---------------------------------------------------------------------------------------------------
DUGO
U NOĆ
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim
dvorištem
Po snijegu što vani pada ,
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć ,
Moja mati bijelo platno tka.
O majko žalosna! kaži, što to sja
U tvojim očima,
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć.
---------------------------------------------------------------------------
- Interpretacija pjesme:
- ----Sadržaj
:
-
Kako kaže i sam autor, pjesma je nastala
u ljetu 1931. godine nakon njegova povratka u Rastušje. Ona je ljetna
slika sjećanja na zimsku noć i majku koja je teško radila za svoju
djecu. Sam pjesnik nije želio davati nikakva objašnjenja vezana uz
pjesmu i njezinu poruku. Znao je reći da pjesma dovoljno govori sama
za sebe.
Vanjska
struktura pjesme
-
Pjesma je ispjevana
u slobodnom stihu. s nejednakim brojem stihova u strofi. Strofe se
sastoje od jednog, dva i šest stihova koji su također neujednačeni.
Najmanji je šesterac, a najveći petnaesterac. Ostali stihovi su unutar
toga okvira. Najčešće je svrstavaju u misaonu pjesmu iako u sebi krije
i puno duhovnih elemenata. Najsigurnije je ako se zaustavimo na činjenici
da je riječ o duboko intimnoj pjesmi.
Doživljajni
sloj ( sadržaj )
-
Doživljajni sloj
pjesme, odnosno njezina osjećajnost, dominantno se zasniva na vizualnim
pjesničkim slikama, a u ovom slučaju, budući da je pjesma ispjevana
u slobodnom stihu, i na posebnim ritmičkim strukturama.
-
Čitajući ovu duboku
intimnu pjesmu, nameće nam se odmah osjećaj bjeline
i tajnovite blage svjetlosti. Cijela
je pjesma preplavljena bijelom, finom svjetlošću u eksterijerima kao
i u interijeru. ( Snježnu noćnu tamu obasjava svjetlost lampe s majčina
prozora i cijela je noć bijela, svjetlucava; majka bijelo platno tka.
). Posebno mjesto u toj iluminaciji zauzima svjetlost u obliku sjaja,
koju nalazimo u majčinu oku, sjaja koji jeste svjetlost, ali nekako
profinjena, gusta i zagonetna, svjetlost posebnih prilika.
-
Uz dominantni osjećaj
bjeline, tu su i osjećaji tišine, samoće,
vremena koje kao da se zaustavilo u gluhoj, dubokoj noći, a tek negdje
na periferiji prisutnih osjećaja nalazi se tuga i žalost. Naravno
ne smije se preskočiti ni osjećaj pjesnikove ljubavi
i suosjećanja, ali nikako i sažaljenja za majčinu
životnu sudbinu.
-
Ulovljeni smo tako
u mrežu posebne osjećajnosti, duboke tajnovitosti koju je na nas ostavio
zagonetni sjaj majčinih očiju. Ostali smo zaustavljeni pred pjesničkom
slikom ( …o majko žalosna, kaži što to sja u tvojim očima… ), koja
će se pretvoriti u temeljno pitanje cijele pjesme, koja će joj dati
smisao i poruku.
-
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- ( Opaska autora !!!! ) Kroz
cijelu se ovu pjesmu provlači jasna teološka nit, naročito preko simbolike
neba i anđela
u središnjim stihovima (... Anđeli s neba nježnim rukama
....). Oni su simboli za božansku ljubav koja je u temeljima tumačenja
poruke ove pjesme. Ako nekome ne odgovara takvo poimanje poruke pjesme
, najbolje bi bilo da već ovdje prekine daljnje čitanje i potraži na
Internetu neko drugo tumačenje koje će zanemariti ove činjenice.
-
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Stilski
postupci
-
Stilska su izražajna
sredstva duboko srasla s emocionalnošću i ritmom ove pjesme. Zbog
bitne uloge svjetla, bjeline kao i tišine, pjesma će ostati "uskraćena"
za akustične pjesničke slike, nasuprot vizualnom izražajnom bogatstvu.
-
--- Već nakon prvih
dojmova nameću nam se slike brojnih ponavljanja: stihova, izraza,
pa i glasova. U pjesničkoj ekspresiji ponavljanja
snažno pojačavaju dojam i izražajnu snagu pjesničke slike. (… po snijegu
što vani pada, u tišini bez kraja, u tišini bez kraja… ).
U navedenom primjeru dobili smo dojam duboke, preduboke tišine koja
je ispunila cijelu noć. Slično djeluje i ponavljanje
glasa Z ( …anđeli s neba nježnim rukama spuštaju smrZle ZvjeZdice
na Zemlju, paZeć da ne bi Zlato moje probudili…). Glas Z, poput glasa
S, često nalazimo u riječima koje znače blagu, titravu svjetlost.
