptičnu pustinju koja vrvi dinosaurima i lijepim djevama koje čekaju da budu spašene od dinosaura. Nakon što spasi jednu od tih djevojaka, poglavar njenog plemena mu otkrije da je vidio medaljon identičan njegovom kod Kraljice Pustinjskih Ljudi. Naravno, takvo saznanje zagolica Yorovu znatiželju i Yor kreće u potragu za Kraljicom, a spašena djevojka Ka-Laa (Corinne Clery) i njen stari poočim Pag (Luciano Pigozzi) mu se pridružuju u potrazi. I tako naš veseli trio kreće u avanturu.

Osvrt:
"Yor's strong, he's our man!"

Kad sam predložio svojoj djevojci i njenoj frendici da pogledamo ovaj film, ni slutio nisam da me čeka sat i pol vremena urnebesnog plakanja od smijeha, smijeha kakvog nisam iskusio u cijelom dosadašnjem životu. Dobro, pretpostavio sam da će biti jaaaako zabavno - naslov je iznimno obećavajući, čuo sam puno dobroga o filmu, a i činjenica da se radi o talijansko-tursko-francuskoj koprodukciji nije zanemariva. Ali, ipak me je zateklo...

No, krenimo od početka. Za vrijeme trajanja uvodne špice, dok naš Yor trčkara pustinjom svira nekakva grrrrrrrroozna valjda-disko-wannabe pjesmica ("Yor's strong, he's our man!"). Zatim Yor ubije dinosaura (ili što god mu se nađe na putu). Pa malo koketira (o tome kasnije) sa svakom ženom koja se nađe u blizini. Pa opet malo trčkara. Pa se sve to tako izmjenjuje tijekom prve polovice filma. A onda počinje pravi urnebes, ali moram se suzdržati i ne napisati ništa o tome. Zašto? Jer stvarno ne bih volio nikome uskratiti osjećaj nevjerice koji raste iz scene u scenu... Samo ću vam otkriti da sam u jednom trenutku kroz smijeh izjavio "E, jebote, ako se negdje pojave roboti, ovo je najbolji film ikad!". I onda... guess what! :)

Još jedan trenutak za pamćenje je slow motion za vrijeme borbe plamenim mačevima (ne pitajte! :) ) u špiljama Pustinjskih Ljudi. Kako najjednostavnije postići slow motion efekt? Redatelj je to riješio tako da je natjerao glumce da se kreću duplo sporije. :) E, sad, lako je sporije mahati mačem i glumiti da sporo vičeš, ali kako pasti usporeno? Ja nemam pojma, a očigledno ni jadnici koje je dopao zadatak da to odglume...

A sad o malo o Yorovom koketiranju. Unatoč papirnatim čudovištima, glumi koja redefinira pojam "očajno" i radnji toliko glupoj da osjećate kako vam mozak trne, trenuci u kojima se Yor nabacuje ženama su najsmješniji djelovi filma. To je nešto neopisivo. Tako glupast smješak nikad nije zabilježen na filmu. Evo, i sad mi oči suze dok se prisjećam toga...

Sve u svemu, ako je ikad postojao film za kojeg mi se moglo reći "Ovo je obavezno štivo za svakog trashera koji drži do sebe!" to je upravo ovaj film. Pogledajte, smijte se, plačite... Iznenadite se.

"Yor's strong, he's our man!"

Highlightovi:
  • Paragliding na mrtvom gigantskom šišmišu
  • Slow-motion
  • Robotiiiiiiiiiiiiiiiii
  • Smješkanje :)