---------------------------------------------------------------------------------------------------
JESEN
|
Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.
Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.
|
U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.
A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.
|
|
Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem!
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem. |
---------------------------------------------------------------------------
- Interpretacija pjesme:
- ----Sadržaj
:
-
U tematskom pogledu pjesma pripada
kategoriji pejzažne poezije. Međutim, kako se iza njezine strukture
u analizi razotkrivaju i dublja misaona značenja, (kao u mnogim Cesarićevim
pjesmama) iz drugoga plana može se o ovoj pjesmi govoriti kao o misaonoj
pjesmi.
Vanjska struktura pjesme
-
Pjesma je napisana
u pet strofa po četiri stiha. Osnovica joj je vezani stih iako ima
nedosljednosti u broju slogova u stihovima ( stih je deveterac, ali
nalazimo i osmerce ). I kod rime nalazimo nepravilnosti u kontinuitetu.
Uglavnom je povremena, a ukoliko je dosljedna, onda je ukrštena (
1 strofa ) ili obgrljena ( 2. strofa ). U ostalim strofama javlja
se obično u dva stiha.
Doživljajni
sloj ( sadržaj )
-
Svi osjećaji, i
u konačnici raspoloženje pjesme, u uzročnoj su zavisnosti
od pjesničke slike i ritma, a pjesnička je slika svedena uglavnom
na onu vizualnu i akustičnu.
-
Već na prvi pogled
pjesma oskudijeva pridjevima, a time i onim vizualnim kolorističkim
ekspresijama koje u nama bude tipični, često idilični jesenski doživljaj.
S druge strane zasićena je imenicama i glagolima kao i brojnim stilskim
postupcima, slikama i zvucima, koji na drukčiji način stvaraju naročit
pjesnički doživljaj.
- Ovakvim osebujnim
pjesničkim postupkom pred nama će se rasprostrti široka skala osjećaja
od kojih su neki odmah jasni, ili ih se lako može doslutiti: tuga
(….ona je tu u tuzi kiše…), tišina ( .…po poljanama
tiho hoda …), nespokoj, usplahirenost
(…. usplahirena jata roda…), nemir ( …u jezero unese
nemir…), težina ( … i u dol njime idu krda…) , umor,
uspavanost (.. medvjed koga putem sretne odjednom zaželi
se sna..), uzbuđenost (… uzbune se travke… ), začuđenost
( …uveli se list u čudu digo…), hladnoća, utonulost
u vlastite dubine, zatvorenost, ( …a čovjek koji hoda
drumom, zagrnuo se ogrtačem…).
-
Personificirana,
nevidljiva, ali stalno prisutna Jesen, tako nas neprestano pomiče
od jedne do druge tipične jesenske pojave i novoga osjećaja. Time
slaže mozaik dojmova koji će se na kraju sliti u jedan jedinstven
doživljaj, jedinstveno ukupno raspoloženje prepuno nespokoja
i nemira, neveselih i mračnih
nagovještaja, uznemirujućih i bolnih
predosjećaja.
Stilski
postupci
-
Kao najveći dio
Cesarićeve poezije i ova pjesma odiše čistoćom izraza, ljepotom svoje
stilske jednostavnosti i jasnoće. Ona plijeni neposrednošću
svoje emocije koja je često pri samoj površini stilskog iskaza ili
je njezin sastavni dio. ( Tuga kao osjećaj već je sastavni dio izraza
… u strništima tužno šušti... ).
-
U pozadini cijele
pjesme je stilska figura personifikacija, odnosno
oživljena prirodna pojava - jesen kao osoba. Ona
se pojavljuje u raznim oblicima : kao kiša ( ... u tuzi kiše ..,),
... kao "vlasnica " vjetrova ( ... a kada livadama dune
njen vjetar...). Ona hoda po poljanama, diže usplahirena
jata roda , penje se u
brda , iza sebe ostavlja žuti trag lišća, , unosi nemir u
jezero. Njezini vjetrovi uznemiruju trave, izazivaju šuštanje u strništima,
prizivaju slutnju zime, dižu u zrak uvele listove. Uz ovu centralnu,
sveukupnu personifikaciju ( Jesen ) kao dio njezine strukture, uz
ostala stilska sredstva, nalaze se fragmentirane personifikacije
kao riječi ili višečlani izrazi:. ( U strništima tužno šušti:
osobina živoga - tuga, .... Uzbune se travke:
osobina živoga : nemir, uzbuđenost, ...To polja slute
snijeg i čavke: osobina živoga - predosjećaj, ... Uveli se list
u čudu digo: osobina živoga: nevjerica,
začuđenost... ). Personifikacija ( ukupna i fragmentirana ) je
pjesmi dala posebnu prisnost, figurativnost, humaniziranje izraza
i veliku osjećajnu neposrednost i toplinu.
