Due to my long interesting in fantasy, sf, and somelike things, I've been for long time thinking about writting   something , so here we are....
Story : Medieval kind of hypothetic parallel world. After crashing with a comet , Planet Aeoth start to rise again ...The two twin girls will decide the destiny of the world!   Soon, old Lore of Magic skills will be discovered again! 
Here's just for now, short sample ..

 

THE CHRONICLES OF THE GOLDEN ERA       :  

 

    PART ONE :  THE AWAKENING

 

Chapter 1: Earthquake

 

Potresi su u zadnje vrijeme ponovo učestali. Udaljena grmljavina budila je stanovnike doline i više puta noću.

Doduše, veće štete još  nije bilo ,budući da skromne seoske kućice i nisu bile posebne visine, ali je onaj potmuo zvuk, na granici čujnosti, izazivao neki teški nemir u dubini duše i donosio nelagodu.

 

            "Jane,evo opet !". Starija žena laktom gurne supruga, nakon što je pao val prašine sa stropa. Ona ustade te zapali uljnu lampu i podveže maramu. "Već se jako bojim,ovako nije dobro...trebali bi pametniji ljudi nešto učiniti."

Pogleda Jana koji još nije bio potpuno budan. Jan, stariji muškarac već na granici poznog doba, i imao je razloga za dublji san. Jučer je bila proslava i otvoreno je za tu priliku bure starog i čuvanog vina. Bilo je puno ljudi, pekao se vol,a Jorik, seoski apotekar čak je napravio i mali vatromet. Ples i pjesma ! ..i sve bi bilo dobro da nije tih prokletih potresa. Kad se zemlja stresla, pjesme mladih djevojaka gubile su zvonkost, a vino je izgubilo svoju medenost. A sin mu se vratio! Dvije godine proveo je u  gradu na školi  i prvi stupanj je uspješno okončao. I to kod Harlicka , najcjenjenijem od svih mudraca i najboljim čarobnjakom u znanoj okolici. Da, njegov sin, njegova je glavna nada.Već je prije shvatio da je budućnost za njega negdje u znanju a ne u radu.Kad je došao prvi put na kratko vrijeme , prije godinu dana, pričao je o tome kako je cijela zemlja u stvari velika kugla koja lebdi u zraku ,spremao je napitke od raznih trava, kojima je mazao krave kad su bile bolesne, na krajevima sela postavio je neke stećke za zaštitu..Još ,bože daj sreće, dvije godine škole i onda bi trebao biti čarobnjak ove doline ,umjesto već odavno preminulog i gotovo zaboravljenog  Armina.

            "Jane, ustani,pa nema više spavanja." Regina,Janova žena, sada je protresla svog supruga."Ionako je još malo ostalo do redovnog uranka. Idem spremiti gorku kavu ." I Regina ,odšepa u kuhinju i usput prospajući još  par kletvi. Njena noga je pomalo otkazivala, ali i tu je joj je sin pomogao.Cijelu jednu noć stavljao je majci obloge od crvene repušine i pjevao bajalice.Bila je sigurna da joj je to u velikoj mjeri pomoglo da joj se noga skroz ne oduzme.....

 ....

 

 Chapter 2: Ellisa    

 

 

 

Zlatno svjetlo klizilo je poput nijeme ptice po drevnom kamenom zidu . Njegov odbljesk i nije probudio Ellisu , ona je već odavno budna mirno ležala u krevetu i razmišljala . O, kada bar danas ne bi bio taj Dan ! Danas nema igre sa dadiljom, a i sigurno će preskočiti i ručak . Elissa kimnu samoj sebi , da dosta bi toga bilo, otkada se sjeća , svaka tri mjeseca ponavlja se isto .Doduše prije je i bilo interesantno.. presijavajuća haljina koju je oblačila samo taj Dan upijajući se oko njene kože poput živog bića , čudna glazba koja je dopirala odnekud iz neodređenog pravca , pojanje monaha, čije su ritmičke bajalice izazivale ono neobično stanje drhtavosti tijela i oni čudni mirisi ... da, bilo je to onda interesantno , ali , zaključila je , prešlo je to sve u polako u monotoniju. Mrzovoljno se okrene na drugu stranu i zaključi , da sad je to već dosadno , sad više nisam dijete . Prije dva dana otrčala je uplakana dadilji bojeći se da će umrijeti...Dadilja joj je, kako god je najbolje znala, objasnila da je upravo u tijeku pretvorbe u pravu ženu !

    "Uskoro ćemo se rastati , a tako mi žao . Iako ću te viđati , nećemo moći više biti ovoliko skupa ... o bože , kako će mi nedostajati tvoj zvonki glas , nisam ni svjesna koliko sam te zavolila tijekom ovih godina ...tek sad ...."

    "Zašto bi se rastale , ako ću i imati nove dužnosti , pa što .. čim završim , pozvat ću te , pa ćemo opet moći igrati naše igre .. To ti mogu obećati !"

rekla bi Ellisa vidjevši neraspoloženu dadilju . Isprva je pomislila da je bolesna i da je to uzrok dadiljine zabrinutosti , no ubrzo je shvatila da to , na njoj nepojmljiv način, nije bolest , nego .....pa na taj način djevojčice postaju žene . Ali zašto bi dadilju to uznemiravalo , pa ionako je znala da će doći do toga , ako se to događa svakoj djevojčici kako je rekla ....

