---------------------------------------------------------------------------------------------------
MIROSLAV
KRLEŽA
-
-
Sadržaj
:
Životni
put
-
Miroslav
je Krleža sam vrh hrvatske književne misli i pisane riječi. Stopljene
s hrvatskim bićem i danas odjekuju njegove izreke koje su urasle u
govorno tkivo hrvatskoga jezika, čak i kod onih koji gotovo ništa
ne znaju o njegovu književnu stvaralaštvu. ( Nigdar ni tak bilo da
ni nekak bilo! ).
-
Rođen je i umro u Zagrebu u svojoj
88. godini života (1893. - 1981. ). Pravi je Zagrepčanin, rođen u
Dugoj ulici 5 ( danas Radićeva ulica ), često se seleći s roditeljima
od stana do stana u Donjem gradu i Kaptolu jer mu je otac bio policijski
službenik, a kasnije tržišni nadzornik.
-
Iako je bio sjajan učenik do 5.
razreda niže gimnazije, naglo popušta u učenju i 1908. kao petnaestogodišnjak
odlazi u Pecs u Mađarsku u vojnu školu. Po završetku školovanja 1911.
upisuje se u Mađarsku vojnu akademiju u Budimpešti. Već se tada ističe
svojim samosvjesnim i buntovnim stavovima. i ne mogavši podnositi
vojničku disciplinu, napušta Akademiju i školovanje zauvijek.
-
U jednom trenutku htio se pridružiti
srpskim vojnim snagama u balkanskim ratovima ( 1912. - 1913.). No
ovdje će ga optužiti za špijunažu te će biti vraćen u Austro-Ugarsku.
Ubrzo će biti uhićen i prebačen na ratište u Galiciju. Ipak, zbog
slaboga zdravlja više će vremena provesti u liječenju po bolnicama,
nego na ratištu.
-
Po završetku rata, uz kraća izbivanja
(Koprivnica), ostat će do kraja života u Zagrebu.
-
Već 1914. izlazi mu prvi dramski
rad Legenda i to je početak nevjerojatno plodnoga književnoga života
i rada. Pojavljuje se i kao urednik časopisa Plamen, Književna republika,
Danas, Forum, Pečat koji obilježavaju njegov publicistički i javni
rad.
-
U svojim polemičkim istupima brani
lijevu misao, odnosno neki socijalizam ljudskog lika. Zato tridesetih
godina dolazi u sukob s ortodoksnim komunističkim snagama. Često je
izrugivan, osporavan, žestoko kritiziran, čak i životno ugrožavan.
-
Sve mu se to ponovilo za vrijeme
NDH s obrnutim predznacima. To je bilo vrijeme Krležine šutnje. Pod
stalnom sumnjom zaštitu je nalazio kod prijatelja dr. Đure Vranešića,
čovjeka koji je neko vrijeme bio ministar zdravlja u NDH ministarstvu.
Poslije rata Krleža mu to nije uspio uzvratiti i spasiti ga od likvidacije
unatoč svojim upornim intervencijama kod aktualne partizanske vlasti.
-
Nakon 2. svjetskoga rata postaje
jedan od obnovitelja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,
utemeljuje Leksikografski zavod koji danas nosi njegovo ime. Budući
da je dobro prihvaćen u institucijama sustava u vrijeme krutog jugoslavenskog
komunizma, a i kasnije, sustava u koji je iskreno vjerovao; iz prikrajka,
nerijetko je branio hrvatske kulturne i nacionalne interese.
-
Miroslav je Krleža ostvario veliki
ugled u europskim i međunarodnim razmjerima. Znatan broj njegovih
djela preveden je na mađarski, engleski, ruski, makedonski i druge
jezike.
-
Do kraja odan svojemu književnom
i kulturnom pozivu Krleža je u hrvatskoj književnosti ostavio neprocjenjivo
vrijedno djelo: novo, neponovljivo, nevjerojatno svježe, mnogobrojno
i raznoliko.
