ANALIZE PJESAMA
VEZE NA OSTALE STRANICE
1.   -D. Tadijanović: Dugo u noć
2.   -D. Cesarić: Jesen
3.   -A. G. Matoš: Notturno
4.   -I. G. Kovačić: Moj Grob
5.   -M. Krleža: Loza
6.   -A. B. Šimić: Opomena
c
c

 

.

---SITE JE NAMIJENJEN LJUBITELJIMA KNJIŽEVNOSTI , OSOBITO PJESNIŠTVA---
V E L I K A N I
hrvatskoga pjesništva
* * * * *

.
VIDEOPREZENTACIJA
DODATAK ( STILSKE FIGURE )

SKUPINA 1/6.

- * EPITET :
oo To su atributi koji u svojoj snažnoj ekspresiji otkrivaju bitnu značajku imenice. Iza njih stoji naglašena osjećajnost ( čudesna raskoš ).
- * USPOREDBA :
o Uspoređuju se dva člana iste pjesničke strukture po nekoj zajedničkoj osobini. ( ... oblaci teški ko ptice goleme lete.. )
- * PERSONIFIKACIJA :
OO Nastaje kada se stvarima i pojavama daju oooooo osobine živoga. Neki pod personifikacijom smatraju i prijenos ljudskih osobina na biljke i životinje.

 

 

 

Startna
PJESME
VIZUALIZACIJA I INTERPRETACIJA

ŽIVOTOPIS

Dragutin Tadijanović

,

- .Životni put
- Književna ostavština
- Osvrt na književno djelo

.Dragutin Tadijanović

---------------------------------------------------------------------------------------------------

DUGO U NOĆ

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada ,
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć ,
Moja mati bijelo platno tka.

O majko žalosna! kaži, što to sja
U tvojim očima,

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć.

---------------------------------------------------------------------------

Interpretacija pjesme:
----Sadržaj :
Na vrh stranice (video )
Doživljajni sloj ( sadržaj )
Stilski postupci
Ritam
Tumačenjre pjesme i umjetnička poruka

  • Kako kaže i sam autor, pjesma je nastala u ljetu 1931. godine nakon njegova povratka u Rastušje. Ona je ljetna slika sjećanja na zimsku noć i majku koja je teško radila za svoju djecu. Sam pjesnik nije želio davati nikakva objašnjenja vezana uz pjesmu i njezinu poruku. Znao je reći da pjesma dovoljno govori sama za sebe.

Vanjska struktura pjesme

  • Pjesma je ispjevana u slobodnom stihu. s nejednakim brojem stihova u strofi. Strofe se sastoje od jednog, dva i šest stihova koji su također neujednačeni. Najmanji je šesterac, a najveći petnaesterac. Ostali stihovi su unutar toga okvira. Najčešće je svrstavaju u misaonu pjesmu iako u sebi krije i puno duhovnih elemenata. Najsigurnije je ako se zaustavimo na činjenici da je riječ o duboko intimnoj pjesmi.

Doživljajni sloj ( sadržaj )

