ANALIZE PJESAMA
VEZE NA OSTALE STRANICE
1.   -D. Tadijanović: Dugo u noć
2.   -D. Cesarić: Jesen
3.   -A. G. Matoš: Notturno
4.   -I. G. Kovačić: Moj Grob
5.   -M. Krleža: Loza
6.   -A. B. Šimić: Opomena
c
c

 

.

---SITE JE NAMIJENJEN LJUBITELJIMA KNJIŽEVNOSTI , OSOBITO PJESNIŠTVA---
V E L I K A N I
hrvatskoga pjesništva
* * * * *

.
VIDEOPREZENTACIJA
MISLI I IZREKE

ANALIZIRANIH PJESNIKA

- *Antun. Gustav Matoš:
oo Vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za oo toliko Juda.
- * Miroslav Krleža:
Govoriti o starim sramotama uvijek je poučno.
- * Dobriša Cesarić:
Što najjače peče u srcu, postat će
najveća opojnost.
- *Antun Branko Šimić:
Slava starosti, ali onoj koja miruje, onoj koja oo mudro šuti kada više ne zna mudro govoriti.

 

 

 

Startna

ŽIVOTOPIS

Antun Gustav Matoš

,

- .Životni put
- Književna ostavština
- Osvrt na književno djelo
PJESME
VIZUALIZACIJA I INTERPRETACIJA
 

.Antun Gustav Matoš

---------------------------------------------------------------------------------------------------

NOTTURNO

Mlačna noć; u selu lavež, kasan
Ćuk il' netopir,
Ljubav cvijeća - miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir,
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je teži huk:
Željeznicu guta već daljina.

---------------------------------------------------------------------------

Interpretacija pjesme:
----Sadržaj :
Na vrh stranice (video )
Doživljajni sloj ( sadržaj )
Stilski postupci
Ritam
Umjesto poruke

  • Notturno je posljednja Matoševa pjesma, antologijske vrijednosti koju je napisao u suton svojega relativno kratkoga života u bolničkom krevetu. U njezinu nastanku značajan je moment što je posljednju korekturu izvršio nekoliko dana prije smrti. Ovo su podatci koji će značajno utjecati na ton i raspoloženje u pjesmi.
  • Pjesma je napisana u zatvorenoj formi soneta, stihu desetercu i petercu s ukrštenom rimom. Pripada skupini pejzažnih pjesama. Izraz je pjesnikovih književnih opredjeljenja koja su artistička, s puno elemenata impresionizma ( iza svakog se izraza ili stilskog postupka krije neki dojam ili impresija), ali i simbolizma budući da se iza tajnovitih riječi i stilskih izričaja skrivaju slutnje nekih novih dubljih značenja ( Željeznicu guta već daljina.. ).

Doživljajni sloj ( sadržaj )

  • Stihovi pjesme su pravi pjesnički kolaž noćnih zbivanja: vizualnih, akustičnih, taktilnih, olfaktivnih koji smjenjuju jedni druge u međusobnoj uzajamnosti. Sugestivno smo uhvaćeni u pravo bogatstvo osjetilnih senzacija: od osjeta blage topline ( mlačna noć ), preko tajnovitih sjena noćnih životinja i građevina ( ćuk, netopir, toranj ) i diskretne svjetlosti (... Blaga svjetlost sipi sa visina...), do prave raskoši zvukova različitoga registra i intenziteta: oštrih ( lavež, zvuk željeznice ), muklih ( odbrojavanje crkvenog sata ), blagih, ugodnih, ( cvrčanja ), a tu je i opojan i intenzivan miris cvijeća ( ...miris jak i strastan...). I sva se ta simfonija zatamnjenih oblika, sjena, zvukova, mirisa, dodira slijeva u čaroliju jakih impresija i neočekivanih noćnih raspoloženja.
  • S druge strane dojmovi tajnovitosti, slutnji, gašenja, nestanka, prolaznosti i trenutačnosti svega (... Broji pospan sat… ili…S neba rosi mir… ili …Željeznicu guta već daljina…. ) valjaju se kao valovi i struje pjesmom u jednoj skladnoj uzajamnosti i uzročnosti.
  • U skladu sa simbolizmom, koji se snažno osjeća, naročito u zadnjim stihovima, pjesma je dobila svoj tajanstveni, mistični kraj, svoju sumračnu dimenziju, tešku egzistencijalnu prazninu. Baš zbog toga su mnogi u njoj prepoznali osjećaje pesimizma, nespokoja i egzistencijalne izgubljenosti.

