Tonči Gavranić 

 

| Home Page | English | Kontakt |  CAD servis | HSS | Reagiranja | Reagiranje(1) | Reagiranje(2) | |Reagiranje(3) | Reagiranje(4) |  

                     Pismo-reakcija (3)            

 

Tonči Gavranić dipl.ing.

5.ulica br.15/2, 20271 Blato

JMBG 2110959382309

Tel/Fax:020/851 081 iza 15,00 sati

GSM 0915147975

20271 Blato

Blato, 19. 10. 2001.godine

 

GLOBUS-nacionalni tjednik

 

n/r  uredništvu tjednika

 

Predmet: Reagiranje ratnog predsjednika SO Korčula ' 90-'93.god. na neistine izrečene u članku sa Nojkom Marinovićem "JNA je uoči napada....." objavljenom u GLOBUS-u br.567/19.10.2001.

 

Poštovano uredništvo,

Sukladno Zakonu o javnom informiranju molim Vas, da prema mogućnostima i uobičajenoj praksi GLOBUS-a, objavite reagiranje na neistine koje je izrekao general-bojnik Nojko Marinović. Ovo reagiranje upućujem da se istina o Dubrovniku može čuti i od aktera koji su bili angažirani na pomoći Dubrovniku, u obrani grada ali i Hrvatske. Pogotovo zato jer takvi nisu u mogućnosti imati prostor u medijima kao oni koji ga imaju i previše, najčešće za vlastitu pohvalu i promociju. U najvećem broju slučajeva, nezasluženo. Za sve navedene činjenice, mišljenja i ocijene prilažem preslike dokumenata-dokaze jer me dosadašnja praksa uvjerila da se od onog koji demantira traže dokazi dok se istovremeno "miljenicima medija" dopušta da prikažu i iznose svoja viđenja bez popratnih dokaza.

 Autor javne reakcije, Tonči Gavranić je bio predsjednik SO Korčula u periodu 1990-1993.godine te ratni zapovjednik pričuvnog sastava ZNG-Korčula, do pripojenja postrojbe u sastav HRM, 01.12.1991.godine.

Kao bivši presjednik SO Korčula reagiram na izjavu gosp. Nojka Marinovića da je sa 6 specijalaca i 15 vozila (odmah ga pitam tko je upravljao sa 15 vozila ako je bilo samo 6 specijalaca-možda na daljinsko upravljanje) upao u "kasarnu Korčula" i praktično oteo oružje a usputno oslobodio kasarnu iz ruku JNA.

Kao Hrvat-građanin RH reagiram na "duh članka" u kojem prevladava teza da je državni vrh prepustio Dubrovnik na milost i nemilost agresoru. Takovu duhu u prilog ide i nedavna HTV-emisija " Prkos je strujao gradom-Dubrovnik 10 godina poslije" u kojoj je gospodin Marinović bio akter.

 

Odgovor, istine radi, gospodinu  Nojku Marinoviću, general-bojniku:

 

-13/14.09.1991.godine, iz brodogradilišta Greben-Vela Luka, radnici i poslovodstvo poduzeća oduzimaju brod JRM i sa diverzantima iz HRM-a prebačen u Omiš-prvi brod u satavu HRM-a.

-13.09.1991.godine ustoličeno Zapovjedništvo pričuvnog sastava ZNG-Korčula u Blatu, preoteto oružje od JNA iz potkopa Ražnjić i Privala te je mobilizirana i naoružana samostalna bojna ZNG-Korčula.

-17.09.1991. općina daje Garanciju časnicima, dočasnicima i vojnicima Vojne pošte 6636-Korčula a sukladno pozivu koji je uputila Vlada RH-prilog preslik br.1.

-21.09.1991.godine postojbe samostalne bojne ZNG-Korčula preuzimaju objekte garnizona Korčula, izuzev zapovjedno-upravne zgrade koja su preuzeli 25.09.1991.