-
Spomenimo tu još
i usklik GLE koji je dobio stilsko značenje, a često ga nalazimo u
Cesarićevim pjesmama ( ..gle, ja skačem… ). Njime je sugestivno iskazan
osjećaj iznenađenja i nevjerice. Budući da ovdje list govori kao ljudsko
biće, ovo je ujedno i personifikacija koja ovome
stihu daje životnost i toplinu osjećaja.
-
Iako je pjesma personificirani oblik
jeseni koji se proteže kroz cijelu pjesmu, u njezinu sastavu susrećemo
i stilsku figuru epitet : ...Usplahirena
jata ( osjećaj uznemirenosti, zbunjenosti ) , ...otpalog lišća...
( osjećaj: kraja, završetka, smrti
), ... Uveli list ( osjećaj istrošenosti, ugašenosti ).
-
Ističe se i skladan
paralelizam slike i zvuka tako da u istom stilskom
izrazu često nalazimo i vizualnu i akustičnu
pjesničku sliku. ( …ona je TU u TUzi kiše….) Vizualna pjesnička slika
je kiša, a akustična onomatopeja kojom se oponaša
kapanje kišnih kapi u slogovima TU, TU.
-
Uz već spomenutu onomatopeju ( Ona
je tu u tu-zi kiše...), onomatopeju
nalazimo i u stihu gdje se oponaša tupi topot krda od kojeg tvrdo
i muklo odzvanja tlo. ( … i u DOl njime iDU krDA…), kao i u oponašanju
šuštanja suhih ostataka u strništu ( … u StrniŠtima tuŽno ŠuŠti…).
Jasno je da i ovdje susrećemo, uz ovu zvučnu kulisu, i vizualnu pjesničku
sliku krda i strništa koji upravo proizvode ovakve zvukove, ali i
emocije ( krdo - težina, strništa - tuga ).
-
Tipična je i aliteracija
( …Polako Penje se u brda, / a kuda Prođe njezin Put od otPalog… )
zbog ponavljanja prigušenoga glasa P u određenim intervalima. Time
se sugestivno dočaravaju lagani, prigušeni i odmjereni koraci te osjećaj
lakoće kretanja.
-
Za osjećaj zamišljenosti
i utonulosti čovjeka u svoje misli na karaju pjesme zaslužna je asonanca
( …a čOvjek kOji hOda drumOm zagrnuO se Ogrtačem..). Glas O grafički
gledano jedini je potpuno zaokruženi, zatvoreni samoglasnik. Takav
oblik vizualiziran je i zaokruženim izgledom usana pri njegovu izgovoru.
I kada to povežemo s ljudskom likom koji se javlja jedan jedini put
na kraju pjesme kao njezina poanta; budi se u nama vizija da je upravo
čovjek zaogrnut ogrtačem ona osnovna nit koja je povezala, a onda
zaokružila i zatvorila ovaj ciklus jesenskih zbivanja.
-
Ukažimo još i na
zanimljivu rimu unutar stiha ( …i kuda stiže, uvis
diže…) koja upravo svojim glasovnim sastavom (glas
Ž ) i lakoćom izgovora rimovanih slogova sugerira iznenađenje, silnu
usplahirenost roda, brzinu i lakoću kojom su se vinule u zrak.
- Uz vizualnost za pjesmu je karakteristična
naglašena muzikalnost u skladnoj izmjeni dubokih (
U) i visokih ( I, A), ali i onih prijelaznih (E,O ) samoglasnika. (…
U-vE-lI sE
lIst U čUdU dI-gO...).
Upravo samoglasnici zgusnuti na ovako uzak prostor bitan su doprinos
toj glazbenoj osebujnosti ovih stihova.
Ritam
-
Pjesma nosi svoj
originalan ritmički ustroj. U njezinoj dinamici javljaju se stalne
izmjene ritmičkih epizoda, onih mirnih, ujednačenih
( … po poljanama tiho hoda... ) s onim burnim, „razbarušenim“
( …i kuda stiže, uvis diže usplahirena jata roda.. ), pa opet onih
smirujućih, ravnomjernijih ( …polako penje se u brda…); i tako do
kraja pjesme. Naravno oni "burni" dijelovi imaju različite
intenzitete.