Književna
ostavština
-
U
svom monumentalnom književnom opusu, izuzetnih raspona: emocionalnih,
intelektualnih, tematskih, jezičnih Krleža je zauzeo posebno mjesto
u hrvatskoj književnosti. Za života ovaj velikan naše književnosti
objavio je preko 200 knjiga: beletrističke književnosti, dnevnika,
publicistike, zapisa, memoarske proze, putopisa, studija i ostalih
pisanih materijala. Dobar dio toga opusa doživio je promjene od trenutka
svojega prvoga objavljivanja. Neke od njih bile su autorske, druge
uredničke, a neke pravopisne.
Kronološki gledano njegova objavljena djela su :
-- Pjesništvo: Pan ( 1917.) Tri
simfonije (1917. )., Pjesme I ( 1918. ), Pjesme II ( 1918. ), Pjesme
III ( 1919.), Lirika ( 1919.), Knjiga pjesama ( 1931.), Knjiga lirike
( 1932. ), Simfonije ( 1933.) Balade Petrice Kerempuha ( 1936. ),
Pjesme u tmini ( 1937.), Poezija ( Sabrane pjesme 1969.).
-- Pripovijetke i novele: Hrvatski
bog Mars ( zbirka 1922.- 1946. ), Hiljadu i jedna smrt ( zbirka
1928.- 1948. )
-- Romani: Tri kavaljera frajle
Melanije ( 1922.) Vražji otok ( 1924. ), Povratak Filipa Latinovića
( 1932.) , Na rubu pameti ( 1938.), Banket u Blitvi ( 1938.- 1963.
), Zastave (1962.- 1968. )
-- Drame: Legenda ( 1914. ), Maskerata
( 1914. ), Kristofor Kolumbo ( 1017. ), Hrvatska rapsodija ( 1918.
), Kraljevo ( 1918 ), Michelangelo Buonarroti ( 1918. ), U logoru
( 1920. ), Galicija ( 1922. ), Adam i Eva ( 1922. ), Golgota ( 1922.
), Vučjak ( 1924. ), U agoniji ( 1928. ), Gospoda Glembajevi (1929.),
Leda ( 1930. ), Aretej ( 1959. ), Saloma, (1963.), Put u raj ( filmski
scenarij, 1970. ). Veliki dio ovih drama je tijekom objavljivanja
ili izvedbi doživljavao značajnije promjene i preinake.
-- Putopisna i memoarska proza:
Izlet u Rusiju ( 1926. ), Knjiga studija i putopisa ( 1939. ), Djetinjstvo
u Agramu 1902. – 03 (1952.- 1972. ), Davni dani, Zapisi 1914. –
1941. ( 1956. ), Dnevnik ( u pet svezaka 1977. ), Zapisi sa Tržiča
(1988.),
-- Eseji: Eseji Knjiga prva (1932.
), Evropa danas (1935. ), Deset krvavih godina (1937. ), Dijalektički
antibarbarus (1939. ) i drugo.
Osvrt
na književno djelo
Za
ovako kompleksno i sveobuhvatno djelo teško
je graditi kriterije i pravce stvaranja, odnosno faze ove umjetničke
ostavštine. Ako se upustimo u tu avanturu i probamo odrediti etape
stvaralačkoga procesa Miroslava Krleže, ostat ćemo samo na labavim
kriterijima koje ćemo onda morati prihvatiti u njihovoj očiglednoj
relativnosti. Te labave, nejasno omeđene faze stvaralaštva onda bi
izgledale ovako:
-
Prema relativnim odrednicama ove
umjetnosti može se reći da prva faza te stvaralačke tvorevine započinje
pred 1. svjetski rat pa sve do prve poratne godine iza 1918. To su
djela u kojima se osjeća legendarni, odnosno blagi romantičarski stilski
izričaj. Drame: Legenda, Kristofor Kolumbo i Michelangelo Buonarotti
najbolje održavaju ovu fazu Krležina razvoja i stvaranja. Ipak u tom
i takvom romantizmu se ne nalazi ona boležljiva i sentimentalna melankolija
tipična za ovaj stilski pravac, nego je cijeli korpus ovih djela ispunjen
temperamentom punoga života i snažnog eruptivnog izričaja. Na dramskoj
sceni se pojavljuju povorke, veće skupine likova , pučevi na palubi
broda ( Kristofor Kolumbo), sablasne vizije, fantazmi i sve je ponajviše
popunjeno masovnošću prikaza i pojavljivanja. Dok je u ovoj fazi Krleža
ne samo specifično romantičan, nego i simboličan, a likovi su legendarni,
ipak u dobrom dijelu toga perioda i svojega prvoga ratnog ciklusa,
on jasno impresionistički, u skladu s aktualnim događanjima, gradi
svoje slike stvarnosti. Snažno se osjeća duh i stanje zagrebačke sredine.
