|
Obuka
borbenog pucanja na realističnim tečajevima zbog osposobljavanja osoba
da prežive i pobjede u situaciji kada im je ugrožen život i imovina.
Mnoge dijelove takve obuke već provode i policije i vojske raznih
zemalja , pa i naše domovine (naročito postrojbe za posebne namjene) pa
se neću zadržavati na poznatim oblicima obuke. Stvarni tečaj praktičnog
borbenog pucanja pruža građanima šansu u oružanom okršaju kad se nađe
licem ulice s naoružanim kriminalcem . Neka zapažanja uvezi s time
podjednako vrijede i za službene osobe. "Znojave šake lebde iznad oružja
u holsterima. Napetost raste. Spremni lijevo. Spremni desno. Spremni na
liniji vatre..." Oružje se vješto izvlači iz otvorenih holstera, i
prinosi do razine očiju, gdje se pokušava umiriti u X prsten mete u
punoj ljudskoj veličini sedam metara dalje . Nakon što ispale sve metke
ujednačenom ritmom, strijelci ostavljaju svoja prazna oružja na pultu.
Spremnici se zatim koriste da bi se ponovo napunila s novim nabojima.
Oružje se ponovo prinosi do razine oka i sve se ponavlja. Ovo je
izvrstan šport , ali svaka sličnost između ovakvog pucanja i praktičnog
borbenog pucanja je sasvim slučajna. Zapanjen sam time, kako navodni
eksperti svake godine analiziraju situacije u kojima se mogu naći
napadnute osobe i kako svaki put zaključe, da je najbolja razdaljina od
7 do 50 metara. Činjenice ne govore u prilog takvom tečaju za opće
svrhe. Potpuno se slažem da sve obučene osobe moraju biti u stanju točno
pucati do 50 metara, ali to nije razdaljina na kojoj će se u borbeno
kriznoj situaciji naći prosječan građanin. Pogledajte samo izvještaje o
zločinima nad policajcima! Analizirajte činjenice: U SAD policajci u
prosjeku bivaju pogođeni sa razdaljine od 30 centimetara do 1,7 metara.
Od 131 policajaca koliko ih je poginulo tijekom jedne godine, 73 ih je
poginulo na razdaljini od 1,7 metara i manje! Treba voditi računa da je
od 131 poginulog policajca te godine ,samo 18 njih pogođeno sa daljine
od 6 metara ili više. Naši treninzi se moraju odmah i u potpunosti
izmijeniti ukoliko želimo da budu svrhoviti. Ne predlažem da se
isključivo trenira pucanje sa bliske daljine (close range), jer se mnogi
okršaji odvijaju sa veće udaljenosti. Međutim po svemu sudeći iz većine
takvih okršaja policajci izlaze kao pobjednici jer su bolje izvježbani.
Svrha vježbanja borbenog pucanja je da se sačuvaju životi. Stoga mislim
da policajac i građanin mora imati bar nešto "prakse" s onim
razdaljinama s kojima se najčešće sreće u životu. Kad osobe nauče
učinkovito koristiti vatreno oružje na kratkoj razdaljini, njihovi
izgledi da prežive neku borbenu situaciju uvelike rastu. Početnici često
dobivaju neadekvatnu obuku o tome kako treba osigurati svoje oružje u
bliskim sukobima. Stoga mnoge osobe prilaze potencijalnom napadaču s
otvorenim sigurnosnim remenima , kako bi mogli lakše potegnuti oružje.
Pritom si je građanin lak pristup svom oružju, ali isto tako i
kriminalcu ukoliko mu priđe blizu. Glede toga oružje se mora nositi
dobro učvršćeno sigurnosnim remenom u holsteru. Dakako, da im je u
takvim uvjetima potezanje oružja otežano, pa je moj savjet da nabave
tzv. plastični osigurač ili da sa svojim holsterom kojim raspolažu
stalno vježbaju. Osobno mi je najdraži dobro napravljen holster s
plastičnim osiguračem (thumbbreak)jer svoje oružje nosim uvijek
osigurano osim kad ga povlačim. Međutim bez obzira kakav se remen ili
osigurač za oružje koristi, strijelac mora biti u stanju da ga u bilo
kakvoj situaciji brzo povuče. Druga tema kojoj želim posvetiti pozornost
su zapovjedi ili signali za otvaranje vatre, te borbeni tečajevi za
bliske okršaje. Uobičajena zapovijed ne priprema strijelca na
neočekivanu situaciju. Zviždaljka je vrlo prikladan signal ali on ničim
ne pridonosi da strijelac prepozna doista opasnu situaciju. Nakon što je
doseg (range) raščišćen, učinkovitiji bi bili signali kao što su "on ima
pištolj" ili "bacaj oružje", "pazi". Takvi izrazi koriste se tijekom
pravih okršaja, pa bi trebali biti uvriježeni i tijekom treninga.
PRVA VJEŽBA:
Prva vježba tečaja za blisku borbu postavlja strijelca na razdaljinu
dužine pružene ruke od mete. Tako se počinje, kako bi se pokušalo
oboriti ili fizički nadvladati oružanog napadača, a utom slučaju ruke
nisu ni blizu oružja. Radi blizine napadača sigurnosni remen mora biti
zatvoren kad se očekuje fizičko nasilje, ili kad postoji mogućnost
fizičkog nasilja, kako bi se spriječio gubitak oružja. Kad su ruke
strijelca uperene u metu sa visine prsiju, silueta izgleda vrlo stvarno.
A onda iznenada, osoba se nađe vrlo blizu napadača i potpuno ranjiva u
mogućem okršaju. Ovi tečajevi nemaju vremenskih ograničenja, jer svatko
napadnut najbolje prosuđuje što se sve može dogoditi ako odmah ne pogodi
metu, odnosno zaustavi napadača. Mnogim strijelcima je teško ispaliti
dva metka za manje od tri sekunde. Smanjena im je koordinacija radi
blizine mete, otklona osigurača, a potom brzog povlačenja oružja. Na
većini tečajeva strijelci se obučavaju za pružanje oružja prema meti,
što nije pogodno za male razdaljine protivnik može zgrabiti cilindar
revolvera, ili blokirati oružje i možda zadobiti kontrolu nad oružjem.
Stoga se preporuča da se pri bliskim okršajima oružje drži dalje od
napadača a bliže tijelu. Nakon što je oružje povučeno, zglob se brzo
učvršćuje. Iz oružja se gađa ravno naprijed, po mogućnosti u sredinu
mete. Preporučuje se dva naboja, jer udarac dvije kugle uzrokuje veći
šok neophodan za zaustavljanje napadača. Ne pokušavajte ispraviti
potisak prvog naboja (recoil), jer će drugi naboj krenuti nekoliko
centimetara iznad prvog. No s malo vježbe, naboji se mogu ispaljivati za
manje od sekunde i pol. Nakon toga oružje se vrača u holster i
pričvršćuje se remen osigurača. Na zapovijed ova vježba ponavlja se još
dva puta.
DRUGA VJEŽBA:
Drugu vježbu izvodimo na vrlo sličan način, s tim izuzetkom što
strijelac gađa s daljine od 1,5 m. Ruka se može držati blizu oružja u
pogodnom, ali ne provokativnom položaju. Položaj mora simulirati
situaciju sličnu onoj u kojoj osoba prilazi potencijalnim napadaču. Na
zapovijed strijelac otpušta remen osigurača, povlači oružje i uperi ga
prema meti. Lakat može biti savijen pod kutom od 90 stupnjeva. Nakon što
je oružje povučeno, ruka se brzo podiže "do pola", opali se dva puta. Na
zapovijed ova se vježba ponavlja još dva puta.
TREĆA VJEŽBA:
Treću vježbu izvodimo s daljine od 3 metra. Strijelac stoji licem prema
meti, u položaju "spreman". Na toj daljini može se, a i ne mora,
koristiti remen osigurača jer vježba simulira situaciju u kojoj je osoba
dovoljno daleko od "sigurnog" napadača, te remen osigurača može već
otvoriti. Na zapovijed strijelac povlači oružje i "pruža" ga prema
sredini mete pokretom boksača. Ruka može biti u potpunosti pružena prema
sredini mete. S povećanjem daljine, oružje mora biti što više ispruženo
prema meti, radi veće točnosti pogađanja. Međutim, na ovoj daljini
oružje ne treba biti upereno više od sredine prsiju. Kad se čovjek nađe
u potencijalno opasnoj situaciji, adrenalin se pojačano luči. Ako se
tome pridoda trčanje, tijelo reagira sasvim drukčije, nego kad miruje.
Srce tada kuca brže nego obično, a oprema strijelca izložena je
treskanju. To dočarava kako to izgleda, kad treba pretrčati određenu
razdaljinu, a zatim uporabiti oružje, tako se ČETVRTA VJEŽBA počinje na
razdaljini od 50 metara. Remen osigurača je pričvršćen. Na zapovijed,
strijelac trči do linije od 5 metara, povlači oružje i brzo ispaljuje
2puta po 2 metka u sredinu mete. Zbog daljine istresa preporučuje se
držanje oružja sa dvije ruke, a oružje treba držati u visini očiju.
PETA VJEŽBA:
Brojni oružani sukobi u koje su uključene službene osobe odigravaju se
unutar ili u blizini njihovih automobila. Dosad se osobe nisu pomnjivo
izvježbavale za izlazak iz vozila ukoliko se nađu u zasjedi ili pod
vatrom. Veoma rijetko ih se ući kako da koriste vozilo kao zaklon od
napada. Naša peta vježba počinje tako što se automobil dovede do linije
od 5 metara, sučelice meti. Osoba sijedi za volanom, ima sigurnosni
pojas, kako to i inače čini u automobilu. Na zapovijed skida ruku sa
volana, oslobađa se sigurnosnog pojasa i otvara vrata. Zatim izbacuje
oba stopala na zemlju. Spušta tijelo unutar vozila, zatim sklizne iz
njega, i postavlja se između samih vrata i praznog otvora za vrata.
Zatim povlači oružje i ispaljuje 2 puta po 2 metka sa dvije ruke, u
metu, koristeći vrata vozila kao naslon za ruke. Mora stalno držati na
oku metu ako ni zbog čega drugog, a ono da ga ovaj ne bi napao dok
ponovo puni oružje. Stoga, oružje pritom ne smijete spustiti do visine
struka, nego ga držite nešto niže od visine očiju. Na taj način
strijelac ima stalnu vizualnu kontrolu nad metom, a istodobno može brzo
ponovno napuniti oružje.
|