( praskoZorje, ZvjeZdice, Zrcaliti se, Zaruditi, proZor itd.). Upravo
ponavljanje glasa Z pripomoglo je asocijacijama takvog
treperavog, diskretnog noćnog svjetla u navedenim stihovima.
-
-- Posebnu su ulogu
odigrala ponavljanja prvog stiha koji nas stalno
uvlači u sve dublju zimsku noć, stvarajući uz pomoć epiteta
( …gluhu zimsku noć…, pustu
zimsku noć… i bijelu zimsku noć…)
temeljne osjećaje pjesme: tišinu, samoću i bjelinu.
-
--- I ostali epiteti,
koji su, uz ponavljanja, ključno izražajno sredstvo u ovoj pjesmi,
uvode nas u njezino živo emocionalno tkivo teškoga majčinog života
iz kojih izviru osjećaji težine, osamljenosti i životne istrošenosti
( .…prosjede kose, …pognut
lik, …). Tu je i epitet
s pridjevom u inverziji (…majko žalosna…)
koji sugerira osjećaj suosjećanja te velike pjesnikove dvojbe. i zbunjenosti
u nastavku stiha ( --- što to sja u tvojim očima .., ). S druge strane
metaforični epitet smrzle zvjezdice donosi
nam zimsku čaroliju blistavih snježnih pahuljica.
-
Ljepotu svjetlucanja
snježnih kristala i neprocjenjivu vrijednost ljubavi nalazimo u metaforama
(… smrzle zvjezdice… i .…zlato moje probudili… ).
Ovdje je pjesnik osobinu zvjezdica - svjetlucanje prenio na snježne
pahuljice, a u drugoj metafori značenje zlata kao dragocjenosti i
velike vrijednosti na svoju ljubav prema majci kao svojoj neprocjenjivoj
vrijednosti.
- U pjesmi nam se nameće i prošireno preneseno značenje
dijela pjesme u nekoliko središnjih stihova - alegorija.
( ---- Anđeli s neba, nježnim rukama, / Spuštaju smrzle zvjezdice na
zemlju, / Pazeć da ne bi zlato moje probudili.. .... ). Nije ovdje samo
riječ o zimskoj idili padanja snježnih pahuljica, nego i o nadstvarnoj
ljubavi koju mnogi nazivaju Bogom, ( spominje se nebo
i anđeli ), ljubavi koja brine o nama u svim trenutcima,
pa i u onom nesvjesnom životu, odnosno snu.. ( ... Pazeć da ne bi zlato
moje probudili.. ... ).
-
Kontrast
ovoj pjesmi daje neposredno naglašenu vizualnost, pojačavajući
snagu suprotne pjesničke slike. ( ... O, majko žalosna,
kaži što sja u tvojim očima…).
- Pjesma u sebi krije i jedan
oksimoron
( ...bijelu zimsku noć...
) kojim je dočarana bjelina u noći
neobičnim sklopom suprotnih pojmova.
-
Ključno mjesto u
pjesmi koje je iznenada uznemirilo smirenu ritmičnost ovih stihova
je vokativ s uzvikom ( ...O majko
žalosna ... ). Uzvik i vokativ sami po sebi izazivaju pojačanu
emocionalnost, jaku ekspresivnost, to prevažno pitanje cijele pjesme.
Tu ekspresivnost osnažilo je i stilsko sredstvo opkoračenje
( …O majko žalosna, kaži što to sja / u tvojim očima…
).
-
Na kraju, zanimljivo
je i kompozicijsko rješenje gdje je zadnji stih, ujedno i naslov pjesme.
Pjesma je tako počela i završila bijelom zimskom noći, pa
se čini kao da je ta sveprisutna bjelina koja nas je okružila sa svih
strana, stilski izričaj bez kojeg pjesma ne bi imala svu tu izražajnu
snagu i ljepotu.
Ritam
-
Budući da je ritam
ona granična odrednica koja u slobodnom stihu razdvaja svakodnevni
govor od poezije, u ovoj pjesmi on, uz tu dijelnu značajku, nosi i
njezinu ukupnu osjećajnost i njezino temeljno raspoloženje. U skladu
s temom i doživljajem duboke zimske noći ritmička struktura pjesme
više odražava sliku i stanje pomalo idiličnih prizora bijele zimske
noći, njezinog dubokog mira i tišine, i u toj tišini majčine osamljenosti,
nego nekih dinamičnih, uskomešanih zbivanja. Zato je ritam pjesme
prigušen, često usporen i ravnomjeran
kao da se vrijeme razvuklo, zamrznulo i stalo.
-
Tek u dva navrata
dolaze epizode u kojima se narušavaju ujednačeni ritmički tokovi.
