ANALIZE PJESAMA
VEZE NA OSTALE STRANICE
1.   -D. Tadijanović: Dugo u noć
2.   -D. Cesarić: Jesen
3.   -A. G. Matoš: Notturno
4.   -I. G. Kovačić: Moj Grob
5.   -M. Krleža: Loza
6.   -A. B. Šimić: Opomena
c
c

 

.

---SITE JE NAMIJENJEN LJUBITELJIMA KNJIŽEVNOSTI , OSOBITO PJESNIŠTVA---
V E L I K A N I
hrvatskoga pjesništva
* * * * *

.
VIDEOPREZENTACIJA
DODATAK ( STILSKE FIGURE )

SKUPINA 2/6.

- * METAFORA :
oo Metafora je usporedba u kojoj je izostavljen njezin prvi član. Tu se značenje s jednoga predmeta o ili pojave prenosi na drugi predmet ili pojavu. ( Zlato moje / zlato = neka velika ljudska vrijednost. )
- * ALEGORIJA :
Preneseno značenje, odnosno metafora se tada proširi na cijelu pjesničku sliku ili pjesničko djelo.
- * SIMBOL :
Nastaje kada neki konkretni pojam dobije opće ili apstraktno značenje ( srce = ljubav ).

 

 

 

Sta

ŽIVOTOPIS

Dobriša Cesarić

,

- .Životni put
- Književna ostavština
- Osvrt na književno djelo
rtna
PJESME
VIZUALIZACIJA I INTERPRETACIJA
 

.Dobriša Cesarić

---------------------------------------------------------------------------------------------------

JESEN

  Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.

Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.

U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.

A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.

  Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem!
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem.

---------------------------------------------------------------------------

Interpretacija pjesme:
----Sadržaj :
Na vrh stranice (video )
Doživljajni sloj ( sadržaj )
Stilski postupci
Ritam
Tumačenjre pjesme i umjetnička poruka

  • U tematskom pogledu pjesma pripada kategoriji pejzažne poezije. Međutim, kako se iza njezine strukture u analizi razotkrivaju i dublja misaona značenja, (kao u mnogim Cesarićevim pjesmama) iz drugoga plana može se o ovoj pjesmi govoriti kao o misaonoj pjesmi.

Vanjska struktura pjesme

  • Pjesma je napisana u pet strofa po četiri stiha. Osnovica joj je vezani stih iako ima nedosljednosti u broju slogova u stihovima ( stih je deveterac, ali nalazimo i osmerce ). I kod rime nalazimo nepravilnosti u kontinuitetu. Uglavnom je povremena, a ukoliko je dosljedna, onda je ukrštena ( 1 strofa ) ili obgrljena ( 2. strofa ). U ostalim strofama javlja se obično u dva stiha.

Doživljajni sloj ( sadržaj )

  • Svi osjećaji, i u konačnici raspoloženje pjesme, u uzročnoj su zavisnosti od pjesničke slike i ritma, a pjesnička je slika svedena uglavnom na onu vizualnu i akustičnu.
  • Već na prvi pogled pjesma oskudijeva pridjevima, a time i onim vizualnim kolorističkim ekspresijama koje u nama bude tipični, često idilični jesenski doživljaj. S druge strane zasićena je imenicama i glagolima kao i brojnim stilskim postupcima, slikama i zvucima, koji na drukčiji način stvaraju naročit pjesnički doživljaj.
  • Ovakvim osebujnim pjesničkim postupkom pred nama će se rasprostrti široka skala osjećaja od kojih su neki odmah jasni, ili ih se lako može doslutiti: tuga (….ona je tu u tuzi kiše…), tišina ( .…po poljanama tiho hoda …), nespokoj, usplahirenost (…. usplahirena jata roda…), nemir ( …u jezero unese nemir…), težina ( … i u dol njime idu krda…) , umor, uspavanost (.. medvjed koga putem sretne odjednom zaželi se sna..), uzbuđenost (… uzbune se travke… ), začuđenost ( …uveli se list u čudu digo…), hladnoća, utonulost u vlastite dubine, zatvorenost, ( …a čovjek koji hoda drumom, zagrnuo se ogrtačem…).
  • Personificirana, nevidljiva, ali stalno prisutna Jesen, tako nas neprestano pomiče od jedne do druge tipične jesenske pojave i novoga osjećaja. Time slaže mozaik dojmova koji će se na kraju sliti u jedan jedinstven doživljaj, jedinstveno ukupno raspoloženje prepuno nespokoja i nemira, neveselih i mračnih nagovještaja, uznemirujućih i bolnih predosjećaja.

