ANALIZE PJESAMA
VEZE NA OSTALE STRANICE
1.   -D. Tadijanović: Dugo u noć
2.   -D. Cesarić: Jesen
3.   -A. G. Matoš: Notturno
4.   -I. G. Kovačić: Moj Grob
5.   -M. Krleža: Loza
6.   -A. B. Šimić: Opomena
c
c

 

.

---SITE JE NAMIJENJEN LJUBITELJIMA KNJIŽEVNOSTI , OSOBITO PJESNIŠTVA---
V E L I K A N I
hrvatskoga pjesništva
* * * * *

.
VIDEOPREZENTACIJA
MISLI I IZREKE

ANALIZIRANIH PJESNIKA

- *Antun. Gustav Matoš:
oo Dok je srca, bit će i Kroacije.
- * Miroslav Krleža:
-- -- Nigdar ni tak bilo, da ni nekak bilo, pa ni vazda ne bu da nam nekak ne bu.
- * Ivan Goran Kovačić:
Dobra stvar se ne može izraziti lošim stilom.
- *Antun Branko Šimić:
Pjesnici su čuđenje u svijetu.
- * Dobriša Cesarić:
Sve nas ulice vrijeđaju uvijek istim licima.

 

 

 

Startna
PJESME
VIZUALIZACIJA I INTERPRETACIJA

ŽIVOTOPIS

Dragutin Tadijanović

,

- .Životni put
- Književna ostavština
- Osvrt na književno djelo

.Dragutin Tadijanović

---------------------------------------------------------------------------------------------------

DUGO U NOĆ

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O majko žalosna! kaži, što to sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

---------------------------------------------------------------------------

Interpretacija pjesme:
----Sadržaj :
Na vrh stranice (video )
Doživljajni sloj ( sadržaj )
Stilski postupci
Ritam
Tumačenjre pjesme i umjetnička poruka

  • Kako kaže i sam autor, pjesma je nastala u ljetu 1931. godine nakon njegova povratka u Rastušje. Ona je ljetna slika sjećanja na zimsku noć i majku koja je teško radila za svoju djecu. Sam pjesnik nije želio davati nikakva objašnjenja vezana uz pjesmu i njezinu poruku. Znao je reći da pjesma dovoljno govori sama za sebe.

Vanjska struktura pjesme

  • Pjesma je ispjevana u slobodnom stihu. s nejednakim brojem stihova u strofi. Strofe se sastoje od jednog, dva i šest stihova koji su također neujednačeni. Najmanji je šesterac, a najveći petnaesterac. Ostali stihovi su unutar toga okvira. Najčešće je svrstavaju u misaonu pjesmu iako u sebi krije i puno duhovnih elemenata. Najsigurnije je ako se zaustavimo na činjenici da je riječ o duboko intimnoj pjesmi.

Doživljajni sloj ( sadržaj )

  • Doživljajni sloj pjesme, odnosno njezina osjećajnost dominantno se zasniva na vizualnim pjesničkim slikama, a u ovom slučaju, budući da je pjesma ispjevana u slobodnom stihu, i na posebnim ritmičkim strukturama. Čitajući ovu duboku intimnu pjesmu, nameće nam se odmah u njezinoj esencijalnosti osjećaj bjeline i tajnovite blage svjetlosti. Cijela je pjesma preplavljena bijelom, tihom svjetlošću u eksterijerima kao i u interijeru. ( Snježnu noćnu tamu obasjava svjetlost lampe s majčina prozora i cijela je noć bijela, svjetlucava; majka bijelo platno tka. ). Posebno mjesto u toj iluminaciji bjeline zauzima svjetlost u obliku sjaja, koju nalazimo u majčinu oku, sjaja koji jeste svjetlost, ali nekako profinjena, gusta i zagonetna, svjetlost posebnih prilika.
  • Uz dominantni osjećaj bjeline, tu su i osjećaji tišine, samoće, vremena koje kao da se zaustavilo u gluhoj, dubokoj noći, a tek negdje na periferiji prisutnih osjećaja nalazi se tuga i žalost. Naravno ne smije se preskočiti ni osjećaj pjesnikove ljubavi i suosjećanja, ali nikako i sažaljenja za majčinu životnu sudbinu.
  • Ulovljeni smo tako u mrežu posebne osjećajnosti, duboke tajnovitosti koju je na nas ostavio zagonetni sjaj majčinih očiju. Ostali smo zaustavljeni pred pjesničkom slikom ( …o majko žalosna, kaži što to sja u tvojim očima… ), koja će se pretvoriti u temeljno pitanje cijele pjesme, koja će joj dati smisao i poruku.

