V E L I K A N I

hrvatskoga pjesništva

.Antun Gustav Matoš

---------------------------------------------------------------------------------------------------

NOTTURNO

Mlačna noć; u selu lavež, kasan
Ćuk il' netopir,
Ljubav cvijeća - miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir,
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je teži huk:
Željeznicu guta već daljina.

---------------------------------------------------------------------------

Interpretacija pjesme:

----Sadržaj :

		Na vrh stranice (video )
		Doživljajni sloj ( sadržaj )
		Stilski postupci
		Ritam
		Umjesto poruke

• Notturno je posljednja Matoševa pjesma, antologijske vrijednosti koju je napisao u suton svojega relativno kratkoga života u bolničkom krevetu. U njezinu nastanku značajan je moment što je posljednju korekturu izvršio nekoliko dana prije smrti. Ovo su podatci koji će značajno utjecati na ton i raspoloženje u pjesmi.

• Pjesma je napisana u zatvorenoj formi soneta, stihu desetercu i petercu s ukrštenom rimom. Pripada skupini pejzažnih pjesama. Izraz je pjesnikovih književnih opredjeljenja koja su artistička, s puno elemenata impresionizma ( iza svakog se izraza ili stilskog postupka krije neki dojam ili impresija), ali i simbolizma budući da se iza tajnovitih riječi i stilskih izričaja skrivaju slutnje nekih novih dubljih značenja ( Željeznicu guta već daljina.. ).

Doživljajni sloj ( sadržaj )

• Stihovi pjesme su pravi pjesnički kolaž noćnih zbivanja: vizualnih, akustičnih, taktilnih, olfaktivnih koji smjenjuju jedni druge u međusobnoj uzajamnosti. Sugestivno smo uhvaćeni u pravo bogatstvo osjetilnih senzacija: od osjeta blage topline ( mlačna noć ), preko tajnovitih sjena noćnih životinja i građevina ( ćuk, netopir, toranj ) i diskretne svjetlosti (... Blaga svjetlost sipi sa visina...), do prave raskoši zvukova različitoga registra i intenziteta: oštrih ( lavež, zvuk željeznice ), muklih ( odbrojavanje crkvenog sata ), blagih, ugodnih, ( cvrčanja ), a tu je i opojan i intenzivan miris cvijeća ( ...miris jak i strastan...). I sva se ta simfonija zatamnjenih oblika, sjena, zvukova, mirisa, dodira slijeva u čaroliju jakih impresija i neočekivanih noćnih raspoloženja.
• S druge strane osjećaji: gašenja, prolaznosti, trenutačnosti svega i nestanka, ali i tajnovitosti te mistične nade (... Broji pospan sat… ili…Željeznicu guta već daljina… ili ... S neba rosi mir …. ) valjaju se kao valovi i struje pjesmom u jednoj skladnoj uzajamnosti i uzročnosti.
• U skladu sa simbolizmom, koji se snažno osjeća, naročito u zadnjim stihovima, pjesma je dobila svoj tajanstveni, mistični kraj, svoju sumračnu dimenziju, tešku egzistencijalnu prazninu. Baš zbog toga su mnogi u njoj prepoznali osjećaje pesimizma, nespokoja i egzistencijalne izgubljenosti .

Stilski postupci

• Za ovu je pjesničku tvorevinu karakteristično obilje stilskih izražajnih sredstava koja se izmjenjuju jednom svojom posebnom dinamikom dajući ovim stihovima jedinstven identitet.
• On se prvenstveno ogleda u stilskim figurama koje su u ovoj pjesničkoj strukturi često zbijene u neki izraz ili stih tako da ta skupina riječi može u sebi kriti višestruki i višeznačni stilski izričaj. To drugim riječima znači da u istom izrazu ili stihu nalazimo više raznovrsnih stilskih figura različite osjetilne percepcije. Tako u stihu ... Blaga svjetlost sipi sa visina ... susrećemo epitet ... Blaga svjetlost - osjećaj profinjenosti i nježnosti. U izrazu ... Blaga svjetlost sipi... krije se sinestezija: 1. blaga - osjet dodira ( poput tvrda, čvrsta ), 2. riječ sipi - može biti vizualni, ali i zvučni osjet ( poput pucati, zvoniti ) povezali su se s riječju svjetlost - vidni osjet. Time je pjesnik uvezao osjete dodira i osjet vida u već navedenu stilsku figuru sinesteziju. Svjetlost je ujedno i stilska figura simbol iz koje zrcali slutnja daleke vječnosti i novoga života. Uz to, tu se pridružuje i aliteracija koja se krije u ponavljanu glasa S u riječima ... svjetlost sipi sa visina.---- .Ta nevjerojatno bogata isprepletenost, zbijenost i višeznačnost istih riječi i izraza snažan je impresionistički stilski iskaz ove pjesme.