-
U lirskoj formi prva tiskana simfonija
ovoga ciklusa je Podnevna simfonija ( 1916. ) ditirampske obilježenosti,
posvećene svibanjskom poslijepodnevu i suncu koje obasjava grad.
-
Puna zdravog optimizma, životne
radosti, zanosna je i poema Pan ( 1917. ). To je pjesma toplih jesenjih
boja, a simboličan lik Pana samo je zgusnuta ljepota jeseni. Pan pjeva
pjesmu života i sav je u ozračju zvuka, boja i mirisa koji se javljaju
u tokovima jesenjih tišina.
-
Ako se Pan može doživjeti kao nastavak
Podnevne simfonije, onda je Suton produženje Pana. Simfonija Suton
je vatromet boja, žarkih i strasnih prikaza sutona u kojemu se ljepota
stvari zlati i žari uoči smrti.
-
U ovim svojim lirskim djelima Krleža
je uglavnom impresionistički pjesnik-slikar koji tako prodire u životnu
stvarnost, u njezine složene životne odnose, u univerzalnu psihu koja
je čvrst most od onoga romantičnog k realističnom.
-
U legendama Kraljevo i Hrvatska
rapsodija osjeća se već toliko često uz Krležu spominjana ekspresionističko--vizionarska
tendencija, kao i u mnogim lirskim pjesmama toga perioda.
-
U drami Kraljevo po prvi se put
naziru prizori zagrebačke društvene stvarnosti. U jurnjavi i pokretu
već se jasno pojačavaju ljudski razgovori, šire se maštarska priviđenja,
pojavljuje se kajkavština Šestinčana, dijalozi žena, kretanje masa,
fakina, piljara, mesara, pijanica, atmosfera malograđanštine, cijela
jedna galerija šarolikih likova.
-
Hrvatska rapsodija je pak slika
vlaka u kojemu se susreće mnoštvo sudbina naših ljudi razapetih stoljetnim
nesrećama. Narod putuje tim ratnim, zapravo simboličnim vlakom. Putuju
žene, invalidi, frontaši, udovice, inteligencija, seljaci sa svim
tegobama i nevoljama života, sa svojim dobrom i zlom, svojim glupostima,
mrakovima i težnjama za izlaskom iz začaranog kruga nesreće i zla.
To je prava mješavina događaja i likova ondašnje naše stvarnosti.
-
No ovdje je već začeta nit realističkog
pristupa koji će se s dosta snage osjetiti u novelama Hrvatski bog
Mars. To je već doba poslije 1. svjetskoga rata kada se naslućuje
novi smjer koji je jasno maksimalno smanjio ono simbolično, impresionističko
i ekspresionističko u autorovu stvaralaštvu.
.
2. razvojna faza
-
Druga faza Krležine
književne razvojne linije smjestila se negdje između 1918. i 1923.
godine. I dok su u prvoj fazi likovi i scene simbolični i legendarni,
s dosta ekspresionističkih oznaka, sada prevladava scenski realizam,
uz tu i tamo pokoju ekspresionističku epizodu kao recidiv. Scenska
radnja više nije kvantitativna, masovna, nego počinje prevladavati
psihološka dubina i složenost, zgusnutost i plastičnost. Dominira
dramatika likova uhvaćenih u svojim međusobnim životnim nesporazumima.
-
Ponajbolja drama
ovoga ciklusa je drama U logoru. Njezinu dramsku snagu obilježava
blizina ratišta, vatrenih linija, tutnjave topova i neprijateljske
ofenzive u Galiciji. Pokretač dramske radnje je sukob mladoga domobranskoga
kadeta Horvata i doktora Gregora, obertlajtnanta s jedne strane i
s druge carskog oficirskog domobranskog kadra. Taj sukob idejni je
okvir ove drame.
-
Druga drama iz ovoga
ciklusa je Vučjak, prava slika raspada Austo-Ugarske monarhije. To
je i slika agonije našega društva, slika grada i sela, simbolična
slika svih naših Vučjaka, naše inteligencije koju ocrtava Krešimir
Horvat, tipičan lik svoje sredine.