-
Najveću dinamiku
i ritmičku silinu svakako nosi stih u zadnjoj strofi (..Uveli se list
u čudu digo, gle, ja skačem…,), zasigurno i zbog usklika GLE.
-
U cjelokupnom ritmičkom
ustroju pjesme veliki udio imaju onomatopeje, asonance
i aliteracije zbog učestalih ponavljanja istih glasova.
( … Polako Penje se u brda, a kuda Prođe, njezin Put od otPalog je
lišća žut…) ili ( .. a čOvjek kOji hOda drumOm, zagrnuO se Ogrtačem….).
-
Na ovakve manifestacije
ritma utječe i povremena, iznenadna rima u strukturi istoga
stiha (… kuda stiže , uvis diže….) te brojni drugi glagoli
koji dinamiziraju ritam.
-
Značajno mjesto
svakako pripada i učestalim ponavljanjima jednosložnih
ili dvosložnih riječi te njihova izmjena s onima višesložnim ( ..
Ona je tu. U tuzi kiše, po poljanama tiho hoda…).
-
Takva ritmička struktura
utjecala je na osjećaje i raspoloženja koji su onda otvorili prostor
za dublje prodore u osnovnu misao i umjetničku poruku.
Tumačenje
pjesme i umjetnička poruka
-
Pjesma odiše jednostavnošću
i neposrednošću, čistoćom osjećaja i doima se kao jedan prigodan doživljaj
jesenskih ritmova i događaja, Ipak, ako malo razgrnemo tu površinsku
opservaciju i osnovni doživljajni sloj, pred nama se na cesarićevski
način otvara ona duboka zagonetka postojanja i smisla života. Česta
pitanja koja je pjesnik postavljao u mnogim svojim pjesmama.
-
--- Naslutit ćemo
tada u toj simbolici zagonetku stalne mijene i trajne nestalnosti,
lice i naličje prolaznosti
koja se javlja u različitim oblicima, u primjetljivim "otiscima"
koje ostavlja svugdje iza sebe, a jedan od tih manifestnih "otisaka"
je onaj koji mi nazivamo jesen.
-
--- Otkrit
ćemo kako se ta jesen, taj zabilježeni i prepoznati odraz prolaznosti
pojavljuje iznenada kao gotov čin, kao gotova, završena priča ( Ona
je tu u tuzi kiše... ).
-
---
Na psihološkom planu spoznat ćemo djelovanje prolaznosti kada nam
iznenada životnu radost pretvori u tugu i nespokoj, mir svakodnevice
u usplahirenost i zebnju. ( ...U vis diže usplahirena
jata roda .. ).
-
--- Shvatit
ćemo da se sadašnji njezini rezultati slažu kroz vrijeme, tiho, neprimjetno
i polako ( Polako penje se u brda.. ), gotovo da
nam se prišuljaju, a onda nas zaskoče kao kradljivci; oduzmu nam trenutke
našega zadanog trajanja, i, odjednom, više ništa nije isto. Ljepota
života u trenutku izgubi sjaj, u nas se uvuče neki nemir, neizvjesnost
i tuga ( ... U strništima tužno šušti... ).
- -- Ubrzo nas ispune
teške slutnje, zatamni nam se
budućnost ( To polja
slute snijeg i čavke …), a sve lijepo što je
bilo, u takvom obliku, više nikad biti neće.
-
--- Tada
ćemo iznenada spoznati
da smo postali neko drugo, nevoljeno lice života, otužne
sjenke prošlih vremena. Shvatit
ćemo da smo sitna igračka prolaznosti, tek uveli list u velikoj igri
nestalnosti i sigurni gubitnici stalne mijene.
--- Spoznavši tu gorku istinu
ne preostaje nam ništa drugo nego utonuti u sebe, u svoje tuge i nemire,
zagrnuti svoj ogrtač i krenuti u neke svoje nespokoje, u neke
svoje neželjene zime.
-
NAPOMENA: Kraća analiza pjesama : 1. Oblak,
2. Vagonaši, 3. Voćka poslije kiše, 4. Sakriveni bol - nalazi
se ---- ----
kao dodatak sadržaju stranice o D. Cesariću na kraju sttranice pod
nadnevkom: Širi osvrt na neke Cesarićeve pjesme - Sve o sadržaju stranicei
navedenim analizama : Ovdje
.
|