Elissa se okrene na drugu stranu u krevetu, ovaj put sa smiješkom , jer se sjetila prizora , kad je upitala , događa li se isto i dječacima . Dadilja je prasnula u tako zarazan smijeh da se Ellisa i sama počela smijati, ne shvaćajući što je to ustvari tako smiješno. 

Njena razmišljanja prekide oštro kucanje na vrata ! Zlatna ptica svjetla nestane ostavivši samo suzdržano hladno svjetlucanje zida. To je Zarna , voditeljica hrama ! Ellisin odmor je gotov ! ...

 

    Chapter 3: Kathia     

 

 

 

    "Djede ! gladna sam ! Poviče djevojčica . " Molim te samo malo da se sklonimo sa ove kiše !Kathia je bila sitna i mršava djevojčica , ogrnuta u otrcanu sivu tuniku , koja je već bila dobro smočena. Bilo joj je hladno i dosta tog izbjegavanja ljudi i naselja . Pa nisu ništa ukrali, nisu nikome naštetili , a djed uporno izbjegava putove i sklanja se čim vidi neku živu dušu! A zato jer njihov put treba biti tajna i moraju ostati što manje uočljivi . Ma krasno . Kathia je obožavala tajne , i ovo joj godilo ,činilo se da i sama sudjeluje u nečem velikom. Ali sad je dijete progovorilo. Već dugo putuju , gladna je i mokra. Ne , Kathia ne želi više igrati tu igru . Stari čovjek koji je bio s njom pogleda u nebo . Svuda olovno sivilo , kiša će padati još dugo . kako god bilo ne može mučiti Kathiu i sebe. Morat će se skloniti . ali starčevo srce je stezala neka tmurna zebnja . Primjetio je, Kathia postaje drugačija. Njen tempermant je sada hirovitiji i nema više one njene krotke poslušnosti. Kathia je stala zureći u njega . Smišljala je što učiniti da prekine ovo . da počne plakati ili još moliti djeda ...? Djed je privuče sebi i njih dvoje prigrljeni se okrenu putem juga .

    Stigli su do sela. Ljudi nije bilo vani, to je dobro, pomisli djed, ali koliko ih se od kiše sklonilo u krčmi ? Djed joj mahne da zastane i polako otškrinu stara ulazna drvena vrata . Iz krčme nije dopirala velika buka . Još nije bilo kasno i atmosfera je još bila poslijepodnevna . Unutra je bilo prostranije nego što bi se moglo zaključiti prema veličini kolibe izvana. Samo su uz pola od oko desetak stolova sjedili ljudi. Topli zrak iznutra zapuhne djeda poput slatkog melema gotovo ga ukočivši na mjestu. 

    " Ulazi stari već jednom !" poviče jedan čovjek mrke brade , nakon što se okrenu potraživši trag hladnoće . "Sve ćeš nam rashladiti !" . Djed se zanjiha . Ne sad, sad ga ne smije uhvatiti slabost ! Ali ova toplina sobe , bila je kao zadnji posticaj da mu ono malo snage nestane. Njegovo tijelo je bilo slabo i iscrpljeno  ..

On uđe unutra i mahnu Kathiji da ga slijedi . Bradati ustade . Djed zakorači unutra još uvijek držeći vrata otvorena za Kathiu i naglo se sruši .

    "Djede !!" vrisnu Kathia i potrči unutra. Poskliznu se i padne preko djeda, te se otkotrlja preko njega. Bradati se približi u čudu da pogleda što se sad događa . Djed podiže glavu, mičuči Kathiinu čizmu koja joj se svukla s noge.

Bradati prasnu u smijeh.Ostali su još gledali ne shvaćajući što se dogodilo. Polako se njih sve više pridružilo smijehu.

Smijeh bradatog pretvorio se u izrugivanje.Kathia je pogledala u djeda koji je polako pokušavao pridignuti. Onda pogleda bradatog i osjeti mučninu u želucu.

Iznenada soba potamni , i zrak se ispuni nekim teškim i tmurnim pritiskom . Glasovi izgubiše prvo visoke tonalitete, a zatim su postali gotovo prigušeni , kao da se zrak pretvarao u metalnu smjesu. Bradati još nije shvatio promjenu,  držeći u ruci spalu staru Kathyinu čizmu , dok su drugi ljudi utihnuli. Pojavilo se ono , veliko poput dvoipometarskog uspravljenog bika ,njuške spljoštene poput krokodilske .Njegove neljudke utonule crne oči na tren su bile uperene prema ljudima.Monstrum se zatim okrene prema bradatom i podiže svoju ruku. Umjesto kandži bilo je tamo nešto poput sječiva . Bradati je paraliziran stajao, ustiju zgrčenim u grimasu smrznutog smijeha. Nije se ni pomakao dok mu je ruka odsječena odletjela u stranu . Krv je šiknula iz otvorene grozne rane a monstrum zamahnu još jednom .......   

     

more to come soon ...