Deset stvari koje vase ribe definitivno ne vole

Deset stvari koje vase ribe definitivno ne vole

1. Nagle ili ceste promjene temperature.

Uz vrlo malo iznimaka, ribe su hladnokrvna stvorenja i ne mogu same regulirati tjelesnu temperaturu. Riblje skrge su sastavljene od niza sitnih membrana koje apsorbiraju kisik iz okolne vode i salju ga preko kapilara kroz cijelo tijelo ribe. Te membrane takodjer primaju i oslobadjaju temperaturu. Sve bi bilo u redu kad ribe ne bi bile naviknute na zivot u velikim kolicinama vode u kojima temperatura varira jako malo ili uopce ne. Potrudite se temperatura vode bude stalna, kako bi ribe dugo bile zdrave u svom malom zivotnom prostoru.

2. Hranidba neadekvatnom hranom

Vecina riba su svezderi, sto znaci da se hrane, kako biljnom, tako i hranom zivotinjskog porijekla. Postoje ribe koje su izriciti vegetarijanci, kako i ribe koje se hrane iskljucivo mesom. Svaki (prehrambeni) tip ribe ima probavni sustav razvijen tako da moze probaviti samo odredjen tip hrane. Svakako se raspitajte prilikom kupnje o hranidbenim navikama riba koje kupujete.

3. Guranje ruku u akvarij

Ribe su vrlo teritorijalna bica i potrazuju svoj zivotni prostor. Guranje ruke u akvarij predstavlja direktan ulazak u prostor ribe i posto se ona nemoze obraniti ona bjezi, prilikom cega se lako moze ozlijediti. Koristite razna pomagala poput pinceta, hvataljki i cijevi da obavite zeljene operacije u akvariju. Osim plasenja riba, rukama se vrlo lako u akvarij unose razne kemikalije, poput fosfata, raznih bakterija i sl.

4. Premala ili prevelika kolicina svijetla

Riblji dan traje isto koliko i ljudski. Bas poput nas i one trebaju 12 do 14 sati svijetla i 10 do 12 sati mraka da bi u miru mogle obavljati svoje "poslove", hranjenje, parenje, obranu teritorija i sl.

5. Dodavanje novih riba u akvarij

Ovo ne znaci da s vremena na vrijeme u akvarij nesmijete unijeti novog stanovnika, nego je potrebno paziti da pridoslice nisu agresivne, da ribe u akvariju imaju dovoljno prostora i da ima dovoljno hrane za sve. Posto svaka riba "zauzme" odredjeni teritorij u tanku (vecim akvarijima), pridoslice su mete jer ulaze u tudji teritorij. Problem se moze rijesiti dodavanjem kamenja ili drveca i biljaka u akvarij, tako da ribe ponovno traze teritorij, a snjima ravnopravno i pridoslica.

6. Previse kemikalija u vodi

cestim dolijevanjem vode u akvarij, bioloskom razgradnjom otpada i sl, u akvariju dolazi do raznih kemijskih reakcija koje mogu biti korisne, ali su cesce stetne za zivot u akvariju. Apsolutno je nuzno, ako zelite zdrav akvarij, da provjeravate kolicine nitrata, amonijaka, ph vrijednost i tvrdocu vode, te da sukladno rezultatima i djelujete. Svi testeri se mogu nabaviti u obliku kemijskih reagensa i uputstva za upotrebu su navedena na njima. Molim vas da ih se striktno pridrzavate.

7. Drustvene ribe bez drustva

Vec sam prije napomenuo da su odredjene ribe izricito drustvene i zive u grupama. AKo zelite da se u akvariju prirodno osjecaju, morate nabaviti vise primjeraka iste vrste.

8. Lov mrezom

Opce je poznato da nitko ne voli kad ga se prinudno proganja i lovi. Ako vec morate loviti ribe, lovite ih vecom mrezicom, zamijenite mrezicu najlonskom prozirnom vrecicom ili koristite dvije mrezice. Time smanjujete rizik da se riba ozlijedi prilikom ulova u mrezu ili da joj se peraje eventualno zapletu u mrezu.