Stilski postupci

  • Stilska su izražajna sredstva duboko srasla s emocionalnošću i ritmom ove pjesme. Zbog bitne uloge svjetla, bjeline kao i tišine, pjesma će ostati "uskraćena" za akustične pjesničke slike, nasuprot vizualnom izražajnom bogatstvu.
  • Već nakon prvih dojmova nameću nam se slike brojnih ponavljanja: stihova, izraza, pa i glasova. U pjesničkoj ekspresiji ponavljanja snažno pojačavaju dojam i izražajnu snagu pjesničke slike. (… po snijegu što vani pada, u tišini bez kraja, u tišini bez kraja… ). U navedenom primjeru dobili smo dojam duboke, preduboke tišine koja je ispunila cijelu noć. Slično djeluje i ponavljanje glasa Z ( …anđeli s neba nježnim rukama spuštaju smrZle ZvjeZdice na Zemlju, paZeć da ne bi Zlato moje probudili…). Glas Z, poput glasa S, često nalazimo u riječima koje znače blagu, titravu svjetlost. ( praskoZorje, ZvjeZdice, Zrcaliti se, Zaruditi, proZor itd.). Upravo ponavljanje glasa Z pripomoglo je asocijacijama takvog treperavog, diskretnog noćnog svjetla u navedenim stihovima.
  • Posebnu su ulogu odigrala ponavljanja prvog stiha koji nas stalno uvlači u sve dublju zimsku noć, stvarajući uz pomoć epiteta ( …gluhu zimsku noć…, pustu zimsku noć… i bijelu zimsku noć…) temeljne osjećaje pjesme: tišinu, samoću i bjelinu.
  • I ostali epiteti, koji su, uz ponavljanja, ključno izražajno sredstvo u ovoj pjesmi, uvode nas u njezino živo emocionalno tkivo teškoga majčinog života ( .…prosjede kose, …pognut lik, … o, majko žalosna ..).
  • Ljepotu svjetlucanja snježnih kristala i neprocjenjivu vrijednost ljubavi nalazimo u metaforama (… smrzle zvjezdice… i .…zlato moje probudili… )
  • Ključno mjesto u pjesmi, koje je iznenada uznemirilo njezinu smirenu ritmičnost, svakako je stih ( …o majko žalosna, kaži što to sja u tvojim očima… ). Susrećemo se s uporabom vokativa s uzvikom koji sami po sebi izazivaju pojačanu osjećajnost, jaku ekspresivnost.
  • Tu je i epitet s pridjevom u inverziji (…majko žalosna…) koji sugerira zbunjenost poremećenog stanja i velike pjesnikove dvojbe.
  • I na kraju upitna rečenica ( …kaži što to sja u tvojim očima…) koja nam ostavlja u znaku upita i usklika prevažno pitanje cijele pjesme.
  • Kontrasti ovoj pjesmi daju neposrednu naglašenu vizualnost, pojačavajući snagu suprotne pjesničke slike. ( …dugo u noć, u bijelu zimsku noć.. ili … o, majko žalosna, kaži što sja u tvojim očima…).
  • Zanimljivo je i kompozicijsko rješenje gdje je zadnji stih, ujedno i naslov pjesme. Pjesma je počela i završila bijelom zimskom noći, pa se čini kao da je ta sveprisutna bjelina koja nas je okružila sa svih strana, stilski izričaj bez kojeg pjesma ne bi imala svu tu izražajnu snagu i ljepotu.