-25.09.1991.godine potpisan Sporazum između Općine Korčula i garnizona JNA-Korčula o primopredaji garnizona, objekata, opreme, oruđa i oružja na raspolaganje i upravljanje općini Korčula-prilog preslik br.2.

U 12,00 sati, putem Radio Splita, kapetan fregate JRM Cvetković iz Lastova postavio ultimatum da do 16,00 sati se sve vrati na prijašnje stanje ili će Korčula biti sravnjena sa zemljom.

Od tog datuma JNA je formalno-pravno, a ne samo politički, neprijateljska vojska na općini Korčula. Imamo mobilizirana 594 vojnika i 60 pričuvnih policajaca na 19 600 stanovnika općine. Sve troškove snosi sama općina Korčula. Prestoji nam osposobljavanje oštećenog topništva. Otvoreno pitam: Koliko je u tada Dubrovnik imao službeno mobiliziranih vojnika i policajaca? Da li je netko branio civilnoj i vojnoj vlasti Dubrovnika da postupi na isti način? Napominjem usputno: tek nakon pomorske bitke u Korčulanskom kanalu 16.11.1991.godine, kad smo porazili JRM i onesposobili i uništili pet brodova i prekinuli pomorsku blokadu srednjo-Dalmatinskog akvatorija, ministar obrane RH Gojko Šušak je priznao potrebu izvršene mobilizacije i refundirao sredstva općini Korčula. Gospodine Nojko Marinoviću, Vi ste tada još uvijek komandant u Trebinju, pukovnik JNA.

-26.09.1991. u jutarnjim satima podignut stijeg RH u vojarnama diljem Korčule

-27.09.1991. iskrcavaju se vojnici JRM na Privalu, otok je okružen sa tridesetak brodova JRM, pozivamo promatrače EU ("sladoledare" ) iz Dubrovnika da se uvjere da naše vojne objekte napada JRM ( dostavljamo im potpisani sporazum iz kojeg se vidi da je općina Korčula vlasnik objekata ) ali oni tek dolaze 29.09.'91. da bi mogli sa žaljenjem konstatirati činjenice. Pošto posjedujemo samo lako naoružanje, jer su topovi onesposobljeni, ne možemo se suprostaviti tolikoj armadi. Pozivamo u pomoć HRM ali objektivno nitko nam ne može pomoći. Tada je JRM sa Privale odnjela oko 800 podvodnih mina tipa SAG-1 i SAG-2, te oštetila vozni park Privale te objekte na Privali.

-07.10.1991. JRZ izveo avio raketiranje radio-centra Sv.Staž iznad Žrnova te brdo Vrbovica iznad Vele Luke.

-16.11.1991. samostalna bojna ZNG-Korčula napala je brodove JRM. Zauvijek smo otjerali JRM iz srednjo-Dalmatinskog akvatorija.

U vojarnu Korčula niste došli 26.09.'91 kako navodite u članku nego  30.09.1991.godine - tijekom noći - u dogovoru sa zapovjednikom postojbe samostalne bojne ZNG-Korčula, gosp.Zdravkom Žuvelom, a on je od predsjednika SO Korčula Tonči Gavranića - mene osobno - dobio ovlaštenje da se Dubrovniku, a ne Vama osobno, daje potrebna vojna sredstva i oprema. O tome može najbolje posvjedočiti revers sa datumom 30.09.'91 i Vašim imenom-prilog preslika br.3.

Dalje, laž je da ste upali sa specijalcima jer da je tako pokušano danas ne biste bili među živima. Osim, ako to nije Vaša poetska sloboda izražavanja i ako specijalcima ne nazivate "osobnu zaštitu" sa kojom ste došli na Korčulu.

Dalje, laž su navedena vozila, i to ni manje ni više nego 15 komada. Istina je da ste u vojarni Korčula dobili 5 kamiona napunjenih oružjem i streljivom koje ste Vi tražili i odabrali. Odabrano oružje je trajektom Mediteranske plovidbe Korčula – među tim oružjem je bili su tri ZIS-a 76mm i jedan minobacač 120mm – uredno prebačeno prema Dubrovniku.