9. Lose oblikovan akvarij

Ribe plivaju horizontalno. Bilo kakav akvarij u kojem bi bile prisiljene da plivaju okomito, u krug ili bilo kako drugacije, djelovao bi stresno na ribu. Kupujte prvenstveno kvadarne ili kvadratne akvarije.

10. Premalo zaklona

Spomenuta teritorijalnost riba dolazi do izrazaja kad ribe nemaju dovoljno zaklona. Cesto se napadaju, neprekidno plivaju uokolo i sve su preplasene. Opskrbite akvarij raznim gustim biljem, kamenjem, drvom i slicnim zaklonom. Izbjegavajte kamenje poput vapnenca ili prirodno drvo, te razne umjetne plasticne figurice i sl.

Recept za domacu hranu

(natrag)

Pripremite razno svjeze i cisto oprano povrce, kao sto je mrkva, zelena salata, prokulica i slicno. Stavite povrce u mikser i miksajte lagano dodajuci racice i tubifex crve. Miksajte tako dugo dok smjesa ne postane jednolicna i fina. Dodajte tekuce vitamine ili smrvljene vitaminske tablete (namijenjene akvaristici), Promijesajte. Ako vam se smjesa cini pregustom, dodajte malo soka od rajcice ili mrkve. Sve jos jednom promijesajte i ostavite. Prokuhajte 100 do 150 ml vode u koju ste stavili 100 do 150 mg zelatine (kolicina je relativna, ovisno koliko povrca pripremite). Kad se zelatina zgusne, dodajte je u povrce i ostavite da se ohladi. Kad je smjesa hladna stavite u hladnjak i koristite. (Jos nisam imao prilike isprobati op.a.)

Mahovina kao bioloski filter

(natrag)

Nedavno sam prilikom posjeta zoo centru u Varazdinu, pregledavao zalihu bilja koje imaju. posto moram posaditi novi nasad bilja, razmisljao sam o nekim drugim vrstama od vec postojecih u akvariju. Za oko mi je zapela malena zelena loptica. Prodavacica mi je objasnila da je to akvarijska mahovina. Karakteristicna je po tome sto nema korijen, vrlo je otporna, laka za sadnju (samo se stavi na zeljeno mjesto) i meni najdrazi dio, hrani se nitratima i ostalim stetnim tvarima u vodi. Lijepo i korisno, sto vise po zeljeti. Takodjer, vrlo je jeftina, samo 15 kuna za busen.

Razmnozavanje zivorotki

Prema opcem misljenju, postoje dva smjera razmisljanja o razmnozavanju i uzgajanju zivorotki (guppy, platy,maconose (svertovi) i black molly (u svim varijacijama vrste)). Prva metoda se naziva «harem parenje» a temelji se na misli: stavite ih sve na hrpu i gledajte sto ce se dogoditi. Iako i ova metoda daje ponekad dobre rezultate, nuspojava je ta da se dobije podmladak s izrazenom «divljom» stranom. Ako zelimo uzgojiti ribe koje ce biti naviknute na zivot u akvariju, ne trebamo posezati za ovom metodom.

Druga metoda se naziva «parenje s ciljem». U sklopu ove metode, odredjujemo sto zelimo dobiti, tj. Uzgojiti i sistematskim putem postizemo taj cilj.

Prva podgrupa ciljno orijentirane metode parenja naziva se unakrsno parenje. Unakrsno parenje je parenje dvije rodbinski nepovezane jedinke koje imaju zeljene karakteristike, jer nam je cilja da podmladak dobije najbolje karakteristike obiju jedinki. Ova metoda daje trenutne rezultate ako je karakteristika kod neke jedinke predominantna, poput visoke peraje ili dugog repa kod svertova.

