V E L I K A N I

hrvatskoga pjesništva

---------------------------------------------------------------------------------------------------

IVAN GORAN KOVAČIĆ

Sadržaj :

		Životni put
		Književna ostavština
		Osvrt na književno djelo

Životni put

• U mjestašcu Lukovdolu u Gorskome kotaru 1913. godine rođen je Ivan Goran Kovačić. Iz ljubavi i poštovanja prema rodnome kraju dodao si je ime Goran po kojemu je danas prepoznatljiviji, nego po vlastitom imenu. Pod tim se naslovom danas u Lukovdolu održava i pjesnička manifestacija Goranovo proljeće, 21. ožujka na prvi dan proljeća kada je rođen pjesnik.
• U rodnome je mjestu pohađao osnovnu školu, prve tri godine gimnazije u Karlovcu, a potom prelazi u Zagreb gdje maturira. Na Filozofskom fakultetu upisuje slavistiku, ali brzo prekida studij i svu svoju energiju usmjeruje na književni i novinarski rad.
• Pred rat se razbolio od plućne bolesti te je u dva navrata boravio u lječilištu Brestovac na Sljemenu.
• Zabilježeno je da je prije rata bio simpatizer HSS. Pri kraju 1942. godine, zajedno s Vladimirom Nazorom, s kojim je razvio iskreno prijateljstvo, otišao je iz Zagreba preko Kupe u partizane. Bio je to mukotrpan život, u ratnom vrtlogu na vrletima bosanski planina. Zna se da je boravio u Slunju, Bihaću te Livnu gdje piše svoju poznatu poemu Jamu. U Gračanici se posljednji put sastao s Vladimirom Nazorom. Tada je već bio naoružan puškom. Boravi potom u mjestu Gorani, zatim na Prenju. Zabilježen je i boravak u Gračacu, Vakufu, Prozoru pa u Nevesinju gdje je dodijeljen 5. crnogorskoj brigadi. Veoma je angažiran u kazališnim aktivnostima iz toga vremena.
• Na početku lipnja 1943. nalazi se uz Vrhovni štab u Crnoj Gori gdje se oko njih steže neprijateljski obruč. Zbog toga se probija preko Zelengore prema Foči te selu Vrbnici gdje se skriva kod jednog partizanskog simpatizera. U prvoj polovici srpnja u selo upadaju četnici koji su ga odveli u nepoznatom pravcu i ubili.
• Njegov je grob tako ostao nepoznat do danas, upravo onako kako je vizionarski naslutio i poželio u svojoj poznatoj pjesmi Moj grob.

Književna ostavština

• U svojem kratkom životu od crtice Ševine tužaljke koju je napisao u srednjoškolskim danima 1929. do poeme Jame i još nekoliko pjesama iz partizanskog života, Goran je imao stalan književni i umjetnički uspon. Poslije svoje radove objelodanjuje u mnoštvu časopisa. Piše na štokavskome i kajkavskome narječju.
• Pojavio se kao pjesnik, prozaist, publicist, prevoditelj, esejist. Dio radova mu je objavljen za vrijeme života, a dio posmrtno. Poezija (1932.), Dani gnjeva (1936.), Ognji i rože (posthumno objavljeno), Sveti psovač (posthumno objavljeno), Eseji i ocjene (posthumno objavljeno).
• Svoje proze obuhvatio je u zbirci Dani gnjeva. Zbirka sadrži sedam novela. To su novele: Mrak na svijetlim stazama, Sedam zvonara majke Marije, Smrt u čizmama, Veliki osvetnik, Probuđeni djedovi, Vlak harmonika.
• Zbirka Ognji i rože su, zapravo, lirsko produženje Dana gnjeva. Sadrže ukupno 36 pjesama raspoređenih u devet ciklusa od kojih su neke napisana na specifičnom lukovdolskom narječju. Kako je Lukovdol blizu mjesta gdje se govori ikavski i čakavski, a i slovenski, to su se takvi elementi mjestimično, i sasvim neočekivano, uklopili u lukovdolsku kekavštinu s pretežito čakavskom akcentuacijom.

Osvrt na književno djelo

• Ivan je Goran Kovačić brzo prešao put svojeg književnog sazrijevanja stvorivši originalno i osebujno književno djelo. Ta jedinstvenost strukture prepoznata je u njegovim socijalnim pripovijetkama, posebnoj kajkavskoj poeziji, ali i u nekim štokavskim pjesmama te naročito u poemi Jami. Nije to neki lepršavi spontani stil, nego dobro promišljen izraz, nastao u iskustvenoj radionici pjesničke imaginacije.

