Pored centralne baze podataka, Poslovni Forum tvrtkama i obrtnicima pruža i druge usluge:

 ● trgovačko posredovanje na domačem i inozemnom tržištu
 ● konzalting u području investicija, te izrada predinvesticijskih i investicijskih studija i njihova ocjena
 ● izrada Internet prezentacija
 ● pružanje savjeta o vrsti i konfiguraciji računalne opreme i pripadajuće programske podrške i analiziranje potreba i problema korisnika i davanje odgovarajućega rješenja
 ● razvoj, izradu, pribavljanje i dokumentiranje programske podrške po narudžbi korisnika
 ● pisanje programa prema uputama i potrebama korisnika
 ● obradu podataka uz uporabu programa korisnika ili vlastitog programa usluge unosa podataka
 ● razvoj baze podataka: povezivanje podataka iz različitih izvora
 ● pohranjivanje podataka: pripremu slogova za prihvat informacija u zadanom obliku
 ● dostupnost baze podataka: pružanje podataka u traženom formatu izravnim pretraživanjem ili pristupom (računalnim upravljanjem) svakome ili određenim korisnicima, razvrstanih po zahtjevu
 ● održavanje i popravak uredskih i knjigovodstvenih strojeva te računalnih sustava
 ● ispitivanje mogućnosti tržišta, prihvatljivost i upoznavanje proizvoda i kupovnih navika potrošača radi promicanja prodaje i razvoja novih proizvoda, uključujući statističku analizu rezultata
 ● ispitivanje javnoga mnijenja o političkim, ekonomskim i društvenim pitanjima i statistička analiza
 ● davanje savjeta, usmjeravanje i operativnu pomoć poduzećima i javnim službama
 ● savjete i pomoć poduzećima i javnim službama u vezi s planiranjem, organizacijom, efikasnošću i kontrolom, upravljačke informacije itd.
 ● arbitraža i usuglašavanje između uprave i radnika
 ● kreiranje i provođenje promidžbenih djelatnosti
 ● kreiranje i postavljanje reklama na otvorenom prostoru npr. oglasnih ploča, panoa, priopćenja, izloga, izložbenih dvorana, oslikavanje automobila, autobusa, itd.
 ● oglašavanje preko medija tj. prodaja vremena i prostora za razno medijsko oglašavanje
 ● raspačavanje ili odašiljanje oglasnoga materijala ili uzoraka
 ● zakup i davanje prostora za oglašavanje
 ● izradu fotografija za komercijalne svrhe i za građanstvo
 ● adresiranje, ulaganje, pečaćenje i slanje poštom omotnica i promidžbenog materijala,
 ● sastavljanje adresara za slanje poštom itd.
 ● naplata računa, ocjena kreditne sposobnosti pojedinaca i tvrtki ili njihovoga poslovanja
 ● poslovno posredništvo tj. dogovaranje kupnje ili prodaje manjih ili srednjih poduzeća, kancelarija, ordinacija i sl.
 ● modno dizajniranje tkanina, odjeće, obuće, nakita, namještaja i drugih proizvoda
 ● organiziranje sajmova, izložaba i kongresa
 ● agencijsko posredovanje u korist pojedinaca za dobivanje angažmana (zaposlenja) u filmskoj, kazališnoj predstavi ili drugoj zabavnoj ili sportskoj atrakciji, te plasiranje igara, knjiga, umjetničkih djela, fotografija itd

Opširnije informacije...

00000000000POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 1 A. SAŽETE INFORMACIJE 1. Ugovor o Europskoj uniji obuhvaća u poglavlju V odredbe o Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (ZVSP) koju će primjenjivati buduće države članice. Europska Komisija željela bi znati da li, prema vašem mišljenju, provedba tih odredbi o pristupanju može uzrokovati ikakve probleme, odnosno, poteškoće. Preciznije: a) Da li ćete od trenutka pristupanja biti u mogućnosti u cijelosti i aktivno sudjelovati u ZVSP (uključujući i Europsku sigurnosnu i obrambenu politiku (ESOP)) kao što je definirano u UEU? b) da li ste spremni bezrezervno prihvatiti buduće uređenje, pravnu strukturu i organizacijske mehanizme za ZVSP EU, uključujući njenu vojnu dimenziju koja može biti primijenjena prilikom usvajanja budućeg Ustava EU, na temelju radova Europske Konvencije te nastavne Međuvladine Konferencije? c) Da li ćete, prilikom pristupanja, preuzeti u cijelosti i bez rezervacija ciljeve Ugovora, odredbe poglavlja V, pridruženih izjava sekundarnog zakonodavstva uključujući relevantne međunarodne ugovore sklopljene u ime EU kao i ostalih relevantnih izvora acquisa ZVSP? d) Da li ćete biti spremni i u mogućnosti podržati relevantne specifične politike EU na snazi u trenutku pristupanja? e) Da li vaša državna uprava, posebno Ministarstvo vanjskih poslova, ima odgovarajuću strukturu i tehničku opremljenost da u cijelosti preuzme svoju ulogu u ZVSP u trenutku pristupanja? Odgovor na sva pitanja je pozitivan. Strateška orijentacija pridruživanja Republike Hrvatske EU uključuje njenu spremnost prihvaćanja takvih budućih odredaba, pravne strukture kao i organizacijskih mehanizama za ZVSP EU, uključujući njenu vojnu dimenziju, koje će podupirati aktivnosti EU na međunarodnoj sceni, vođenu principima koji su nadahnuli samo njeno stvaranje, razvoj i proširenje. Demokracija, vladavina prava, univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanje ljudskog dostojanstva, jednakost i solidarnost, održanje mira i sigurnosti te uvažavanje međunarodnog prava u suglasnosti s Poveljom UN, također su načela koja oblikuju i određuju vanjsku politiku RH. U tom smislu, RH se obvezala aktivno doprinositi određivanju i provođenju zajedničke politike izvršavajući ciljeve ZVSP. Budući Ustav EU, koji će propisati takve pravne strukture i organizacijske mehanizme koji će omogućiti EU određivanje politike kao i učinkovito djelovanje u očuvanju sigurnosti zajedničkih vrijednosti, vladavine prava, ljudskih prava i međunarodnog prava, očuvanju mira, podržavanju održivog razvoja i iskorjenjivanju siromaštva, integriranju svjetskog gospodarstva, očuvanju i poboljšanju kvalitete okoliša, pomaganju stanovništvu u suprotstavljanju katastrofama, imat će punu podršku i prihvaćanje od strane RH. Kao država članica Hrvatska će, u duhu lojalnosti i uzajamne solidarnosti, aktivno i bezrezervno podržavati na taj način određenu ZVSP. U pogledu vojne dimenzije, Hrvatska pozdravlja integraciju obrambene politike u ZVSP. RH je spremna doprinijeti razvoju operativnih sposobnosti EU za djelovanje u zajedničkim operacijama razoružanja, humanitarnim i zadaćama spašavanja, zadaćama vojnog savjetovanja i pomoći, prevenciji sukoba i mirovnim zadaćama, zadaćama borbenih snaga u upravljanju krizama, uključujući peacemaking i upravljanje post konfliktnim situacijama. Glede svojih vojnih kapaciteta, Hrvatska je već inicirala sveobuhvatnu reformu svog sustava obrane. Ciljevi reforme su dvostruki: stvoriti modernu i održivu vojnu snagu sposobnu, između ostalog, za puno učestvovanje u najsloženijim međunarodnim misijama; i drugo, dostići standarde i sposobnost interoperabilnosti neophodne za članstvo u NATO. Hrvatska je, u cilju implementacije ZVSP spremna staviti na raspolaganje već razvijena vojna i civilna sredstva, kao i ona koja će se razviti u skoroj budućnosti. RH je, stoga, predana progresivnom unapređivanju vlastitih vojnih POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 2 kapaciteta i pozdravlja predviđenu mogućnost uspostavljanja strukturirane suradnje unutar europskog okvira, posebno u multilateralnim operacijama očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti. RH spremna je poduzeti potrebne korake kako bi, u vrijeme pristupanja, bila u mogućnosti pružiti potporu relevantnim posebnim politikama Unije. Ministarstvo vanjskih poslova, kao i cijela državna uprava bit će strukturirano i tehnički opremljeno kako bi, u vrijeme pristupanja, bila u mogućnosti u cijelosti preuzeti svoju ulogu u ZVSP. B. POSEBNA PITANJA 1. S obzirom na odredbu prema kojoj države članice moraju aktivno i bez rezerve podupirati vanjsku i sigurnosnu politiku Unije (članak 11. st. 2. Ugovora o EU-u), poželjno je znati kakve su međunarodno-pravne obveze vaše zemlje i da li će se one morati prilagoditi zbog pristupa. Zbog toga bi bilo korisno imati popis vaših postojećih ugovornih obveza, kao i onih o kojima se pregovara. Bilo bi, također, korisno posjedovati informacije o stavovima vaše zemlje s obzirom na Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni kazneni sud. a) Postojeće ugovorne obveze Republike Hrvatske te ugovori o kojima se pregovara Kako bi se prikazale postojeće ugovorne obveze Republike Hrvatske, u skladu s međunarodnim pravom, kao i moguće buduće ugovorne obveze, ovom se pitanju prilažu sljedeće tablice/popisi: 1. Popis dvostranih ugovora sklopljenih između Republike Hrvatske i drugih zemalja (vidi Dodatak 1.) 