Stilski postupci

  • Kao najveći dio Cesarićeve poezije i ova pjesma odiše čistoćom izraza, ljepotom svoje stilske jednostavnosti i jasnoće. Ona plijeni neposrednošću svoje emocije koja je često pri samoj površini stilskog iskaza ili je njezin sastavni dio. ( Tuga kao osjećaj već je sastavni dio izraza … u strništima tužno šušti... ).
  • U pozadini cijele pjesme je stilska figura personifikacija, odnosno oživljena prirodna pojava - jesen kao osoba. Ona se pojavljuje u raznim oblicima : kao kiša ( ... u tuzi kiše ..,), ... kao "vlasnica " vjetrova ( ... a kada livadama dune njen vjetar...). Ona hoda po poljanama, diže usplahirena jata roda , penje se u brda , iza sebe ostavlja žuti trag lišća, , unosi nemir u jezero. Njezini vjetrovi uznemiruju trave, izazivaju šuštanje u strništima, prizivaju slutnju zime, dižu u zrak uvele listove. Uz ovu centralnu, sveukupnu personifikaciju ( Jesen ) kao dio njezine strukture, uz ostala stilska sredstva, nalaze se fragmentirane personifikacije kao riječi ili višečlani izrazi:. ( U strništima tužno šušti: osobina živoga - tuga, .... Uzbune se travke: osobina živoga : nemir, uzbuđenost, ...To polja slute snijeg i čavke: osobina živoga - predosjećaj, ... Uveli se list u čudu digo: osobina živoga: nevjerica, začuđenost... ). Personifikacija ( ukupna i fragmentirana ) je pjesmi dala posebnu prisnost, figurativnost, humaniziranje izraza i veliku osjećajnu neposrednost i toplinu.
  • Spomenimo tu još i usklik GLE koji je dobio stilsko značenje, a često ga nalazimo u Cesarićevim pjesmama ( ..gle, ja skačem… ). Njime je sugestivno iskazan osjećaj iznenađenja i nevjerice. Budući da ovdje list govori kao ljudsko biće, ovo je ujedno i personifikacija koja ovome stihu daje životnost i toplinu osjećaja.
  • Iako je pjesma personificirani oblik jeseni koji se proteže kroz cijelu pjesmu, u njezinu sastavu susrećemo i stilsku figuru epitet : ...Usplahirena jata ( osjećaj uznemirenosti, zbunjenosti ) , ...otpalog lišća... ( osjećaj: kraja, završetka, smrti ), ... Uveli list ( osjećaj istrošenosti, ugašenosti ).
  • Ističe se i skladan paralelizam slike i zvuka tako da u istom stilskom izrazu često nalazimo i vizualnu i akustičnu pjesničku sliku. ( …ona je TU u TUzi kiše….) Vizualna pjesnička slika je kiša, a akustična onomatopeja kojom se oponaša kapanje kišnih kapi u slogovima TU, TU.
  • Uz već spomenutu onomatopeju ( Ona je tu u tu-zi kiše...), onomatopeju nalazimo i u stihu gdje se oponaša tupi topot krda od kojeg tvrdo i muklo odzvanja tlo. ( … i u DOl njime iDU krDA…), kao i u oponašanju šuštanja suhih ostataka u strništu ( … u StrniŠtima tuŽno ŠuŠti…). Jasno je da i ovdje susrećemo, uz ovu zvučnu kulisu, i vizualnu pjesničku sliku krda i strništa koji upravo proizvode ovakve zvukove, ali i emocije ( krdo - težina, strništa - tuga ).
  • Tipična je i aliteracija ( …Polako Penje se u brda, / a kuda Prođe njezin Put od otPalog… ) zbog ponavljanja prigušenoga glasa P u određenim intervalima. Time se sugestivno dočaravaju lagani, prigušeni i odmjereni koraci te osjećaj lakoće kretanja.
  • Za osjećaj zamišljenosti i utonulosti čovjeka u svoje misli na karaju pjesme zaslužna je asonanca ( …a čOvjek kOji hOda drumOm zagrnuO se Ogrtačem..). Glas O grafički gledano jedini je potpuno zaokruženi, zatvoreni samoglasnik. Takav oblik vizualiziran je i zaokruženim izgledom usana pri njegovu izgovoru. I kada to povežemo s ljudskom likom koji se javlja jedan jedini put na kraju pjesme kao njezina poanta; budi se u nama vizija da je upravo čovjek zaogrnut ogrtačem ona osnovna nit koja je povezala, a onda zaokružila i zatvorila ovaj ciklus jesenskih zbivanja.
  • Ukažimo još i na zanimljivu rimu unutar stiha ( …i kuda stiže, uvis diže…) koja upravo svojim glasovnim sastavom (glas Ž ) i lakoćom izgovora rimovanih slogova sugerira iznenađenje, silnu usplahirenost roda, brzinu i lakoću kojom su se vinule u zrak.
  • Uz vizualnost za pjesmu je karakteristična naglašena muzikalnost u skladnoj izmjeni dubokih ( U) i visokih ( I, A), ali i onih prijelaznih (E,O ) samoglasnika. (… U-vE-lI sE lIst U čUdU dI-gO...). Upravo samoglasnici zgusnuti na ovako uzak prostor bitan su doprinos toj glazbenoj osebujnosti ovih stihova.