  • Doživljajni sloj pjesme, odnosno njezina osjećajnost, dominantno se zasniva na vizualnim pjesničkim slikama, a u ovom slučaju, budući da je pjesma ispjevana u slobodnom stihu, i na posebnim ritmičkim strukturama.
  • Čitajući ovu duboku intimnu pjesmu, nameće nam se odmah osjećaj bjeline i tajnovite blage svjetlosti. Cijela je pjesma preplavljena bijelom, finom svjetlošću u eksterijerima kao i u interijeru. ( Snježnu noćnu tamu obasjava svjetlost lampe s majčina prozora i cijela je noć bijela, svjetlucava; majka bijelo platno tka. ). Posebno mjesto u toj iluminaciji zauzima svjetlost u obliku sjaja, koju nalazimo u majčinu oku, sjaja koji jeste svjetlost, ali nekako profinjena, gusta i zagonetna, svjetlost posebnih prilika.
  • Uz dominantni osjećaj bjeline, tu su i osjećaji tišine, samoće, vremena koje kao da se zaustavilo u gluhoj, dubokoj noći, a tek negdje na periferiji prisutnih osjećaja nalazi se tuga i žalost. Naravno ne smije se preskočiti ni osjećaj pjesnikove ljubavi i suosjećanja, ali nikako i sažaljenja za majčinu životnu sudbinu.
  • Ulovljeni smo tako u mrežu posebne osjećajnosti, duboke tajnovitosti koju je na nas ostavio zagonetni sjaj majčinih očiju. Ostali smo zaustavljeni pred pjesničkom slikom ( …o majko žalosna, kaži što to sja u tvojim očima… ), koja će se pretvoriti u temeljno pitanje cijele pjesme, koja će joj dati smisao i poruku.
  • ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
  • ( Opaska autora !!!! ) Kroz cijelu se ovu pjesmu provlači jasna teološka nit, naročito preko simbolike neba i anđela u središnjim stihovima (... Anđeli s neba nježnim rukama ....). Oni su simboli za božansku ljubav koja je u temeljima tumačenja poruke ove pjesme. Ako nekome ne odgovara takvo poimanje poruke pjesme , najbolje bi bilo da već ovdje prekine daljnje čitanje i potraži na Internetu neko drugo tumačenje koje će zanemariti ove činjenice.
  • ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Stilski postupci

  • Stilska su izražajna sredstva duboko srasla s emocionalnošću i ritmom ove pjesme. Zbog bitne uloge svjetla, bjeline kao i tišine, pjesma će ostati "uskraćena" za akustične pjesničke slike, nasuprot vizualnom izražajnom bogatstvu.
  • --- Već nakon prvih dojmova nameću nam se slike brojnih ponavljanja: stihova, izraza, pa i glasova. U pjesničkoj ekspresiji ponavljanja snažno pojačavaju dojam i izražajnu snagu pjesničke slike. (… po snijegu što vani pada, u tišini bez kraja, u tišini bez kraja… ). U navedenom primjeru dobili smo dojam duboke, preduboke tišine koja je ispunila cijelu noć. Slično djeluje i ponavljanje glasa Z ( …anđeli s neba nježnim rukama spuštaju smrZle ZvjeZdice na Zemlju, paZeć da ne bi Zlato moje probudili…). Glas Z, poput glasa S, često nalazimo u riječima koje znače blagu, titravu svjetlost. ( praskoZorje, ZvjeZdice, Zrcaliti se, Zaruditi, proZor itd.). Upravo ponavljanje glasa Z pripomoglo je asocijacijama takvog treperavog, diskretnog noćnog svjetla u navedenim stihovima.
  • -- Posebnu su ulogu odigrala ponavljanja prvog stiha koji nas stalno uvlači u sve dublju zimsku noć, stvarajući uz pomoć epiteta ( …gluhu zimsku noć…, pustu zimsku noć… i bijelu zimsku noć…) temeljne osjećaje pjesme: tišinu, samoću i bjelinu.
  • --- I ostali epiteti, koji su, uz ponavljanja, ključno izražajno sredstvo u ovoj pjesmi, uvode nas u njezino živo emocionalno tkivo teškoga majčinog života iz kojih izviru osjećaji težine, osamljenosti i životne istrošenosti ( .…prosjede kose, …pognut lik, …). Tu je i epitet s pridjevom u inverziji (…majko žalosna…) koji sugerira osjećaj suosjećanja te velike pjesnikove dvojbe. i zbunjenosti u nastavku stiha ( --- što to sja u tvojim očima .., ). S druge strane metaforični epitet smrzle zvjezdice donosi nam zimsku čaroliju blistavih snježnih pahuljica.
  • Ljepotu svjetlucanja snježnih kristala i neprocjenjivu vrijednost ljubavi nalazimo u metaforama (… smrzle zvjezdice… i .…zlato moje probudili… ). Ovdje je pjesnik osobinu zvjezdica - svjetlucanje prenio na snježne pahuljice, a u drugoj metafori značenje zlata kao dragocjenosti i velike vrijednosti na svoju ljubav prema majci kao svojoj neprocjenjivoj vrijednosti.
  • U pjesmi nam se nameće i prošireno preneseno značenje dijela pjesme u nekoliko središnjih stihova - alegorija. ( ---- Anđeli s neba, nježnim rukama, / Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju, / Pazeć da ne bi zlato moje probudili.. .... ). Nije ovdje samo riječ o zimskoj idili padanja snježnih pahuljica, nego i o nadstvarnoj ljubavi koju mnogi nazivaju Bogom, ( spominje se nebo i anđeli ), ljubavi koja brine o nama u svim trenutcima, pa i u onom nesvjesnom životu, odnosno snu.. ( ... Pazeć da ne bi zlato moje probudili.. ... ).
  • Kontrast ovoj pjesmi daje neposredno naglašenu vizualnost, pojačavajući snagu suprotne pjesničke slike. ( ... O, majko žalosna, kaži što sja u tvojim očima…).
  • Pjesma u sebi krije i jedan oksimoron ( ...bijelu zimsku noć... ) kojim je dočarana bjelina u noći neobičnim sklopom suprotnih pojmova.
  • Ključno mjesto u pjesmi koje je iznenada uznemirilo smirenu ritmičnost ovih stihova je vokativ s uzvikom ( ...O majko žalosna ... ). Uzvik i vokativ sami po sebi izazivaju pojačanu emocionalnost, jaku ekspresivnost, to prevažno pitanje cijele pjesme. Tu ekspresivnost osnažilo je i stilsko sredstvo opkoračenje ( …O majko žalosna, kaži što to sja / u tvojim očima… ).
  • Na kraju, zanimljivo je i kompozicijsko rješenje gdje je zadnji stih, ujedno i naslov pjesme. Pjesma je tako počela i završila bijelom zimskom noći, pa se čini kao da je ta sveprisutna bjelina koja nas je okružila sa svih strana, stilski izričaj bez kojeg pjesma ne bi imala svu tu izražajnu snagu i ljepotu.