Druga podgrupa se naziva linijsko parenje tokom kojeg parimo rodbinski povezane jedinke (otac - kcer, majka - sin, brat - sestra). Linijska metoda se koristi za odvajanje ili stabiliziranje odredjene karakteristike unutar vrste (odrzanje neke karakteristike postojanom bez interferencije drugih jedinki). Ako su jedinke zdrave i imaju jako dobre karakteristike, linijsko parenje se moze odrazavti tokom nekoliko generacija. Tokom generacija linijskog parenja potrebno je odvajati sve jedinke koje su ili nesavrsene ili inferiorne u odnosu na roditelje, cime se osigurava stalna kvaliteta genetskog materijala. Primjer odvajanja: ako se tokom parenja u podmladku pronadju muzjaci i zenke s produzenim gonopodijem (analna peraja modificirana tako da sluzi za oplodnju zenki, svaki gonopodij ovisno o vrsti ima kukice i vrhove koji pomazu kod oplodnje), obavezno sacuvajte muzjake s normalnim gonopodijem jer onejedinke koje imaju produzeni gonopodij cesto imaju izoblicene kukice te su, iako spolno sposobni, fizicki nesposobni za oplodnju zenki. Zenke s produzenim perajama (one nemaju gonopodij) mogu se pariti s muzjacima u srodstvu koji imaju normalni gonopodij.

Treca podgrupa se naziva vanjsko krizanje, gdje se u linijsko parenje unose jedinke bez rodbinskog srodstva s jedinkama u linijskoj grupi. Ova metoda sluzi u slucaju da odvajanje riba tokom linijskog parenja nije bilo dovoljno rigorozno, sto je dovelo do genetskih nepravilnosti (sav podmladak istog spola, ribe su bolezljive i slabe).

Koristenjem ovih metoda odrzava se linija zdravih, lijepih i nadasve posebnih riba. Linije se mogu ocuvati, poboljsati ili cak razviti nove.

(izvor: "Livebearers - Breeding" by Mike Wilson, http://www.geocities.com/tmfrench/livebearersbreeding.htm)

(natrag)

Razmnozavanje i uzgajanje svertova (maconosa)

U slobodnoj se prodaji, kako kod ovlastenih trgovaca, tako i kod privatnih akvarista, moze naci otprilike 5-10 vrsta riba zivorotki. Iako se one razlikuju kako bojom, tako i izgledom, sve se svrstavaju u grupu pod nazivom Poeciliidae.

Znanstveno gledano, svert se naziva Xiphophorus helleri. Ime vrste Xiphophorus znaci “onaj koji nosi mac” (produzena repna peraja kod muzjaka), dok naziv helleri stoji u cast pronalazacu vrste Karlu Helleru.

Postoji nekoliko podvrsta i mnogo hibrida, koji doprinose nijansama boja te ponasanju riba koje varira od mirnih do agresivnih, gdje je obicno najveci muzjak i naj agresivniji. Zanimljivost ove vrste su zenke koje mogu promijeniti spol i postati musko. Tocnije to su samo muzjaci koji kasne s razvojem. Ne postoje dokumentacije o zenki koja bi izlegla mladj i promijenila spol.

Svertovi se u prirodi mogu pronaci u vodama Juznog Meksika, Guatemale i Belize. Zive u planinskim potocima te u nizinskim rijekama, u vodi koja varira od pH 5,5 do pH 7,8, te 1 DH do 24 DH. Stalna je jedino temperatura koja iznosi ispod 75°F. U akvariju idealna je kiselost vode od 7,2 pH, te srednje tvrda voda (10 – 15 DH). Temperaturni raspon iznosi od 72 do 79 °F.

Spol ribe nije tesko razlikovati. Muzjaci imaju produzeni donji dio repne peraje, te narastu do 13 cm u duzinu, dok su zenke malo vece i narastu do 15 cm.

Osnovna briga za ovu vrstu riba svodi se na osiguranje dovoljno velikog akvarija, (veci od 50 litara),jer se, ionako zive u njemu, ribe rijetko razmnozavaju u malom prostoru. Nakon sto se jaja oplode, potrebno je od 4 do 6 tjedana da se izlegne prvo leglo. Posto zenka moze cuvati spermu, legla se javljaju u tim intervalima tokom 6 do 8 mjeseci. Akvarij od 80-90 litara dovoljan je za razmnozavanje, mada sto je akvarij veci, naravno to bolje.

Ribe hranimo raznovrsnom hranom (pahuljice, ziva hrana, smrznuta hrana), amda ako zelimo drzati ribe za uzgoj, potebno ih je hraniti s dovoljnom kolicinom smrznute mesne hrane.