Ritam

  • Pjesma nosi svoj originalan ritmički ustroj. U njezinoj dinamici javljaju se stalne izmjene ritmičkih epizoda, onih mirnih, ujednačenih ( … po poljanama tiho hoda... ) s onim burnim, „razbarušenim“ ( …i kuda stiže, uvis diže usplahirena jata roda.. ), pa opet onih smirujućih, ravnomjernijih ( …polako penje se u brda…); i tako do kraja pjesme. Naravno oni "burni" dijelovi imaju različite intenzitete.
  • Najveću dinamiku i ritmičku silinu svakako nosi stih u zadnjoj strofi (..Uveli se list u čudu digo, gle, ja skačem…,), zasigurno i zbog usklika GLE.
  • U cjelokupnom ritmičkom ustroju pjesme veliki udio imaju onomatopeje, asonance i aliteracije zbog učestalih ponavljanja istih glasova. ( … Polako Penje se u brda, a kuda Prođe, njezin Put od otPalog je lišća žut…) ili ( .. a čOvjek kOji hOda drumOm, zagrnuO se Ogrtačem….).
  • Na ovakve manifestacije ritma utječe i povremena, iznenadna rima u strukturi istoga stiha (… kuda stiže , uvis diže….) te brojni drugi glagoli koji dinamiziraju ritam.
  • Značajno mjesto svakako pripada i učestalim ponavljanjima jednosložnih ili dvosložnih riječi te njihova izmjena s onima višesložnim ( .. Ona je tu. U tuzi kiše, po poljanama tiho hoda…).
  • Takva ritmička struktura utjecala je na osjećaje i raspoloženja koji su onda otvorili prostor za dublje prodore u osnovnu misao i umjetničku poruku.

Tumačenje pjesme i umjetnička poruka

  • Pjesma odiše jednostavnošću i neposrednošću, čistoćom osjećaja i doima se kao jedan prigodan doživljaj jesenskih ritmova i događaja, Ipak, ako malo razgrnemo tu površinsku opservaciju i osnovni doživljajni sloj, pred nama se na cesarićevski način otvara ona duboka zagonetka postojanja i smisla života. Česta pitanja koja je pjesnik postavljao u mnogim svojim pjesmama.
  • Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, potrebno je personificirani oblik jeseni spustiti na dublju razinu, na razinu simbola.
  • --- Naslutit ćemo tada u toj simbolici zagonetku stalne mijene i trajne nestalnosti, lice i naličje prolaznosti koja se javlja u različitim oblicima, u primjetljivim "otiscima" koje ostavlja svugdje iza sebe, a jedan od tih manifestnih "otisaka" je onaj koji mi nazivamo jesen.
  • --- Otkrit ćemo kako se ta jesen, taj zabilježeni i prepoznati odraz prolaznosti pojavljuje iznenada kao gotov čin, kao gotova, završena priča ( Ona je tu u tuzi kiše... ).
  • --- Na psihološkom planu spoznat ćemo djelovanje prolaznosti kada nam iznenada životnu radost pretvori u tugu i nespokoj, mir svakodnevice u usplahirenost i zebnju. ( ...U vis diže usplahirena jata roda .. ).
  • --- Shvatit ćemo da se sadašnji njezini rezultati slažu kroz vrijeme, tiho, neprimjetno i polako ( Polako penje se u brda.. ), gotovo da nam se prišuljaju, a onda nas zaskoče kao kradljivci; oduzmu nam trenutke našega zadanog trajanja, i, odjednom, više ništa nije isto. Ljepota života u trenutku izgubi sjaj, u nas se uvuče neki nemir, neizvjesnost i tuga ( ... U strništima tužno šušti... ).
  • -- Ubrzo nas ispune teške slutnje, zatamni nam se budućnost ( To polja slute snijeg i čavke …), a sve lijepo što je bilo, u takvom obliku, više nikad biti neće.
  • Tko smo ? I što smo?
  • --- Tada ćemo iznenada spoznati da smo postali neko drugo, nevoljeno lice života, otužne sjenke prošlih vremena. Shvatit ćemo da smo sitna igračka prolaznosti, tek uveli list u velikoj igri nestalnosti i sigurni gubitnici stalne mijene.
    --- Spoznavši tu gorku istinu ne preostaje nam ništa drugo nego utonuti u sebe, u svoje tuge i nemire, zagrnuti svoj ogrtač i krenuti u neke svoje nespokoje, u neke svoje neželjene zime.

Startna pozicija

  • NAPOMENA: Kraća analiza pjesama : 1. Oblak, 2. Vagonaši, 3. Voćka poslije kiše, 4. Sakriveni bol - nalazi se ---- ---- kao dodatak sadržaju stranice o D. Cesariću na kraju sttranice pod nadnevkom: Širi osvrt na neke Cesarićeve pjesme - Sve o sadržaju stranicei navedenim analizama : Ovdje

.