Ritam

  • Budući da je ritam ona granična odrednica koja u slobodnom stihu razdvaja svakodnevni govor od poezije, u ovoj pjesmi on, uz tu dijelnu značajku, nosi i njezinu ukupnu osjećajnost i njezino temeljno raspoloženje. U skladu s temom i doživljajem duboke zimske noći ritmička struktura pjesme više odražava sliku i stanje pomalo idiličnih prizora bijele zimske noći, njezinog dubokog mira i tišine, i u toj tišini majčine osamljenosti, nego nekih dinamičnih, uskomešanih zbivanja. Zato je ritam pjesme prigušen, često usporen i ravnomjeran kao da se vrijeme razvuklo, zamrznulo i stalo.
  • Tek u dva navrata dolaze epizode u kojima se narušavaju ujednačeni ritmički tokovi. ( …trak lampe pružen je čitavim dvorištem… i …o, majko žalosna , kaži što to sja u tvojim očima… ) Međutim, i to su samo kratkotrajne faze iza kojih sve utone u onu mirnu ritmičnu jednoličnost.
  • Ovakvoj ritmičkoj strukturi, kao u malo kojoj pjesmi, pridonose stalna ponavljanja koja susrećemo unutar stiha ( …u tišini bez kraja, u tišini bez kraja ), ili ponavljanjem cijelih stihova ( …dugo u noć, u bijelu zimsku noć… ).
  • Svakako značajnu ulogu u ritmičnom ustroju pjesme odigrala je i versifikacija. Tako u drugome stihu vidimo dominantno neparne naglašene slogove. ( … mo-ja / ma-ti / bije-lo /pla-tno / tka….. - stopa trohej ) pa se čini kao da se vrijeme u toj jednoličnosti jednostavno zaustavilo do nepomičnosti.
  • Ritmički su tokovi tako u pjesmi stvorili njezino temeljno raspoloženje, njezinu osjećajnost, dajući joj svoj osebujni lirski pečat.