• Spoznavši sve ovo, priđemo li pjesmi u cjelini, odmah će nam se nametnuti gradacija kao stilski postupak kojim se intenzitet zvukova spušta od onih najjačih u početnim stihovima ( ...lavež pasa...), preko muklih, i ravnomjernih ( ...Broji pospan sat..), do onih smirenih, stišanih, uspavanih, gotovo nečujnih i jednoličnih na kraju pjesme. ( ...Sve je tiši huk. ...).
• Kroz cijelu se pjesmu nameću elipse ( krnje rečenice ) u kojima je izostavljen jedan njihov semantički dio (... u selu lavež.., ili …Kasan ćuk il netopir...,ili ...S mrkog tornja bat...,ili ...Kroz samoću muk...). Takve su rečenice efektno stilsko sredstvo za iskazivanje iznenadnih, trenutnih impresija.
• Istoznačan dojam stvara i brza izmjena stihova deseteraca i peteraca te opkoračenja koja svojim nedovršenim stihom i prebacivanjem logičkog težišta na drugi stih, proizvode kolebanje, nedovršenost i nedoumicu ( 1. stih .... u selu lavež, kasan; 2. stih: Ćuk il netopir. umjesto: ...kasan ćuk il netopir..).
• U ovom mozaiku postupaka modernističkoj izražajnosti naročito pridonosi sinestezija gdje se iz jednog osjetilnog područja izraz prenosi u neko drugo osjetilno područje (Mlačna noć.....ili .… S neba rosi mir…, ili …Blaga svjetlost sipi. Svjetlost vizualni osjet, sipi zvučni.).
• Posebnom impresionističkom koloritu pjesme pridonijeli su i brojni epiteti koji su stvorili jedinstvenu sinfoniju osebujnih noćnih zbivanja; mirisnih, taktilnih zvučnih i drugih ugođaja različitih intenziteta te suptilno nijansiranih osjećaja ( .. mlačna noć - dodir blagosti i topline, ...kasan ćuk il netopir - zagonetnost duboke noći, ...miris jak i strastan - opojnost mirisne noći , ...tajni pir- čudotvorna tajnovitost, ... sitni cvrčak - skromnost, nježnost ... teške oči - utonuće u san i tišinu, ... mrkog tornja - zagonetna mističnost, ... pospan sat - smirivanje u jednoličnosti dubokih tonova, ... blaga svjetlost - nježnost i profinjenost...). U nekima od ovih epiteta pridjevi se pojavljuju u inverziji čime se pojačava dojam onoga simboličnog, neočekivanog, naglašenog.
• Živopisnosti ovakvog impresionističkog artizma, ali i simbolistične slutnje i sugestivne mističnosti pridružuje se i personifikacija ( Ljubav cvijeća, miris jak i strasan... , ili ...Željeznicu guta već daljina..., ili Broji pospan sat ...).
• Moćno sredstvo modernističke poezije je i kontrast, tipičan matoševski stilski izričaj. Kontrastom se pjesničke slike slažu u oprečne, često neočekivane sprege koje pjesmi daju posebnu izražajnost i veliki osjećajni intenzitet. ( iza blagog izraza: mlačna noć..., slijedi prodoran zvuk laveža pasa..., ili iza stiha ...S mrkog tornja bat, broji pospan sat... - slijedi stih -..Blaga svjetlost sipi sa visina...).
• Nalazimo i jednu usporedbu koja se, u svoj toj dinamici noćnih događanja, izvrsno uklapa u fonetiku noćnih suzvučja te se skladno stapa s onomatopejom kao zajednički stilski izričaj. Prvi je dio ove sintakse onomatopeja u kojoj se oponaša cvrčanje ( .... Sitni cvr-čak sjetno cvr-či...) , a drugi je dio stilska figura usporedba (...jasan kao srebren vir - čistoća, jasnost... ).
• Ovoj zvučnoj kulisi pridružuje se i posebno dojmljiva aliteracija s uporabom glasa S koji svojim sitnim i "prosipajućim" zvukom, zrači nekom posebnom nježnošću ( ... Blaga SvjetloSt Sipi Sa viSina...).
• Nasuprot aliteraciji, asonanca nas dubokim, muklim i turobnim samoglasnikom U uvodi u poantu pjesme s teškim slutnjama, u tmuran zadnji stih. ( ... Kroz samoćU mUk..., Sve je tiši hUk ..., ŽeljeznicU gUta već daljina.).
• Nezamisliva je poezija simbolizma bez figure simbola. Oni ovoj pjesmi daju onu mističnu notu, dubinu, nedorečenost i nagovještaj ( --- ćuk il netopir - maglovita tajanstvenost... ili ...pospan sat - bespovratni protok vremena... ili ... blaga svjetlost - nada i slutnja vječnosti ... ili ...guta već daljina - nagovještaj gašenja i nestanka ).

