ANALIZE PJESAMA
VEZE NA OSTALE STRANICE
1.   -D. Tadijanović: Dugo u noć
2.   -D. Cesarić: Jesen
3.   -A. G. Matoš: Notturno
4.   -I. G. Kovačić: Moj Grob
5.   -M. Krleža: Loza
6.   -A. B. Šimić: Opomena
c
c

 

.

---SITE JE NAMIJENJEN LJUBITELJIMA KNJIŽEVNOSTI , OSOBITO PJESNIŠTVA---
V E L I K A N I
hrvatskoga pjesništva
* * * * *

.
VIDEOPREZENTACIJA
MISLI

ANALIZIRANIH PJESNIKA

- *Dragutin Tadijanović:
oo Dijete je najbolji kalendar; kad pođe u školu, za oo oo sedam godina si stariji; kad ono postane oo čovjek ti to više nisi; kad stvori novi život, tvoj je gotovo na izmaku.
- * Dobriša Cesarić:
o Netko sa svojim bolom ide kao s otvorenom Oranom; svi neka vide, drugi ga u sebi zgnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi.
- * Ivan Goran Kovačić:
OO Sloboda noge krši, lomi ruke. Darovi njeni groblja su i muke.

 

 

 

Startna
PJESME
VIZUALIZACIJA I INTERPRETACIJA

ŽIVOTOPIS

Dobriša Cesarić

,

- .Životni put
- Književna ostavština
- Osvrt na književno djelo

.Dobriša Cesarić

---------------------------------------------------------------------------------------------------

JESEN

  Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.

Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.

U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.

A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.

  Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem!
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem.

---------------------------------------------------------------------------

Interpretacija pjesme:
----Sadržaj :
Na vrh stranice (video )
Doživljajni sloj ( sadržaj )
Stilski postupci
Ritam
Tumačenjre pjesme i umjetnička poruka

  • U tematskom pogledu pjesma pripada kategoriji pejzažne poezije. Međutim, kako se iza njezine strukture u analizi razotkrivaju i dublja misaona značenja, (kao u mnogim Cesarićevim pjesmama) iz drugoga plana može se o ovoj pjesmi govoriti kao o misaonoj pjesmi.

Vanjska struktura pjesme

  • Pjesma je napisana u pet strofa po četiri stiha. Osnovica joj je vezani stih iako ima nedosljednosti u broju slogova u stihovima ( stih je deveterac, ali nalazimo i osmerce ). I kod rime nalazimo nepravilnosti u kontinuitetu. Uglavnom je povremena, a ukoliko je dosljedna, onda je ukrštena ( 1 strofa ) ili obgrljena ( 2. strofa ). U ostalim strofama javlja se obično u dva stiha.

Doživljajni sloj ( sadržaj )

  • Svi osjećaji, i u konačnici raspoloženje pjesme, u uzročnoj su zavisnosti od pjesničke slike i ritma, a pjesnička je slika svedena uglavnom na onu vizualnu i akustičnu.
  • Već na prvi pogled pjesma oskudijeva pridjevima, a time i onim vizualnim kolorističkim ekspresijama koje u nama bude tipični, često idilični jesenski doživljaj. S druge strane zasićena je imenicama i glagolima kao i brojnim stilskim postupcima, slikama i zvucima, koji na drukčiji način stvaraju naročit pjesnički doživljaj.
  • Personificirana, nevidljiva, ali stalno prisutna Jesen, nas neprestano pomiče od jedne do druge tipične jesenske pojave. Tako slaže mozaik dojmova koji će se na kraju sliti u jedan jedinstven doživljaj, jedinstveno ukupno raspoloženje. Ovakvim osebujnim pjesničkim postupkom ispred nas će se odjednom rasprostrti široka skala osjećaja od kojih su neki odmah jasni, ili ih se lako može doslutiti: tuga (….ona je tu u tuzi kiše…), tišina ( .…po poljanama tiho hoda …), nespokoj, usplahirenost (…. usplahirena jata roda…), nemir ( …u jezero unese nemir…), težina ( … i u dol njime idu krda…) , umor, uspavanost (.. medvjed koga putem sretne odjednom zaželi se sna..), uzbuđenost (… uzbune se travke… ), začuđenost ( …uveli se list u čudu digo…), hladnoća, utonulost u vlastite dubine, zatvorenost, ( …a čovjek koji hoda drumom, zagrnuo se ogrtačem…).
  • I upravo iz ovakve doživljajne podloge razvit će se zajednička osjećajna linija, emocionalna vodilja pjesme. Ona će u nama, vjerojatno, izazvati sumorna raspoloženja prolaznosti, prepuna nespokoja i nemira, neveselih i mračnih slutnji.