-
Treća drama ciklusa
je Golgota. Ona u sebi odražava revolucionarno previranje radničke
klase poslije 1. svjetskoga rata. Nakon Vjenceslava Novaka Krleža
je prvi književnik koji je progovorio o položaju radništva, njegova
razilaženja i međusobnog ideološkog sukoba u ondašnjem društvu.
-
Ovom razvojnom periodu
Krležine umjetnosti pripada i set antiratne pripovjedačke proze Hrvatski
bog Mars. To je slika apsurdne, teško shvatljive i ubilačke stvarnosti
na bojištima u Galiciji ( Bitka kod Bistrice Lesne ) gdje su u neizmjerno
nehumanim uvjetima, bezobzirno, pod crno-bijelom zastavom Austo-Ugarske
ginuli seljaci-težaci ovog našeg podneblja. Novela iz ovoga ciklusa
Tri domobrana slika je bezdušnog odnosa zapovjednog vojnog kadra,
mrcvarenja po tadašnjim vojarnama priprostih seljaka-domobrana uoči
odlaska u rat. Ta strašna vremena dopunjuju umiranja po bolničkim
hodnicima, pometnje i pobune odbačenih i prezrenih vojnika. (Baraka
5 b, Domobran Jambrek, Smrt Franje Kadavera).
-
S druge strane
Krležine novele iz malograđanskog života zagrebačke sredine prikaz
su onih nedorečenih i dosadnih života koji završavaju tragično. Tako
je u noveli Veliki meštar sviju hulja prikazan lik inteligenta koji
u ratnim događanjima teško proživljava malograđanštinu kojom je okružen.
-
Između 1914. i 1922.
nastala je i Krležina ratna lirika. To je svojevrsna drama u stihu,
drama ondašnjeg našeg čovjeka kojega su ratni vrtlozi svojim kaosom,
ludilom razdirali, ranjavali, mučili dovodeći ga do apsurda i nihilističkih
razmišljanja. No unatoč svem tom ratnom besmislu nagovještava se bljesak
prirodnih ljepota, osjećaj vjere u čovjeka i humanost, u pobjedu čovjeka
nad silama mraka. To su osnovni smjerokazi, temeljni motivi ove lirike.
-
To je i vrijeme
plodne esejističke, putopisne i dnevničke proze pisca. Taj period
možemo pratiti sve do 1926. kada se počinju nazirati prvi znakovi
nadolazeće glembajevštine s jakim kritičkim i satiričkim porivima
pisca prema njihovom društvenom i mentalnom sklopu.
-
Ova razvojna, zapravo
glembajevska faza traje od 1926. do 1932. kada je izišlo prvo izdanje
romana Povratak Filipa Latinovića. Zastupljene su proze o Glembajevima,
drame Gospoda Glembajevi, U agoniji i Leda te već spomenuti roman
Povratak Filipa Latinovića.
-
Tu je i lirika Pjesme
u tmini, eseji o Proustu, Rilkeu Kranjčeviću, Shawu i drugima.
-
Dok su drugu fazu
predstavljali likovi naših malih ljudi, seljaštva, malograđana, ratnih
stradalnika, sada se Krleža okreće prema pojavama koju čine predstavnici
prve akumulacije kapitala i njihovi bešćutni i besprizorni protagonisti.
( Glembajevi ). To je slika društvenoga sloja u nastanku, usponu,
agoniji, rastvaranju, moralnoj truleži i umiranju. Posebice je značajan
dramski ciklus u kojemu su likovi minuciozno, dubinski i psihološki
rasvjetljavani. Analizirani su motivi njihovih unutarnjih, uglavnom
morbidnih poriva, patološka snaga koja ih goni na sulude, nagonske
postupke.
-
I dok su prvi Glembajevi
žedni i gladni moći i materijalnih dobitaka ( Gospoda Glembajevi )
, naraštaj iza njih već ispoljava ono nagonsko, patološko, bolesno
( U agoniji ), da bi se u sljedećem naraštaju ( Leda ) sve završilo
po sanatorijima, bolnicama, u prostituciji, ubojstvima i samoubojstvima,
u morbidnom rastrojstvu.