Nakon sto smo osigurali dovoljno prostora za ljubavni ritual, moramo se pripremiti na otprilike 150 malih ribica koje, kako rastu, postaju vidljive kroz trbusnu stijenku zenke. Zenku treba odvojiti u posebnu posudu (ne mrezu) te preseliti u maleniakvarij, Akvarij mora sadrzavati grijac, filter te bilje i ukrase kako bi se zenka osjecala ugodno, te kako bi se mladj mogla sakriti od zenke koja bi ih mogla pojesti nakon izlegnuca. Nakon sto se sva mladj izlegne, zenku vratimo u veliki akvarij gdje ce se oporaviti od napora, dok mladj mozemo hraniti s malenim racicima (Artemia nauplii), fino mljevenim pahuljicama ili gotovom hranom za mladj.

Male ribe sporo rastu i rijetko narastu do pune velicine. Ceste djelomicne promjene vode mogu pomoci u rastu riba koje tada mogu narasti do zeljene velicine.

(izvor: Al Castro, Fish reference http://www.animalnetwork.com/fish/reference/f4.asp.fil\f4.htm)

(natrag)

Koja voda za akvarij

Vjerojatno ste se mnogi nasli u dilemi koju vodu iskoristiti za punjenje akvarija. Oni koji zive u gradu cesto posezu za gradskim vodovodom, oni van grada koji imaju pristup izvorima pitke vode biraju tu. Tko je u pravu?

Prema mom osobnom stajalistu, izvorska voda je definitivno bolji izbor. Zasto? Pogledajmo malo u sastav vodovodne vode (kako gradski, tako i privatni vodovodi). Vecina vodovodnih mreza u gradu prolazi kroz strogi niz kontrola kvalitete vode, kako bi se osigurala odgovarajuca pitkost i mikrobioloska cistoca vode. Ukoliko uvjeti nisu zadovoljeni, poseze se za kemijskim modifikacijama, kloriranjem, denitriranjem i sl. Iako te metode daju odredjene rezultate i voda postaje pitka, tragovi kemikalija ostaju. Sjetite se samo mljecno bijele vode kao posljedica kloriranja. Takva voda sigurno ne moze biti dobra za ribe. Ja sam u svojem akvariju koristio vodu iz domaceg vodovoda (koji nije povezan s gradskom mrezom) i dan dva bio zadovoljan postignutim izgledom akvarija, ali je problem bio taj sto je voda vjecno bila zuta i blago maglena. Uzrok je bio zeljezni oksid kojim je voda bila prebogata. Tada sam promijenio vodu i presao na gradski vodovod. Voda je bila kristalno cista, ali je tvrdoca bila jako velika, te pH vrijednost previsoka. Dodavanjem preparata za snizenje pH vrijednosti, postigao sam zeljenu kiselost vode, ali tvrdocu nikako nisam mogao sniziti. Stalnim dodavanjem svjeze vodovodne vode koja je nadomjestala staru mijenjao sam i uvjete (kiselost je nanovo porasla). Ovakvi uvjeti zivota ubrzo su uzeli danak, i to kako na ribama koje su se prestale razmnozavati, tako i na bilju koje je pocelo nenormalno brzo odumirati, listovi su zutjeli, trunuli i otpadali. Svaka nova biljka nije izdrzala duze od tjedan - dva. Tada sam otisao u par kilometara udaljeno naselje bogato prirodnim izvorima. Odabrao sam jedan za koji sam znao da je netaknut i nezagadjen jer je u privatnom vlasnistvu i uzeo znatne kolicine vode. Promijenio sam svu vodu u akvariju i cekao poboljsanja. PH vrijednost je bila blago povisena, dok je tvrdoca bila sasvim u redu. Cistoca i bistrina vode bila je zapanjujuca. Nakon tjedan dana ribe su nanovo zivnule, nakon dva tjedna bilje je prestalo propadati. Odrezao sam sve stare i unistene listove i sa zadovoljstvom promatrao kako se bilje oporavlja i vraca svoju staru zivozelenu boju. Sad opet imam bogatu «sumu» u akvariju, ribe su se opet pocela razmnozavati i uvjeti se priblizavaju idealnima. Nastavljat cu pratiti situaciju, te sa sigurnoscu mogu konstatirati da se nikad vise necu vratiti na gradski vodovod.

(natrag)