Dugi Rat je mjesto i Općina u Srednjoj Damaciji koje se nalazi 15 kilometara jugoistočno od Splita, u primorskom dijelu povijesne Poljičke kneževine, a obuhvaća površinu 15,6 km2. Osim istoimenog gradskog naselja, Općinu čine naselja: Duće (Balota, Glavica, Golubinka, Vavlje, Rogač, Luka) i Jesenice (Orij, Mali Rat, Sumpetar, Krug, Zljovići, Suhi Potok, Krilo, Bajnice).

Današnjim novoizgrađenim naseljima istočno i zapadno od Dugog Rata prethodila su stara sela, smještena podno planine, radi plodnoga tla. Na morsku obalu stanovnike je privukao turizam, koji u posljednjim desetljećima postaje sve značajniji i važniji, ljepota prirode, čistoća mora, duge sjenovite morske plaže i brojne uvale.

Priroda i Klima

Pored općih mediteranskih klimatskih obilježja (topla i sušna ljeta, blage i kišovite zime) kod Dugog Rata nalazimo i nekoliko značajnih mikroklimatskih posebnosti, poput reljefa koji štiti od nepovoljnih utjecaja jakih i hladnih sjevernih vjetrova (bure).

Povijest

Bogata povijest primorskih Poljica seže od kamenog doba (spilja Pećina ili Turska peć), delmatskih plemena preko grčke (lokalitet kod brda Mutogras) i rimske antičke kolonizacije (Krilo, Zeljovići, Dugi Rat), ostataka spomenika iz srednjovjekovnog razdoblja, uspostave Poljičke republike, Turskih nadiranja, francuske okupacije, kasnije Austrijske uprave, pa do današnjih dana.

Najstarija naselja u Općini nalaze se na nadmorskoj visini od 200 do 250 m, podno planine, i to Jesenice, Zeljovići, Krug i Duće. Danas su zavidno napuštena, jer se stanovništvo godinama spuštalo na obalu, pogotovo posljednjih trideset godina, zbog sve većeg razvitka turističkog prometa.

O starosti naselja podno planine govore i arheološki nalazi u spiljama Turskoj peći i Ponistricama, koje svjedoče o postojanju života na tomu području još od kamenoga doba. Trajnu naseljenost potvrđuju gradine i gomile iz kasno-brončanog i željeznoga doba. Stanovnici Poljica su gradine podizali na uzvisinama, jer su s njih mogli nadzirati okolna područja. Neke su gomile služile kao groblja, a neke kao granice ilirskih plemena.

Najviše podataka o srednjovjekovnim Poljicima daje nam Sumpetarski kartular, iz benediktinskog samostana Sv.Petra u Selu (Sumpetar), a govori o životu splitskoga plemića Petra Crnoga Gumajeva, koji je 1080. godine svojim novcem i na svojoj zemlji sagradio benediktinski samostan, na mjestu na kojemu su 1911. godine pronađeni ostaci ranokršćanske bazilike. U blizini crkve Sv.Petra nalazi se i dvojna crkva Sv.Stjepana, sagrađena na ostacima prijašnjih sakralnih građevina.

Nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine, Poljičani su priznali vlast Austrije, nastojeći sačuvati stare povlastice i položaj, što je austrijski ustav iz 1798. godine donekle i uvažio. Međutim, nakon mira u Požunu, 1805. godine, Poljica dolaze pod francusku upravu, a Poljičani, da bi sačuvali Republiku, nisu prezali ni od ustanka koji je bio ugušen, a Poljica opljačkana.

Kulturni spomenici

Od ranosrednjovjekovnih spomenika treba spomenuti crkvice na planinskoj kamenoj kosi: Sv.Andrija na Obliku, Sv.Maksim s pripadajućim srednjovjekovnim grobljem i crkva Gospe od Sniga (Stomorica iznad Duća).

U XIX. stoljeću i crkve se temeljito pregrađuju. Tako crkva Bezgrješne Djevice u Jesenicama dobiva novi sat na pročelju, a za crkvu u Krugu naručene su dvije oltarne pale. Nova župna crkva Sv.Ante u Dućama sagrađena je 1864. godine. Njezina je unutrašnjost oslikana u XX. stoljeću.

Gospodarstvo

Premda su Poljica u osvit novog stoljeća ušla nastavljajući život po starim načelima, društveno-gospodarske promjene ipak su postupno zahvatile i ovaj kraj. Tako se izgradila cesta od Splita do Omiša (1856. godine) te parobrodska linija s pristaništima u Krilu, Malom Ratu i Oriju, što je uvjetovalo ne samo usmjeravanje stanovništva na pomorstvo i trgovinu nego i na veliku selidbu prema moru.

U Jesenicama je izgrađena i osnovna škola 1867. godine, a vinogradarstvo i proizvodnja višanja te industrija (tvornica u Dugom Ratu osnovana je 1911.) uključile su stanovništvo u suvremenije proizvodne i trgovačke tijekove.

Stoga se na nekada posve pustoj obali počinju graditi kuće: hotel Primorje, kuće Naranča i Ivanišević u Krilu, kuća Kapić na Suhomu Potoku, kuće Lozić i Brničević na Oriju, kuća Kadić u Dugom Ratu, kuće Petrić na Malom Ratu (od kojih se posebno ističe velika kuća Filipa Petrića na morskoj obali, sagrađena 1911. godine).

Dugi Rat kao naselje počinje se razvijati izgradnjom tvornice, kada se za potrebe njezinih namještenika uz obalu grade stambene višekatnice, a s druge strane doseljeno stanovništvo gradi stambeno-gospodarska zdanja kraj prometnice. Tvornica prestaje sa radom 1995.

Tradicionalne privedne djelatnosti, poljoprivreda, stočarstvo, vinogradarstvo, ribolov, polako se zapostavljaju, a sve više jača turizam.

Današnjim novoizgrađenim naseljima istočno i zapadno od Dugog Rata prethodila su stara sela, smještena podno planine, radi plodnoga tla. Na morsku obalu privukao ih je turizam, koji u posljednjim desetljećima postaje sve važniji način zarade, a ističu se ljepotom, čistoćom mora, dugim sjenovitim morskim plažama i brojnim uvalama: Duće, Dugoračka Glavica, Dugi Rat, Orij, Mali Rat, Sumpetar, Suhi Potok, Krilo.

Dugi Rat danas

Brz rast primorskih naselja započet u prošlosti nastavlja se i danas te je i Dugi Rat u tim zbivanjima narastao u veće naselje postavši turističko i Općinsko središte ovog kraja.

Premda se po ljepoti ne može mjeriti sa starim dalmatinskim gradovima, Dugi Rat je jedino mjesto u Poljicima koje je opremljeno danas potrebnom komunalnom infrastrukturom te pratećim gospodarskim, kulturnim, vjerskim i sportskim sadržajima.

Izgradnjom modernijih prometnica znatno će se bolje valorizirati ovaj vrijedni obalni prostor te rasteretiti od nerjetkih ljetnih prometnih zastoja kojima je danas izložen.