-
Ovo je umjetnička
studija, naturalističkih nasljednih opterećenja, nužnosti koja nastaje
na zatrovanom tlu pohlepe i zla i nestaje u raspadanju i zlu, osobnom
rastakanju i životnoj crvotočini. Sam je pisac uobličio njihovo pojavljivanje,
nagonsku nezasitnost , sirovu kapitalističku pohlepu u citatu: "U
prvoj grupi, prvoga koljena Glembajevi bijahu još cehovski bezimeni,
u drugom koljenu javljaju se već prvi znaci kriminala i grabežljive
violencije, u trećem rade Glembajevi s prvim parnim strojevima, osnivaju
prve banke, obogaćuju se lihvarskim kamatnjakom pretvarajući hladnokrvno
ljudsku krv u zlato ." Dohvatajući ove likove povijesno i genetski,
pisac ih je psihološki osvijetlio onako razgolićene sa svih ovih aspekata.
-
U svom ponajboljem
romanu Povratak Filipa Latinovicha prikazao je jedan glembajevsko-klanfarovski
ogranak. To je roman neuspjelog samopronalaženja, roman lika i donekle
roman zbivanja. Glavni je protagonist Filip u mahnitoj potrebi pronalaženja
vlastitoga identiteta. Vrativši se u rodni grad, prisjeća se događaja
kada je istjeran iz kuće prije 23 godine, napustivši svoju problematičnu
majku trafikanticu, rodni grad i domovinu. On mučno traga za svojim
autentičnim društvenim podrijetlom, ali i za svojim umjetničkim sposobnostima,
odnosno za izgubljenim središtem vlastite imaginacije. To je i slika
društva koje se raspalo na niz sučeljenih dijelova izgubljene cjeline.
Sve se odigrava u selu Kostanjevacu gdje intelektualac Grk Kyriales,
nekadašnja ljepotica Bobočka te bivši državni činovnik Baločanski
vode mučne razgovore, destruktivne psihološke natruhe, razgovore ljudi
na silaznoj putanji. U njihovoj je blizini "zdrav" pučanin
Joža Podravec koji ima ulogu ukorijenjenika u ono "panonsko blato",
oličavajući u sebi vjerodostojne tragove Filipova podrijetla. Na kraju
svaki od likova doživljava intelektualnu (Kyriales), moralnu , emocionalnu
( Baločanski ) i fizičku (Bobočka) katastrofu. U povratku i potrazi
za identitetom, tu katastrofu doživio je i Filip, kao konačni dovršetak
svojega umjetničkoga i intelektualnog mrvljenja, zgaženog identiteta
i bolne i mučne egzistencijalne samospoznaje.
-
Sve veće bezumlje
viših slojeva društva i porast fašizma gone Krležu da se okrene novim
sadržajima i formama. To je ujedno i četvrta faza razvoja ove umjetnosti
koja je najsnažnije odjekivala u Baladama Petrice Kerempuha , a zahvaća
period od glembajevske faze do 2. svjetskoga rata. Balade su predstavljale
posve novi, osebujni književni stvaralački čin. To je niz od najprije
30, a potom 34 pjesme, različito oblikovane i versifikacijski ustrojene.
Pisane su arhaičnim kajkavskim dijalektom. Pisac zapravo preuzima
govor svoje bake, ali i književni jezik koji je proučavao u rječnicima
i literaturi pisanoj u kajkavskoj književnosti 18 stoljeća. Ove su
pjesme prava eruptivna pobuna protiv autoriteta, totala i vjera da
se samo u povijesti krije sinteza ljudskoga iskustva. To su stihovi
o povijesnoj izmrcvarenoj ljudskoj sudbini. Ujedno najrazorniji i
najobuhvatniji stihovi o hrvatskoj prošlosti, o hrvatskim mučenicima.
Nanizale su se odjednom njihove robije, sudnice, bijede i ludnice.
