Pored centralne baze podataka, Poslovni Forum tvrtkama i obrtnicima pruža i druge usluge:

 ● trgovačko posredovanje na domačem i inozemnom tržištu
 ● konzalting u području investicija, te izrada predinvesticijskih i investicijskih studija i njihova ocjena
 ● izrada Internet prezentacija
 ● pružanje savjeta o vrsti i konfiguraciji računalne opreme i pripadajuće programske podrške i analiziranje potreba i problema korisnika i davanje odgovarajućega rješenja
 ● razvoj, izradu, pribavljanje i dokumentiranje programske podrške po narudžbi korisnika
 ● pisanje programa prema uputama i potrebama korisnika
 ● obradu podataka uz uporabu programa korisnika ili vlastitog programa usluge unosa podataka
 ● razvoj baze podataka: povezivanje podataka iz različitih izvora
 ● pohranjivanje podataka: pripremu slogova za prihvat informacija u zadanom obliku
 ● dostupnost baze podataka: pružanje podataka u traženom formatu izravnim pretraživanjem ili pristupom (računalnim upravljanjem) svakome ili određenim korisnicima, razvrstanih po zahtjevu
 ● održavanje i popravak uredskih i knjigovodstvenih strojeva te računalnih sustava
 ● ispitivanje mogućnosti tržišta, prihvatljivost i upoznavanje proizvoda i kupovnih navika potrošača radi promicanja prodaje i razvoja novih proizvoda, uključujući statističku analizu rezultata
 ● ispitivanje javnoga mnijenja o političkim, ekonomskim i društvenim pitanjima i statistička analiza
 ● davanje savjeta, usmjeravanje i operativnu pomoć poduzećima i javnim službama
 ● savjete i pomoć poduzećima i javnim službama u vezi s planiranjem, organizacijom, efikasnošću i kontrolom, upravljačke informacije itd.
 ● arbitraža i usuglašavanje između uprave i radnika
 ● kreiranje i provođenje promidžbenih djelatnosti
 ● kreiranje i postavljanje reklama na otvorenom prostoru npr. oglasnih ploča, panoa, priopćenja, izloga, izložbenih dvorana, oslikavanje automobila, autobusa, itd.
 ● oglašavanje preko medija tj. prodaja vremena i prostora za razno medijsko oglašavanje
 ● raspačavanje ili odašiljanje oglasnoga materijala ili uzoraka
 ● zakup i davanje prostora za oglašavanje
 ● izradu fotografija za komercijalne svrhe i za građanstvo
 ● adresiranje, ulaganje, pečaćenje i slanje poštom omotnica i promidžbenog materijala,
 ● sastavljanje adresara za slanje poštom itd.
 ● naplata računa, ocjena kreditne sposobnosti pojedinaca i tvrtki ili njihovoga poslovanja
 ● poslovno posredništvo tj. dogovaranje kupnje ili prodaje manjih ili srednjih poduzeća, kancelarija, ordinacija i sl.
 ● modno dizajniranje tkanina, odjeće, obuće, nakita, namještaja i drugih proizvoda
 ● organiziranje sajmova, izložaba i kongresa
 ● agencijsko posredovanje u korist pojedinaca za dobivanje angažmana (zaposlenja) u filmskoj, kazališnoj predstavi ili drugoj zabavnoj ili sportskoj atrakciji, te plasiranje igara, knjiga, umjetničkih djela, fotografija itd

Opširnije informacije...

000000000Hrvatska je u Zagrebu organizirala Sastanak Predsjednika Parlamenata država sudionica Pakta o stabilnosti. Ujedno, Hrvatski Sabor bio je domaćin Konferencije o ravnopravnosti spolova, održane 12. srpnja 2002. godine. Na Konferenciji je dogovoreno utemeljenje Regionalnog centra za ravnopravnost spolova u Zagrebu. Potpisivanjem Okvirnog Sporazuma o Sava inicijativi, između RH, Slovenije, Srbije i Crne Gore, i Bosne i Hercegovine, uspostavljen je međunarodni režim plovidbe Savom i njezinim pritocima, a u skladu s načelima slobodne plovidbe za sve trgovačke brodove, zajedno s cjelovitom regulacijom pravnog statusa rijeke Save kao međunarodnog plovnog puta. Dogovoreno je utemeljenje Tajništva Savske komisije, sa sjedištem u Zagrebu. Najuspješniji projekt III Ranog stola PS-a je regionalni centar za verifikaciju kontrole naoružanja i provedbu pomoći (RACVIAC) u okviru kojeg sudjeluje 18 država. Hrvatska je također organizirala međunarodnu protupožarnu vježbu “Kroćenje zmaja – Dalmacija 2002” održanu od 21-24. svibnja 2002. godine u Baškom polju kod Makarske. Vježba je bila dio Radnog programa partnerstva u okviru Partnerstva za mir NATO-a, a sudjelovale su jedinice iz dvadeset zemalja, te NATO kao organizacija. Kroz sudjelovanje u Srednjoeuropskoj inicijativi (SEI), Republika Hrvatska surađuje sa susjednim državama i brojnim zemljama Jugoistočne Europe. Osim političkog dijaloga o najvažnijim političkim događajima u regiji i proširenju EU, Hrvatska sudjeluje i u programskoj suradnji u velikom broju područja, kao što su borba protiv organiziranog kriminala, civilna zaštita, gospodarstvo, malo i srednje poduzetništvo, turizam, poljoprivreda, energetika, okoliš, promet, kultura, razvitak ljudskih resursa, informacije i mediji, migracije, manjine, znanost i tehnologija, prekogranična suradnja, razmjena mladeži. U okviru SEI Hrvatska predsjeda Radnom skupinom za turizam i supredsjeda radnom skupinom za malo i srednje poduzetništvo. Kroz model sufinanciranja SEI, u Hrvatskoj su organizirani brojni međunarodni skupovi. Republika Hrvatska punopravna je članica Srednjoeuropskog Sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA). Članstvo Republike Hrvatske u CEFTA značajno je kako zbog liberalizacije trgovine, tako i za intenziviranje trgovinskih odnosa i višestruko umrežavanje hrvatskog gospodarstva u šire regionalne i europske gospodarske trendove. Očekuje se kako će preferencijalni pristup tržištu CEFTA dovesti do povećanja izvoza, smanjenja trgovinskog deficita, ujednačavanju platne bilance i ubrzanju gospodarskog rasta. Kroz sudjelovanje u Jadransko-jonskoj inicijativi (JJI), Republika Hrvatska promiče svoju sredozemnu dimenziju. Uspjeh suradnje ponajviše se procjenjuje kroz srednjoročne projekte kao što su Jadransko-jonski koridor i Jadransko- jonska auto-cesta, te zaštita i sigurnost Jadrana. Hrvatska ima interes za sudjelovanje u sljedećim aktivnostima Inicijative za suradnju u JIE (SECI): centar za borbu protiv organiziranog prekograničnog kriminala u Bukureštu, Program olakšanja trgovine i transporta u JIE, SECIPRO, Centar za arbitražu JIE, suradnja burzi, suradnja u suzbijanju prekograničnog kriminala i programi usmjereni olakšanju trgovine i transporta. U Procesu za suradnju u Jugoistočnoj Europi (SEECP), Hrvatska je u statusu promatrača, te aktivno sudjeluje na svim sastancima Procesa, uključujući i Sastanak Predsjednika država ili vlada. U tijeku je razmatranje podizanja statusa RH u Procesu iz statusa promatrača u status punopravnog sudionika. Kroz članstvo u podunavskim inicijativama Republika Hrvatska promiče Dunavsku dimenziju svog zemljopisnog položaja. Proces suradnje u Podunavlju pridonosi jačanju regionalne suradnje u Dunavskom bazenu u gospodarstvu, kulturi i znanosti, te posebice u prometu, infrastrukturi i razmjeni informacija o Paneuropskom koridoru VII i njegovim poveznicama s Koridorom V i X. Kroz članstvo u Međunarodnoj komisiji za zaštitu rijeke Dunav i Dunavskoj komisiji, POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 18 kojom predstavnik Hrvatske predsjeda do 2005. godine, Republika Hrvatska sudjeluje u aktivnostima u svezi s ekološkom zaštitom i prometnim aspektima rijeke Dunav. U okviru Kvadrilaterale Hrvatska–Mađarska–Italija–Slovenija suradnja je usmjerena jačanju dobrosusjedskih odnosa i međusobnoj potpori u pitanjima u svezi s EU i NATO. U okviru Kvadrilaterale postoji i nekoliko prijedloga za zajedničke aktivnosti u područjima kao što su infrastruktura i prometni koridori, gospodarska suradnja, malo i srednje poduzetništvo, vojna suradnja, borba protiv terorizma i organiziranog kriminala, migracije, okoliš, informacijska tehnologija, sport i obrazovanje. Hrvatska ima promatrački status u Multinacionalnoj vojnoj postrojbi Kvadrilaterale. Sudjelovanje RH u regionalnim mehanizmima suradnje u području obrane Republika Hrvatska sudjeluje u Obrambenom ministarskom procesu jugoistočne Europe (SEDM), inicijativi za regionalnu suradnju u području obrane, koja se temelji na smjernicama Vijeća Euro-atlantskog partnerstva za suradnju, na regionalnim temeljima. U duhu Partnerstva za mir i s konačnim ciljem ubrzanog uključivanja država JIE u NATO, zemlje Jugoistočne Europe zajedno s Italijom i SAD, kroz sudjelovanje u SEDM surađuju u području