2. Popis mnogostranih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka (ili, u nekim slučajevima, samo potpisnica) - (vidi Dodatak 2.) 3. Popis dvostranih ugovora oko kojih se pregovara s drugim državama - (vidi Dodatak 3.) b) Hrvatsko stajalište prema Međunarodnom kaznenom sudu za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije Republika Hrvatska je bila prva država koja je još krajem 1991. predložila UN osnivanje suda za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji. Hrvatska suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije shvaća ne samo kao svoju međunarodnu i pravnu obvezu, već i kao moralnu obvezu kažnjavanja svih počinitelja ratnih zločina i stvaranje preduvjeta za pomirbu naroda koji žive na području djelovanja Suda. U brojnim prilikama Vlada Republike Hrvatske dokazala je podršku radu Suda, posebice kontinuiranom suradnjom u pristupu dokumentima i dokazima, saslušanju svjedoka i radu istražnih timova Suda. U nekoliko proteklih godina, hrvatski sudovi su osposobljeni i spremni procesuirati ratne zločine bez obzira na nacionalnost počinitelja. Hrvatska vlada je također pridonijela uhićenju i dovođenju pred pravdu nekoliko optuženika iz Bosne i Hercegovine koji imaju i hrvatsko državljanstvo. O načinu ostvarivanja suradnje s MKSJ vidi Poglavlje I. Politički kriteriji: J. Međunarodne obveze, Suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju. Aktivnosti Vlade kao i suđenja za ratne zločine pred domaćim sudovima su pozitivno utjecali na svijest javnosti da je svaki zločin te da bez obzira na nacionalnost, njegov počinitelj mora biti kažnjen. Stoga je Vlada spremna uhititi svaku osobu optuženu za ratni zločin dostupnu policiji koja se nalazi na području Republike Hrvatske. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 3 Ukoliko dužnosnici i tijela Europske Unije, pored informacija o suradnji država koje dobivaju od Tužiteljstva Suda, žele zbog potpunog uvida dobiti i dodatne informacije od zemalja koje su pod jurisdikcijom Suda, Vlada RH je spremna pružiti te informacije u cijelosti i tako omogućiti stvaranje cjelovite slike o suradnji RH s Međunarodnim kaznenim sudom za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. c) Stajalište Republike Hrvatske prema Međunarodnom kaznenom sudu Republika Hrvatska od samog je početka prihvatila osnovu ideju i aktivnosti pokrenute pod okriljem UN-a s ciljem osnivanja stalnog Međunarodnog kaznenog suda, te je aktivno sudjelovala u radu Diplomatske konferencije u Rimu 1998. godine i usvajanju Rimskog statuta. Hrvatski sabor donio je Zakon o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnoga kaznenog suda 28. ožujka 2001. godine. Zakon o potvrđivanju objavljen je u Službenom listu Republike Hrvatske “Narodne novine – međunarodni ugovori” br. 5/2001. a stupio je na snagu osmog dana od objave. Isprava o ratifikaciji položena je kod glavnog tajnika UN-a 22. svibnja iste godine. Tim se činom Republika Hrvatska, koja je bila prva država jugoistočne Europe koja je ratificirala Rimski statut, uvrstila u krug izvornih stranaka Statuta, za koje je Statut stupio na snagu 1. srpnja 2002. godine. Ranom ratifikacijom Rimskog statuta Republika Hrvatska je iskazala snažnu političku i formalnopravnu podršku što skorijem osnivanju i početku rada Suda. Republika Hrvatska se zalaže za integritet, nezavisnost i efikasno funkcioniranje ovoga Suda u skladu sa načelima izraženima u preambuli Rimskog statuta i ostalim njegovim odredbama. Hrvatska poduzima nužne korake prilagodbe svog nacionalnog zakonodavstva i time stvaranja uvjeta za implementaciju Rimskog statuta, kao i za osiguranje pravnog mehanizma za komplementarno djelovanje između nacionalnog kaznenog sudovanja i MKSa. Ove aktivnosti uključuju i donošenje posebnog Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu kaznenih djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, koji je Vlada RH u lipnju 2003. uputila Hrvatskom saboru. Sjedinjene Američke Države su u srpnju 2002. godine Republici Hrvatskoj predložile sklapanje bilateralnog ugovora o ne-predaji određenih osoba Međunarodnom kaznenom sudu. Republika Hrvatska zauzela je stajalište da ponuđeni tekst američkog prijedloga nije prihvatljiv jer bi se time povrijedile obveze koje je Hrvatska preuzela kao stranka Statuta, a isto tako se i odstupilo od smjernica koje je Europska unija usvojila o ovom pitanju. Budući da ugovor nije sklopljen do 1. srpnja 2003. godine, Sjedinjene Američke države uskratile su Republici Hrvatskoj daljnje pružanje vojne pomoći. Pregovori sa Sjedinjenim Američkim Državama o ovom pitanju će se nastaviti ne bi li se pokušalo pronaći obostrano prihvatljivo rješenje, koje bi uzelo u obzir interese Sjedinjenih Američkih Država, ali i međunarodno pravne obveze Republike Hrvatske, te smjernice EU. U pregovorima sa Sjedinjenim Američkim Državama izražena je nada da će Europska unija i Sjedinjene Američke što prije postići dogovor o spornim pitanjima, te time olakšati položaj Hrvatskoj i drugim državama koje se nalaze u sličnoj situaciji. Republika Hrvatska ustraje na punoj suradnji država stranaka sa Međunarodnim kaznenim sudom poštujući obveze preuzete Rimskim statutom kao i na uvažavanju temeljnih načela Suda prema kojima za pojedince, počinitelje najtežih kaznenih djela koja se tiču međunarodne zajednice kao cjeline mora nužno postojati jasno definiran pravni mehanizam njihove kaznene odgovornosti. Hrvatska se također zalaže za jačanje međunarodnog kaznenog prava općenito, kao sredstva za promicanje međunarodnog mira i sigurnosti. Gornje stajalište Republika Hrvatska jasno je potvrdila u diplomatskim notama od 13. veljače 2002. i 24. lipnja 2003., koje je putem svoje Misije pri Europskim zajednicama u Bruxellesu uputila Tajništvu Vijeća EU, Europskoj komisiji te predsjedavajućim Vijeća EU, i u kojima izjavljuje da dijeli ciljeve Zajedničkog stajališta 2001/443/CFSP i 2003/444/ ZVSP o Međunarodnom kaznenom sudu. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 4 2. S obzirom na odredbu prema kojoj države članice moraju usklađivati djelovanje u međunarodnim organizacijama (članci 19. i 20. Ugovora o EU-u), poželjno je imati popis relevantnih međunarodnih organizacija čija je članica vaša zemlja (s datumom pristupa) ili s kojima pregovara o članstvu, poput Ujedinjenih naroda, Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi, Vijeća Europe itd. Ima li vaša zemlja kakve izvršne dužnosti u međunarodnim ili regionalnim organizacijama (npr. dužnost predsjedateljice) ili se namjerava kandidirati za takav položaj? Kako bi se dao pregled međunarodnih organizacija kojih je Republika Hrvatska članica, ovom se pitanju prilažu sljedeće tablice/popisi: 1. Pregled članstva Republike Hrvatske u međunarodnim organizacijama univerzalnog karaktera (vidi Dodatak 4.) 