( …trak lampe pružen je čitavim dvorištem… i …o, majko žalosna , kaži
što to sja u tvojim očima… ) Međutim, i to su samo kratkotrajne faze
iza kojih sve utone u onu mirnu ritmičnu jednoličnost.
-
Ovakvoj ritmičkoj
strukturi, kao u malo kojoj pjesmi, pridonose stalna ponavljanja
koja susrećemo unutar stiha ( …u tišini bez kraja, u tišini bez kraja
), ili ponavljanjem cijelih stihova ( …dugo u noć, u bijelu zimsku
noć… ).
-
Svakako značajnu
ulogu u ritmičnom ustroju pjesme odigrala je i versifikacija. Tako
u drugome stihu vidimo dominantno neparne naglašene slogove. ( … mo-ja
/ ma-ti / bije-lo /pla-tno / tka….. - stopa trohej ) pa se čini kao
da se vrijeme u toj jednoličnosti jednostavno zaustavilo do nepomičnosti.
-
Ritmički su tokovi
tako u pjesmi stvorili njezino temeljno raspoloženje,
njezinu osjećajnost, dajući joj svoj osebujni lirski
pečat.
Tumačemje
pjesme i umjetnička poruka
-
Ako bismo poruku
pjesme sveli u okvire uzajamne ljubavi između majke i sina, kako se
može pročitati ponekad u analizi ove pjesme na Internetu, zaustavili
bismo se na gotovo svakodnevnim osjećajima. Poznaju ga svi roditelji,
i teško je vjerovati da bi jedna od najljepših i najčitanijih Tadijanovićevih
pjesama nosila isključivo samo takve osjećaje i takvu umjetničku poruku.
Osim toga, nigdje u pjesmi majčinska ljubav nije posebno naglašena.
Možemo je naslutiti intuitivno kao u svim pjesmama s temom majke.
-
-- Ako se usredotočimo
na pjesničke slike koje se odnose na majku: pjeva se o njezinoj žalosti,
ostarjelosti i osamljenosti, radu do duboko u noć i zagonetnom sjaju
u očima.
-
-- S druge strane,
ukoliko pjesmu sagledamo u cjelini, pred nama se otvara fascinacija
bjelinom, blagim svjetlucanjima, sjajem, samoćom i tišinom. Noć je
bijela zimska, majka bijelo platno tka, lampa prosipa svjetlost po
snježnom bijelom dvorištu, anđeli spuštaju svjetlucave zvjezdice (
pahulje ) na zemlju, u majčinim je očima sjaj.
-
-- Ta čistoća
u netaknutoj zimskoj bjelini, ta majčina okruženost svjetlošću i tišinom,
ta nebeska nježnost i brižnost anđela, taj tajnoviti sjaj u očima,
što bi to drugo moglo biti ako ne ljubav
- ona univerzalna, nebeska,
vječna i čista, bijela kao snijeg koji pada, svjetlucava i nježna,
blaga i sjajna, ljubav koja nas dotiče svojom nježnom rukom samo kad
smo u tišini i samoći.
-
-- To je ljubav
koja bdije nad svime i miluje svaku stvar i svako biće, koja starost
preobražava u radišnost i spokoj, samoću i suze u mir i predanost,
žalost i tugu u sjaj duše. Nalazimo je u svakome bijelom platnu koje
tkamo sa žarom i zanosom, nalazimo je u predivnoj čaroliji osvijetljenih
snježnih kristala dok im se divimo, nudi nam se u samotnoj ljepoti
bijele zimske noći koja očarava, u tajnama duše čije znakove otkrivamo
u očima koje svijetle sjajem, neobičnim, dubokim i profinjenim.
-
-- To je
ljubav koja dolazi polako i nečujno iz žalosti i samoće, ljubav koja
prebiva duboko u našoj unutarnjoj tišini. To je ljubav
koja je snagom duhovne ljepote zasjala u majčinu oku i dala odgovor
na ključni upit cijele pjesme ( ... Što to sja u tvojim očima..
). Ta je ljubav izbrisala sve ovozemaljske majčine tuge, suze i žalosti,
ljubav koja je ovo biće prenijela u dobrotu anđeoske brige i nježnosti,
u sfere čiste nebeske milosti.
- Gledana samo zemaljskim očima ta je
ljubav nedostupna i neshvatljiva, nedokučiva spoznaji bića, zatvorena
racionalnostima života. Daleka je spoznaji uma i može se jedino doslutiti
unutarnjim očima koje vide dublje i više.
-
NAPOMENA:
Kraća analiza pjesama : 1. Nosim sve torbe, a nisam magarac,
2. Stope u snijegu, 3. Kad mene više ne bude - nalazi
se kao dodatak sadržaju stranice o D. Tadijanoviću
na kraju teksta pod nadnevkom : Širi pogled na neke Tadijanovićeve
pjesme. --- Sve o sadržaju stranice...
Ovdje.
|