  Pjesnik svjetla i tame

• Svoj stvaralački pjesnički izričaj Goran je često gradio na kontrastu. Takav nagovještaj vidljiv je u naslovima zbirki lirike ili u pripovijetkama ( Ognji i rože, Mrak na svijetlim stazama itd.). Kontrast je čest stilski postupak za umjetnike jake senzibilnosti i naglašene ekspresivnosti. Sve je to vidljivo u Goranovu djelu gdje se sukobljavaju svjetlo i tama, zlo i nepravda, zločin i ljudskost, pravda i nepravda, slabost i snaga.
• Čest je slučaj da se svjetlo, nada ili preobrazba javljaju na kraju pjesničke ili prozne strukture što sa sobom nosi neočekivanu poruku književne tvorbe. ( Tako U Mraku na svijetlim stazama karakterno grubi književni lik Franina Brdar mijenja svoj odnos prema nejakom susjedu Jačici Šafranu kada sazna za nepravdu koja mu je učinjena iako ga je prije ponižavao. ( Držani činovnik s pandurom zaplijenio je Jačici kravicu Golubu jer nije imao novaca da plati vojnicu - vojni porez. )

• Mnogi Gorana smatraju pjesnikom koji je okupiran smrću. Točno je to da mu je smrt česta tema. Razna su tumačenja te sklonosti i svaka ima svoje argumente. Neki to tumače okruženjem u kojemu je stasao kao čovjek i književnik. Činjenica je da su mu još kao djevojčice umrle dvije sestrice, rano mu je umro otac, preko puta rodne kuće nalazilo se groblje na kojemu je kao dijete gledao pogrebe, često je šetao između grobova na Mirogoju za vrijeme njegove zagrebačke faze.
• Bez obzira na ovo ipak bi se moglo reći da je psihička struktura Goranove ličnosti bila takva da je u tragičnim vanjskim utjecajima najlakše nalazio i otkrivao sebe. Neki drugi pjesnik, drukčije psihičke strukture vjerojatno ne bi bio trajno okrznut ovakvim utjecajima. A da se tu radi o psihičkom ustrojstvu govore i riječi iz jednog Goranova pisma: "U predsmrtnom izgaranju sve stvari i sva bića planu posljednjom ljepotom koja je najveća i najsavršenija. Sunce nije nikada tako krasno kao kada je na zapadu....".

Rodni kraj i socijalna tematika

• Goran je živio život svojega rodnog kraja. Bio je opijen elementom prirode, njezinom živom okrepljujućom snagom i ljudima u njezinu zagrljaju. Često je taj zanosni dah prirode koji je upijao bio u neskladu s grubom i nepavednom stvarnošću.
• Snažna manifestacija tog nesklada su njegove proze iz zbirke Dani gnjeva. Uzavrela ljubav prema zavičaju ovdje grca od nepravde, poniženja, neljudskosti. Iz Gorana je izbila sva vatra njegove prirode, snaga njegova do srži oštrog izraza. Slikao je ljude svojega okruženja u njihovom nepatvorenom elementu, vapijući sa svojim likovima za pravdom i ljudskošću.

Jama

• Poemu Jamu dovršio je 1943. u periodu svojega partizanskog života. Prvi put čitana 1944. godine. Mnogi je smatraju vrhuncem njegova stvaralačkoga čina. Poema se sastoji od 10 pjevanja nejednake dužine, s 394 stiha, pisana u zatvorenoj formi. Ispjevana je rimovanim stihovima jedanaestercima i rjeđe dvanaestercima.
• U osnovi poeme je epski čin čovjeka-žrtve koji se poslije zločina izvlači iz jame iskopanih očiju. No ova jeziva scena naturalistički ispjevana, isprepletena je nevjerojatnim emocijama prepunim bola i krika. U ovakvoj je ekspresiji pjesnik istrošio svu svoju nagonsku snagu za onim mračnim i smrtonosnim u sebi, pretvorivši to sve u umjetničku ljepotu izuzetne snage.
• Završni stihovi puni sjaja i očekivanja u svom strašnom kontrastu počast su svjetlu koje se rađa iz tmine.

O stihu

• Poezija Ivana Gorana Kovačića predstavlja jedan stvaralački kontinuitet. To su uglavnom čvrste zatvorene strukture zasnovana na pjesničkoj slici s naglaskom na metaforu, ali i strukturama u kojima su vidno zastupljeni zvučni elementi ( asonance, aliteracije).
• Sam je mnogo radio na jeziku, organizaciji riječi pa i novotvorbama.
• Bio je i pjesnik koji je znao posegnuti i u narodnu književnost tražeći u svojoj poeziji pravu autentičnost.
• U svakom slučaju Goran je pjesnik koji je snažno obilježio našu hrvatsku književnost dajući joj novi poticaj i smjerokaz.