Ritam

  • Budući da je ritam ona granična odrednica koja u slobodnom stihu razdvaja svakodnevni govor od poezije, u ovoj pjesmi on, uz tu dijelnu značajku, nosi i njezinu ukupnu osjećajnost i njezino temeljno raspoloženje. U skladu s temom i doživljajem duboke zimske noći ritmička struktura pjesme više odražava sliku i stanje pomalo idiličnih prizora bijele zimske noći, njezinog dubokog mira i tišine, i u toj tišini majčine osamljenosti, nego nekih dinamičnih, uskomešanih zbivanja. Zato je ritam pjesme prigušen, često usporen i ravnomjeran kao da se vrijeme razvuklo, zamrznulo i stalo.
  • Tek u dva navrata dolaze epizode u kojima se narušavaju ujednačeni ritmički tokovi. ( …trak lampe pružen je čitavim dvorištem… i …o, majko žalosna , kaži što to sja u tvojim očima… ) Međutim, i to su samo kratkotrajne faze iza kojih sve utone u onu mirnu ritmičnu jednoličnost.
  • Ovakvoj ritmičkoj strukturi, kao u malo kojoj pjesmi, pridonose stalna ponavljanja koja susrećemo unutar stiha ( …u tišini bez kraja, u tišini bez kraja ), ili ponavljanjem cijelih stihova ( …dugo u noć, u bijelu zimsku noć… ).
  • Svakako značajnu ulogu u ritmičnom ustroju pjesme odigrala je i versifikacija. Tako u drugome stihu vidimo dominantno neparne naglašene slogove. ( … mo-ja / ma-ti / bije-lo /pla-tno / tka….. - stopa trohej ) pa se čini kao da se vrijeme u toj jednoličnosti jednostavno zaustavilo do nepomičnosti.
  • Ritmički su tokovi tako u pjesmi stvorili njezino temeljno raspoloženje, njezinu osjećajnost, dajući joj svoj osebujni lirski pečat.

Tumačemje pjesme i umjetnička poruka

  • Ako bismo poruku pjesme sveli u okvire uzajamne ljubavi majke i sina, kako se može pročitati ponekad u analizi ove pjesme na Internetu, zaustavili bismo se na gotovo svakodnevnim osjećajima. Poznaju ga svi roditelji, i teško je vjerovati da bi jedna od najljepših i najčitanijih Tadijanovićevih pjesama nosila isključivo samo takve osjećaje i takvu umjetničku poruku. Osim toga, nigdje u pjesmi majčinska ljubav nije posebno naglašena. Možemo je naslutiti intuitivno kao u svim pjesmama s temom majke.
  • Pa o čemu se onda ovdje, zapravo, radi?
  • Ako se usredotočimo na pjesničke slike koje se odnose na majku: pjeva se o njezinoj žalosti, ostarjelosti i osamljenosti, radu do duboko u noć i zagonetnom sjaju u očima.
  • S druge strane, ukoliko pjesmu sagledamo u cjelini, pred nama se otvara fascinacija bjelinom, blagim svjetlucanjima, sjajem, samoćom i tišinom. Noć je bijela zimska, majka bijelo platno tka, lampa prosipa svjetlost po snježnom bijelom dvorištu, anđeli spuštaju svjetlucave zvjezdice na zemlju, u majčinim je očima sjaj.
  • O čemu je onda riječ? Što to pjesma nosi u sebi, i o kakvim se pjesničkim nadahnućima tu radi.
  • Ta čistoća u netaknutoj zimskoj bjelini, ta majčina okruženost svjetlošću i tišinom, ta nebeska nježnost i brižnost anđela, taj tajnoviti sjaj u očima, što bi to drugo moglo biti ako ne ljubav; ona nebeska, vječna i čista, bijela kao snijeg koji pada, svjetlucava i nježna, blaga i sjajna, ljubav koja nas dotiče svojom nježnom rukom samo kad smo u tišini i samoći. To je ljubav koja miluje svaku stvar i svako biće, koja starost preobražava u radišnost i spokoj, samoću i suze u mir i predanost, žalost i tugu u sjaj duše. Nalazimo je u svakome bijelom platnu koje tkamo sa žarom i zanosom, nalazimo je u predivnoj čaroliji osvijetljenih snježnih kristala, u nježnosti snježnih pahuljica, nalazimo je u samotnoj ljepoti bijele zimske noći, u tajnama duše čije odraze prepoznajemo, u očima koje svijetle sjajem, dubokim i profinjenim Gledana samo zemaljskim očima ta je ljubav nedostupna i neshvatljiva, nedokučiva spoznaji bića, istini života. Daleka je spoznaji i može se jedino doslutiti unutarnjim očima koje vide dublje i više.To je ljubav koja dolazi polako i nečujno iz žalosti i samoće, ljubav koja prebiva duboko u našoj unutarnjoj tišini.Takva je ljubav dodirnula pjesnika kada je zadivljeno izgovorio predivnu metaforu za svoju ljubav prema majci - zlato moje.To je ljubav koja je snagom duhovne ljepote zasjala u majčinu oku, ljubav koja je izbrisala sve ovozemaljske tuge, suze i žalosti, koja je ovo biće prenijela u dobrotu anđeoske brige i nježnosti, u sfere čiste nebeske milosti.

Startna pozicija