Dalje, laž su helikopteri koji su doletjeli? Stvarno, dolijetanje helikoptera daje dramatičnost priči ali žalosno je što je to "izmišljena a ne stvarna priča".

Želio bih komentirati rečenicu: "Bio sam spreman darovati dušu Bogu a život Hrvatskoj". Pošto Vas rezervisti sa Korčule dobro poznaju još iz vremena "provođenja rezervi JNA" ali i iz vrijemena aktivne vojne službe, jedan od onih koji su Vas dočekali u vojarni-Korčula 30.09.'91. i koji je u ime Rez.ZNG-Korčula potpisao revers o datom oružju ( vidi prilog preslika br.3 ) imao je osobno sa Vama problema zbog blagdanskog jela za Božić 1972.godine, za vrijeme služenja vojnog roka na Pećinama u Šibeniku '72.godine.

Do 05.10.1991., kad je okupirano Slano, općina Korčula je u više navrata upućivala oružje za Dubrovnik, sa uredno potpisanim reversima da je oružje preuzeto jer smo imali organiziranu i civilnu i vojnu vlast. Tako je jednom prilikom došao i kasnije ubijeni, blagopokojni Sekretar obrane Dubrovnika gosp.Miljenko Bratoš              (  20.09.1991.godine ) te je u  Korčuli, od pričuvnog sastava ZNG-Korčula dobio oružje. Revers o preuzetom oružju, sa datumom 20.09.1991. osobno je potpisao ( vidi prilog preslik br.4 ).

 

Nabrajam najočitije primjere pomoći usmjerene Dubrovniku:

 

- Policijskoj Upravi Dubrovnik je u Inkobrodu Korčula predan oklopnjak MAJSAN, što je  izrađen u Inkobrodu. Primopredaja  je izvršena 27.08.1991.godine. Osobno je došao načelnik Policijske uprave Đuro Korda.

- Imenovanjem dr.Jure Burića povjerenikom za južnu Hrvatsku i njegovim dolaskom u općinu Korčula, dato je 200 cijevi za obranu Dubrovnika.

- Vojna oprema za 30-tak dubrovačkih studenata po zamolbi gosp. Hrvoja Kačića.

-02/03.10.1991.godine grupa od 35 aktivnih i pričuvnih policajaca, pod zapovjedništvom Stanka Šutala-zamjenika zapovjednika PS Korčula, otišla u Dubrovnik i odatle upućena u područje Gruda. Oni su otišli ili slobodnom voljom ili pod prisilom od strane načelnika PU Đure Korde ( vidi prilog preslik br.5 ).

 

Rezultat : ostavljeni na Grudama sa lakim naoružanjem i streljivom donesenim sa sobom, bez hrane i bilo kojeg suporta, na njima potpuno nepoznatom terenu. Kad su se vratili u Dubrovnik Vama su se javili u vili "Palme". Koliko ste bili svjesni u neozbiljnost takve Vaše akcije ( te da ste ih poslali da budu topovska hrana ) najbolje govori podatak da na Vašu zapovijed da mogu ostaviti oružje i vratiti se na Korčulu, nitko nije poslušao zapovijed i ostavio oružje, nitko nije sankcioniran što je odbio Vašu zapovijed a bilanca te akcije je slijedeća:

1.      Petorica aktivnih i pričuvnih policajaca su zarobljena i odvedena na mučenja u četničke kazamate u Trebinju, Bileći i ostala mučilišta hrvatskih bojovnika.

2.      Jedan pričuvni policajac teško ranjen, prebačen u trebinjsku bolnicu a odatle u VMA-Beograd. 27.11.'91 zajedno sa Kikašem razmjenjen za Aksentijevića.

3.      Pričuvni policajac Želimir Žanetić nestao, vodio se kao nestali te po oslobađanju Slanog na dubrovačkoj patologiji identificirano je tijelo iz vreće u crkvici u Slanom kao Želimir Žanetić.