2. Pregled članstva Republike Hrvatske u međunarodnim organizacijama regionalnog karaktera (vidi Dodatak 5.) 3. Pregled članstva Republike Hrvatske u drugim međunarodnim organizacijama (vidi Dodatak 6.) U nastavku se daje popis relevantnih međunarodnih organizacija, inicijativa i procesa, kojih je Republika Hrvatska članica s prikazom njezinog prošlog, sadašnjeg i budućeg sudjelovanja u radu pojedinih tijela tih organizacija, inicijativa i procesa. 1. Organizacija Ujedinjenih naroda (OUN) Datum pristupa: 22. svibnja 1992. Osnovni dokument za pristup: rezolucija 753 (1992) Vijeća sigurnosti od 18. svibnja 1992. Sudjelovanje Hrvatske u radu tijela Ujedinjenih naroda i specijaliziranih agencija Prošlo: 1. Gospodarsko i socijalno Vijeće (ECOSOC) 2000-2002 Hrvatska je izabrana od Opće skupštine kao država članica ECOSOC-a na izborima koji su se održali na zasjedanju Opće skupštine 1999. godine. 2. Dr. Ivan Šimonović, trenutno zamjenik ministra vanjskih poslova RH, bio je kao Stalni predstavnik RH pri UN u New Yorku (1998.-2002.) izabran za prvog potpredsjednika ECOSOC-a 2001., što je uključivalo predsjedanje Općim segmentom ECOSOC-a u Ženevi, 2001. a zatim za predsjednika ECOSOC-a u 2002. godini. 3. Hrvatsko članstvo u supsidijarnim tijelima ECOSOC-a: Funkcionalne komisije: Komisija za društveni razvoj (CSD), 1999.-2002.; Komisija za stanovništvo i razvoj, 1999.-2002. Komisija za položaj žena (CSW), 2000.-2003., gđa Dubravka Šimonović, član je u osobnom svojstvu, a također je izabrana za predsjedavajuću Komisije od ožujka 2000. do ožujka 2001. Hrvatsko članstvo u supsidijarnim tijelima UNESCO-a: Međuvladin odbor uspostavljen Statutom Međunarodnog odbora za bioetiku (IGBC), 1999.-2001. Sadašnje: 4. Gospodarsko i socijalno Vijeće (ECOSOC) 2000-2002 Hrvatsko članstvo u supsidijarnim tijelima ECOSOC-a: Funkcionalne komisije: POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 5 Komisije za ljudska naselja (HABITAT), 2000.-2003. Komisija za granice epikontinentalnog pojasa (CLCS), član je u osobnom svojstvu dr. Mladen Juračić, 2002.-2007. Komisija za održivi razvoj Komisija za sprečavanje kriminala i kazneno pravosuđe (CCPCJ), 2003.-2005. Komisija za ljudska prava (CHR), 2002.-2004., g. Branko Sočanac izabran je u 2003. za izvjestitelja Komisije Savjetodavni odbor UNIFEM, 2000.-2003. 5. Međunarodni sud za pravo mora, u Hamburgu Dr. Budislav Vukas izabran je za člana Međunarodnog suda za pravo mora (ITLS) 1996. godine, za mandat koji traje do 2005. (1996.-2005.). U 2002. izabran je za potpredsjednika ITLS-a. 6. Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije protiv žena (CEDAW), dr. Dubravka Šimonović izabrana je kao stručnjak CEDAW-a za razdoblje 2003.-2007. 7. UNESCO: Međuvladino vijeće Međunarodnog programa za razvitak komunikacija (IPDC), Zrinjka Peruško-Čulek, 1999.-2003. Međuvladin odbor za promicanje povratka kulturne baštine u zemlju porijekla ili restitucije u slučaju nezakonitog posjedovanja, Bianka Perčinić-Kavur, 2001.-2005. Buduće: 8. Hrvatska je podnijela svoju kandidaturu za nestalnu članicu u Vijeću sigurnosti, za izbore koji će se održati 2007. godine, za mandat od 2008.-2009. 9. Hrvatska je izabrana za članicu Statističke komisije (funkcionalnu komisiju za ECOSOC) na izborima u 2003., za razdoblje od 2004.-2006. 10. Hrvatska je izabrana za članicu Komisije za opojne droge (CND) na izborima u 2003., za mandat od 2004.- 2006. 11. Hrvatska je podnijela zahtjev za kandidaturu za članstvo u sljedećim tijelima Organizacije za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), za izbore koji će se održati u listopadu 2003.: Međuvladino vijeće Međunarodnog hidrološkog programa (IHP); Međuvladin odbor za bioetiku (IGBC); Međuvladino vijeće Međunarodnog programa za razvitak komunikacija (IPDC); Međunarodno koordinacijsko vijeće programa Čovjek i biosfera (MAB); 12. Hrvatska je predstavila svoju kandidaturu za članstvo u Komisiji UN-a za pravo međunarodne trgovine (UNCITRAL), za izbore koji će se održati u 2003. 2. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) Republika Hrvatska potpisala je Parišku povelju 24.03.1992. na Sastanku na vrhu u Helsinkiju, te je potpisnica Helsinškog završnog akta 08.07.1992., čime je postala država sudionica tadašnje Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS). Hrvatska je sudjelovala na summitu u Budimpešti, 5. - 6.12.1994., na kojem je odlučeno o osnivanju Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Odluka o osnivanju OESS-a donijeta na sastanku na vrhu u Budimpešti, stupila je na snagu 01.01.1995. 3. Vijeće Europe (VE) POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 6 Republika Hrvatska postala je članicom Vijeća Europe 06.11.1996. RH aktivno sudjeluje u radu svih tijela i ekspertnih skupina Vijeća Europe. Hrvatski stalni predstavnik pri Vijeću Europe, g. Neven Madey trenutno predsjedava Izvjestiteljskom skupinom za odnose između Vijeća Europe i Europske Unije (GR-EU); pomoćnica ministra kulture gđa Naima Balić predsjeda Upravnim odborom za kulturu (CDCULT); načelnica Odjela za ljudska prava Ministarstva vanjskih poslova gđa Dubravka Šimonović predsjeda Upravnim odborom za bioetiku (CDBI) i gđa Nina Vajić je sutkinja pri Europskom sudu za ljudska prava. Nadalje, gđa Mirjana Ferić-Vac je potpredsjednica Odbora za političke poslove, a gđa Zdravka Bušić je potpredsjednica Odbora za migracije, izbjeglice i demografiju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. 4. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) Republika Hrvatska postala je članicom Svjetske trgovinske organizacije 30.11.2000. 5. Europska unija (EU) Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njezinih država članica, kojim je započeo proces pridruživanja, parafiran 14.05.2001., te je potpisan u Luksemburgu 29.10.2001. Dok Sporazum ne stupi na snagu, RH i Europske zajednice dogovorile su se o početku primjene Privremenoga sporazuma, 10.07.2001. Europske zajednice i Hrvatska primjenjuju privremeni režim prema ovome Privremenom sporazumu, od 01.01.2002. Do sada su Sporazum (SAA) ratificirale sljedeće države članice: Republika Austrija, Kraljevina Danska, Francuska Republika, Savezna Republika Njemačka, Helenska Republika, Irska, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Portugalska Republika i Kraljevina Španjolska. SAA je ušao u postupak potvrđivanja u Parlamentima u Kraljevini Belgiji, Talijanskoj Republici i Republici Finskoj. Kraljevina Nizozemska je privremeno zamrznula notifikaciju o potvrđivanju SAA Tajništvu Vijeća EU, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske suspendiralo započeti postupak ratifikacije. Premijer RH Ivica Račan predao je hrvatski zahtjev za članstvo u Europskoj uniji Grčkoj kao predsjedateljici EU (premijeru Costasu Simitisu), 21.02.03. u Ateni. Nakon toga, Vijeće EU zatražilo je 14.04.03. od Europske komisije da pripremi avis o hrvatskom zahtjevu za članstvo u EU. 6. Organizacija sjevernoatlantskog saveza (NATO) - Partnerstvo za mir (PfP) U svibnju 2000. Hrvatska je ušla u Program Partnerstva za mir i u Vijeće Euro-atlantskog partnerstva (EAPC). Drugi korak u postupku Hrvatske da postane punom članicom Organizacija