Stilski postupci

  • Kao najveći dio Cesarićeve poezije i ova pjesma odiše čistoćom izraza, ljepotom svoje stilske jednostavnosti i jasnoće. Ona plijeni neposrednošću svoje emocije koja je često pri samoj površini stilskog iskaza ili je njezin sastavni dio. ( Tuga kao osjećaj već je sastavni dio izraza … u strništima tužno šušti... ).
  • Pjesma u sebi krije i naglašenu muzikalnost u skladnoj izmjeni dubokih ( U) i visokih ( I, A), ali i onih prijelaznih (E,O ) samoglasnika. (… UvelI se lIst U čUdU dIgo...).
  • Karakterističan je i skladan paralelizam slike i zvuka tako da u istom stilskom izrazu često nalazimo i vizualnu i akustičnu pjesničku sliku. ( …ona je TU u TUzi kiše….) Vizualna pjesnička slika je kiša, a akustična onomatopeja kojom se oponaša kapanje u slogovima TU, TU.
  • Onomatopeju nalazimo i u stihu gdje se oponaša mukli topot krda od kojeg tvrdo i tupo odzvanja tlo. ( … i u DOl njime iDU krDA…), kao i u stihu oponašanja šuštanja suhe trave u strništu ( … u StrniŠtima tuŽno ŠuŠti…).
  • Jasno je da i ovdje susrećemo, uz ovu zvučnu kulisu, i vizualnu pjesničku sliku strništa i krda koji upravo proizvode ovakve zvukove, ali i emocije ( težina i tuga ).
  • Tipična je i aliteracija ( …Polako Penje se u brda, a kuda Prođe njezin Put od otPalog… ) zbog ponavljanja prigušenoga glasa P u određenim intervalima. Time se sugestivno dočaravaju lagani, prigušeni i odmjereni koraci te osjećaj lakoće kretanja.
  • Za osjećaj zamišljenosti i utonulosti čovjeka u svoje misli na karaju pjesme zaslužna je asonanca ( …a čOvjek kOji hOda drumOm zagrnuO se Ogrtačem..). Glas O grafički gledano jedini je potpuno zaokruženi, zatvoreni samoglasnik. Takav oblik kao da sugerira i zaokruženi izgled usana pri njegovu izgovoru. I kada to prepoznamo u ljudskom liku koji se javlja jedan jedini put na kraju pjesme kao njezina poanta; doima se da je čovjek zaogrnut ogrtačem ona osnovna nit koja je povezala, a onda zaokružila i zatvorila ovaj ciklus jesenskih zbivanja.
  • Spomenimo još i usklik GLE koji je dobio stilsko značenje, a često ga nalazimo u Cesarićevim pjesmama ( ..gle, ja skačem… ). Njime je sugestivno iskazan osjećaj iznenađenja i nevjerice. Budući da ovdje list govori kao ljudsko biće, ovo je ujedno i personifikacija koja ovome stihu daje životnost i toplinu osjećaja.
  • Ukažimo još i na zanimljivu rimu unutar stiha ( …i kuda stiže, uvis diže…) koja upravo svojim glasovnim sastavom (glas Ž ) i lakoćom izgovora rimovanih slogova sugerira iznenađenje, silnu usplahirenost roda, brzinu i lakoću kojom su se vinule u zrak.
  • U pozadini cijele pjesme kao temeljna figura je JESEN, njezina temeljna personifikacija koja je pjesmi dala posebnu prisnost, figurativnost, humaniziranju izraza i veliku osjećajnu neposrednost i toplinu.