• Ostajemo tako pred izražajnim pjesničkim artizmom koji zaokuplja sva naša osjetila, našli smo se u prebogatoj riznici atraktivnih izražajnih mogućnosti, pred ekspresivnošću koja nudi pravo bogatstvo različitih stilskih efekata, posebice onih zvučnih, neočekivanih. Zatečeni smo mnoštvom obrata, noćnih senzibiliteta i stilskih postupaka prepunih nagovještaja i tajnovitih očekivanja.

Ritam

• Ritam je u pjesmi usklađen s njezinom sadržajnom dinamikom i dio je njezina ukupnog kompozicijskog konstrukta.
• Ta dinamika i taj konstrukt imaju svoju posebnu dijalektiku:. fragmentirani su u dijelove ( impresije ) koji se ubrzano izmjenjuju u duhu impresionizma, posebice u prvim stihovima ( ... noć, selo, lavež, ćuk, netopir, ljubav, cvijeće, miris... ). Sve se to doima "isprekidano" , mozaično u jednom brzom "iscjepkanom" nizu. U zadnjim se stihovim, zbog gradacije, ta dinamika mijenja jer važnu ulogu u ritmičkom slijedu preuzimaju vremenske praznine koje razvlače tempo događanja gotovo do statičnosti i zamiranja ( Kroz---samoću---muk, ----Sve je---tiši---huk; ).
• Takvoj zgusnutoj liniji dojmova, a na kraju i njihovoj "razvodnjenosti" pridonijeli su i brojni stilski postupci koji su i doveli do ovakvog "rascjepkanog" , impresionističkog ritma : gradacija, onomatopeja i kontrast, eliptične rečenice, izmjenama stihova deseteraca i peteraca, varirajuća ukrštena rima, opkoračenja, aliteracija i asonanca.
• Na taj smo način dobili jednu zanimljivu ritmičku tvorevinu koja je stvorila osjećajnu podlogu za ovu izuzetnu impresionističku pjesmu, njezinu osebujnu ritmičku označenost.

Umjesto poruke

• Ovu je pjesmu Matoš pisao u posebnom ozračju i raspoloženju s obzirom na svoju tešku bolest. Koje se tu dublje životne poruke kriju, posebice ako se usredotočimo na zadnje stihove, ostaje duboka tajna ove simbolističke pjesme

Noć kao tema

• Vratimo se malo na cijelu pjesmu, na njezinu sadržajnu i kompozicijsku liniju. Kao prvo, pjesnik je za temu izabrao noć. To je doba kada predmeti dobivaju nejasne tamne obrise ili postaju potpuno nevidljivi. Zbog toga noću mogu živnuti i zavladati neki drugi osjeti, neki drugi senzibiliteti, pa mirisi postaju mirisniji, a zvukovi zvučniji. ( Crkveni sat, koji se u buci dana ne bi niti čuo, u tišini noći pospano, ali čujno, odbrojava vrijeme. ).

Značenje zvukova u tumačenju pjesme

• Zvukovi su postali bitni za ukupni doživljaj ove pjesme i njezino tumačenje. Oni su svojom gradacijom od laveža k muku i apsolutnoj tišini kompozicijski navijestili viziju života koji se od svoga obilja i raskoši rastače i gasi do muka i bezglasja. Iza toga ostao je veliki upitnik što je smisao postojanja. i života. Tom tajnom odiše cijela ova pjesma, iz nje šapuće njezin poetski smisao i poruka.

Raskoš života s početka pjesme

• Prvi nam stihovi pjesme donose pravu raskoš zvukova, mirisa, tajnovitih toplih osjećaja ( ... Mlačna noć .. ) i silno podsjećaju na mladost koja je upravo takva : bujna, zanosna, očaravajuća ( ... Ljubav cvijeća.. ), ponekad samozatajna, sjetna, (... Sitni cvrčak, sjetno cvrći... ), nepredvidljiva, u kojoj ima puno ljubavi, strasti za sve, ( ... miris jak i strastan... ), a život joj je pun iznenađenja i tajnovitosti. ( ... Ćuk il netopir.. ).

Sat - simbol prolaznosti i kraja života

• I dok se u narednim stihovima bogatstvo noćnih doživljaja gubi u snu, a kroz noćnu atmosferu, kao blagoslov, blaga svjetlost sipi sa visina po svemu što počiva, javit će se strašni vremenski sudac i egzekutor - sat, simbol odbrojavanja svakog našeg trenutka, roka našeg životnog trajanja. (... Broji pospan sat,... ). Navijestit će on bolnu spoznaju prolaznosti, smrtnost oblika, gorčinu zauvijek nestalog vremena i strašni neumitni kraj.

Samoća i muk

• Nestat će bogata orkestracija zvukova i mirisa s početka pjesme - simbola života i mladosti, sva sinestezija osjeta, sve što je strujalo čarolijom ranih noćnih ugođaja i naših osjećaja. Utihnut će svi glasovi i ostati jeziva, bezglasna samoća (...Kroz samoću muk ...). Čut će se još zadnji, uznemirujući zvuk željeznice kao neka crna slutnja. No, i on će ubrzo utihnuti - progutat će ga daljina.

- - - - - - - - - - -

1. Pesimistična varijanta tumačenja poruke pjesme

• Baš u personifikaciji gdje se daljina pojavljuje u svom strašnom izdanju gutanja, kao neko čudovište koje proždire i ono posljednje što nije uspavala i obezglasila duboka noć, može se potražiti beznađe i pesimizam cijele pjesme.Tu se krije i njezin turobni završetak jer se u poanti svega zbivanja našlo smirivanje, stišavanje i potpuni muk u beskraju daljine, u konačnosti svega, u strašnoj i mučnoj slutnji ništavila, praznine i besmisla života.
  Ako bismo se zaustavili ovdje, s porukom da je život put u ništavilo i totalni nestanak, vjerojatno bismo se mogli složiti s ovakvim pesimističkim viđenjem poruke pjesme.

2. Optimistička varijanta tumačenja poruke pjesme

• Međutim, u konačnici kompozicijskoga tijeka, pjesnik nas je ostavio u grobnoj tišini, ali ne i u crnilu ili potpunom mraku. Kao svjetlosni eho, ali i slutnja, pa i nježni nagovještaj nečega nepoznatog i neviđenog ostala je ona blaga svjetlost koja sipi sa visina. Ta magličasta svjetlost s neba, to tajnovito blago svjetlucanje koje dolazi iz visina, dalo je ovoj simbolističkoj pjesmi novo nepoznato značenje, neku novu izvanvremensku dimenziju tajnovitosti i nade. Ono je u dnu svijesti postalo svjetlo mističnog iščekivanja, predosjećaj nekog novog, nadstvarnog života.

- - - - - - - - - - - - -

A SADA NEŠTO O TIŠINI.

1. Mnogi ne vole tišinu. Ona ih lako onespokoji jer je za njih obično nagovještaj nestanka, životnoga završetka. Zato se okružuju zvukovima, pa i bukom da bi izbjegli taj mučni osjećaj. Što su dalje od tišine, sigurniji su u svoju egzistencijalnu opstojnost. Upravo s takvom osjećajnom matricom, oni su bliži varijanti pesimističke poruke pjesme iz odlomka 1. u kojoj bi tišina, po njima, bila znak konačnosti, zastrašujućeg nestanka i životnog besmisla.
2. Drugi u tišini vide predznake vječnosti. Tišina je za njih duhovna kategorija, predosjećaj apsolutne opstojnosti. Ona je fundamentalnost iz koje izvire svaki zvuk, kojoj se svi zvuci vraćaju i u njoj nužno završavaju. Zato u tišini naziru predvorje vječnosti, slutnju višega života kako je pjevao Matoš u jednoj svojoj drugoj pjesmi. Njihovo je poimanje poruke pjesme bliže odlomku 2.

• -- Pjesnik nas je ostavio u samoći i mrtvoj tišini, ali i strujanju blage nebeske svjetlosti, u dimenziji nejasne osjećajnosti, ali i duboko mistične nade, zapravo, ostavio nas je u najboljoj maniri simbolističkog nagovještaja i slutnje, a izbor i poruka je naša, nadahnuće je naše.

• ...NAPOMENA: Kraća analiza pjesama : 1. Utjeha kose, 2. 1909. 3. Srodnost - nalazi se kao dodatak sadržaju stranice o A. G. Matošu na kraju teksta pod nadnevkom: Širi osvrt na neke Matoševe pjesme. - Sve o sadržaju stranice i navedenim analizama : Ovdje