Da bi zaklon bio od neke koristi moraju se ostvariti tri preduvjeta: vrijeme, udaljenost i predviđanje opasnosti. Najveći dio informacija o korištenju zaklona potiče iz vojnih izvora. Bez obzira na to što su im osnovne ideje iste, bilo da ste vojnik, policajac ili civil, postoje i vrlo bitne razlike. Vatreni okršaji u kojima sudjeluju čuvari reda ili civili događaju se na mnogo manjim udaljenostima i tijekom nekoliko sekundi; za razliku od vojnika mi često i neznamo tko nam je neprijatelj sve do samog izbijanja okršaja ili tek u okršaju. FBI-eva publikacija Officer Killed Summary (OKS) najbolji je izvor podataka o okršajima kratkim oružjem. Ondje nalazimo da se više od 80% okršaja događa na udaljenosti od 7 metara ili manje, a pritom je 50% od ovog broja na udaljenosti od 1,5 m ili bliže. Mislite li da na toj udaljenosti doista imate vremena tražiti zaklon nakon što ste uočili opasnost, naravno uz pretpostavku da vam je neki zaklon u blizini? Ja u to ne vjerujem. Netko bi mogao upitati zašto se ne držimo podalje od sumnjive osobe, te okrenemo vrijeme i udaljenost u svoju korist. I ovo je samo zgodna teorija, jer činjenice govore da u većini slučajeva to jednostavno nije moguće. Od policajaca se zahtjeva da se nađu na najviše 7 metara od ljudi s kojima imaju posla, bili oni dobri ili loši. Jedino u slučaju prethodnog upozorenja o postojanju opasnosti (npr. čovjek s revolverom, pucnji, alarmi, problem s taocima, zapreka na cesti, itd.) policajac može zadržati siguran razmak i imati dovoljno vremena potražiti zaklon. Nemoguće je da se svi civili nađu izvan područja opasnosti. Ne možete ubiti baš svakoga tko vam priđe na udaljenost bližu od 7 metara, ma kako vam se ne sviđao njegov izgled! Kao civil teoretski se ne bi ste trebali naći lice u lice s naoružanim napadačima. Statistički gledano, međutim, pljačke i oružani napadi događaju se vrlo često, u svako doba možete postati žrtvom. Budući da je nemoguće bježati i sakrivati se svaki put kad nam neko pristupi, znači li to da nas nužno moraju uhvatiti "na spavanju" ? Nikako. Već i sama činjenica da ste svjesni svoje okoline, i da imate plan kako ćete postupiti ako se dogodi situacija X, drži vas u stanju pripravnosti. Dok hodate pozabavite se time što može poslužiti kao dobar zaklon ili promatrajte ljude u svojoj "zoni opasnosti" te njihovo ponašanje. Kad policajci i civili ne bi zanemarivali svoja podsvjesna zapažanja dok se bave rutinskim poslovima, bilo bi daleko manje žrtava. Ovo ne znači da treba postati paranoidan, nego svjestan da potencijalne žrtve i izgledaju kao žrtve. Potencijalni napadači mogu osjetiti da ste na oprezu i da se s vama nije za šaliti, isto kao što osjećaju ako ste lak plijen. Ako vas netko napadne, činjenica da ste unaprijed smislili plan akcije skratit će vrijeme reakcije. Kad je riječ o oružanim okršajima, povijest i zdrav razum govore nam da je pobjednik uvijek onaj tko puca i pogađa prvi, pod uvjetom da u ruci drži pouzdano oružje . Još jedan aspekt korištenja zaklona svakako zaslužuje pozornost. Ako nemate vremena potražiti zaklon prije početka okršaja (što je najčešći slučaj), potražite ga čim pomislite da je okršaj okončan, jer tad ćete imati vremena! Bit ćete zaštićeni ako vaš protivnik nije gotov ili ako su u blizini njegovi prijatelji. Nemojte istovremeno trčati i pucati - bez obzira na filmske uzore: pokrivanje široke zone vatrom uz pokušaj izbacivanja protivnika iz stroja ima svoje mjesto na bojnom polju, ali je luksuz koji se ne preporučuje policajcu ili civilu. Kao prvo izuzetno je teško pogoditi bilo što iz trka, i drugo revolveri nisu predviđeni za "brisanje" prostora velikim volumenom vatre. Oni su ipak defanzivna oružja- i ništa više. I treće, svaki ispaljeni metak koji ne pogodi metu pretvara se u potencijalni sudski proces protiv vas. Morate voditi računa da ne pogodite nedužne prolaznike, čak i ako to znači prekid paljbe. Kad se nađete u zaklonu ponovno napunite oružje, ali pritom nemojte gledati u oružje. Kontrolirajte svoju neposrednu okolinu gledajući oko sebe, a ne u oružje. Sada kada ste stekli predodžbu o tome kada koristiti zaklon, razmotrimo sljedeće: Što je to zaklon i sakrivanje? Zaklon se u rječniku definira kao "zaštita, skrovište, ili sakrivanje" dok je sakrivanje naprosto "sklanjanje od pogleda". Ako primjenimo ove definicije na situaciju s vatrenim oružjem, zaklon tada predstavlja zaštitu od vatre iz oružja, dok sakrivanje znači samo prikrivanje mjesta gdje se nalazite. Kao što se može pretpostaviti, postoji čitav niz teorija o tome koliki stupanj zaštite može pružiti određeni zaklon. Prema publikaciji OKS, tijekom srpnja 1983. godine ubijen je 51 policajac, od toga 47 vatrenim oružjem, odnosno 34 kratkim oružjem (handguns). To znači da kratko oružje i dalje predstavlja najveću opasnost za čuvare reda. Najveći broj revolvera ili pištolja kojima su izvršena ubojstva je u kalibru 9 mm, .38 ili manje. To nije loše, jer lakše je zaustaviti mali kalibar nego veliki,. No mogućnost da prepoznate koji kalibar je vaš protivnik u vas uperio, gotovo je ravna nuli. Stoga kad birate zaklon, nastojite pronaći što će zaustaviti veće kalibre. Utvrđeno je da većina ljudi precjenjuje kratko ručno oružje, podcjenjuje puške, a slično se odnose i prema vrsti zakona. Koristite li čvrste stupove kao zaklon, može se reći da ćete biti poprilično zaštićeni od vatre skoro svakog vatrenog oružja, s izuzetkom snažne puške, no imajte na umu da su stupovi različite debljine i jačine. Oružja malog kalibra i male brzine rijetko probijaju vrata automobila. Često se događa da ih ne probije ni veliki kalibar, u zavisnosti od toga u koji dio vrata pogodi i jesu li vrata pod određenim kutom u odnosu na metak. Projektile iz kratkog oružja, sačmarica i poluautomatskog oružja često s putanje skrene površina vrata. Utvrđeno je da kalibar 5.56 u takvim slučajevima nije naročito učinkovit, zrno se raspadne ostavljajući na meti samo površinske "rane". Projektili kalibra 7.62 glatko prođu kroz vrata uz neznatno skretanje s putanje, dok ih sačma ne može probiti ni pod kojim kutom. Kod prostora za motor svako se zrno zaustavi, osim kalibra 7.62 - kada je ispaljen u suprotni branik , kotač ili gumu, zrno prolazi do mete sve dok ne udari u "heavy metal" tj. blok motora. Mnogi su izrazili zabrinutost da bi zrno moglo rikošetirati u lice nakon udarca u poklopac. Obavljeno je nekoliko testova kako bi se utvrdilo jeli to točno. Prva meta smještena blizu branika pogođena je svaki put kada se pucalo u poklopac motora. Kut rikošeta bio je različit zavisno od toga gdje je zrno udarilo. S druge strane, druga meta, koja je postavljena metar dalje od branika nije pogođena nijednim zrnom, osim kad je snaga zrna imala dovoljno snage da probije sam poklopac i izađe kroz branik (7.62). Kada su mete postavljene daleko od automobila izlagan je samo mali dio "glave" pogodak rikošetom bio je gotovo nemoguć. Ovo naravno zavisi od oblika i konstrukcije poklopca, kao i od kuta pod kojim ga zrno pogodi. Hici ispaljeni u prednji dio automobila blizu svjetala pod kosim kutom, svi osim .22LR probili su i udarili metu. Osim toga, uobičajeni su bili sekundarni projektili, a nije zamjećeno nikakvo skretanje zrna. Mnogo ljudi svake godine prolazi obuku pucanja s prednjeg dijela automobila, s osnovnom idejom da se manji dio tijela izlaže neprijateljskoj vatri nego kad se gleda preko poklopca motora. Ova taktika je možda bila dobra prije 10 - 15 godina ali sjetite se od čega se sad prave dijelovi automobila: od plastike i fiberglasa! To ne zaustavlja metke. Zavisno od toga koliko je plastike ili fiberglasa uporabljeno, može se dogoditi da izlažete mnogo veću površinu svog tijela nego što ste pretpostavili kada ste išli u zaklon. Samo ako zrno udari blizu hladnjaka ima nade da će se zaustaviti; a tko je spreman kladiti se u život na ovu tehniku, neka ipak pronađe nešto sigurnije. Ovo je izvrstan primjer teorije koja odlično zvuči, ali je u stvari smrtonosna stupica. Kao što smo već rekli "teorija je početak, a ne kraj svakog procesa". I drugi predmeti koji se spominju kao zaklon zaustavljaju zrna u različitoj mjeri, na testovima je potvrđeno da ne postoji jamstvo da će isti predmeti uvijek zaustaviti isto zrno. Zaklon, konstrukcija projektila i perfomanse naboja, kao i taktička situacija, previše se razlikuju da bi se ijedan zaklon mogao proglasiti apsulutnim. No svakako treba imati na umu da se uvjeti mogu izmijeniti tijekom samog okršaja i da ono što je u početku bilo odličan zaklon naknadno vas može dovesti u opasnost. Budite fleksibilni i stalno prilagođavajte svoju isplaniranu reakciju mogućim izmjenama. Na kraju utvrdimo kako pravilno koristiti zaklon i sakrivanje. Sakrivanje je moguće na više načina, od ostajanja u sjenci, do čuvanja iza zida, ali stara izreka:" Ako te ne mogu vidjeti, ne mogu te ni povrijediti" ne čini nikoga "otpornim" na metak. Stajati iza/ ispred vrata nije uputno - okorjeli razbojnik znat će da vrata ne zaustavljaju zrno i jednostavno će pucati u njih, nadajući se da je cilj s druge strane. Kad se krećete, pokušajte to činit uz što manje buke, kako ne biste otkrili svoj položaj.