obrane. Republika Hrvatska aktivna je u NATO inicijativi za JIE, koja ima za cilj poduprijeti provedbu ciljeva Pakta o stabilnosti i promicati suradnju u JIE. Kroz aktivan pristup djelovanju SEEGROUP-a, Republika Hrvatska podupire različite procese suradnje država regije. Nadalje, Republika Hrvatska aktivno je sudjelovala u oblikovanju SEECAP-a, zajedničkom dokumentu o izazovima i mogućnostima regionalne sigurnosti JIE. Dokumentom su definirani postojeći sigurnosni rizici u JIE i predloženi modeli njihovog rješavanja. Međuregionalna i prekogranična suradnja Radna zajednica Alpe Jadran i Radna zajednica Podunavskih regija predstavljaju sui generis okvir za međuregionalnu suradnju u različitim područjima. Hrvatska je članica Alpe-Jadran od njenog utemeljenja 1978. godine. Takav oblik suradnje, u vrijeme postojanja željezne zavjese, bio je usmjeren povezivanju i stvaranju mostova između susjednih područja Istoka i Zapada u prostoru Srednje Europe, Jadrana i uzduž Dunava. U okviru suradnje Alpe-Jadran ostvareno je nekoliko stotina manjih projekata. Neki od projekta sufinancirani su kroz program INTERREG. Sudjelovanje Republike Hrvatske u Radnoj zajednici Podunavskih regija bilo je od velikog značenja početkom devedesetih godina, u vrijeme kada se Hrvatska borila za političku i međunarodnu afirmaciju. U predstojećem razdoblju razmatra se decentralizacija sudjelovanja u Radnoj zajednici Alpe-Jadran i radnoj zajednici Podunavskih regija, te sudjelovanje na županijskoj razini, što bi dovelo do približavanja razine hrvatskih regija ostalim sudionicima. Hrvatska sudjeluje u raznim programima i projektima u okviru inicijative Interreg III (linije A, B i C), gdje su vodeći partneri članice EU, uglavnom Italija, Austrija i Njemačka. Hrvatska sudjeluje u 12 projekata odobrenih 2003. godine u okviru Interreg III Cadses. Hrvatska se uključila i u Program Jadranske prekogranične suradnje, u okviru Interreg III A programa prekogranične suradnje Italija-Jadran, odobrenog od Europske komisije u prosincu 2002. godine. Program uključuje i BiH, SICG i Albaniju. U 2003. godini, Mađarska i Hrvatska strana usuglasile su manje Pilot projekte suradnje Mađarska-Hrvatska u okviru Phare CBC (od 1.siječnja 2004 - Interreg IIIA), koji su odobreni i od Izaslanstva EK u Budimpešti. Tijekom ljeta 2003. godine pripremljen je Operativni program prekogranične suradnje Slovenije, Mađarske i Hrvatske. Izaslanstvo EK preliminarno je odobrilo program. Hrvatska također sudjeluje u EU regiji budućnosti, inicijativi Štajerske, o kojoj je u travnju 2002. godine potpisana zajednička deklaracija austrijskih, talijanskih i mađarskih regija sudionica, te dviju država Hrvatske i Slovenije čije će regije također sudjelovati u suradnji. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 19 Hrvatska je spremna i dalje jačati regionalnu suradnju ali primjećuje kako dolazi do preklapanja inicijativa te je potrebna sinergija i bolje vođenje resursa. 4. S obzirom na obveze Unije u području ne-širenja i nadzora naoružanja, bilo bi korisno znati o sudjelovanju, ili o namjeri sudjelovanja u različitim međunarodnim režimima koji se tiču ne-širenja oružja za masovno uništenje; izvoza konvencionalnog naoružanja, malokalibarskog i lakog oružja te tehnologije dvostruke upotrebe. I. Multilateralni instrumenti A. Temeljni međunarodni instrumenti Republika Hrvatska je stranka i aktivna sudionica svih glavnih međunarodnih sporazuma i konvencija o neširenju oružja za masovno uništenje, kao i konvencionalnih oružja. To su, uz ostalo, Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT); Konvencija o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala (CPPNM); Konvencija o zabrani razvijanja, proizvodnje i skladištenja bakteriološkog (biološkog) i toksičkog oružja i o njihovu uništenju (BTWC); Konvencija o zabrani razvijanja, proizvodnje, skladištenja i korištenja kemijskog oružja i o njegovu uništenju (CWC); Sporazum o cjelovitoj zabrani nuklearnih pokusa (CTBT); Konvencija o zabrani ili ograničavanju uporabe određenog konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili djelovanjem bez obzira na cilj (CCW), kao i njena četiri Protokola (uključujući izmijenjeni i dopunjeni Protokol II o zabrani i ograničenju korištenja mina, eksplozivnih naprava i drugih naprava); i Konvencija o zabrani korištenja, proizvodnje, skladištenja i prijenosa protupješačkih mina i o njihovog uništenja (Ottawska konvencija). B. Provedba međunarodnih instrumenata Republika Hrvatska ulaže stalne napore na učinkovitoj i pravodobnoj provedbi svih svojih međunarodnih obveza koje proizlaze iz gore navedenih međunarodnih sporazuma i konvencija. Primjerice, Hrvatska podnosi redovna izvješća temeljem članka VI CWC-a, Završna izjava (o mjerama za izgradnju povjerenja) Treće pregledne konferencije država stranaka BTWC-a, te članka VII Ottawske konvencije o protupješačkim minama (APL). Hrvatska također podnosi redovita izvješća UN-ovu registru konvencionalnog oružja u New Yorku. Valja spomenuti da je u veljači 2002. Hrvatski sabor ratificirao je izmijenjeni i dopunjeni Protokol II Konvencije CCW, te da je prvo izvješće, sukladno izmijenjenom i dopunjenom Protokolu II, podneseno u prosincu 2002. U sklopu provedbe CWC-a Hrvatska je uspješno bila domaćinom četiriju inspekcijskih posjeta inspektora OPCW-a 2000. i 2002. godine, te uredno ispunjava svoje obveze prema Članku VI (godišnje izjave o aktivnostima temeljem CWC-a) i Članku X CWC-a (izjava o nacionalnom planu obrane od napada kemijskim oružjem). Glede Ottawske konvencije o protupješačkim minama, Hrvatska je ispunila svoju obvezu iz Članka IV uništivši uskladištene protupješačke mine u listopadu 2002. (ukupno 199.003 uništenih mina), te ustrajno radi na tome da minirana područja očisti od mina u roku od 10 godina kako je predviđeno u Članku V Konvencije. Važno je napomenuti da, iako Hrvatska nema nacionalne provedbene zakone za sve međunarodne instrumente na području razoružanja, značajnu ulogu temeljem Ustava Republike Hrvatske, ima odredba prema kojoj obveze proizišle iz međunarodnih sporazuma i konvencija imaju prevagu nad nacionalnih zakonodavstvom u slučaju dvojbi ili sukoba. Ipak, bez obzira na gore navedeno, treba istaći da se u članku 163 Kaznenog zakona RH nezakonita prodaja ili POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 20 posjedovanje biološkog ili kemijskog oružja, kao i svakog drugog oružja zabranjenog međunarodnim sporazumom ili konvencijom, definira kao kazneno djelo koje podliježe kazni zatvora. U st. 1 Zakona navodi se: “Tko izrađuje ili usavršava, proizvodi, nabavlja, skladišti, nudi na prodaju ili kupuje, posreduje u kupnji ili prodaji, posjeduje, prenosi ili prijevozi kemijsko ili biološko oružje ili kakvo drugo sredstvo borbe koje je zabranjeno pravilima međunarodnoga prava, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine”. Isto tako, st. 3 istog Zakona stoji: “Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora”. C. Potpora radu međunarodnih organizacija Hrvatska je 26. lipnja 1997. (sukladno članku VII CWC-a) osnovala Nacionalno povjerenstvo za provedbu Konvencije o kemijskom oružju (CWC) kao Vladino tijelo odgovorno za praćenje ispunjavanja obveza sadržanih u CWC-u kao i za koordinaciju i komunikaciju s Organizacijom za sprječavanje kemijskog oružja (OPCW), s drugim državama potpisnicama CWC-a te sa stranim i domaćim institucijama, agencijama i gospodarskim subjektima. Nacionalno povjerenstvo sastoji se od predstavnika ministarstava vanjskih poslova, obrane, unutarnjih poslova, gospodarstva i zaštite okoliša. Vlada RH podržala je i aktivno provodi Akcijski program UN za sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje nezakonite trgovine lakim i malokalibarskim oružjem, Dokument OESS-a SALW-u kao i Provedbeni plana Pakta o stabilnosti o suzbijanju širenja SALW-a. Hrvatska posebice podupire sve napore u borbi protiv širenja lakog i malokalibarskog oružja u svojoj regiji. Vlada RH naročito je zainteresirana za problematiku SALW budući da ima jasno definirani Nacionalni program podizanja opće razine sigurnosti putem dobrovoljne predaje oružja. Hrvatska je zadovoljna svojim međunarodno priznatim naporima