|
U SJEDINJENIM DRŽAVAMA
GODIŠNJE SE, PREMA IZVJEŠTAJU FBI, POČINI OKO 2 MILIJUNA ZLOČINA:JEDNO
NASILNIČKO ZLODJELO DOGODI SE SVAKIH 16 SEKUNDA, SVAKIH 28 OZBILJAN
NASILNIČKI PREPAD, SVAKIH 48 SEKUNDA PLJAČKA, SVAKIH 5 MINUTA JEDNO
SILOVANJE, A UBOJSTVO SVAKE 21 MINUTE. NO NIJE TAKO SAMO U AMERICI.
Ljudima diljem svijeta sve
više prodire u svijest da zločin nije nešto što se događa nekom drugom.
Svatko može postati žrtvom :to osim nas mogu doživjeti naše žene, naša
djeca, roditelji ili prijatelji. Zato se mnogi sve više zanimaju za
različite načine samoobrane. Proizvodi poput pištolja za omamljivanje,
različiti sprejevi ili elektro -omamivljači prodaju se u nevjerojatnim
količinama. Ipak, sva ta pomagala imaju ograničenje, a vatreno je oružje
kao srdstvo ozbiljne osobne zaštite i dalje nenadomjestivo, pogotovo
pištolji ili revolveri. Porast prodaje pištolja prati i jedan problem :
ljudi rijetko ili nikad ne pucaju iz njih. Osim toga gotovo nikada ne
dobivaju profesionalnu obuku korištenja kratkim oružjem u samoobrani.
Zato i postoji izreka : ako imate pištolj, to ne znači i da ste
naoružani. Kao što ne morate biti glazbenik ako imate violinu. Pištolj
može uliti osječaj sigurnosti, ali ako njegov vlasnik ne zna kako će ga
upotrijebiti, ne samo da mu je beskoristan, nego može biti za njega i
krajnje opasan. Izbor najučinkovitije tehnike samoobrane nije tako
jednostavan kako se čini. Primjerice, newjorška je policija izvjestila
da je 1993. godine ispalila samo 19 posto metaka koji su pogodili
počinitelje zločina. Dakle bilo je 81 posto promašaja. I policija u
cijeloj Americi prosječno pogađa manje od 20 posto svojih meta. Prema
istim izvješčima, 50 posto policajaca koji su zadobili rane od vatrenog
oružja pogodili su sami sebe ! To ne znači da su oni neznalice, nego da
je njihova obuka, taktička ili sigurnosna,, bila neprikladna za
praktični život. Ako ti policajci, koji su dugo vijžbali korištenje
pištolja, toliko promašuju svoje ciljeve, kako će se s oružjem snalaziti
ljudi koji nemaju nikakve obuke ? Zna li se pak daje prosječno 7,4 posto
kriminalaca u New Yorku pogađalo svoje ciljeve, a ni oni nisu uglavnom
viježbali pucanje, može se pretpostaviti da će jednak postotak uspješnih
biti i među vlasnicima vatrenog oružja, što je posve neprihvatljivo.
Kako da se dakle osposobimo u korištenju pištoljem kako bi smo povečali
izglede da pogodimo cilj i da preživimo možda smrtonosan sukob s
napadačem ? U nekim su zemljama učinjeni vrijedni koraci u
osposobljavanju građana za samoobranu, primjerice u Izraelu. Budući da
je ta država nakon svoga nastanka oskudjevala oružjem, a ono koje je
imala bilo je uglavnom loše, valjalo je njegove korisnike osposobiti
koliko je to bilo moguće. Potvrdilo se da svatko s dovoljno jakom
voljom, bez obzira na nadarenost, može postići učinkovitost s bilo kojim
ispravnim vatrenim oružjem ako prođe dobru obuku. Ipak to ne znači da
kakvoća ne igra nikakvu ulogu. Svako je najpoželjnije imati najbolju,
ali bez obzira na to treba se onim što u određenom trenutku držimo u
ruci poslužiti na najbolji mogući način. A jedini put da se to postigne
jest prava obuka. Izraelska obuka uporabe ručnog vatrenog oružja stavlja
naglasak na odgovarajuče mentalno stanje i pouzdane tehnike koje se lako
uče. Osnovna svrha obuke je naučiti rukovatelja tehnikama koje su
jednostavne,praktične i učinkovite u borbi, kad stres temeljito mijenja
percepciju te fizičke i psihičke mogučnosti svakog sudionika. Iako se
instiktivno pucanje pištoljem rabi već duže vrijeme, o njemu se uvijek
ima što reći. S porastom terorizma 70-ih godina u Izraelu je stvoren
Yamam, specijalne policijske postrojbe, u kojima se uči učinkovitost u
borbi s kratkim vatrenim oružjem. Inače su one isključivo sastavljene od
veterana elitnih borbenih postrojba. Bilo je to prvi put u povijesti
Izraela da je jedna postrojba svu svoju energiju i obuku usredtočila
samo na borbu protiv terorizma i spašavanje ljudskih života, a danas se
smatra vodećom u svijetu. Time je Yamam do krajnosti usavršio "doktrinu
pištolja", koja je postala toliko djelotvorna i pouzdana da su se njome
koristile sve izraelske sigurnosne službe. I večina izraelskih civila
koji u svakdašnjem životu nose kratko vatreno oružje poučavaju se prema
tom sustavu i on se i za njih pokazao učinkovitim.