Tumačemje pjesme i umjetnička poruka

  • Ako bismo poruku pjesme sveli u okvire uzajamne ljubavi između majke i sina, kako se može pročitati ponekad u analizi ove pjesme na Internetu, zaustavili bismo se na gotovo svakodnevnim osjećajima. Poznaju ga svi roditelji, i teško je vjerovati da bi jedna od najljepših i najčitanijih Tadijanovićevih pjesama nosila isključivo samo takve osjećaje i takvu umjetničku poruku. Osim toga, nigdje u pjesmi majčinska ljubav nije posebno naglašena. Možemo je naslutiti intuitivno kao u svim pjesmama s temom majke.
  • Pa o čemu se onda ovdje, zapravo, radi? Što nas to ostavlja u nedoumici?
  • -- Ako se usredotočimo na pjesničke slike koje se odnose na majku: pjeva se o njezinoj žalosti, ostarjelosti i osamljenosti, radu do duboko u noć i zagonetnom sjaju u očima.
  • -- S druge strane, ukoliko pjesmu sagledamo u cjelini, pred nama se otvara fascinacija bjelinom, blagim svjetlucanjima, sjajem, samoćom i tišinom. Noć je bijela zimska, majka bijelo platno tka, lampa prosipa svjetlost po snježnom bijelom dvorištu, anđeli spuštaju svjetlucave zvjezdice ( pahulje ) na zemlju, u majčinim je očima sjaj.
  • Navedene pojedinosti nam poručuju da se duboko zamislimo o kakvim se pjesničkim nadahnućima tu radi. Koju nam važnu spoznaju i pjesničku istinu priopćava ova pjesma?
  • -- Ta čistoća u netaknutoj zimskoj bjelini, ta majčina okruženost svjetlošću i tišinom, ta nebeska nježnost i brižnost anđela, taj tajnoviti sjaj u očima, što bi to drugo moglo biti ako ne ljubav - ona univerzalna, nebeska, vječna i čista, bijela kao snijeg koji pada, svjetlucava i nježna, blaga i sjajna, ljubav koja nas dotiče svojom nježnom rukom samo kad smo u tišini i samoći.
  • -- To je ljubav koja bdije nad svime i miluje svaku stvar i svako biće, koja starost preobražava u radišnost i spokoj, samoću i suze u mir i predanost, žalost i tugu u sjaj duše. Nalazimo je u svakome bijelom platnu koje tkamo sa žarom i zanosom, nalazimo je u predivnoj čaroliji osvijetljenih snježnih kristala dok im se divimo, nudi nam se u samotnoj ljepoti bijele zimske noći koja očarava, u tajnama duše čije znakove otkrivamo u očima koje svijetle sjajem, neobičnim, dubokim i profinjenim.
  • -- To je ljubav koja dolazi polako i nečujno iz žalosti i samoće, ljubav koja prebiva duboko u našoj unutarnjoj tišini. To je ljubav koja je snagom duhovne ljepote zasjala u majčinu oku i dala odgovor na ključni upit cijele pjesme ( ... Što to sja u tvojim očima.. ). Ta je ljubav izbrisala sve ovozemaljske majčine tuge, suze i žalosti, ljubav koja je ovo biće prenijela u dobrotu anđeoske brige i nježnosti, u sfere čiste nebeske milosti.
  • --- Ta nebeska ljubav dodirnula je i pjesnika kada je zadivljeno, iz dna duše, izgovorio predivnu metaforu za svoju majku - zlato moje.
  • Gledana samo zemaljskim očima ta je ljubav nedostupna i neshvatljiva, nedokučiva spoznaji bića, zatvorena racionalnostima života. Daleka je spoznaji uma i može se jedino doslutiti unutarnjim očima koje vide dublje i više.

Startna pozicija

  • NAPOMENA: Kraća analiza pjesama : 1. Nosim sve torbe, a nisam magarac, 2. Stope u snijegu, 3. Kad mene više ne bude - nalazi se kao dodatak sadržaju stranice o D. Tadijanoviću na kraju teksta pod nadnevkom : Širi pogled na neke Tadijanovićeve pjesme. --- Sve o sadržaju stranice... Ovdje.