Stilski postupci

  • Za ovu je pjesničku tvorevinu karakteristično obilje stilskih izražajnih sredstava koja se izmjenjuju jednom svojom posebnom dinamikom dajući ovim stihovima jedinstven identitet.
  • Priđemo li pjesmi u cjelini, odmah će nam se nametnuti gradacija kao stilski postupak kojim se intenzitet zvukova spušta od onih najjačih u početnim stihovima ( ...lavež pasa...), preko muklih, i ravnomjernih ( ...Broji pospan sat..), do onih smirenih, stišanih, uspavanih, gotovo nečujnih i jednoličnih na kraju pjesme. ( ...Sve je tiši huk. ...).
  • Kroz cijelu se pjesmu nameću eliptične ( krnje ) rečenice (... u selu lavež.., …Kasan ćuk il netopir..., ...Kroz samoću muk...). Takve su rečenice efektno stilsko sredstvo za iskazivanje iznenadnih, trenutnih impresija.
  • Istoznačan dojam stvara i brza izmjena stihova deseteraca i peteraca te opkoračenja koja svojim nedovršenim stihom i prebacivanjem logičkog težišta na drugi stih, proizvode kolebanje, nedovršenost i nedoumicu ( 1. stih .... u selu lavež, kasan; 2. stih: Ćuk il netopir. umjesto: ...kasan ćuk il netopir..).
  • U ovom mozaiku postupaka modernističkoj izražajnosti naročito pridonosi sinestezija gdje se iz jednog osjetilnog područja izraz prenosi u neko drugo osjetilno područje (… S neba rosi mir…, ili …Blaga svjetlost sipi. Svjetlost vizualni osjet, sipi zvučni.).
  • Posbnom impresionističkom koloritu pjesme pridonijeli su i brojni epiteti koji su stvorili jedinstvenu sinfoniju osebujnih noćnih zbivanja; mirisnih, taktilnih zvučnih i drugih ugođaja različitih intenziteta te suptilno nijansiranih osjećaja ( .. mlačna noć - dodir blagegosti i topline, ...kasan ćuk il netopir - zagonetnost duboke noći, ...miris jak i strastan - opojnost mirisne noći , ...tajni pir- čudotvorna tajnovitost, ... sitni cvrčak - skromnost, nježnost ... teške oči - utonuće u san i tišinu, ... mrkog tornja - zagonetna mističnost, ... pospan sat - smirivanje u jednoličnosti dubokih tonova, ... blaga svjetlost - nježnost i profinjenost...). U nekima od ovih epiteta pridjevi se pojavljuju u inverziji čime se pojačava dojam onoga simboličnog, neočekivanog, naglašenog.
  • Koloritu ovakvog impresionističkog artizma, ali i simbolistične slutnje i sugestivne mističnosti pridružuje se i personifikacija ( Ljubav cvijeća, miris jak i strasan... , ili ...Željeznicu guta već daljina..., ili Broji pospan sat ...)
  • Moćno sredstvo modernističke poezije je i kontrast, tipičan matoševski stilski izričaj. Kontrastom se pjesničke slike slažu u oprečne, često neočekivane sprege koje pjesmi daju posebnu izražajnost i veliki osjećajni intenzitet. ( iza blagog izraza: mlačna noć..., slijedi prodoran zvuk laveža pasa..., ili iza:stiha ...S mrkog tornja bat, broji pospan sat... - slijedi stih -..Blaga svjetlost sipi sa visina...).
  • Nalazimo i jednu usporedbu koja se, u svoj toj dinamici noćnih događanja, izvrsno uklapa u fonetiku noćnih suzvučja krijući u sebi i stilsko sredstvo sinesteziju (.. Sitni cvrčak sjetno cvrči jasan kao srebren vir... ). Prvi dio usporedbe je onomatopeja u kojoj se oponaša cvrčanje, zvuk ugodan uhu i koji se skladno uklapa u tu tajanstvenu orkestraciju zvukova različitog intenziteta.
  • Ovoj zvučnoj kulisi pridružuje se i posebno dojmljiva aliteracija s uporabom glasa S koji svojim sitnim i "prosipajućim" zvukom, zrači nekom posebnom nježnošću ( ... Blaga SvjetloSt Sipi Sa viSina...).
  • Nasuprot aliteraciji, asonanca nas dubokim, muklim i turobnim samoglasnikom U uvodi u poantu pjesme s teškim slutnjama, u tmuran zadnji stih. ( ... Kroz samoćU mUk..., Sve je tiši hUk ..., ŽeljeznicU gUta već daljina.).
  • Sličnu psihološku matricu sugerira i personifikacija (...Željeznicu guta već daljina...) koja nas ostavlja u nekom posebnom emocionalnom stanju zebnje kao i teške , zagonetne slutnje.
  • Ostajemo tako pred izražajnim pjesničkim artizmom koji zaokuplja sva naša osjetila, našli smo se u prebogatoj riznici atraktivnih izražajnih mogućnosti, pred ekspresivnošću koja nudi pravo bogatstvo različitih stilskih efekata, posebice onih zvučnih, neočekivanih. Zatečeni smo mnoštvom obrata, noćnih senzibiliteta i stilskih postupaka prepunih nagovještaja i tajnovitih očekivanja.