na suzbijanju širenja lakog i malokalibarskog oružja, kao i akcijama Ministarstva unutarnjih poslova na predaji preostalog oružja i streljiva u posjedu građana i uništavanju zaplijenjenog i dobrovoljno predanog oružja. D. Osnaživanje multilateralnih instrumenata Hrvatska je aktivno sudjelovala u pregovorima Ad hoc skupine država stranaka Konvencije o zabrani biološkog oružja (BTWC) s ciljem ugovaranja Provedbenog protokola za BTWC. Na Petoj preglednoj konferenciji BTWC Hrvatska je pružila potporu nastavljenom radu Ad hoc skupine temeljem cjelovitog teksta budućeg Protokola predočenog od predsjedatelja Ad hoc skupine. Hrvatska je sa svojim partnerima radila na uspješnome zaključenju Pete pregledne konferencije u studenome 2002., uključujući i usvajanje završne deklaracije sa snažnom porukom. Također, Hrvatska je naznačila da će jednostrano poduprijeti američke prijedloge o nacionalnim mjerama za provedbu i provedbenome zakonodavstvu za BTWC, premda dijeli stav nekih europskih delegacija da se radi o političkoj, a ne zakonskoj obvezi država. Iz tog razloga Hrvatska preferira nastavak pregovora o zakonski obvezujućemu provedbenome Protokolu uz BTWC. Hrvatska aktivno sudjeluje u radu Ottawske konvencije o protupješačkim minama, uključivo i kroz razne oblike formalnih i neformalnih skupina koje djeluju u sklopu te Konvencije. Hrvatska je zajedno s Australijom supredsjedala Stalnome odboru za uništavanje uskladištenih mina (Odbor III) 2001-2002. Nakon Četvrtoga sastanka država stranaka Ottawske konvencije u rujnu 2002., Hrvatska je dobila priliku za ponovni angažman u jednome od Stalnih odbora, ovoga puta za pomoć žrtvama (Odbor I). Hrvatska je trenutno suizvjestitelj toga Stalnoga odbora te će postati supredsjedatelj nakon Petog sastanka država stranaka Konvencije, koji će se održati u Bangkoku, Tajland u rujnu 2003. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 21 Hrvatska također sudjeluje u neformalnim konzultacijama Kontaktne skupine za univerzalizaciju Ottawske konvencije, rasprave u okviru članka VIII glede olakšanja i pojašnjenja mjera za ispunjenje uvjeta iz Konvencije, kao i neformalnoj otvorenoj kontaktnoj skupini za mobilizaciju resursa. Također želimo naglasiti da Hrvatski centar za razminiranje (CROMAC) aktivno pomaže u izradi Međunarodnih standarda za razminiranje (IMAS). Kao svoj doprinos u skladu s člankom VI Ottawske konvencije o sprječavanju uporabe protupješačkih mina (Međunarodna suradnja i pomoć) Hrvatska je u listopadu 2002. godine bila domaćin regionalnoga Seminara o humanitarnome razminiranju: napredak u ostvarivanju međunarodnih ugovora o protuminskom djelovanju koji je održan u Dubrovniku. Seminaru su nazočile mnoge europske zemlje (kao i SAD i Kanada), što je bila odlična prilika za razmjenu informacija i jačanje suradnje u svim aspektima djelovanja, od razminiranja i uništavanja zaliha do pomoći žrtvama, financiranja razminiranja i suradnje s nevladinim organizacijama. Na Drugoj preglednoj konferenciji za Konvenciju o određenom konvencionalnom naoružanju (CCW) Hrvatska je u cijelosti poduprijela prijedloge za proširenje dosega Konvencije na unutarnje sukoba, izmjenom članka 1 Okvirne konvencije kao i potporom osnivanju otvorene Skupine vladinih stručnjaka, sa zasebnim koordinatorima, radi rasprave o načinima i sredstvima za rješavanje pitanja eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata (ERW) te za daljnje preispitivanje problema drugih mina osim protupješačkih. Zakon o potvrdi izmjena članka 1 Konvencije CCW proslijeđen je u saborsku proceduru, te se njegovo usvajanje očekuje početkom 2003. godine. Glede ERW Hrvatska zastupa načelo sustavnoga rješavanja problema eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata putem donošenja međunarodnoga i pravno obvezujućega instrumenta. Hrvatsko je gledišta da nakon ratnih operacija države trebaju jamčiti radnu snagu i materijale za uklanjanje neeksplodiranih eksplozivnih sredstava. To treba biti neosporna humanitarna obveza. Glede drugih mina osim protupješačkih Hrvatska zastupa stav da te mine ne predstavljaju jednak humanitarni problem kao protupješačke mine. One se ne koriste u jednakim količinama kao protupješačke mine te se zbog svoje veličine i materijala koji sadrže lakše otkrivaju. Te vrste mina najbolje se i najlakše razoružavaju/uništavaju kad su pronađene, i to najčešće bez detonacije. S obzirom na to valja napomenuti da Hrvatska ne proizvodi mine bilo koje vrste. Hrvatska podupire stav da u mine koje nisu protupješačke treba ugrađivati sklop za autodeaktiviranje/samoneutralizaciju ili samouništenje, pa svaki potez za jačanje odredbi u tom smislu ima našu potporu. Glede budućih pregovora o međunarodnim ugovorima, Hrvatska dijeli mišljenje svojih europskih partnera o potrebi da se što prije sazovu pregovori o međunarodnome ugovoru o zabrani proizvodnje fisijskih materijala u okviru Konferencije o razoružanju u Ženevi. E. Provedba odredbi NPT Aneks III, popisi 1, 2 i 3, gornje Uredbe uređuju izdavanje uvozno-izvoznih dozvola za robe koje s popisa materijala vezanih za Konvenciju o zabrani izrade, proizvodnje, gomilanja i uporabe kemijskoga oružja te o njegovome uništenju. Uvozno-izvozne dozvole za materijale s naprijed spomenutih popisa daje Ministarstvo gospodarstva Sukladno svojim međunarodno preuzetim obvezama, Republika Hrvatska aktivno provodi i poštuje načela neširenja i nestjecanja nuklearnog materijala ili opreme što se koristi u proizvodnji nuklearnog oružja ili drugih nuklearnih eksplozivnih naprava. S tim u svezi Hrvatska smatra da bi u interesu još snažnijeg prihvaćanja tih odredbi Konferencija o razoružanju u Ženevi trebala što je prije moguće osnovati ad hoc odbor ovlašten da povede pregovore o nediskriminatornom, multilateralnom i učinkovito provjerivom ugovoru o zabrani proizvodnje fisionog materijala za nuklearna oružja i druge nuklearne eksplozivne naprave. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 22 Uz to, Hrvatska želi izraziti potporu odredbi Članka VI Ugovora koji sadrži jasnu obvezu država potpisnica da u dobroj vjeri i skoro povedu pregovore o učinkovitim mjerama za prestanak utrke u nuklearnom naoružavanju i nuklearno razoružanje, te o ugovoru o općem i potpunom razoružanju pod strogom i djelotvornom međunarodnom kontrolom. Stoga Hrvatska podupire nastojanja u okviru Konferencije o razoružanju za što skorije osnivanje ad hoc odbora ovlaštenog za razmjenu informacija i razmatranje praktičnih koraka u pravcu zaključenja nediskriminatornog, multilateralnog i učinkovito provjerivog instrumenta za prestanak utrke u nuklearnom naoružavanju i za nuklearno razoružanje. Hrvatska je 1994. potpisala Sporazum s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) o primjeni garancija u vezi s Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja (NN br. 13/94). Time je RH prihvatila sustav IAEA garancija s ciljem sprječavanja zloporabe miroljubivog korištenja nuklearne energije odnosno stjecanja nuklearnog oružja ili drugog materijala potrebnog za nuklearne eksplozije. Nadzor i kontrolne mjere primjenjuju se prema svim nuklearnim materijalima (izvorni ili posebni fisioni materijal), bilo da se proizvode, prerađuju ili koriste u nekom nuklearnom postrojenju ili se nalaze izvan takva postrojenja. Iako RH trenutno ne posjeduje nikakva nuklearna postrojenja, važno je istaći da se primjenjuju sve potrebne mjere sigurnosti (nadzor i kontrolne mjere) u svim mirnodopskim djelatnostima u kojima su prisutni nuklearni materijali na teritoriju RH ili na teritoriju pod njenom jurisdikcijom ili kontrolom. S Međunarodnom agencijom za atomsku energiju RH je potpisala Dodatni protokol uz Sporazum između Republike Hrvatske i Međunarodne agencije za atomsku energiju o primjeni garancija u vezi s Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja (NN 7/2000). Time je RH prihvatila obvezu uvođenja nadzora i kontrolnih mjera u proizvodnji te uvozu i izvozu posebne opreme i materijala osobito projektiranih ili izrađenih za proizvodnju, preradu ili korištenje nuklearnih materijala. Opseg Protokola glede nadzora i kontrole proizvodnih djelatnosti naveden je u Prilogu I, a popis opreme i materijala podložnih izvoznoj odnosno uvoznoj kontroli uvršten je u Prilog II Dodatnog protokola. Sukladno članku 2 i 3 Dodatnog protokola, RH podnosi IAEA-i redovna izvješća o trenutnom stanju u Hrvatskoj glede korištenja nuklearnog materijala, razvojnih i istraživačkih djelatnosti te proizvodnje, uvoza i izvoza posebne opreme i nuklearnih materijala. Na lokacijama gdje se koriste nuklearni materijali ili gdje se može proizvoditi posebna oprema obavljaju se redovne inspekcije. Na državnoj razini, svaka uporaba nuklearnih materijala službeno se evidentira, a evidencija se vodi u Upravi za energetiku i rudarstvo Ministarstva gospodarstva. Uvoz i izvoz nuklearnih materijala, posebne opreme i nenuklearnih materijala nadziru se/reguliraju putem izdavanja dozvola Uprave za trgovinsku politiku i međunarodne gospodarske odnose pri Ministarstvu gospodarstva, ali tek nakon prethodnog odobrenja Uprave za energetiku i rudarstvo. Hrvatska je također država potpisnica Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala (Narodne novine, 5/2001). Postavši strankom te Konvencije, RH je preuzela obvezu učinkovite zaštite nuklearnih materijala koji se koriste, skladište ili transportiraju u miroljubive svrhe. RH neće odobriti uvoz, izvoz ili tranzit (prijevoz) nuklearnih materijala bez jamstava da su ti materijali zaštićeni na razini utvrđenoj u Prilogu I Konvencije. U slučaju krađe, razbojstva ili nekog drugog protuzakonitog djela vezanog za nuklearni materijal ili slične prijetnje, RH se sukladno svojem domaćem zakonodavstvu obvezuje na suradnju i pružanje pomoći u nastojanjima da se ti materijali povrate i zaštite. Međunarodne obveze koje je RH preuzela glede zaštitnih mjera te nadzora odnosno kontrole nuklearnog materijala regulirane su u domaćem zakonodavstvu kako slijedi: 1. Zakon o mjerama za zaštitu od ionizirajućeg zračenja i za sigurnost nuklearnih objekata i postrojenja (NN 18/81); POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 23 2. Zakon o zaštiti od ionizirajućeg zračenja i o posebnim mjerama sigurnosti pri upotrebi nuklearne energije (NN 53/91); 3. Zakon o odgovornosti za nuklearnu štetu (NN 143/98) 4. Zakon o trgovini (NN 11/96, 75/99, 76/99, 62/01, 109/01); 5. Zakon o prijevozu opasnih tvari (NN 97/93); 6. Zakon o carinskoj tarifi (NN 61/00); 7. Uredba o određivanju robe koja se izvozi i uvozi na temelju dozvola (NN 118/01, 108/02, 134/02). Nadalje, Hrvatska je također stranka sljedećih Konvencija ili Protokola kojima se regulira miroljubivo korištenje nuklearne energije: 1. Bečka konvencija o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu (IAEA: INFCIRC/500/ADD.1): 2. Konvencija o ranoj dojavi nuklearnih nesreća (IAEA: INFCIRC/335); 3. Konvencija o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti (IAEA: INFCIRC/336); 4. Zajednički protokol o primjeni Bečke konvencije i Pariške konvencije (IAEA: INFCIRC/402); 5. Zajednička konvencija o sigurnosti upravljanja potrošenim gorivom i o sigurnosti upravljanja radioaktivnim otpadom (IAEA: INFCIRC/546). RH je stranka Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa (kojeg je potpisala 24. rujna 1996. i ratificirala 2. ožujka 2001) te aktivno sudjeluje u radu Pripremnog povjerenstva Organizacije za sveobuhvatnoj zabranu nuklearnih pokusa, uključujući Radnu skupinu B koja se bavi pitanjima verifikacije. U lipnju 2002. RH je osnovala Nacionalno povjerenstvo za provedbu Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa sastavljeno od predstavnika Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva znanosti i tehnologije, Ministarstva obrane, Ministarstva gospodarstva, Geofizičkog zavoda Prirodoslovno-matematskog fakulteta u Zagrebu, Pomorskog instituta, Hrvatskog zavoda za izgradnju i Instituta Ruđer Bošković. RH je odredila Odjel za međunarodnu sigurnost MVP-a kao središnje nacionalno tijelo sa zadaćom održavanja veze s Pripremnim povjerenstvom i s drugim državama potpisnicama. RH je sudjelovala u radionicama Pripremnog povjerenstva u Beču (studeni 1998.) i u Istanbulu (svibanj 2001). U svezi s osnivanjem zona bez nuklearnog oružja, RH je već i pojedinačno i skupno izrazila povoljan stav prema stvaranju zona bez nuklearnog oružja u različitim dijelovima svijeta, smatrajući ih značajnim dopunskim instrumentom Ugovora o neširenju nuklearnog oružja. Uviđajući ulogu koju zone bez nuklearnog oružja mogu odigrati u promicanju regionalnog i globalnog mira i sigurnosti, RH pozdravlja ugovore koji su dosad zaključeni na tom području – Ugovor iz Tlatelolca o zoni bez nuklearnog oružja u Latinskoj Americi i Karibima te Ugovor iz Pelindabe o zoni bez nuklearnog oružja u Africi. Istodobno, RH i dalje smatra da osnivanje zona bez nuklearnog oružja ne smije utjecati na postojeće – ili nastajuće – sigurnosne sustave na štetu regionalne i međunarodne sigurnosti, ili pak na drugi štetan način štetno utjecati na neotuđivo pravo na individualnu ili kolektivnu samoobranu prema Povelji Ujedinjenih naroda. RH je stoga čvrsto uvjerena da se međunarodno priznate zone bez nuklearnog oružja mogu osnivati samo temeljem ravnopravnog dogovora među državama određene regije. II. Uvozno/izvozno zakonodavstvo Hrvatski Zakon o trgovini predviđa uvozno-izvozne dozvole za određene robe iz razloga nacionalne sigurnosti, izvršavanja međunarodnih ugovora ili konvencija, zaštite života i zdravlja ljudi, životinja i biljaka te okoliša, zaštite javnoga morala, te kontrole izvoza umjetničkih djela i određenih plemenitih metala. Na preporuku Ministarstva gospodarstva hrvatska je Vlada donijela Uredbu o robama koje podliježu ishođenju POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 24 uvozno-izvozne dozvole. U Uredbi se navode te robe zajedno s njihovim tarifnim brojevima. Prikaz koji slijedi odnosi se isključivo na stavke od vojne važnosti. A. Oružje za komercijalne svrhe U skladu s naprijed spomenutom Uredbom i novim Zakonom o proizvodnji, servisiranju i trgovini oružjem i vojnom opremom, Ministarstvo gospodarstva zaduženo je za izdavanje uvozno/izvoznih dozvola za oružje i vojnu opremu za vojne svrhe. Dozvole (na određeno vrijeme) daje Međuresorna skupina za izdavanje dozvole za uvoz-izvoz oružja, koja se sastoji od predstavnika Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva gospodarstva, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane. Svaki član skupine daje svoje mišljenje o nekom određenom aspektu zahtjeva za izdavanje dozvole iz svojega djelokruga. Uvoz i izvoz oružja i vojne opreme u RH uređen je Uredbom o robama koje podliježu ishođenju uvozno-izvozne dozvole. Uredba pobliže određuje one robe i pripadajuće im tarifne brojeve koje za koje je potrebna uvozno-izvozna dozvola, uključujući oružje i vojnu opremu. Čl. 4 (stavak 2., 3., 4. i 5. ) Uredbe određuje: "Dozvole za uvoz predmeta naoružanja i vojne opreme namijenjene Hrvatskoj vojsci i policiji izdaje Ministarstvo obrane, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova. Dozvole za uvoz predmeta naoružanja i vojne opreme za komercijalne svrhe izdaje Ministarstvo gospodarstva, uz prethodnu suglasnost Povjerenstva, kojeg čine predstavnici Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva gospodarstva. Povjerenstvo iz stavka 3 ovog članka imenuje ministar gospodarstva. Ministar gospodarstva donosi poslovnik o radu Povjerenstva iz stavka 3. ovog članka." U izdavanju dozvola za uvoz ili izvoz oružja i vojne opreme, svaki član Međuresorne skupine je ovlašten dati svoje mišljenje. Predstavnik Ministarstva obrane je odgovoran za utvrđivanje da li je roba u pitanju vojne prirode, te da li se takva roba može koristiti u vojne ili civilne svrhe. To se može utvrditi korištenjem specifikacija koje podnose same stranke, te uvidom u naziv i vrstu robe. Predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova odgovoran je za kontroliranje vrste i svrhe, te količine predmetne robe, te za nadzor priloženih specifikacija i ugovora. Predstavnik Ministarstva vanjskih poslova odgovoran je da postupak odobravanja zahtjeva ne ugrozi sigurnost Hrvatske, kao i za provjeru da zahtjev nije protivan preuzetim međunarodnopravnim obvezama RH. Predstavnik Ministarstva gospodarstva sakuplja formalne zahtjeve koje su priložile stranke zainteresirane za uvoz i izvoz oružja; stupa u kontakt s takvim strankama te im daje upute vezane uz njihove zahtjeve; saziva sastanke Međuresorne skupine; vodi zapisnik sa sjednica skupine u kojem stoji kada je sastanak održan koliko je zaprimljeno zahtjeva, koliko je zahtjeva odobreno, te zašto određeni zahtjevi nisu odobreni; te nastoji da su zahtjevi u skladu s zakonom. Međuresorna skupina neće razmotriti zahtjev: ako MG-TI/MG/TU obrazac iz Uredbe o robama koje podliježu ishođenju uvozne i izvozne dozvole nije propisno ispunjen; ako sve specifikacije koje skupina odredi nisu priložene uz zahtjev; POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 25 ako nisu priloženi svi potrebni dokumenti (nalog, ugovor, prijedlog, račun i sl.) ako nisu priloženi izvornik "certifikata o krajnjem korisniku" i kopija uvozne dozvole; ako "certifikat o krajnjem korisniku" i kopija uvozne dozvole sastavljene na stranom jeziku nisu prevedeni na hrvatski jezik od strane sudskog tumača; ako potvrda o plaćanju upravne pristojbe nije priložena; Skupina se redovno sastaje dva puta mjesečno, a prema potrebi i češće. Zapisnik sa svakog sastanka trebaju odobriti i potpisati svi članovi na slijedećem sastanku, te se tada zapisnici arhiviraju kod Ministarstva gospodarstva. Ako samo jedan član skupine bude protiv izdavanja dozvole, zahtjev se ne može odobriti. Također, za uvoz ili izvoz malokalibarskog i lakog oružja (SALW), Carinska uprava RH zahtijeva ispunjavanje obrasca naziva "jedinstveni upravni dokument " (carinska deklaracija), koji je propisan Pravilnikom o obrascima za provedbu Carinskog zakona – Narodne novine, 147/1999. U odnosu na uvoz ili izvoz SALW-a, jedinstveni upravni dokument bi trebao sadržavati podatke o nomenklaturi dobara u odnosu na carinsku tarifu i uobičajen komercijalni naziv dobara. B. Dodatni napori U sklopu nastojanja oko poboljšanja hrvatskoga uvozno/izvoznoga sustava priprema se usvajanje novoga Zakona o nadzoru izvoza roba dvojne namjene, te se u tu svrhu privode kraju konzultacije u sklopu raznih ministarstava kao i partnerskih zemalja. Vlada RH će razmatrati prvi nacrt prijedloga Zakona u rujnu 2003., te se njegovo usvajanje u HS može očekivati do kraja 2003. godine. Kao dio tekućega procesa usklađivanja hrvatskoga zakonodavstva sa standardima EU, Vlada RH je na svojoj sjednici 9. svibnja 2002. usvojila odluku kojom je pristala primjenjivati načela sadržana u europskome Kodeksu ponašanja u izvozu oružja usvojenome 8. lipnja 1998. godine. Paragraf 2 navedene odluke stoji da RH dijeli ciljeve sadržane u kodeksu, te se obvezuje slijediti kriterije i načela koja će voditi politiku RH u kontroli izvoza naoružanja. Ti kriteriji obuhvaćaju, između ostaloga, poštivanje sankcija koje proglasi Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, poštivanje ljudskih prava u zemlji krajnjega odredišta, pitanje unutarnje stabilnosti u zemlji krajnjega odredišta, pitanje hoće li izvoz oružja predstavljati jasnu opasnost za očuvanje mira i sigurnosti u regiji, ponašanje zemlje kupca u odnosu spram međunarodne zajednice te postoji li opasnost da zemlja kupac preusmjeri ili re-eksportira oružje prema nepoželjnim odredištima. Hrvatska je zajedno s nizom drugih zemalja sudjelovala na Inicijalnoj konferenciji za Međunarodni kodeks ponašanja (ICOC) protiv širenja balističkih raketa održanoj 25-26. studenoga 2002. godine u Haagu. Hrvatska kao država koja je prihvatila ICOC-a zastupa stav da će taj novi multilateralni instrument s potencijalnom širokom potporom osigurati međunarodnoj zajednici dodatna sredstva za povećanje sigurnosti za sve, te za daljnju izolaciju onih koji od toga odstupaju. Naposljetku, kao dio svoje Strategije nacionalne sigurnosti usvojene u ožujku 2002. godine, Hrvatska je izrazila svoju spremnost i interes za daljnju modernizaciju svojega nacionalnoga zakonodavstva glede uvozno-izvozne kontrole putem pristupanja drugim međunarodnim aranžmanima na području kontrole naoružanja. To uključuje pristupanje Wassenaarskom aranžmanu (WA) iz 1996. godine glede kontrole izvoza konvencionalnoga naoružanja te roba i tehnologija dvojake namjene, Australskoj skupini (utemeljenoj 1985. godine) za ograničenje transfera opreme koja se koristi u proizvodnji agensa za kemijsko ili biološko oružje, kao i Režimu za kontrolu raketne tehnologije (MTCR) koji su 1987. godine formirali gospodarski partneri G-7. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 26 5. S obzirom na mogućnost Unije da provodi restriktivne mjere i gospodarske sankcije, u skladu sa zajedničkom akcijom ili zajedničkom stajalištem (vidi članke 14. i 15. Ugovora o EU-u te članke 60. i 301. Ugovora o EZ-u), bilo bi poželjno posjedovati pregled ustavnih i pravnih mogućnosti vaše zemlje za provedbu restriktivnih mjera i gospodarskih sankcija te relevantnih upravnih struktura i mehanizama za nadzor kao i potpis jednostranih i višestranih (osobito UN-ovih restriktivnih mjera i gospodarskih sankcija koje trenutno provodi vaša zemlja. Temeljem relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, Ministarstvo vanjskih poslova RH izvijestilo je relevantna tijela u državi o sadržaju svake od rezolucija VS UN i obvezama sadržanim u njima, uključujući i potrebu potpunog ispunjavanja restriktivnih mjera donijetih od strane VS UN protiv određenih država. Trenutačno, RH provodi restriktivne mjere protiv sljedećih država: Afganistan, Liberija, Sierra Leone, Somalija i Ruanda. Na primjer, Vlada RH prihvatila je 4. lipnja 2003. godine Uredbu o kontroli izvoza i uvoza neobrađenih dijamanata koje ne kontrolira Vlada Sierra Leone (Narodne novine 97/2003), na temelju rezolucije VS UN 1306 (2000) i 1446 (2002). Štoviše, nastojeći u potpunosti ispuniti odredbe spomenutih rezolucija VS, RH je također inicirala proces pristupanja Kimberly procesu (Međunarodna svjedodžba o porijeklu). RH redovito izvješćuje Odbore za sankcije VS UN o mjerama poduzetim temeljem rezolucija VS. Kao članica UN-a, RH ima obvezu ispunjavanja odredbi pod Poglavljem VII Povelje UN-a. Povelja je međunarodni ugovor i sukladno članku 140 Ustava RH, dio je unutarnje pravne regulative RH i ima prioritet pred domaćim pravom. Ova ustavna odredba nalazi se u predloženim izmjenama i dopunama zakona o trgovini koji je trenutno u zakonodavnoj proceduri. Trenutačno RH ne provodi nikakve unilateralne mjere ili ekonomske sankcije protiv niti jedne države. 6. S obzirom na provedbu obveza Unije i jačanje njezinih mogućnosti za borbu protiv terorizma, potrebne su informacije o relevantnim međunarodnim konvencijama koje je vaša zemlja potpisala i ratificirala te o naporima koje poduzima u borbi protiv terorizma. Hrvatska je stranka 7 ključnih UN konvencija o suzbijanju terorizma: 1. Konvencija o prekršajima i određenim djelima počinjenim na zrakoplovu - Hrvatska je postala strankom 8. listopada 1991., notifikacijom o sukcesiji; 2. Konvencija za suzbijanje nezakonitog otimanja zrakoplova - Hrvatska je postala strankom 8. listopada 1991., notifikacijom o sukcesiji; 3. Konvencija za suzbijanje nezakonitih djela protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva - Hrvatska je postala strankom 8. listopada 1991., notifikacijom o sukcesiji; 4. Protokol za suzbijanje nezakonitih djela nasilja u zračnim lukama za međunarodno civilno zrakoplovstvo, dopunjujući Konvenciju za suzbijanje nezakonitih djela protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva - Hrvatska je postala strankom 8. listopada 1991., notifikacijom o sukcesiji; 5. Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina protiv međunarodno zaštićenih osoba uključujući diplomatske službenike - Hrvatska je postala strankom 8. listopada 1991., notifikacijom o sukcesiji; POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 27 6. Konvencija o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala - Hrvatska je postala strankom 8. listopada 1991., notifikacijom o sukcesiji; 7. Međunarodna konvencija protiv uzimanja talaca - Hrvatska je pristupila konvenciji notifikacijom o sukcesiji te je položila instrument o ratifikaciji kod Glavnog tajnika UN u rujnu 2003. Hrvatska je pokrenula potrebne zakonodavne procese radi pristupanja slijedećim protuterorističkim konvencijama Ujedinjenih naroda: 1. Međunarodna konvencija o suzbijanju financiranja terorizma - Hrvatska je potpisala ovu Konvenciju 11. studenog 2001; očekuje se ratifikacija u rujnu 2003.; 2. Međunarodna konvencija za suzbijanje terorističkih napada - Ministarstvo unutarnjih poslova pokrenulo je ratifikacijski proces koji je trenutno u međuresorskoj proceduri; 3. Konvencija za suzbijanje nezakonitih djela protiv pomorske plovidbe - Ministarstvo pomorstva, prometa i veza pokrenulo je ratifikacijski proces koji je trenutno u međuresorskoj proceduri; 4. Protokol za suzbijanje nezakonitih djela protiv sigurnosti čvrstih platformi smještenih na epikontinentalnom pojasu - Ministarstvo pomorstva, prometa i veza pokrenulo je ratifikacijski proces koji je trenutno u međuresorskoj proceduri; 5. Konvencija o obilježavanju plastičnih eksploziva za potrebe otkrivanja - Ministarstvo obrane pokrenulo je ratifikacijski proces koji je trenutno u međuresorskoj proceduri. Hrvatska je također stranka 5 konvencija Vijeća Europe vezano za suzbijanje terorizma: 1. Europska konvencija o suzbijanju terorizma - Hrvatska je postala stranka 2002; 2. Europska konvencija o izručivanju i dva dodatna protokola - Hrvatska je postala stranka 25. listopada 1995; 3. Europska konvencija o međusobnoj pomoći u kaznenim stvarima - Hrvatska je postala stranka 5. kolovoza 1999; 4. Dodatni protokol Europske konvencije o međusobnoj pomoći u kaznenim stvarima - Hrvatska je postala stranka 14. prosinca 1998; 5. Konvencija o pranju, potrazi, oduzimanju i zapljeni rezultata zločina - Hrvatska je postala stranka 1. veljače 1998. Do danas Republika Hrvatska predala je tri izvješća Protuterorističkom odboru Vijeću sigurnosti o nacionalnoj provedbi rezolucije Vijeća sigurnosti 1373 (2001). Ova izvješća prikazuju aktivnosti i mjere koje je RH poduzela u borbi protiv terorizma. U posljednjem izvješću predanom 27. ožujka 2003., Hrvatska je izvijestila Protuteroristički odbor o zakonodavnim promjenama koje je predložila u cilju pune provedbe rezolucije 1373 Vijeća sigurnosti. Također, u cilju pune provedbe rezolucije 1373 (2001) i rezolucije 1456 (2003), te sukladno aquis communautaire-u, Hrvatska je unijela odgovarajuće amandmane u svoje zakonodavstvo: Zakon o azilu i Kazneni zakon, koji su doneseni, te Zakon o nadzoru državne granice, novi Zakon o sprječavanju pranja novca i Zakon o pravnoj pomoći koji su trenutno u zakonodavnoj proceduri. Hrvatski Sabor kriminalizirao je pripremne aktivnosti povezane s terorističkim aktom Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona prihvaćenim u srpnju 2003. (pribavljanje, ili pripremanje sredstava za, odstranjivanje prepreka za, skupljanje ili nabava novčanih ili drugih financijskih sredstava, međusobno pravljenje planova ili dogovora ili poduzimanje drugih akcija u cilju stvaranja uvjeta za direktno izvođenje krivičnih djela koja sadrže elemente terorizma). U tijeku razmatranja zakonskih promjena, Hrvatska se posebno pobrinula za Zajedničko stajalište Europske Unije od 28. prosinca 2001. te Okvirne odluke Vijeća EU od 13.06.2002. o suzbijanju terorizma, te OJ L 164 od 22.06.2002. u POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 28 namjeri da uskladi svoje zakonodavstvo s aquis communitaire. Još k tome, u hrvatsko zakonodavstvo su već ugrađeni neki od relevantnih europskih dokumenata. Primjerice, Zakon protiv pranja novca odražava direktivu Vijeća Europske unije od 10.06.1991, o Prevenciji korištenja financijskog sistema u svrhu pranja novca. U nekoliko navrata, RH je svoja stajališta vezana za borbu protiv terorizma i formalno priopćila Europskoj uniji – pridruživanjem zajedničkoj Izjavi posvećenoj terorističkim napadima na SAD, usvojenoj na izvanrednom sastanku Vijeća EU 12. rujna 2001.; pridruživanjem Zajedničkim stajalištima Vijeća EU o borbi protiv terorizma (2001/930/CFSP) i o primjeni posebnih mjera za suzbijanje terorizma (2001/931/CFSP). Notom od 10. svibnja 2002. godine, RH je podržala Zaključke Vijeća EU o Popisu konkretnih mjera u odnosu na posljedice terorističkih prijetnji na pitanja širenja naoružanja, razoružanja i kontrole naoružanja, a 27. svibnja 2002. se pridružila Zajedničkim stajalištima Vijeća EU o posebnim mjerama za suzbijanje terorizma, kojim se mijenja Zajedničko stajalište 2001/931/CFSP. Štoviše, provođenje združenog projekta o «Upravljanju integriranim granicama» počelo je 1. listopada 2002. Projekt, financiran od strane CARDS programa Europske unije za obnovu, razvoj, stabilizaciju te proveden zajedno s projektnim partnerima iz Njemačke i Slovenije, podijeljen je u sljedeće segmente: revizija/analiza/jačanje i poboljšavanje zakonodavstva, organizacija i upravljanje; obrazovanje hrvatske granične policije. Na regionalnoj razini, Hrvatska podržava ideju Glavnog tajnika Vijeća Europe da države članice VE razvijaju Okvirnu konvenciju u borbi protiv terorizma, koja može predstavljati primjer uspješne regionalne suradnje. Hrvatska vjeruje da su ovi pokušaji komplementarni globalnim pokušajima Ujedinjenih naroda u pripremi opsežne konvencije u borbi protiv terorizma. Izabrani komitet stručnjaka za vrednovanje mjera protiv pranja novca (u daljnjem tekstu: PC-R-EV) Vijeća Europe u Strasbourgu je hrvatska žarišna točka na koju je Odjel protiv pranja novca Ministarstva financija Hrvatske dvaput odgovorio u pridržavanju preporuka Radne grupe za financijske akcije / u daljnjem tekstu FATF. Tim za procjenu iz PC-R-EV posjetio je Hrvatsku i sačinio izvještaj, koji je dostupan u Vijeću Europe. Hrvatska je provela 98% FATF preporuka, koje su unesene u njeno nacionalno zakonodavstvo: Kazneni Zakon, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o deviznim transakcijama, itd. Budući je Hrvatska aktivni član Interpola u razdoblju više od deset godina, 2002. godine su u Hrvatskoj uspostavljeni prvi kontakti s EUROPOL-om s perspektivom zaključivanja Sporazuma o suradnji koji pokriva razmjenu informacija te časnika za vezu kao i prevenciju i zaštitu Eura od krivotvorenja. Hrvatska igra aktivnu ulogu u različitim protuterorističkim inicijativama. Kao članica OESS, Hrvatska je provela obaveze zacrtane u Bukureštanskom planu akcije za suzbijanje terorizma, kao i one koje su određene s pet antiterorističkih konvencija Vijeća Europe. Plan akcije suzbijanja terorizma, prihvaćen na Varšavskoj konferenciji predsjednika središnje, istočne i jugoistočne Europe, inicirao je daljnje mjere s ciljem jačanja suradnje unutar regije. U tom okviru, Hrvatska je u rujnu 2002. bila domaćin Međunarodnog simpozija o terorizmu i sigurnosti u 21. stoljeću: Jugoistočna Europa i svijet. Trenutno se ostvaruje određeni broj dodatnih projekata vezanih uz terorizam u okviru Pakta o stabilnosti za Jugoistočnu Europu, Srednjo-europske inicijative, Jadransko-jonske inicijative, POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 29 budimpeštanskog procesa, Regionalni centar za suzbijanje prekograničnog kriminala SECI (Jugoistočne inicijative za suradnju), ili u direktnoj suradnji sa susjednim zemljama. Na bilateralnoj razini Hrvatska je zaključila sporazume o suradnji u borbi protiv terorizma, organiziranog kriminala i zloporabe droga s tridesetak država, dok je nekoliko dodatnih sporazuma u pripremi. Stavljanjem žarišta na kontrolu migracija, granica, usklađivanje zakonodavstva, doprinos u informacijama te borbu protiv organiziranog kriminala i pranja novca, ove inicijative su važne u sprečavanju i eliminiranju terorizma. S obzirom na organizirani kriminal, Hrvatski Sabor je 6. prosinca 2002. ratificirao Konvenciju UN protiv transnacionalnog organiziranog kriminala kao i dva tome pridodana protokola: Protokol za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja s osobama, naročito s ženama i djecom te Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom. Hrvatska priprema potrebnu Vladinu proceduru za stupanje u treći Protokol TOC (konačne operativne suradnje) konvencije o oružju te se nada da će dovršiti svoje priključenje čim je prije moguće. Hrvatska će zajedno s Uredom za droge i kriminal UN-a u Beču organizirati radionicu o ratifikaciji i provedbi međunarodno pravnih instrumenata protiv terorizma, kao i UN Konvencije protiv transnacionalnog organiziranog kriminala i tome srodnih protokola, koji će se održavati u Zagrebu u rujnu 2003. Jednom ratificirane i objavljene u Narodnim novinama Republike Hrvatske, Konvencije UN-a postaju dijelom unutrašnjeg zakonodavstva Republike Hrvatske te svojom pravnom snagom imaju prioritet pred domaćim pravom. 