REAKTIVNO PUCANJE

 

GLAVNO JE PRAVILO REAKTIVNOG PUCANJA POGODITI I NEUTRALIZIRATI PROTIVNIKA BRZO, NA NAJJEDNOSTAVNIJI I NAJUČINKOVITIJI NAČIN. DUGOTRAJNO ISKUSTVO U STVARNIM SITUACIJAMA, DOKAZALO JE, DA JE NAJVAŽNIJI ČIMBENIK APSOLUTNA PRECIZNOST PRAĆENA VELIKOM BRZINOM. NO , APSOLUTNA PRECIZNOST POD STRESOM, UGLAVNOM SE NE POSTIŽE UPOTREBOM CILJNIKA. AKO POD STRESOM MORATE BITI BRZI I PRECIZNI, ONDA MORATE NAUČITI REAKTIVNO I INSTIKTIVNO CILJANJE. INSTIKTIVNO PUCANJE ZASNIVA SE NA LJUDSKOM INSTIKTU DA UPIRE PRSTOM (POKAZUJU)

Točno je da ne postoji ljudski instikt za pucanje iz pištolja, to je nešto što se uči, no zato postoji ljudski instikt za upiranjem prsta (pokazivanjem stvari). Ne vjerujete? Hajde onda, zabave radi, izaberite neko mijesto na drugoj strani prostorije u kojoj se nalazite:kvaku na vratima, knjigu na polici, žarulju na lampi. mrlju na zidu, bilo što. Okrenite se prema tome licem. Bez mnogo razmišljanja, jednostavno uprite prstom ka objektu. Mislite da ste promašili? Dakako da ne! Zašto? Zato, što ste ga instiktivno (što je ovdje bitna riječ)pokazali. Kod reaktivnog pucanja cilj je, znači, da vaš pištolj postane sastavni dio vaše ruke i vašeg kažiprsta. Shvačate li koliko bi ovo moglo biti korisno u vatrenom okršaju? Bez obzira na svjetlo, uvijek ćete biti u stanju pogoditi cilj koji možete vidjeti. I umjesto da svlađujete instiktivnu reakciju vi ju stavljajte u svoju službu. Iako se sustav reaktivnog pucanja ne usredtočuje na ciljnik kao metodu ciljanja, nastoje periferno "ugledati" ciljnik. To je moguće jer je strijelac doveo pištolj do razine oka i ciljnik je jednostavno "ušao" u vidno polje između oka i cilja. Strijelac se treba usredtočiti na cilj, i u tom slučaju ciljnik neće ni najmanje smetati. Da bi postali dobri u primjeni ove metode, potrebno je viježbanje i stručna instruktaža, ali ne morate provesti godine i godine na treningu. Zapanjujuće rezultate postižete s ovim načinom već poslje sedam osam dana praktične obuke. Uz ozbiljan trening, čak i početnici u pucanju mogu postići skor pogodaka viši od 75 posto u pucanju pod stresom. S obzirom da je cilj treninga pripremiti vas za stvarni život, onda je još jedan od kritičkih aspekata treninga imati zdrav, logičan razlog za sve što se u njemu čini. Ukoliko je učenik toga svijestan, njegovo samopouzdanje raste. Da bi se to postiglo, tehnika i metoda treninga moraju se apsolutno zasnivati na realnosti. Stoga, trening valja temeljiti na elementima koji su se dokazali u stvarnim okršajima. Ne može se prihvačati iskustvo samo jedne osobe, jer svatko drukčije i različito reagira pod stresom. Jer, ako je nešto bilo dobro za jednu osobu, nije sigurno da će biti dobro i za drugoga. Međutim, pstoje neki univerzalni instikti preživljavanja, koji su usađeni u svakome od nas, i to je ono što je obuhvaćeno treningom. Ukoliko se nešto pokaže djelotvornim mnogo puta za jednu osobu, to možda ne valja, a možda je i dobra tehnika. S druge strane, ako nešto funkcionira uz visku stopu uspjeha, s relativno malo treninga i pod različitim uvjetima za ljude iz svih društvenih grupacija - vojnike, policajce, domačice, poslovne ljude, starije ljude, taxi vozače, itd, to je onda uporabljiva tehnika "za ulicu". Stavovi poznatog stučnjaka za "combat", Massad Ayooba, daju vrlo jake argumente protiv svih oblika instktivnog pucanja. S njim se nikako ne slaže Bradley J. Steiner, autor rada "defenzivna borba". Bradley je vatreni pobornik instiktivnog pucanja i neprestano inzistira na njegovim prednostima. Ova dva oprečna stava najbolje ilustriraju koliko je kontroverzna postala tema "instiktivnog" pucanja, te "ciljanog" pucanja kao protuvarijante. Činjenica je, da se uz dosta truda i praktične viježbe može naučiti kako se s male daljine puca korištenjem ciljnika. Pa ipak vjerujem da večina ljudi koji se nađu u vatrenom obračunu na maloj daljini neće koristiti ciljnik, i da je zbog toga mnogo bolje da znaju kako se usmjereno puca. Nastojanje da se gleda u napadača, umjesto u ciljnik, često se vezuje za sindrom nazvan Tachypsychia, nešto kao: "brz rad psihe", (koji se međutim može svladati) tako da onaj koji puca ipak gleda u ciljnk. Massadova glavna zamjerka neciljanju svodi se na to, da usmjereno, instiktivno ili pucanje sa boka zahtjeva (da bi bilo djelotvorno) "index položaja tijela". Tijelo, naime, mora zauzeti tzv. borilački stav prema meti, a oružje je usmjereno u istom pravcu u kome je i tijelo. On također dodaje, da ciljanje pištolja tijelom ograničava mogučnost obrane od napada s boka.

 

na vrh