Ritam

  • U ritmičkom smislu pjesma je usklađena s dinamikom cijele pjesme; od onoga varirajućeg ubrzanja i usporavanja u početnim stihovima do smirenih i naglašeno stišanih ritmičkih intervala u posljednjim stihovima.
  • Takva ritmička struktura , koja ima svoju dijalektiku od dramatičnog i zagonetnog ( ...Ćuk il netopir... ) do dalekog, mističnog ( ...Željeznicu guta već daljina ), postignuta je naročito gradacijom, onomatopejom i kontrastom, eliptičnim rečenicama, izmjenom stihova deseteraca i peteraca, varirajućom ukrštenom rimom, opkoračenjima, aliteracijama i asonancama ( samoglasnik U na kraju pjesme ) i tako postala presudna odrednica ustroja ritma ove pjesme.

Umjesto poruke

  • Ovu je pjesmu Matoš je pisao u posebnom ozračju i raspoloženju s obzirom na svoju tešku bolest. Koje se tu dublje životne poruke kriju, posebice ako se usredotočimo na zadnje stihove, ostaje duboka tajna ove simbolističke pjesme
  • Vratimo se malo na cijelu pjesmu, na njezinu sadržajnu i kompozicijsku liniju. Kao prvo, pjesnik je za temu izabrao noć. To je doba kada predmeti dobivaju nejasne tamne obrise ili postaju potpuno nevidljivi. Zbog toga noću mogu živnuti i zavladati neki drugi osjeti, neki drugi senzibiliteti, pa mirisi postaju mirisniji, a zvukovi zvučniji. ( Crkveni sat, koji se u buci dana ne bi niti čuo, u tišini noći pospano, ali čujno, odbrojava vrijeme. ).
  • Tako su zvukovi ovdje postali bitni za ukupni doživljaj pjesme i njezino tumačenje. Oni su svojom gradacijom od laveža k muku i apsolutnoj tišini kompozicijski navijestili neumoljivi kraj, slutnju i poruku. I zato, kada sve utone u san, i kada još samo kao blagoslov, blaga svjetlost sipi sa visina po svemu što počiva, strašni sudac i egzekutor - sat, simbol odbrojavanja svakog našeg trenutka, roka našeg trajanja, navijestit će bolnu spoznaju prolaznosti, smrtnosti oblika, trenutak nepovratnog odlaska i strašni neumitni nestanak. Nestat će bogata orkestracija zvukova s početka pjesme - simbola života, sva sinestezija osjeta, sve što je strujalo čarolijom ranih noćnih ugođaja i naših osjećaja. Utihnut će svi glasovi i ostati jeziva, bezglasna samoća (...Kroz samoću muk ...). Čut će se još zadnji, uznemirujući zvuk željeznice kao neka crna slutnja. No, i on će ubrzo utihnuti - progutat će ga daljina.