7. S obzirom na postojeće obveze Unije te predanost jačanju svojih mogućnosti u međunarodnom rukovođenju krizama, bilo bi poželjno znati da li je vaša zemlja spremna uputiti osoblje radi sudjelovanja u Unijinim civilnim i vojnim operacijama rukovođenja krizama, te da li ima relevantne institucije za obuku takvog civilnog i vojnog osoblja. Republika Hrvatska je odlučna razviti, te je već razvila značajne sposobnosti za rukovođenje krizama. Te povećane sposobnosti trebale bi omogućiti Hrvatskoj da bude spremna na aktivno sudjelovanje u složenim civilnim i vojnim operacijama rukovođenja krizama koje bi EU poduzela. Dodana vrijednost takvim operacijama bilo bi kumulirano iskustvo koje je Hrvatska stekla sudjelujući u prijašnjim međunarodnim poduhvatima. Svjesna važnosti povećane suradnje NATO-a i EU, Hrvatska je naročito aktivna u procesu pripremanja za buduće članstvo u NATO-u, sudjelujući u inicijativama Partnerstvo za mir (PfP) i Akcijski plan za članstvo (MAP) Aktivnosti koje doprinose hrvatskom članstvu u NATO-u u isto vrijeme će omogućiti stjecanje dodatnog iskustva, te razvijanje sofisticiranih sredstava za sveobuhvatan odgovor na krizne situacije. Hrvatska će stoga biti spremna u svakom pogledu na doprinos sredstava, osoblja i stručnosti u potporu Unijinim vojnim i civilnim operacijama rukovođenja krizama. Od primitka u Partnerstvo za mir, Hrvatska je postala jedna od najaktivnijih članica u području planiranja u rukovođenju krizama. U 2002. godini, RH je bila domaćin jedne od najvećih vježbi u području rukovođenja katastrofama ikada, pod nazivom “Kroćenje zmaja – Dalmacija 2002”. U toj je vježbi sudjelovalo više od 1300 ljudi iz različitih zemalja, a obuhvaćala je koordiniranu reakciju na veliki šumski požar, te istovremeni zemljotres i kemijski incident. Vježba je ocijenjena visokom ocjenom, te će Hrvatska biti domaćin seminara o naučenim lekcijama NATO Euro-Atlantskog Središta za koordinaciju reakcije u slučaju katastrofa (Euro-Atlantic Disaster Response Coordination Center). Kao primjer uspješne regionalne suradnje, Hrvatska ima aktivnu ulogu u Kvadrilaterali – inicijativi koja povezuje POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 30 Hrvatsku, Italiju, Sloveniju i Mađarsku. Kvadrilaterala je prikladan okvir za širu suradnju, uključujući obrambena i pitanja okoliša, unutrašnje poslove i sprečavanje kriminala. U bliskoj budućnosti Hrvatska očekuje da će u potpunosti sudjelovati u vojnoj dimenziji inicijative doprinosom zajedničkoj multinacionalnoj postrojbi stacioniranoj u Udinama, u Italiji. Hrvatska je u postupku pripreme borbenih postrojbi, postrojbi za borbenu potporu, nacionalne potpore raspoređenim postrojbama i pomoćne borbene potpore, kao i inženjerskih i sanitetskih postrojbi za buduće mirovne operacije UN-a i NATO/PfP-a. Te bi postrojbe trebale biti potpuno spremne do kraja 2003. Trenutno, u mirovnoj operaciji NATO-a u Afganistanu sudjeluje hrvatski vod vojne policije u potpori misije stabilizacije i pomoći pod vodstvom NATO-a (ISAF), a u sklopu njemačkog kontingenta. Hrvatski vojni promatrači djeluju u mirovnim misijama UN-a u Sierra Leoneu (UNAMSIL), Etiopiji/Eritreji (UNMEE) i Kašmiru (UNMOGIP), a Hrvatska je pridonijela i međunarodnim naporima u Iraku sa svoja dva inspektora za naoružanje u okviru Komisije UN za nadzor, provjeru i inspekciju u Iraku (UNMOVIC). Glede obuke, Središte za međunarodne vojne operacije (SMVO) organizira dodatnu pojedinačnu, te zajedničku obuku usredotočenu na zadaće osoblja predviđenog za NATO/PfP i UN operacije. SMVO će iz sadašnje forme organizacije u narednom razdoblju postepeno prerasti u Zapovjedništvo za mirovne operacije, koje će koordinirati obuku i izobrazbu, pripremati misije, pratiti pojedince i postrojbe u misijama te pravovremeno poduzimati određene mjere. Biti će organizacijski odgovorno za upućivanje pojedinaca i postrojbe u međunarodne misije, osigurati će stalne veze s pojedincima i postrojbama izvan zemlje. U području PC-a i deklariranih postrojbi za sudjelovanje u NATO/PfP obuci, vježbama i operacijama Hrvatska kopnena vojska osigurat će jednu laku pješačku satniju (do kraja 2003. a u OS RH će biti osigurane odgovarajuće zamjenske postrojbe za rotaciju), vod vojne policije (koji je trenutno razmješten u potpori misije ISAF-a u Afganistanu), inženjerijski vod za horizontalne konstrukcije (do kraja 2005.), inženjerijski vod za razminiranje (do kraja 2003.), vod (ABKO) za dekontaminaciju (do kraja 2003.), te dva tima medicinske potpore sa sudjelovanje u mirovnim operacijama pod vodstvom NATO-a. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo će za mirovne operacije pod vodstvom NATO-a osigurati transportni helikopter s posadom (kraj 2004.). Do kraja 2003. Republika Hrvatska u području dostizanja postavljenih ciljeva očekuje da će: dovršiti pripreme vezano za opremanje i logističku potporu postrojbama koje su deklarirane za sudjelovanje u mirovnim operacijama, održavati spremnost snaga i rotaciju voda Vojne policije na zadaći potpore NATO i UN operacijama u inozemstvu, jedna laka pješačka satnija je spremna a dovršiti će se opremanje te se pripremiti za procjenu i potom za sudjelovanje u mirovnim operacijama izvan zemlje, obučiti prema standardima i opremiti kopnene i zrakoplovne postrojbe koje su odabrane za postizanje ciljanih zadaća, poboljšati sposobnosti domaćinske potpore inozemnim snagama ("host-nation support"), postići napredak po ostalim partnerskim ciljevima vezanima za Plan djelovanja za članstvo (MAP) - po pitanjima politike, planiranja i priprema. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 31 Na području međunarodnih mirovnih operacija (MVO), u 2004. RH planira slijedeće aktivnosti: Angažiranje 2 voda u MVO Angažiranje dviju medicinskih ekipa za nastavak misije u Ist. Timoru, Mogućnost angažiranja nekih od postrojbi u statusu "stand by" za MVO: lake pješačke satnije gardijske brigade, voda ABKO, dviju helikopterskih posada, Angažiranje oko 30 časnika za potrebe rotacija u postojećim UN misijama vojnih promatrača, kao i u misijama koje će se otvoriti, Angažiranje dvaju nacionalnih potpornih elemenata (NSE) u potpori dva voda u MVO te angažiranje NSE u potpori drugih postrojbi u statusu «stand by» za MVO, Značajnije sudjelovanje naših časnika i dočasnika u međunarodnim vojnim stožerima. Za ispunjenje obaveza koje su preuzete ili se realno očekuju potrebno je imati: Dva voda VP u pripravnosti za rotaciju radi zamjene, te otpočeti s odabirom ljudi i obukom nova dva voda, Tri satnije pješaštva obučene za upućivanje u MVO, od kojih jednu opremljenu i u 30 dnevnoj spremnosti, Jedan vod ABKO za dekontaminaciju u 24 satnoj spremnosti za intervenciju u slučaju akcidenta, Jedan inženjerijski vod za razminiranje u 30 dnevnoj spremnosti za upućivanje u zadaću razminiranja, te odabrano ljudstvo za obuku 2. voda radi zamjene, Dvije medicinske ekipe i jednu helikoptersku posadu u 30 dnevnoj spremnosti. U okviru potpisanog Stand by aranžmana s UN potrebno je imati: 40 vojnih promatrača u 30 dnevnoj spremnosti za upućivanje radi zamjene u postojećim misijama ili za nove misije, 25 časnika za multinacionalne stožere, 7 vojnih eksperata. Hrvatska ujedno priprema sporazum s OPCW-om o stavljanju na raspolaganje jedne ekipe za radiološku, biološku i kemijsku dekontaminaciju, sukladno Članku X CWC-a (međunarodna pomoć i zaštita od kemijskog oružja). U rujnu 2002. Hrvatska je bila domaćinom prve međunarodne vježbe pomaganja i spašavanja (ASSISTEX) sukladno Članku X CWC-a u zajedničkoj organizaciji Vlade RH i OPCW-a. Cilj je ove vježbe provjeriti spremnost država članica OPCW-a u pružanju pomoći nekoj državi potpisnici CWC-a u slučaju da postane žrtvom napada kemijskim oružjem ili žrtvom terorističkog napada kemijskim oružjem. Hrvatska aktivno pridonosi dugoročnim misijama Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) u Albaniji, na Kosovu i u Gruziji stručnim osobljem iz vladina i nevladina sektora. Hrvatska planira povećati broj svojih članova u postojećim misijama te uputiti stručnjake na rad u drugim misijama. Isto tako, već niz godina Hrvatska upućuje svoje promatrače na duže i kraće misije OESS-a u praćenju izbora širom regije koju pokriva OESS. Nadalje, Hrvatska je primljena u Koordinacijski odbor za suradnju država Srednje Europe u potpori miru (CENCOOP) na sastanku ministara obrane zemalja CENCOOP-a održanog u Bledu, Slovenija, 21. lipnja 2002. Kvartalno izvješće - Republika Hrvatska POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 32 Raspoloživo od: 20. lipnja 2003 / za razdoblje 1. lipnja – 30. rujna 2003. godine. Na raspolaganju za UNSAS Funkcija Kategorija Opis Ukupni doprinos Raspoloživost Vrijeme odziva Oprema Samo- održivost Kopnene snage Grupirano osoblje Vod vojne policije 44 Nije na raspolaganju* Do 90 dana Kao u obrascu planiranja (potpuno opremljene) Logistički nisu u potpunosti samo-održive Zračne snage Grupirano osoblje . . . . . . Mornarica Grupirano osoblje . . . . . . Civilna policija Pojedinci . . . . . . Civilni stručnjaci Pojedinci . . . . . . Oprema Oprema . .. . . . . Napomena uz tablicu: * Razmješteno u sklopu ISAF-a od 1 ožujka 2003. Lista pripravnosti (nove misije) Skupine 1 I 2 – vrijeme odziva 7 - 14 dana Vojska Stožerni časnici Vojni promatrači UNSAS 9/3/2001 Lista pripravnosti (misije u tijeku) FUNKCIJA KATEGORIJA OPIS Doprinos Raspolo. Vrijeme odziva VOJSKA PROMATRAČI Kopnene snage 40** 16 Do 60 dana VOJSKA STOŽERNI ČASNICI Kopnene snage, Mornarica, Zračne snage 25*** 23 Do 60 dana VOJSKA STRUČNJACI WMD i APM stručnjaci 7 7 Do 60 dana CIVILSTVO POLICIJA Temeljna, granična, prometna olicija(10), Istražitelji kriminalisti (6) 16 16 Do 60 dana CIVILSTVO STRUČNJACI Napomena uz tablicu: **10 razmješteno s UNAMSIL, 7 s UNMEE, 2 u MINURSO, 4 u UNMOGIP, 1 pohađa obuku pred razmještanje kako bi se povećao broj hrvatskih vojnih promatrača u UNMOGIP sa trenutnih 4 na 5. ***2 liječnika pohađaju obuku pred razmještanje kako bi sudjelovali u UNMISET 7. lipnja 2003. 8. S obzirom na sadašnja nastojanja Europske unije da uspostavi europsku politiku naoružanja bilo bi korisno imati informaciju o obrambeno-industrijskoj osnovi vaše zemlje i utvrditi postoje li neke prepreke pridruživanju gore navedene politike. Proizvodnja i promet sredstava naoružanja i vojne opreme za potrebe Oružanih snaga RH, Ministarstva unutarnjih poslova i izvoza odvija se u skladu sa Zakonom o proizvodnji, remontu i prometu naoružanja i vojne opreme, (Narodne novine, 33/2002), dok je sam izvoz reguliran Uredbom o određivanju robe koja se izvozi i uvozi na temelju dozvola (Narodne novine, 67/2003, 83/2003). Ministarstvo obrane RH uključeno je i u izradu prijedloga Zakona o nadzoru izvoza roba dvojne namjene, koji je usklađen s europskom regulativom (EC 1334/2000). Ministarstvo obrane RH nema vlastitih proizvodnih kapaciteta, a proizvodnju i usluge ugovara s osposobljenim i verificiranim tvrtkama od kojih je jedan dio u privatnom vlasništvu, dok je drugi (manji) u državnom vlasništvu (Hrvatski fond za privatizaciju). Tvrtke obrambene industrije nalaze se u sustavu gospodarstva Republike Hrvatske kao samostalni gospodarski subjekti. Katalogom «Hrvatska obrambena industrija» (ISBN 953-193-020-1) predstavljeno je POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 33 pedesetak proizvođača koji predstavljaju osnovu obrambene industrije, a većina je udružena u Zajednicu proizvođača sredstava za posebne namjene, koja djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Svi proizvođači imaju i svoju civilnu djelatnost. Izvoz naoružanja i vojne opreme proizvedene u Republici Hrvatskoj reguliran je gore spomenutim Zakonom i Uredbom, a odvija se preko Ministarstva gospodarstva i agencije Vlade RH, koja ujedno vodi i jedinstvenu bazu podataka o uvezenom i izvezenom naoružanju i vojnoj opremi. S obzirom da su integracija u Europsku uniju i NATO-u strateški ciljevi vanjske i sigurnosne politike Republike Hrvatske, nema nikakvih zapreka za usklađivanje obrambenih industrijskih potencijala zajedničkoj europskoj politici naoružanja, što zacijelo potvrđuje sudjelovanje predstavnika Ministarstva obrane RH u radu brojnih tijela i odbora NATO-a ( npr., AC 135, - Grupa nacionalnih direktora za kodifikaciju, AC 250, - Grupa nacionalnih direktora za osiguranje kvalitete, AC 301, - Grupa za standardizaciju materijala i procedura, AC 258 - Grupa eksperata za prijevoz i skladištenje vojnog streljiva i eksploziva, itd.). 9. S obzirom na odredbu o suradnji diplomatskih misija država članica (čl. 20. Ugovora o EU-u) bilo bi korisno imati osnovne podatke o strukturi, rasprostranjenosti i brojnom stanju vaše diplomatske službe. Ministarstvo vanjskih poslova reorganizirano je u lipnju 2003. kako bi što spremnije odgovorilo na najznačajnije vanjsko-političke zadaće koje je pred njega postavila Vlada RH (pristup euroatlantskim integracijama, jačanje gospodarskih odnosa s inozemstvom, te razvijanje bilateralnih odnosa s drugim državama, a posebice sa susjednim). U skladu s reorganizacijom, Ministarstvo vanjskih poslova se sastoji od Kabineta ministra, Tajništva, 8 Uprava (od čega posebna uprava za Europu), Diplomatske akademije, Diplomatskog protokola (ove ustrojstvene jedinice se sastoje od odjela i odsjeka), Samostalnog odjela za unutarnji nadzor i Samostalnog odjela za obradu političke dokumentacije (u privitku organigram MVP-a - vidi Dodatak 7.) te od diplomatskih misija i konzularnih ureda u inozemstvu. U službi vanjskih poslova ukupno je zaposleno 992 djelatnika. U sjedištu Ministarstva u Zagrebu zaposleno je 475 djelatnika - od toga: 245 diplomata i 230 službenika, namještenika i vježbenika. U diplomatskim misijama i konzularnim uredima RH zaposleno je 517 djelatnika: ukupno 289 diplomata, od kojih 63 šefova DM/KU (48 veleposlanika i 15 generalnih konzula) i 226 ostalih diplomata, 110 osoba sa statusom administrativno-tehničkog osoblja, 118 djelatnika sigurnosti. Republika Hrvatska ima 55 diplomatske misije (48 veleposlanstava i 7 Misija) i 22 konzularna ureda (20 generalnih konzulata i 2 konzulata), te jednu ispostavu veleposlanstva (u SR Njemačkoj). Diplomatsko-konzularna mreža RH rasprostire se na 6 kontinenata. Trideset veleposlanstava je u Europi (u Albaniji, Austriji, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Češkoj, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Irskoj, Italiji, Mađarskoj, Makedoniji, Nizozemskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Ruskoj Federaciji, Svetoj Stolici, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori, Španjolskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Ukrajini i Velikoj Britaniji). RH ima 2 Veleposlanstva u Sjevernoj Americi, u SAD i u Kanadi. U Južnoj Americi su tri Veleposlanstva (Argentina, Brazil, Čile). Veleposlanstava RH u Aziji ima osam (u Indiji, Indoneziji, Iranu, Izraelu, Japanu, Kini, Maleziji i Turskoj). POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 34 Republika Hrvatska u Africi ima 4 Veleposlanstva (Egipat, Južnoafrička Republika, Maroko i Libija). RH također ima Veleposlanstvo u Australiji. Stalnih misija RH ima sedam i to: pri UN u New Yorku, pri OESS, UN i MO u Beču, pri UN i WTO u Ženevi, pri UNESCO-u u Parizu, pri Vijeću Europe u Strasbourgu, pri NATO-u u Bruxellesu, i Misija pri Europskim zajednicama u Bruxellesu. Konzularnih ureda u Europi je 13: u Bosni i Hercegovini (Banja Luka, Mostar, Tuzla), Italiji (Trst, Milano), Mađarskoj (Pečuh), Njemačkoj (Frankfurt, Hamburg, München, Stuttgart), Srbiji i Crnoj Gori (Kotor, Subotica), i u Švicarskoj (Zürich). Generalni konzulat RH u Turskoj, ima sjedište u Istanbulu. U Sjevernoj Americi su 4 generalna konzulata sa sjedištima u područjima s većim brojem hrvatskih iseljenika ( New York, Los Angeles, Chicago, Mississauga). U Australiji i Oceaniji su 2 generalna konzulata u Australiji (Melbourne, Sydney) i jedan konzulat (Perth), te generalni konzulat u Novom Zelandu (Auckland). RH ima još i 41 aktivna konzulata na čelu s počasnim konzulom, od kojih su četiri počasni generalni konzuli.