sjevernoatlantskog saveza (NATO-a), izvršen je u svibnju 2002, kada je RH pozvana da pristupi Akcijskom planu za članstvo (MAP). Nakon toga, Hrvatska je pripremila svoj Prvi godišnji nacionalni program 2002./2003. (ANP), koji uključuje konkretne mjere predviđene za ulazak u NATO. Drugi ANP 2003./2004. nalazi se u pripremi, te se očekuje njegov završetak do rujna 2003. U procesu pristupanja NATO-u, Hrvatska je aktivno uključena u aktivnosti Vilniuske skupine, kao inicijative deset zemalja središnje i istočne Europe (V-10). Ova skupina nema formalni status u NATO-u, nego je samo inicijativa ovih zemalja u cilju stvaranja bližih međusobnih odnosa, kao i sa samom Organizacijom. S obzirom da je sedam od deset država članica V-10 zaprimilo pozivnicu za punopravno članstvo u NATO-u, na Praškom sastanku na vrhu u 2002., ostale tri zemlje (Albanija, Hrvatska i Makedonija), poznata također kao Skupina A-3, potpisale su Američko-jadransku povelju u Tirani 02.05.03. s istim ciljem, odnosno kako bi olakšale proces pristupanja NATO-u koordiniranjem politike i aktivnosti. Druge inicijative i procesi 7. Pakt o stabilnosti za jugoistočnu Europu (SP) Republika Hrvatska postala je država sudionica Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu 10.06.99. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 7 Hrvatski veleposlanik Vladimir Drobnjak trenutno je predsjedatelj III Radnog stola o sigurnosnim pitanjima, kao i predsjedatelj Pod-stola o obrani i sigurnosnim pitanjima III Radnog stola. Hrvatska je su-predsjedala III Radnim stolom, od 01.01.2001. do 30.06.2001., te je su-predsjedala II Radnim stolom o gospodarskoj obnovi, razvitku i suradnji, od 01.07.2002. do 01-07.2003. 8. Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini (CEFTA) Republika Hrvatska postala je članica organizacije Srednjoeuropskog sporazuma o slobodnoj trgovini, 01.03.03. 9. Inicijativa za suradnju u Jugoistočnoj Europi (SECI) Republika Hrvatska postala je država sudionica Inicijative za suradnju u Jugoistočnoj Europi 14.09.00. Hrvatska sudjeluje i u radu Centra za suzbijanje prekograničnog kriminala, u Bukureštu, kao i Programa za olakšavanje trgovine i otklanjanje prepreka na graničnim prijelazima. 10. Proces suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP) Republika Hrvatska ima status promatrača u Procesu suradnje u jugoistočnoj Europi. U tijeku je razmatranje podizanja statusa RH u Procesu iz statusa promatrača u status punopravnog sudionika. 11. Srednjoeuropska inicijativa (SEI) Republika Hrvatska postala je članica Srednjoeuropske inicijative 18.07.92. Hrvatska je predsjedala SEI-om u 1998., što je uključilo i organiziranje Sastanka ministara vanjskih poslova na otoku Brijunima u lipnju 1998., kao i Sastanka predsjednika vlada u Zagrebu, u studenom 1998. Hrvatska predsjedava Radnom skupinom za turizam, te supredsjedava Radnom skupinom za malo i srednje poduzetništvo (SME's). 12. Radna zajednica "Alpe-Jadran" Republika Hrvatska postala je članica Radne zajednice "Alpe-Jadran" 20.11.1978. 13. Dunavska komisija Republika Hrvatska postala je članica Dunavske komisije 26.03.98. Dr. Stanko Nick, veleposlanik RH u Mađarskoj izabran je za predsjednika Dunavske komisije do travnja 2005. 14. Radna zajednica Podunavskih regija Republika Hrvatska postala je članica Radne zajednice Podunavskih regija 16.05.91. 15. Proces suradnje u Podunavlju Republika Hrvatska postala je članica Procesa suradnje u Podunavlju 27.05.02. 16. Međunarodna komisija za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR) Republika Hrvatska postala je članica Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunav 22.10.98. 17. Jadransko-jonska inicijativa (AII) Republika Hrvatska postala je članica Jadransko-jonske inicijative 20.05.00. 18. Savska komisija Republika Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Republika Slovenija te Srbija i Crna Gora sklopile su 3. 12. 2002. u Kranjskoj Gori, Okvirni sporazum o slivu rijeke Save. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 8 Sklapanjem tog sporazuma uspostavlja se međunarodni režim plovidbe rijekom Savom i njenim plovnim pritokama te uređuju pitanja održivog razvoja i upravljanja vodama rijeke Save, zaštita od štetnog djelovanja i očuvanje okoliša i vode. Sporazum predviđa osnivanje Savske komisije kao međunarodne organizacije čije će sjedište biti u Zagrebu. Očekuje se da će Sporazum stupiti na snagu tijekom 2003. godine i da će Savska komisija početi s radom početkom 2004. godine. 3. S obzirom na cilj jačanja sigurnosti Unije i njezinih članica na sve načine (čl. 11. st. 2. Ugovora o EU-u), potrebno je poznavati stanje odnosa između vaše zemlje i susjednih zemalja nečlanica, uključujući druge zemlje koje su podnijele molbu za članstvo u Uniji. U tu svrhu, Komisija moli da dostavite sažete informacije o vašoj suradnji sa susjednim državama, uključujući suradnju u regionalnim organizacijama i bilateralnu suradnju. a) Pregled odnosa sa susjednim zemljama i zemljama regije Zapadnog Balkana Odnosi sa susjednim zemljama Italija BILATERALNI ODNOSI. Odnosi RH i Talijanske republike dobri su i razvijeni u svim područjima. RH je posebno zainteresirana za svestranu suradnju na Jadranu, osobito u pitanjima sigurnosti, organiziranog kriminala, ilegalnih migracija, zaštite okoliša, morskih i energetskih resursa. Osim toga, dvije zemlje intenzivno surađuju u okviru regionalnih inicijativa i foruma. Većih otvorenih pitanja u bilateralnim odnosima nema. BILATERALNI UGOVORI. RH i Italija su potpisale 27 bilateralnih ugovora (vidi Dodatak 1.). U postupku je ratifikacija nekoliko potpisanih ugovora, a očekuje se i potpisivanja niza bilateralnih ugovora, među kojima je značajno spomenuti Sporazum o praktičnim mjerama povjerenja za izbjegavanje incidenata na moru kao i Sporazuma o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu, koji je usuglašen na razini eksperata 2001. godine. GOSPODARSKA SURADNJA. Gospodarska suradnja ima veliko strateško značenje za obje zemlje, kao i za stabilizaciju cijele regije. U 2002. godini, kao i u prethodne četiri godine, Italija je prvi vanjskotrgovinski partner RH. U 2002. godini Italija je na drugom mjestu po ukupnim stranim ulaganjima u RH. U okviru gospodarske suradnje dogovoreno je osnivanje zajedničke radne skupine za izgradnju industrijskih okruga. MANJINE. Postojeći bilateralni Sporazum o pravima manjina između RH i Italije, potpisan 1996. godine, garantira visok standard manjinskih prava talijanske zajednice u RH, koja je organizirana kroz Talijansku uniju kao krovnu udrugu svih Talijana. Talijanska manjina u RH uživa sva prava prema europskim standardima, a ima i svog zastupnika u Hrvatskom Saboru. Stupanjem na snagu Statuta Istarske županije u studenom 2001. godine dodatno je afirmirana specifičnost istarske regionalne samouprave. Talijanski jezik službeni je jezik u općinama s većinskim talijanskim stanovništvom gdje postoje osnovne i srednje škole na talijanskom jeziku koje mogu pohađati i hrvatska djeca. Talijanska Vlada financijski pomaže svoju manjinu, a to isto čini i hrvatska Vlada. Hrvatska manjina u Italiji nije tako dobro organizirana iako je u ožujku 2001. godine osnovan Savez hrvatskih zajednica kao krovna organizacija hrvatskih udruga u Italiji. Sukladno zaštiti talijanske manjine u RH očekuje se i od talijanske Vlade pružanje potpore u zaštiti hrvatske manjine, u provedbi dvojezičnih natpisa u mjestima gdje žive Hrvati, kao i