  1. Baš u ovoj personifikaciji, u kojoj se daljina pojavljuje u tom svom strašnom izdanju gutanja, kao neko čudovište koje proždire i ono posljednje što nije uspavala i izbrisala duboka noć, može se potražiti beznađe i pesimizam cijele pjesme. Tu se krije i njezin turobni završetak jer se u poanti svega zbivanja našlo smirivanje, stišavanje i potpuni muk u beskraju daljine, u konačnosti svega, u strašnoj i mučnoj slutnji ništavila, praznine i besmisla života.
    Ako bismo se zaustavili ovdje, s porukom da je život put u ništavilo i totalni nestanak, vjerojatno bismo se mogli složiti s ovakvim pesimističnim viđenjem poruke pjesme.
  2. Međutim, u konačnici kompozicijskoga tijeka, pjesnik nas je ostavio u grobnoj tišini, ali ne i u crnilu ili potpunom mraku. Kao eho, ali i slutnja, pa i nježni nagovještaj nečega nepoznatog i neviđenog ostala je ona blaga svjetlost koja sipi sa visina. Ta magličasta svjetlost s neba, to tajnovito blago svjetlucanje koje dolazi iz visina, dalo je ovoj simbolističkoj pjesmi novo nepoznato značenje, neku novu izvanvremensku dimenziju tajnovitosti i nade. Ono je u dnu svijesti postalo svjetlo mističnog iščekivanja , predosjećaj nekog novog, nadstvarnog života.
  • A SADA NEŠTO O TIŠINI.
  1. Mnogi ne vole tišinu. Ona ih lako onespokoji jer je za njih obično nagovještaj nestanka, životnoga završetka. Zato se okružuju zvukovima, pa i bukom da bi izbjegli taj mučni osjećaj. Što su dalje od tišine, sigurniji su u svoju egzistencijalnu opstojnost. Upravo s takvom osjećajnom matricom, oni su bliži varijanti pesimistične poruke pjesme iz odlomka 1. u kojoj je tišina, po njima, znak konačnosti, zastrašujućeg nestanka i životnog besmisla.
  2. Drugi u tišini vide predznake vječnosti. Tišina je za njih duhovna kategorija, predznak postojanja. Ona je fundamentalnost iz koje izvire svaki zvuk, kojoj se svi zvuci vraćaju i u njoj nužno završavaju. Zato u tišini naziru predvorje vječnosti, slutnju višega života kako je pjevao Matoš u jednoj svojoj drugoj pjesmi. Njihovo je poimanje poruke pjesme bliže odlomku 2.
  • -- Pjesnik nas je ostavio u samoći i mrtvoj tišini, ali i strujanju blage nebeske svjetlosti, u dimenziji nejasne osjećajnosti, ali i magličaste nade, zapravo, ostavio nas je u najboljoj maniri simbolističkog nagovještaja i slutnje, a izbor i poruka je naša odluka, nadahnuće je naše.

Startna pozicija