Ritam

  • Pjesma nosi svoj originalan ritmički ustroj. U njezinoj dinamici javljaju se stalne izmjene ritmičkih epizoda, onih mirnih, ujednačenih ( … po poljanama tiho hoda... ) s onim burnim, „razbarušenim“ i kraćim ( …i kuda stiže, uvis diže usplahirena jata roda.. ), pa opet onih smirujućih, jednoličnijih ( …polako penje se u brda…); i tako do kraja pjesme. Naravno oni "burni" dijelovi imaju različite intenzitete.
  • Najveću dinamiku i ritmičku silinu svakako nosi stih u zadnjoj strofi (..Uveli se list u čudu digo, gle, ja skačem…,), zasigurno i zbog usklika GLE.
  • U cjelokupnom ritmičkom ustroju pjesme veliki udio imaju onomatopeje, asonance i aliteracije zbog učestalih ponavljanja istih glasova. ( … Polako Penje se u brda, a kuda Prođe, njezin Put od otPalog je lišća žut…) ili ( .. a čOvjek kOji hOda drumOm, zagrnuO se Ogrtačem….).
  • Na ovakve manifestacije ritma utječe i povremena, iznenadna rima u strukturi istoga stiha (… kuda stiže , uvis diže….) te brojni drugi glagoli koji dinamiziraju ritam.
  • Značajno mjesto svakako pripada i učestalim ponavljanjima jednosložnih ili dvosložnih riječi te njihova izmjena s onima višesložnim ( .. Ona je tu. U tuzi kiše, po poljanama tiho hoda…).
  • Takva ritmička struktura utjecala je na osjećaje i raspoloženja koji su onda otvorili prostor za dublje prodore u osnovnu misao i umjetničku poruku.

Tumačemje pjesme i umjetnička poruka

  • Pjesma odiše jednostavnošću i neposrednošću, čistoćom osjećaja i doima se kao jedan prigodan doživljaj jesenskih ritmova i događaja, Ipak, ako malo razgrnemo tu površinsku opservaciju i osnovni doživljajni sloj, pred nama se na cesarićevski način otvara ona duboka zagonetka postojanja i smisla života. Česta pitanja koja je pjesnik postavljao u mnogim svojim pjesmama.
  • Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, potrebno je personificirani oblik jeseni spustiti na dublju razinu, na razinu simbola. Naslutit ćemo tada u njemu zagonetku stalne mijene i trajne nestalnosti, lice i naličje prolaznosti koja se javlja u različitim oblicima, a jedan od njih je onaj koji mi nazivamo jesen. Prepoznat ćemo zapravo prolaznost koja na psihološkom planu životnu radost pretvara u tugu i nespokoj, mir svakodnevice u usplahirenosti i zebnju ( U vis diže usplahirena jata roda... ).
  • Otkrit ćemo kako se ta jesen, taj otisak prolaznosti pojavljuje iznenada kao gotov čin ( Ona je tu... ). Shvatit ćemo da se njezini rezultati kroz vrijeme slažu, tiho, neprimjetno i polako ( Polako penje se u brda… ), gotovo da nam se prišuljaju, a onda nas zaskoče kao kradljivci; oduzmu nam trenutke našega zadanog trajanja, i, odjednom, više ništa nije isto. Ljepota života u trenutku izgubi sjaj, u nas se uvuče neki nemir, neizvjesnost i tuga ( U strništima tužno šušti... ), obuzmu nas teške slutnje ( To polja slute snijeg i čavke…), a sve lijepo što je bilo, nestalo je.
  • Odjednom spoznamo da smo postali neko drugo, nevoljeno lice života, da smo sitna igračka prolaznosti, uveli list u velikoj igri nestalnosti, sigurni gubitnici neprekidne mijene.
  • Preostaje nam da utonemo u sebe, u svoje tuge i nemire, da zagrnemo svoj ogrtač i krenemo u neke svoje nespokoje, u neke svoje neželjene zime.

Startna pozicija