veća financijska sredstva za POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 9 zaštitu kulturnog identiteta i nasljeđa. SURADNJA U MULTILATERALNIM TIJELIMA. RH i Italija intenzivno surađuju u regionalnim inicijativama kao što su Srednjoeuropska inicijativa (SEI), Jadransko-jonska inicijativa (JJI), Pakt o stabilnosti (PS), Radna zajednica Alpe- Jadran i Kvadrilaterala Hrvatska-Italija-Mađarska-Slovenija. Operativni program Jadranske prekogranične suradnje talijanskih jadranskih regija s istočnojadranskim zemljama Interreg IIIA pokrenut je u okviru inicijative EU u travnju 2003. godine. OTVORENA PITANJA. Većih otvorenih pitanja u bilateralnim odnosima nema. Pitanje imovine talijanskih državljana koji su optirali za talijansko državljanstvo, kao i imovine ostalih talijanskih državljana, koja im je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, riješeno je Ugovorom o miru između FNRJ i Italije iz 1947. godine i nizom sukcesivnih ugovora sklopljenih između SFRJ i Italije, koji su u odnosima između RH i Italije na snazi na temelju sukcesije. RH kao sukcesor SFRJ duguje Italiji 35,369.233 USD na ime odštete za nacionaliziranu i optantsku imovinu s područja Zone B Slobodnog teritorija Trst koji je pripao SFRJ, čime se zatvaraju obveze proistekle iz Osimskih sporazuma iz 1975. godine i Rimskog ugovora iz 1983. godine. Vlada RH spremna je otplatiti taj dug u nekoliko rata zbog čega je u proračunu za 2002. godinu izdvojila oko 3 milijuna eura. Unatoč višekratnim obećanjima, Italija još nije dostavila broj računa na koji bi se taj dug isplaćivao. Izmjenama i dopunama hrvatskog Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine otvorena je mogućnost sudjelovanja talijanskih državljana, bivših vlasnika, u denacionalizaciji u RH, ukoliko pitanje naknade za njihovu oduzetu imovinu nije riješeno međunarodnim ugovorima. U listopadu 2002. godine konstituirano je Mješovito hrvatsko-talijansko povjerenstvo s ciljem utvrđivanja postoji li neka kategorija talijanskih državljana koja nije obuhvaćena već potpisanim ugovorima, a koja bi mogla na temelju navedenih izmjena i dopuna zakonskih rješenja biti uključena u postupak denacionalizacije u RH. Drugi sastanak povjerenstva održan je u Zagrebu u travnju 2003. godine. U okviru priprema RH da proširi jurisdikciju na Jadranu, RH je izvršila konzultacije s talijanskom stranom, vodeći računa da je zaštita biološkog fonda u Jadranu i sprječavanje ekoloških katastrofa zajednički interes svih obalnih država Jadrana (vidi reference na dio o gospodarskom pojasu u Poglavlju III. 8. – Ribarstvo). Slovenija BILATERALNI ODNOSI. RH i Slovenija uspostavile su intenzivne bilateralne odnose, koji su raznovrsni i razvijeni na svim razinama. Politički odnosi u manjoj su mjeri opterećeni otvorenim pitanjima naslijeđenim raspadom bivše zajedničke države koji, međutim, nisu prepreka u razvijanju dobrosusjedskih odnosa, osobito u području kulture, znanosti, obrazovanja i gospodarstva. BILATERALNI UGOVORI. RH i Slovenija potpisale su 59 međudržavnih ugovora i akata (vidi Dodatak 1.), a tijekom 2002. godine potpisani su i Protokol o suradnji dvaju ministarstava vanjskih poslova, te je usuglašena Zajednička izjava kojom se potvrđuje značaj strateške suradnje. Slovenska strana je na sastanku u travnju 2003. godine, nakon uspješno provedenih referenduma o prijemu u EU i NATO, ponudila svekoliku pomoć i suradnju RH na njenom putu ka članstvu u euroatlantskim integracijama, budući da je što brži ulazak RH u EU i NATO interes i Slovenije. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 10 GOSPODARSKA SURADNJA. Stabilna gospodarska suradnja potvrđuje se stalnim povećanjem robne razmjene. Prema statističkim pokazateljima za 2002. godinu Slovenija je s ukupnom vrijednošću robne razmjene od 1,2 milijarde USD, uz porast od 10,1% treća na ljestvici partnera RH, a RH je peti trgovinski partner RS. Trgovinski deficit RH u robnoj razmjeni i dalje se ublažuje uslugama u turizmu jer su slovenski turisti na drugom mjestu po broju ostvarenih noćenja stranih turista u RH (4,9 milijuna noćenja u 10 mjeseci u 2002. godine). GRANIČNA PITANJA. Pitanje državne granice nije u potpunosti riješeno u svim segmentima (razgraničenje teritorijalnih voda u Piranskom zaljevu i povratak vrha Gera Hrvatskoj, primjerice). Hrvatska je otvorena svakom konstruktivnom koraku prema obostrano prihvatljivom razgraničenju morske granice koje ima uporište u međunarodnom pravu. RH je stoga predložila da pitanje razgraničenja na moru riješi međunarodna arbitraža. Slovenska strana na navedeni prijedlog nije odgovorila. Sporazum o pograničnom prometu i suradnji između dviju država (potpisan još 1997. godine) stupio je na snagu 5. rujna 2001. godine. Sukladno dogovoru, u siječnju 2002. godine konstituirana je Stalna mješovita komisija za provedbu tog sporazuma koja se redovito sastaje. Mvp Picula i Rupel svečano su otvorili 11. prosinca 2002. godine prvi granični prijelaz za pogranični promet Zamost-Osilnica. Stalna mješovita komisija utvrđuje dinamiku otvaranja graničnih prijelaza za pogranični promet te način prelaska državne granice preko pograničnih prijelaza koji je moguć samo uz predočenje odgovarajućih pograničnih dokumenata, te i izvan graničnih prijelaza za dvovlasnike i dnevne migrante. Dogovoreno je otvaranje 27 malograničnih prijelaza do kraja 2003. godine. Također je dogovoreno produženje privremenog ribolovnog režima u području obuhvaćenom ovim Sporazumom do kraja 2003. godine. Provedbom Ugovora o prekograničnoj policijskoj suradnji, koji je na snazi od 16. travnja 2003. godine očekuje se povećana sigurnost na granici, posebice u cilju sprječavanja nezakonitih migracija i svih oblika kriminala. Potpisan je Sporazum između Vlada RH i RS o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, koji predstavlja osnovu za zajedničke granične prijelaze, a njegova provedba promicat će međusobno povjerenje nadležnih resora i službi, te utjecati na smanjenje troškova i brži protok putnika i vozila na graničnim prijelazima. SURADNJA U MULTILATERALNIM TIJELIMA. RH i Slovenija imaju dobru multilateralnu suradnju u svjetskim međunarodnim organizacijama, kao što su UN i OSCE, te u regionalnim organizacijama među kojima su SEI, Pakt o stabilnosti, Kvadrilaterala, Jadransko-Jonska inicijativa i Savska inicijativa. MANJINE. Hrvatska priznaje slovenskoj manjini sva prava koja uživaju nacionalne manjine. RH bi cijenila kada bi hrvatska manjina u Sloveniji bila priznata kao nacionalna manjina, a također bi željela da se zaštita hrvatske manjine u Sloveniji odnosno slovenske manjine u Republici Hrvatskoj uredi međunarodnim sporazumom. Republika Hrvatska inicirala je potpisivanje ovog sporazuma još 1998. godine. OTVORENA PITANJA. Od otvorenih pitanja, uz graničnu problematiku, izdvaja se još uvijek neriješeno dugovanje Ljubljanske banke. Slovenija nastoji depozite hrvatskih štediša uključiti u postupak sukcesije, dok RH zastupa stajalište da ova dugovanja nisu dio sukcesijske mase, budući da se radi o privatnopravnom odnosu između banke i štediša. Tražeći načine na koje bi od Ljubljanske banke dobili svoje depozite, neke hrvatske štediše Ljubljanske banke uputili su tužbe Sudu za ljudska prava Vijeća Europe, a isto pitanje raspravlja se u okviru Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Pitanje Nuklearne elektrane Krško postupno se rješava implementacijom Ugovora između Republike Hrvatske i POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 