|
Glavne grupe revolvera:
Postoji svega nekoliko osnovnih sustava
bravljenja koji se koriste od samog početka razvoja revolvera. Kao prvo,
bubanj se ne smije nasilno obrtati i ne smije ispasti iz okvira za
vrijeme pucanja. Ovisno o principu, glavna grupa revolvera može se
podijeliti na tri različite podgrupe:
1. Revolveri jednostrukog hoda kod kojih je
bubanj čvrsto zabravljen u okvir. Bravljenje se vrši preko osovine
bubnja. Bubanj se može obrtati samo oko svoje osi.
2. Revolveri jednostrukog ili dvostrukog
hoda sa bubnjem učvršćenim na pomičnom kranu. Kod ovog tipa bubanj se
puni ili prazni izbacivanjem postrance iz okvira. Bubanj se mora
zabraviti s najmanje dvije strane. S prednje strane pomoću osovine
bubnja ili zakočenjem krana bubnja u okvir i sa stražnje strane gdje
ispust osovine bubnja ulazi u udubinu na okviru. Tu je zapravo bilo
dosta promjena, bubanj se zabravljivao u tri točke: sprijeda pomoću
osovine bubnja, pomoću krana bubnja i sa stražnje strane bubnja.
3. Revolveri na prelamanje. Kod ovog
staromodnog revolvera, cijev je zajedno s bubnjem bila pričvršćena na
dnu okvira. Ako se revolver trebao napuniti, taj okvir sa cijevi i
bubnjem izbacivao se naprijed. Bravljenje se vrši pomoću zatika na
gornjoj strani mostića u produžetku cijevi, iznad bubnja. Zatik uskače u
utor izveden na mostiču.
Bravljenje pomoću utvrđivača bubnja:
Na dnu okvira nalazi se mali zubac koji se
pomiče okidačem i zabravljuje bubanj u određenom položaju. To je vrlo
važno stoga što ležište naboja koje se nađe u gornjem položaju mora za
vrijeme pucanja biti u ravnini cijevi. Kod pomicanja cijevi ne smije se
dogoditi da se bubanj sam od sebe počne okretati. Ako bi se to dogodilo,
ležište naboja u gornjem položaju ne bi više bilo u ravnini cijevi.
Možete zamisliti kakve bi posljedice to imalo! Sustav bravljenja može se
dobro vidjeti s vanjske strane bubnja. Oko bubnja svaka komora ima malu
udubinu u koju ulazi utvrđivač bubnja. Za vrijeme napinjanja udarača ta
zapreka se miče i bubanj obrće jednu komoru, dok druga dolazi u ravninu
cijevi. Čim je udarač posve zapet, utvrđivač bubnja upast će u udubinu
nove komore.
Bravljenje osovinom bubnja:
Bubanj se mora zabraviti i u duljinskom
smjeru. Kao prvo bubanj se obrće oko te osovine. Ta osovina bubnja
sprječava da bubanj ispadne iz okvira uslijed jakog pritiska plinova
koji se razvijaju tijekom opaljenja. Ta se kočnica otpušta samo ako se
dugme za oslobađanje bubnja palcem gurne prema naprijed, čime se
oslobađa bubanj i može se izbaciti postrance iz okvira. Kod većine
revolvera udarač se utvrđuje ako je osovina bubnja odbravljena. To nije
slučaj s revolverima jednostrukog hoda, koji nemaju bubanj učvršćen na
pomičnom kranu. Kod određenih tipova revolvera taj sustav bravljenja
ugrađen je u sustav prelamanja. Ti, večinom stariji modeli, pune se i
prazne prelamanjem prednjeg dijela okvira. Taj prednji dio sastoji se od
cijevi, bubnja i mostića bubnja, u koji je ugrađen zubac kočnice između
pomičnog dijela i preostalog dijela okvira. To je slučaj kod Enfield i
Webley & Scott revolvera, ali i kod ranih Smith & Wesson modela.
Bravljenje kranom bubnja:
Kod nekih modela revolvera, kao što su Dan
Wesson i Michell, bubanj je zabravljen u dvije točke. Kao prvo, zubac je
dio krana bubnja i taj zubac ulazi u udobinu na okviru. Drugo stražnji
dio osovine bubnja, kod zvijezde izbacivača, zabravljuje se ispustom na
stražnju ploču okvira. Za vrijeme opaljenja, bubanj je zabravljen na tri
mjesta: prvo , kod krana bubnja, drugo, kod zvijezde izbacivača i treće,
pomoću utvrđivača bubnja. Takav se sustav naziva također i sustav
trostrukog bravljenja bubnja.
|