Pomiješani su likovi i stoljeća. Glavni je lik Petrica Kerempuh, pustolov
i protuha, lik sa socijalnoga dna koji prikazuje svijet kao jedno
izokrenuto i nepoželjno mjesto. To je jedan povik i opomena kako je
moguće da se u životu ljudi dogodi ono strašno što se već u povijesti
čovječanstva jednom dogodilo. Puk i njegova ljudska sudbina, koji
kao da je nestao u djelima iz prethodnoga razdoblja, odjednom se javlja
u svojoj ponovnoj afirmaciji. Neki izričaji ove umjetničke tvorevine
danas su postale narodne pjesme kao što je: Ni med cvetjem ni pravice,
a stih sa svojim znakovitim početkom - Nigdar ni tak bilo da ni nekak
bilo – duboko je srastao s hrvatskim jezičnim bićem i dio je hrvatskog
govornog izričaja.
-
Iz toga perioda
još su i romani Banket u Blitvi i Na rubu pameti.
-
Roman Na rubu pameti
je roman razlomljenog intelektualca, prikaz neimenovanoga Doktora,
čovjeka koji je dobar dio svojega života anonimus, siva zona života,
sve dok nije zastao i gromoglasno progovorio. Sam protiv svih taj
lik odražava piščevu životnu stvarnost. Generalno zavađen sa svima,
s desnima klerikalnih usmjerenja i s lijevima koji zagovaraju staljinizam
i totalitarizam Doktor je zapravo "glasnogovornik" piščevih
životnih pogleda. Posebno je značajan onaj dio romana u kojemu se
Doktor susreće s Valentom Žgancem gdje kajkavskim idiomom Krleža izgovara
neke od svojih najmudrijih književnih i svjetonazorskih rečenica.
-
Banket u Blitvi
je alegorijska tema o srednjoeuropskoj državi Blitvaniji u kojoj vlada
totalitarist i diktator Barutanski. Tu živi i pobunjenik Nielsen,
ali i mnogi demagozi, zapravo sve same ljudske krivotvorine. Ovaj
fantazmagoričan svijet zamišljene Blitvanije pisac je prikazao uglavnom
u esejističkoj maniri svojih razmišljanja.
-
Za vrijeme 2. svjetskoga
rata Krleža nije ni riječi objavio, što ne znači da je bio književno
neaktivan. Gomila zapisanoga materijala našla je svoju afirmaciju
po završetku rata. Najpoznatije su drame Aretej ( 1959. ) i Saloma,
( 1963.). Drame su piščeve fantazmagorije u kojima se miješaju u vremenu
i prostoru situacije i likovi duboko ispunjene onim iracionalnim,
neočekivanim. Aktualizira se stereotip ponašanja ljudi kroz povijest,
kroz protekle ratove te se u tipu ponavljanja ljudskoga ponašanja
želi otkriti dubina smisla i pravci ljudskoga kretanja. Tako je Aretej,
svojevrsna drama-esej , u kojoj rimski liječnik Aretej putuje kroz
vrijeme te u hotelu XX Century susreće svojega dvojnika Morgensa.
Izgrađena je potpuno na dijalogu dvojice ljudi koji se bave sobom
i svojim političkim sudbinama, dodirujući kolo povijesti, kretanja
kroz prošlost, u čistoj misaonoj projekciji društvenih ciklusa, osvjetljavajući
dubinu njezine biti u nezaobilaznoj filozofskoj označenosti i obveznoj
dubokoj misaonosti.
-
Tom poslijeratnom
periodu Krležine umjetnosti pripada kvantitativno najopsežniji, ali
nezavršeni roman Zastave. To je prozna tvorevina u kojoj pisac prati
sudbinu lika Kamila Emeričkoga, njegov odnos s prijateljem Jojom i
općenito društvenom sredinom. Pisac se ovdje obračunava sa svojom
prošlošću, zanosima i promašajima mladosti, uzrocima raspada Austro-Ugarske
i hrvatskim nacionalnim pitanjima. To je roman u kojemu nestaju svi
rodovi i stilovi, djelo koje je svojevrsna moralistička satira duboke
psihološke analitičnosti, puna političkih aluzija, u kojoj se lako
uočava alegorijska pozadina društvenih pojava novijeg vremena. Zastave
su zasigurno najobuhvatniji esejistički i narativno ispričan društveni
roman hrvatske novije povijesti. Roman u koji je Krleža pretočio svu
svoju prebogatu erudiciju i koji je ponajbolji u onim tekstualnim
iskazima u kojima zahvaća kružnu liniju povijesti i njezinu povratnu
neumitnost.
-
-
|