11 Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorištavanje i razgradnju Nuklearne elektrane Krško, potpisanog još 19. prosinca 2001. godine, koji je stupio na snagu 11. ožujka 2003. godine. Preostalo je još riješiti dugovanje slovenske strane za neisporučenu električnu energiju od 01. srpnja 2002. godine do stupanja na snagu Ugovora. U okviru priprema RH da proširi jurisdikciju na Jadranu, RH je izvršila konzultacije sa slovenskom stranom, vodeći računa da je zaštita biološkog fonda u Jadranu i sprječavanje ekoloških katastrofa zajednički interes svih obalnih država Jadrana (vidi reference na dio o gospodarskom pojasu u Poglavlju III. 8. – Ribarstvo). Mađarska BILATERALNI ODNOSI. Hrvatsko-mađarski odnosi mogu se okarakterizirati kao strateško partnerstvo koje krasi dobra politička i kulturna suradnja, gospodarska razmjena u usponu, kao i dobra suradnja u području zaštite manjina. Dvije su države uokvirile i institucionalizirale sveukupnu bilateralnu suradnju kroz Mješoviti odbor za suradnju između Vlade RH i Vlade Republike Mađarske. Njime su obuhvaćena pitanja vanjske i sigurnosne politike, euroatlantskih integracija, gospodarske politike, unutarnjih poslova, pitanja ilegalnih migracija, poljoprivrede, financijskih odnosa, prometne infrastrukture, razvoj prekograničnog prometa, međuregionalne suradnje, suradnja lokalnih samouprava, kulturne i prosvjetne politike, pitanja zaštite okoliša i gospodarenje vodama te praćenje provedbe ugovorenih odnosa i njihovo stalno aktualiziranje. Sjednice Mješovitog odbora za suradnju između Vlade RH i Vlade Republike Mađarske održavaju se jednom godišnje. Na posljednjoj sjednici razmatrane su teme iz prometne infrastrukture, prosvjetno-znanstvene suradnje i zaštite okoliša. BILATERALNI UGOVORI. RH i Mađarska potpisale su 75 bilateralnih ugovora (vidi Dodatak 1.). U slijedećem razdoblju očekuje se potpisivanje Sporazuma između Vlade RH i Vlade Republike Mađarske o osiguranju vidljivosti zajedničke državne granice, Sporazuma između Vlade RH i Vlade Republike Mađarske o kontroli graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i riječnom prometu i Sporazuma između Vlade RH i Vlade Republike Mađarske o socijalnom osiguranju. GOSPODARSKA SURADNJA. Republika Mađarska je na ljestvici hrvatskih vanjskotrgovinskih partnera na 8. mjestu, a potpisani Ugovor o slobodnoj trgovini dodatno potiče robnu razmjenu. Tijekom prošle godine ubrzano se radilo na mnogobrojnim infrastrukturnim projektima kako bi se prometno što bolje povezale dvije zemlje te je dogovorena izgradnja mosta na Muri između RH i Mađarske, te izgradnja graničnog prijelaza na zajedničkoj lokaciji na mađarskom teritoriju na trasi novog autoputa Rijeka - Zagreb - Budimpešta. GRANIČNA PITANJA. Prekogranična suradnja temelji se na Zajedničkoj deklaraciji između Vlade RH i Vlade Republike Mađarske o prekograničnoj suradnji od 21. studenog 2001. godine koja predviđa suradnju na području gospodarstva, prometa, zaštite okoliša i obrazovanja u pograničnim područjima. MANJINE. Zaštita manjina rješava se na temelju Sporazuma između RH i Republike Mađarske o zaštiti mađarske manjine u RH i hrvatske manjine u Republici Mađarskoj, koji je sklopljen 5. ožujka 1995. godine. Za provedbu odredbi navedenog Sporazuma uspostavljen je Mješoviti hrvatsko-mađarski odbor za manjine na razini Vlada koji se redovito sastaje jednom godišnje. Njegovo zadnje, 6. zasjedanje održano je 19. prosinca 2002. godine u Pečuhu. OTVORENA PITANJA. Nema otvorenih pitanja. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 12 Bosna i Hercegovina BILATERALNI ODNOSI. Republika Hrvatska u potpunosti podržava suverenost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i kontinuirano unapređuje suradnju i dobrosusjedske odnose s BiH. Službeni kontakti između tijela vlasti RH odvijaju se sa središnjim državnim institucijama BiH, a s dvama konstitutivnim entitetima i nižim tijelima (županije, gradovi i općine) u okvirima njihovih ustavnih ovlasti. Vlasti RH, temeljem svoje ustavne obveze, skrbe za Hrvate izvan RH, pa tako i za one u BiH, a ta se skrb i suradnja odvija poštujući suverenost i ustavni poredak BiH i Mirovni ugovor Dayton/Pariz kojeg je RH stranka. Radi razmatranja sveukupnih bilateralnih odnosa uspostavljeno je i Međudržavno vijeće za suradnju (na razini predsjednika, odnosno predsjedništva), koje se sastaje redovito, dva puta godišnje. BILATERALNI UGOVORI. RH je odlučila ne primjenjivati politiku i ugovore temeljene na asimetričnim odnosima s entitetima unutar BiH i umjesto toga graditi partnerske odnose sa središnjim institucijama BiH. Na taj način RH podržava pravo sva tri konstitutivna naroda u BiH na cijelom državnom teritoriju BiH. RH podupire procese unutarnjeg ujedinjavanja BiH odnosno jačanja središnjih državnih tijela BiH te razmjerne zastupljenosti pripadnika konstitutivnih naroda na svim razinama vlasti (središnjih, entitetskih i lokalnih) u skladu s provedenim ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovini. RH podupire kontinuirano poboljšavanje ustavnih odredaba u entitetima BiH koje odražavaju stalne promjene u političkim, društvenim i gospodarskim uvjetima. Te promjene bi trebale osigurati da narodi i građani BiH budu odgovarajuće zastupljeni na svim razinama državne i javne uprave u oba entiteta te će im pružiti prava odlučivanja s ciljem kontinuiranog unapređivanja demokratskih institucija i procesa, uravnotežujući centralizaciju državnih funkcija te lokalnu decentralizaciju i regionalizaciju na čitavom državnom teritoriju. Od međusobnog priznanja RH i BiH potpisale su 83 međudržavna odgovora (vidi Dodatak 1.). U zadnjih godinu dana potpisani su: Sporazum o pograničnom prometu i suradnji, Ugovor o korištenju zajedničkih lokacija na graničnim prijelazima, Ugovor o izmjeni Ugovora o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, Ugovor o kulturnoj, prosvjetnoj i sportskoj suradnji i Ugovor o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji. U tijeku su pregovori o Ugovoru o dvojnom državljanstvu, Ugovoru o imovinsko-pravnim odnosima, Ugovoru o veterinarskoj suradnji, Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu, Ugovoru o izmjeni Ugovora o međusobnom izvršavanju sudskih odluka o kaznenim stvarima. U pripremi je izmjena dijela Ugovora o slobodnom tranzitu kroz teritorij RH u i iz luke Ploče i kroz teritorij BiH u Neum, koja će omogućiti ratifikaciju navedenog ugovora u Hrvatskom Saboru i njegovu primjenu. GOSPODARSKA SURADNJA. Gospodarska suradnja dviju zemalja je intenzivna, a primjenom Ugovora o slobodnoj trgovini, potpisanog 2000. godine, ublažena je do tada velika neravnoteža u međusobnoj robnoj razmjeni (znatno veći izvoz RH u BiH nego obrnuto). BiH je među glavnim vanjskotrgovinskim partnerima RH. Ukupna vrijednost robne razmjene u 2002. godine iznosila je 870,8 milijuna USD. Potpisan je i Sporazum o suradnji Hrvatske banke za obnovu i razvoj i Investicijske garancijske agencije BiH, kao okvir za jačanje gospodarske suradnje u području razmjene informacija o potencijalnim partnerima, zajedničkom osiguranju, paralelnom osiguranju i reosiguranju, te zajedničkom nastupu na trećim tržištima. Dodatni poticaj gospodarskoj suradnji dviju država mogu dati i veliki infrastrukturni zahvati u BiH – izgradnja prometnog koridora Vc i Jadransko-jonske autoceste. RH je zainteresirana za realizaciju tih projekata jer povezuje i dijelove njenog teritorija te nudi BiH strani suradnju. Vlada RH uručila je pismo namjere u kojem iskazuje interes za gradnju autoceste – dijela koridora Vc kroz BiH. RH je trenutno najveći strani investitor u BiH. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 13 GRANIČNA PITANJA. Uspješno je riješeno teritorijalno pitanje oko Kostajnice. RH i BiH 17. lipnja 2002. potpisale su Ugovor o korištenju zajedničkih lokacija na graničnim prijelazima. Na temelju ovog Ugovora, u kolovozu iste godine potpisan je Aneks Ugovora o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima o zoni zajedničke lokacije na graničnom prijelazu Hrvatska Kostajnica-Bosanska/Srpska Kostajnica. Na ovaj način dvije države su zajednički regulirale lokacije graničnih prijelaza na teritoriju jedne od država, omogućujući uredno funkcioniranje graničnih procedura i doprinoseći mjerama jačanja povjerenja. SURADNJA U MULTILATERALNIM TIJELIMA. RH i BiH uspješno razvijaju suradnju i u multilateralnim organizacijama te u sklopu regionalnih inicijativa. U sklopu Pakta o stabilnosti najvažnija je Savska inicijativa te je stoga sklopljen Okvirni sporazum o slivu rijeke Save. Izrađen je Akcijski plan sliva rijeke Save, a svrha Inicijative je ponovo uspostaviti plovidbu rijekom Savom. RH i BiH uspješno surađuju u sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja (CARDS program). Također, surađuju i u sklopu SEECP, Jadransko-jonske inicijative, Interreg III A i drugih regionalnih inicijativa. IZBJEGLICE. U RH se nalazi 4.055 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine (od toga 2.422 Hrvata, 1.381 Bošnjak i 252 ostalih). Većina Hrvata su izbjeglice iz Republike Srpske. Uz njih, u Republici Hrvatskoj se nalazi oko 120.000 Hrvata iz Bosne i Hercegovine koji su stekli hrvatsko državljanstvo. Dobra bilateralna suradnja odnosi se i na povratak izbjeglica. Vlada Republike Hrvatske je za 2001., 2002. i 2003. godinu iz Državnog proračuna za svaku godinu izdvojila 20 milijuna kuna za program obnove i izgradnje oštećenih i uništenih obiteljskih kuća izbjeglih Hrvata iz BiH, dodjelom građevinskog materijala. Nadalje, Vlada Republike Hrvatske sudjeluje u programu “Održivi povratak u Bosansku Posavinu” s donacijom od 150.000 eura. Program realizira UNDP. Vlada Republike Hrvatske i nadalje će materijalno pomagati povratak Hrvata u BiH, pod uvjetom da se radi o stvarnom povratku i namjeri da se na prostoru BiH i ostane. OTVORENA PITANJA. Većih otvorenih pitanja nema. Srbija i Crna Gora BILATERALNI ODNOSI. RH i Srbija i Crna Gora međusobno su se priznale i uspostavile diplomatske odnose 1996. godine. Početna faza međudržavnih odnosa uključivala je normalizaciju odnosa i rješavanja pitanja nastalih raspadom bivše zajedničke države. Nakon promjene režima u Beogradu 2000. godine ušlo se u fazu uspostave normalnih susjedskih odnosa i razvoja svih vidova suradnje s naglaskom na suradnji u gospodarstvu. Reforme koje je vlast u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji započela pridonijele su poboljšanju bilateralnih odnosa i otvaranju međusobnih komunikacija. S obzirom da su se u Srbiji i Crnoj Gori u proteklih godinu dana dogodile značajne promjene, prije svih uspostava nove državne zajednice Srbije i Crne Gore, RH je pozdravila sve korake koje su demokratske vlasti u SCG poduzele da se novostvorena državna zajednica stabilizira i afirmira, podržavajući i interes kojeg novoformirana zajednica ima u procesima euroatlantskih integracija. Bilateralni sastanci najviših dužnosnika obje države česti su. Zadnji sastanak predsjednika država Mesića i Marovića (prvi službeni posjet predsjednika RH Srbiji i Crnoj Gori) održan je 10. rujna 2003. godine. Tom prigodom predsjednici Mesić i Marović razmijenili su isprike za sva zla i patnje, koje su pripadnici srpskog i crnogorskog, odnosno hrvatskog naroda počinili prema drugom narodu u prošlosti. Predsjednici su deklarirali želju da se preostala otvorena pitanja intenzivnije rješavaju, a da se ukupni bilateralni odnose usredotoče na buduću suradnju. BILATERALNI UGOVORI. RH i Srbija i Crna Gora potpisale se 32 međudržavna ugovora i akta (vidi Dodatak 1.), a u POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 14 proteklih godinu dana potpisano je nekoliko značajnih ugovora, Ugovor o slobodnoj trgovini i Protokol o privremenom režimu uz južnu granice između dviju država ("Protokol o Prevlaci"). GOSPODARSKA SURADNJA. Ugovor o slobodnoj trgovini potpisan je u prosincu 2002. godine, čime su se stekli daljnji uvjeti za obimniju i sadržajniju gospodarsku suradnju. Robna razmjena u 2002. godini iznosila je 225,6 milijuna dolara, s tim da je i dalje prisutna značajna razlika u korist izvoza RH u Srbiju i Crnu Goru (172 milijuna dolara). Sve su veća i ulaganja tvrtki iz RH u Srbiju i Crnu Goru. GRANIČNA PITANJA. RH i Srbija i Crna Gora potpisale su 10. prosinca 2002. godine Protokol o privremenom režimu uz južnu granice između dviju država ("Protokol o Prevlaci"), čime su stvoreni uvjeti za okončanje dugogodišnjeg mandata UN vojne promatračke misije na Prevlaci (mandat je završen 15. prosinca 2002. godine). Protokol se uspješno provodi; uspostavljen je pogranični promet, otvoreni su granični prijelazi uz južnu granicu, izvršena je demilitarizacija, a jedan dio akvatorija uz Prevlaku nadzire zajednička hrvatsko-srpskocrnogorska policijska posada. Obje strane su se izjasnile za suradnju i glavna perspektiva susjednih općina uz granicu je razvoj turizma. Tijekom 2001. i 2002. godine pojednostavljena je i ubrzana procedura izdavanja viza za državljane Srbije i Crne Gore. Nakon odluke Srbije i Crne Gore o ukidanju viza za državljane RH, RH je odlučila privremeno suspendirati vizni režim za državljane SCG. Vizni režim suspendiran je od 10. lipnja do 31. prosinca 2003. godine, a eventualno stalno ukidanje viznog režima zavisiti će od sveukupnog napretka u rješavanju još uvijek otvorenih pitanja. U sljedećem razdoblju RH očekuje nastavak pregovora o identifikaciji i obilježavanju granice na kopnu i razgraničenju na moru, što znači nastavak rada Mješovite diplomatske komisije za granice koja je do sada održala pet sastanka. Očekuje se također i nastavak rada mješovitih povjerenstava za provedbu Sporazuma o određivanju graničnih prijelaza i Sporazuma o pograničnom prometu, čime bi se riješila još uvijek otvorena granična pitanja. Najvažnije pitanje je definiranje državne granice na Dunavu. Otprilike 10.000 ha hrvatskog teritorija nalazi se na riječnim otocima (adama) koje kontrolira Srbija i Crna Gora i 1.000 ha srpskog teritorija koje kontrolira Hrvatska. Za daljnji razvoj suradnje područja uz sjevernu granicu RH i Srbije i Crne Gore nužno je da Srbija i Crna Gora ukloni vojsku sa granice i zamijeni je civilnom policijom prihvaćajući europske standarde u nadzoru i čuvanju državne granice. MANJINE. Tijekom 2002. godine započeli su pregovori o Sporazumu o zaštiti srpske i crnogorske manjine u RH i hrvatske u SCG. Na slijedećem krugu pregovora očekuje se konačno usaglašavanje teksta, koje bi trebao tada biti spreman za potpisivanje. IZBJEGLICE, PROGNANI I NESTALI. Od bilateralnih pitanja zaostalih raspadom bivše zajedničke države izdvajaju se pitanja izbjeglih i nestalih. Za povratak izbjeglih državljana RH koji se nalaze u Srbiji i Crnoj Gori ne postoje nikakve prepreke povratku, a predsjednik Vlade RH Račan uputio je javni poziv svim izbjeglim državljanima RH da se vrate u RH. Povratku izbjeglica pomoglo bi i vraćanje svih matičnih knjiga i katastarskih evidencija općina koje su bile okupirane u RH, a koje srpskocrnogorska strana još nije vratila unatoč ponovljenim zahtjevima RH da ih vrati. Povratom ovih knjiga, kojima se dokazuju osnovni podaci o svakoj osobi i vlasništvu, riješila bi se većina statusnih problema s kojim se susreću izbjegle i prognane osobe. Pitanje nestalih osoba rješava se izuzetno polako i unatoč čestim sastancima Komisije za nestale osobe, RH i dalje traži 1.262 osobe (hrvatski državljani, neovisno o nacionalnoj pripadnosti), koje su nestale u oružanim sukobima. Ovo izuzetno osjetljivo pitanje za RH rješavat će se i dalje radom Komisije za nestale osobe Vlade RH i Vijeća ministara SCG. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 15 OTVORENA PITANJA. Od otvorenih pitanja izdvajaju se pitanja identifikacije i utvrđivanja granice na kopnu, te razgraničenja na moru i nakon toga sklapanje Ugovora o granici, te rješavanje pitanja nestalih osoba. Razlog ponešto usporenoj dinamici u pregovorima o otvorenim pitanjima između RH i SCG je formiranje nove državne zajednice Srbije i Crne Gore, te određivanje kompetencija za pojedine resore u novoformiranim institucijama SCG. U srpnju 1999. godine RH je započela postupak pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine, u razdoblju između 1991. i 1995. godine. RH je zatražila da Sud presudi i izjavi da je Savezna Republika Jugoslavija prekršila pravne obveze prema RH na koje ju obvezuje Konvencija i da i) omogući procesiranje pred odgovarajućim sudskim tijelom osoba koje su pod sumnjom da su počinile zločin genocida, ii) da preda podatke o nestalim, iii) da povrati nestala kulturna dobra, te iv) da plati odštetu za štetu prouzročenu navedenim kršenjem međunarodnog prava. Odnosi s ostalim zemljama Procesa stabilizacije i pridruživanja Makedonija BILATERALNI ODNOSI. Politički odnosi između RH i Makedonije razvijaju se vrlo dobro na svim razinama. U protekle tri godine ostvaren je niz bilateralnih posjeta najviših dužnosnika dviju zemalja. RH i Makedonija teže ostvarivanju što bolje suradnje sa susjedima, a posebno su zainteresirane za kvalitetnu suradnju u okviru euroatlantskih integracija. Obje države podupiru napore EU za stabilizaciju jugoistoka Europe. BILATERALNI UGOVORI. RH i Makedonija su potpisale 24 bilateralna ugovora (vidi Dodatak 1.). U skladu s obvezom iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, odlukom Vlade RH 2001. godine započeo je postupak pregovora za sklapanje Sporazuma o regionalnoj bilateralnoj suradnji RH i Republike Makedonije u okviru približavanja i pristupanja EU. Ovim Sporazumom bi se stvorile dodatne pretpostavke za unapređivanje suradnje u okviru individualnog približavanja i pristupanja EU. Od važnijih ugovora ističemo da su RH i Makedonija potpisale 1997. godine Ugovor o slobodnoj trgovini te 2001. godine i Ugovor o readmisiji. GOSPODARSKA SURADNJA. Suradnja u gospodarstvu je dobra, a robna razmjena zadnjih nekoliko godina iznosi oko 115 milijuna USD. U 2002. godini robna razmjena ima trend rasta i iznosila je 125 milijuna USD. RH i Makedonija potpisale su Ugovor o slobodnoj trgovini još 1997. godine i on se uz manje teškoće provodi. Kao i ostale zemlje zainteresirane za sudjelovanje na makedonskom tržištu, RH se zalaže za ukidanje monopola makedonske naftne kompanije OKTA-e i za slobodan ulazak, odnosno povratak naše naftne kompanije INA na makedonsko tržište (sukladno bilateralnom dogovoru, to bi se trebalo ostvariti od 1. siječnja 2004. godine). SURADNJA U MULTILATERALNIM TIJELIMA. RH podupire napore RM da se što prije pridruži europskim integracijama, a također je spremna surađivati s Albanijom i Makedonijom u pristupu NATO. U tom smislu je 2. svibnja 2003. godine potpisan "US-Adriatic charter". OTVORENA PITANJA. Otvorenih pitanja nema. Albanija BILATERALNI ODNOSI. RH i Albanija imaju dobre političke odnose te dobro surađuju na području europskih integracijskih procesa i regionalne suradnje. BILATERALNI UGOVORI. RH i Albanija potpisale su 23 bilateralna ugovora (vidi Dodatak 1.). U siječnju 2003. godine potpisale su Ugovor o readmisiji. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA 16 GOSPODARSKA SURADNJA. RH i Albanija žele, u svjetlu potpisanog Ugovora o slobodnoj trgovini (rujan 2002. godine), unaprijediti gospodarsku suradnju. U studenom 2002. godine dvije su zemlje liberalizirale vizni režim (uglavnom u svrhu olakšanja poslovnih kontakata), a 1. lipnja 2003. godine Vlada Republike Albanije ukinula je vize za putovanje državljana RH u Albaniju. To će doprinijeti lakšem protoku roba i usluga između dviju zemalja. Zajednički je interes obiju država izgradnja Jadransko – Jonske autoceste. SURADNJA U MULTILATERALNIM TIJELIMA. Dvije zemlje imaju intenzivne bilateralne kontakte na svim razinama. Također postoji želja za zajedničkim usklađivanja napora Albanije, Makedonije i Hrvatske oko pristupa NATO-u ("USAdriatic charter" potpisan 2. svibnja 2003. godine). OTVORENA PITANJA. Nema otvorenih pitanja. b) Suradnja u regionalnim organizacijama Kroz kontinuirani razvitak bilateralne i multilateralne regionalne suradnje Republika Hrvatska pridonosi jačanju dobrosusjedskih odnosa i općenito stvaranju pozitivnog ozračja za suradnju u širem okružju, s posebnim naglaskom na konkretnim programima u okviru kojih se ostvaruju važni politički, gospodarski, sigurnosni i ostali hrvatski interesi. Republika Hrvatska aktivna je sudionica Pakta za stabilnost JIE, te članica Srednjoeuropske inicijative i CEFTA-e, Jadransko-jonske inicijative, Inicijative za suradnju u Jugoistočnoj Europi, Riga inicijative i Kvadrilaterale RHMađarska- Italija-Slovenija. Republika Hrvatska aktivna je i u Procesu suradnje u Jugoistočnoj Europi, u okviru kojeg ima status promatrača. Republika Hrvatska članica je Radne zajednice Alpe-Jadran i Radne zajednice Podunavskih regija, Procesa suradnje u Podunavlju, Dunavske komisije i Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunav. Republika Hrvatska sudionica je NATO Inicijative za Jugoistočnu Europu i Obrambenog ministarskog procesa jugoistočne Europe. Hrvatske lokalne i regionalne vlasti, županije i teritorijalne jedinice, također sudjeluju u različitim oblicima međuregionalne i prekogranične suradnje, uključujući i Euroregije. Sudjelovanje RH u regionalnim inicijativama Kroz aktivno sudjelovanje u Paktu za stabilnost Jugoistočne Europe (PS), Republika Hrvatska se potvrđuje kao važan čimbenik stabilnosti Jugoistočne Europe. U razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2001. godine, Hrvatska je supredsjedala Radnim stolom o sigurnosti, te je od 11-13. lipnja 2001. godine u Zagrebu održan i tematski sastanak PS-a o sigurnosti. Od listopada 2002. godine Hrvatska je supredsjedala Radnim stolom za gospodarstvo PS-a. Hrvatska je također jedina zemlja regije koja predsjeda jednim od tri radna stola Pakta o stabilnosti – Radnim stolom o sigurnosti. Nadalje, sudjelovanjem u projektima PS-a, Republika Hrvatska ostvaruje svoj interes u različitim inicijativama PS-a, kao što su prekogranična suradnja, infrastruktura, trgovina i investicija, upravljanje migracijama i organizirani kriminal, kao i u ostalim područjima koja pridonose zajedničkom sprječavanju krijumčarenja, promicanju informacijskog društva, te provedbi projekata u okviru borbe protiv organiziranog kriminala i koordinacije infrastrukturnog razvitka. POGLAVLJE 27: ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA