U principu postoje četiri osnovna načina na koja oružani sukob ili napad oružjem najčešće završavaju:

a) Oba sudionika u sukobu bivaju pogođeni i izbačeni iz borbe poneki put i trajno, što znači da je mogućnost pogibije uvijek prisutna.

b) Nitko od sudionika u oružanom sukobu ne biva pogođen, vatreni kontakt prestaje, sudionici ostaju nepovrijeđeni i iz bilo kojeg razloga odustaju od sukoba, čime pucnjava prestaje.

c)Vi ste pogođeni, vaš napadač najvjerojatnije nije, te je vaša sudbina neizvjesna, a najčešće ovisi o agresivnosti i krajnjoj odluci osobe koja vas je napala.

d) Napadač biva pogođen, vi ostajete nepovrijeđeni, te njegov život i sudbina ovise o vašoj odluci

Naravno ja sam najsretniji, kad varijanta (b) ostaje kao rezultat sukoba, ali ako ona nije uspjela,,budući da je vaš napadač čini nemogućom, tad mi se varijanta (d) čini jedino prihvatljivom.

"Shvatite, ako ste naoružani pištoljem ili revolverom, vi ste opremljeni definitivno nedostatnim obrambenim oružjem"-osim ako... . To su riječi Johna Farmana, čovjeka, koji je postao poznat i popularan vođenjem takozvanog DTI (Defence tactical instruction) - taktičkog obrambenog tečaja kratkim vatrenim oružjem. Prihvačajući dijelove njegova razmišljanja, dolazi se do određenih pretpostavki, koje često prelaze u rang činjenica:

1). Ne očekujte čuda od "vatrene moći" vašeg kratkog oružja. Počnite razmišljati o podacima koji ukazuju, da je mnogo policajaca u službi te građana u raznim prigodama ili bolje reći neprilikama, pogođeno većim brojem naboja prije nego što su srušeni - ili su to oni morali postići pucajući na kriminalce ili napadače koji su im ugrožavali život. Neimenovno se nameće potreba da se u napadača puca toliko dugo, dok ga se ne zaustavi, sve jedno, jedan naboj ili pedeset. Niti Farman niti autor propovijedaju ili zagovaraju pravilo "SPRAY AND PRAY" (poli i moli). Praksa pokazuje, da samo bukom ili praskom metka, bez odgovarajućih pogodaka nije zaustavljen niti jedan kriminalni napadač, niti je prasak oružja, sam za sebe u stanju spasiti nečiji život.

2). Radite vježbajte na usavršavanju vaše pucačke točnosti. S obzirom na razmišljanja iz točke 1. shvatite i ponavljajte u vlastitoj svijesti, da samo točno naciljani pogodak daje učinkovitost u zaustavljanju protivničkog napadaja. Nastojite biti precizni i brzi, te učite pucati "DUBLETE". Pri sprječavanju napadaja, pucajte na taj način toliko puta koliko je potrebno da srušite napadača. Ipak imajte na umu da se u spremniku vašeg kratkog oružja ne nalazi tvornica streljiva koja će vas snabdijevati mecima u beskonačnost. Neka vaše "DUBLETE" budu učinkovite odmah !

3). Razvijajte svoju mentalnu spremnost da nastavite vatreni okršaj i u slučaju kad ste na nesreću, pogođeni od strane napadača. Sama činjenica da vam je protivnik nanio pogodak, ne mora značiti da ste izbačeni iz borbe a kamoli smrtno pogođeni. Budite uvjereni, da većina prvih pogodaka ne "izbacuje" iz borbenog stroja. razmotrite svoju situaciju i shvatite ako ste srušeni pogotkom, vaš će napadač vjerojatno pokušati prići bliže i dokrajčiti vas sljedećim pogocima. Ne dopustite mu to, uzvraćajte vatrom dok god možete! To ne samo da plaši vašeg protivnika, to je ujedno i jedini način da ga stvarno zaustavite, pa čak izbacite iz borbe. U suprotnom, vaši su izgledi da preživite vrlo jadni!