Zašto je izraelsko "taktičko
pucanje" tako učinkovito?
Pogledajmo neke od tehnika
koje se uče. Pri svakoj obuci rukovanja pištoljem osobito je važno
ispravno stanje duha. Bez pravog stava prema oružju ono može biti više
prepreka nego prednost. Iznad svega je važno da rukovatelj oružjem bude
svijestan da drži potencijalno smrtonosno sredstvo. Zato se on mora
prema njemu odnositi s odgovarajučim poštovanjem i pažnjom, ljubavlju i
oprezom. Iako nikad ne možemo dovoljno naglasiti važnost sigurnosti,
ispravno stanje duha nadaleko je nadilazi. Borbeno stanje duha
podrazumjeva spremnost za redovito čišćenje, i održavanje oružja te
"suho" viježbanje, razmišljanje o njegovu stanju (puno - prazno), gdje
je smješteno i kamo mu je u svakom času usmjerena cijev. Iznad svega
valja razvijati svijest o vlastitom okruženju, jer akciju možemo
poduzeti samo ako smo svijesni prijetnje. Iako je stanje duha vrlo važno
ono je tek temelj uvježbanosti. Da biste ispravno postupili u nekom
sukobu, vrlo je važno biti obuičen za stvarnu situaciju. Jedan od načina
da se to postigne jest uvođenje snažnog stresa u program obuke, Svatko
može na streljani sa 25 metara pogoditi središte mete, ali dabi se
naučilo ispravno reagirati u stvarnoj, potencijalno smrtonosnoj
situaciji, potreban je sasvim drugčiji trening. S vremenom su u viježbe
uključene specijalizirane tehnike koje vrlo vijerno oponašaju stres koji
se doživljava pri stvarnu okršaju. Ta simulacija stresa osim ostalog
ubrzava puls i disanje, podiže tlak, potiče znojenje, smanjuje finu
motoričku koordinaciju i temeljito mijenja percepciju i svijest.
Mentalni stres što se time postiže uzrokuje stanje koje nije nimalo
pogodno za koncetraciju na pucanje u nespecifičnu metu. U tom dijelu
treninga neprestano se naglašava važnost stanja duha. Uči se kako se
svladavaju prepreke i problemi na put do linije pucanja, strijelac
razvija agresivnost i stječe odlučnost i brzinu. Tako se viježba i
donošenje važne odluke u stanju fizičkog i mentalnog stresa. Međutim sve
to nipošto ne znači da ljudi koji niisu u vrhunskoj fizičkoj kondiciji
ne mogu sudjelovati u tako zahtjevnu treningu,jer se on prilagođava
svakom posebno.
SAVJETI
1) SVAKO DOSTUPNO VAM
(VLASTITO ILI TUĐE)ORUŽJE SMATRAJTE NAPUNJENIM I OTKOČENIM TE UVIJEK
OTKLONITE METKE. TO TREBA PROVJERITI NAJMANJE DVA PUTA.
2) NE STAVLJAJTE
NAPUNJEN PIŠTOLJ U NOV HOLSTER, A DA PRIJE NISTE ISPROBALI KAKO
NENAPUNJEN LEŽI U NJEMU.
3)NE NOSITE UOKOLO
NAPUNJENO ORUŽJE
4) AKO PIŠTOLJ IMA
SIGURNOSNU KOČNICU, UVJERITE SE DA JE ZAKOČEN PRIJE NO ŠTO GA STAVITE
UHOLSTER.
5) KAD IZVLAČITE
PIŠTOLJ IZ HOLSTERA ILI GA VRAČATE U NJEGA,NE STAVLJAJTE PRST NA OTPONAC
ILI BLIZU NJEGA. KAD STAVLJATE ORUŽJE U HOLSTER , UVJEK STAVITE PALAC
IZNAD UDARAČA ILI IZA NAVLAKE KAD UDARAČA NEMA.
6) VIJEŽBAJTE ,VIJEŽBAJTE
I SAMO VIJEŽBAJTE.
|