Uvažavajući pretpostavke od 1 do 3, nezaobilazno ulazimo u svijet mjerenja brzine izvlačenja kratkog vatrenog oružja i brzog te nadasve točnog pogađanja cilja, u ovom slučaju napadača. U pravilu, iz borbenog okršaja izlazi se pobjednikom u slučaju vaše sposobnosti da izvučete oružje ( vrlo često ispod ogrtača ili sakoa ) u vremenu od jedne sekunde. To ne znači da neizbježno morate i izvršiti opaljenje unutar te prve sekunde ali to znači, da od trenutka kad je uslijedio napad i vi odlučili da se suprotstavite s oružjem, pa do časa kada je vaše oružje više ili manje točno upravljeno u napadača, ne smije proći više od sekunde. Prema tome, na kraćim udaljenostima (1-3 koraka) prvi hitac mora biti opaljen i cilj pogođen unutar vremena od 1,5 sekunde. Na većoj udaljenosti, od otprilike 20 koraka, pucajući u metu Viverovim ili Izokeles načinom, morate biti sposobni pogoditi cilj prvim pogotkom unutar 2 sekunde. OVDJE ŽELIM UPOZORITI, DA JE DALJINA OD 20 KORAKA ORIJENTACIONI PARAMETAR, TE NE PREPORUČUJEM PUCANJE NA NAPADAČA NA TOJ DALJINI S OBZIROM, DA SE NE STJEČU UVJETI NUŽNE OBRANE ILI KRAJNJE NUŽDE, A KOJI SU OSNOVNA PRETPOSTAVKA ZA UPORABU VATRENOG, SMRTONOSNOG ORUŽJA PREMA LJUDSKOM BIĆU. Kao što vidite, naglašavam sintagmu "prvi hitac (dubleta) -prvi pogodak". Razlog tome leži u činjenici da promašeni hici u borbenom okršaju znače gubitak vremena, Gubitak vremena je vrlo često cijena vlastitog života. Gubitnici u vatrenim okršajima, u pravilu nisu oni, kojima je uzmanjkalo naboja, već oni, kojima su uzmanjkale sekunde, ili dijelovi sekunde. Jedan od glavnih preduvjeta brzog i točnog pucanja je kontrola otponca. Većina instruktora predlaže i poučava "stiskanje" jednoličnim stiskom dok hitac "ne pobjegne". Sa stanovišta klasičnih streljačkih disciplina to je ispravan način poučavanja., međutim, u tzv. borbenoj situaciji i odgovarajućem simuliranom vježbanju stvar izgleda drugačije. Kako su otponci većine modernih pištolja i revolvera dizajnirani sa tzv. dvostupnjevnim hodom- strijelac sa odgovarajućim vježbanjem, vrlo brzo osjeti "tvrdi" prvi dio hoda, i nauči ga razlikovati od drugog vrlo kratkog i brzog suhog završnog udarca otponca. Preduvjet brzog pa čak i ultra brzog pucanja, koje najčešće dolazi do izražaja u oružanim sukobima je mišićna navika pritiska otponca do kraja prvog dijela hoda i tek onda osjećaj bježanja kratkog kraja hoda otponca. Ta mala razlika najvažniji je čimbenik, koji dijeli majstora borbenog pucanja od prosječnog strijelca. Simulirajući borbeni okršaj, najveći dio obuke DTI tečaja, obavlja se na način da se puca na čelične tzv. reaktivne mete veličine 8 puta 12 inča, koje se postavljaju na odgovarajuće držače. Broj hitaca i adekvatno tome broj streljiva, nikad se fiksno ne određuju, što također simulira situaciju u oružanom okršaju. Strijelac puca dok ne riješi problem tj. ne sruši čeličnu metu s nosača. U skladu s tim zahtjevom, što je strijelac precizniji to je manje streljiva potrošiti na cilj. Naravno i snaga streljiva igra nezaobilaznu ulogu - slabo streljivo naprosto ne ruši cilj (zamišljenog napadača). Na tečaju DTI uvijek se variraju udaljenosti meta, njihov broj, kut pod kojim su postavljene, a posebna pozornost polaže se na zahtjev da vrijeme za tečaj bude što kraće. Povezujući sve rečeno na ovoj stranici pozivam vas da shvatite kako vaš život ili životi onih koje čuvate u borbenom okršaju ponajprije ovise o vašem borbenom moralu, volji i osposobljenosti. Volja je stanje vaše svijesti i želja za pobjedom, a osposobljenost predstavlja stanje, koje se postiže upornim i pravilnim vježbanjem !