4.      Ministar unutarnjih poslova umirovio Stanka Šutala-zamjenika zapovjednika PS Korčula, zbog nezakonitog postupanja. Postrekači te akcije iz Dubrovnika nisu sankcionirani ( vidi prilog preslike br. 6, 7 i 8 ).

Ta zapovjed nije izdata zapovjedniku PS Korčula gosp. Mladenu Gojunu ( inače Dubrovčaninu ) nego zamjeniku zapovjednika te zapovjednik nije smio biti upoznat. I to ide u prilog tvrdnji o neorganiziranom djelovanju PU Dubrovačke, sa načelnikom Đurom Kordom na čelu. Tome u prilog navodim da je nedugo potom ministar unutarnjh poslova smijenio Đuru Kordu i imenovao Josipa Kukuljana, iz Rijeke, za načelnika policije, koji je uspio zavesti reda u Policijsku upravu-Dubrovnik ( vidi prilog preslike br. 9, 10,11, 14  i 15 ).

Komentirao bih isticanje razumjevanja zapovjednika Ante Marinova, koji Vam je odobrio da se vratite u Dubrovnik tj. nije striktno primjenio zapovijed iz Zagreba da budete u zapovjednom mjestu Metković . Ante Marinov je oficir koji je do sredine kolovoza '91.godine bio na čelu nelojalne Teritorijalne obrane operativne zone Split, koji je na zahtjev Štaba TO-Korčula i predsjednika općine Korčula odbio izdati "formalnu zapovijed" o vraćanju oružja općinskoj Teritorijalnoj obrani, koja je dokazala lojalnost vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga republike Hrvatske, predsjedniku Republike ( vidi prilog preslike br.12 točka 4. i preslike br.13 točka 1a ). On je oficir, koji je dopustio da se u lipnju 1991.godine u Štabu TO operativne zone Split zapovjedniku TO općine Korčula Marku Mujanu postavi pitanje je li spreman sa posebnom jedinicom TO izvesti napad na zgradu sjedišta OO HDZ-Korčula????

 

A sada neke činjenice vezano za "duh članka" da je državni vrh prepustio Dubrovnik agresoru tj. da Zagreb nije adekvatno brinuo i pomogao Dubrovniku. Iznjet ću jedan segment od razgovora sa predsjednikom Tuđmanom a vezano za temu - Dubrovnik ( napomena: zbog neslaganja sa politikom HDZ-a i presjednika Tuđmana, 30.04.1994.godine ispisao sam se HDZ-a ). Dakle, ovim ne branim tadašnju HDZ-ovsku vlast i predsjednika Tuđmana nego branim istinu.

06.10.1991-nedjelja-9,00 sati. Predsjednik SO Korčula Tonči Gavranić u Osnovnoj školi Čara razgovara sa obiteljima trojice policajaca, koji su otišli prema Dubrovniku, jer ni obitelji ne znaju gdje se oni nalaze. Tijekom razgovora, negdje između 9,30 i 10,30 sati stigao je poziv Centra za obavještavanje da se predsjednik Gavranić javi u Centar jer je putem Centra zvao predsjednik Tuđman.  Predsjednik SO Korčula Tonči Gavranić ih moli da jave da će za pola sata biti u Korčuli i neka Centru ostave broj telefona da se može javiti predsjedniku Tuđmanu.

06.10.1991-nedjelja-11,30 sati. U uredu predsjednika SO Korčula, putem Centra za obavještavanje, uspostavljena je telefonska linija sa predsjednikom Tuđmanom. Tijek razgovora slijedi:

predsjednik Tuđman-uobičajeni konvencionalni dio razgovora ( pozdrav, pitanje kako ste i slično )-: " Ovdje sa mnom je premijer Gregurić i razmatramo mogućnosti kako bi pomogli obrani Dubrovnika. Imamo obavjesti iz Dubrovnika da im općina Korčula ne hoće pružiti pomoć, pa radi toga zovem. Dubrovnik traži da im se dostavi ~1500 cijevi, sa Korčule, od 3000 koliko ih imate. Znate da je obrana Dubrovnika izuzetno važno pitanje a pogotovo što uskoro idemo u Brisel i ako ne budemo mogli obraniti Dubrovnik kako možemo očekivati međunarodno priznanje Hrvatske, tijekom budućih pregovora? Molim, odnosno zahtjevam, da im pomognete u svakom pogledu.

predsjednik SO Kočula Gavranić-uobičajeni konvencionalni dio razgovora ( pozdrav, pitanje kako ste i slično )-: " Predsjedniče, od ministra obrane Luke Bebića dobio sam zapovjed da od ~3000 cijevi, koliko mi na Korčuli od preotimanja od JNA-13.09.1991.godine -navodno imamo, polovinu odnosno 1500 cijevi uputimo Dubrovniku. Ti podaci su netočni podaci, mi smo dosad Dubrovniku uputili i vojnu i civilnu, reverse istih ću Vam putem Centra za obavještavanje uputiti. Inače, predsjedniče, odgovorni ljudi iz Dubrovnika, da bi pokrili sebe, optužuju druge, ovaj put Korčulane. Pitajte ih koliko su napravili, kao naprimjer od onoga što ste im u kolovozu na skupštini grada Dubrovnika sugerirali? Ti isti sada optužuju druge, ni civilni ni vojni život u Dubrovniku ne funkcionira te oni za to optužuju druge umjesto da se organiziraju i ozbiljno rade poslove za koje su zaduženi.

predsjednik Tuđman- " Molim Vas, još jednom učinite sve da pomognete Dubrovniku. I mi ćemo se angažirati i uputiti im pomoć ali i Vi u susjedstvu napravite sve što možete. Što Vi smatrate potrebnim da se napravi u Dubrovniku?

predsjednik SO Kočula Gavranić- " Predsjedniče, mi ćemo nastaviti pomagati Dubrovniku u opremi i materijalnim sredstvima, angažirali smo ljudstvo na Pelješcu i još ćemo se više angažirati na Pelješcu, koji pripada općini Dubrovnik, ali nek se i u Dubrovniku provede mobilizacija jer smo mi na općini Korčula napravili mobilizaciju i uključili 5% ukupnog stanovništva. Tako može i treba Dubrovnik.

Što se tiče pitanja " Što smatram potrebnim da se napravi u Dubrovniku?", iako sam dijabetičar, nisam bio u vojsci, civil sam po vokaciji, smatram da u Dubrovniku treba uvesti vojnu upravu u upravljanju gradom.

Ja ću Vam odmah po završetku razgovora uputiti dokaze o pomoći Dubrovniku, ali samo još jedan podatak: općini Dubrovnik odnosno bolnici smo poslali 10 boca tehničkog plina-kisika i sada nam ne vraćaju prazne boce a mi drugih nemamo i ne možemo ponovo poslat novu pošiljku.

Nakon još par konvencionalnih rečenica, razgovor je završen.

Kao dokaz ovom razgovoru mogu reći da je taj dan, 06.10.1991. održan zajednički sastanak Predsjedništva i Izvršnog vijeća SO Korčula na kojem su bili i saborski zastupnici sa područja općine Korčula te je pod točkom Ad.2. stavak 1. o tom zahtjevu predsjednika RH i predsjednika Vlade RH donesen Zaključak koji se nalazi u prilogu preslika br. 11, točka Ad.2. stavak 1. kojeg u prilogu šaljem.

Očito je predsjednik Tuđman i Vlada RH želio da svi, i mi u susjedstvu i Zagreb, pomognu opkoljenom Dubrovniku.

Slijedeće činjenice mogu potvrditi zauzetost Vlade i predsjednika, kao i općine Korčula, za pomoć Dubrovniku:

  1. 18.10.1991.godine putnička brodica TAMARIS Mediteranske plovidbe Korčula probija pomorsku blokadu Dubrovnika i premda je JRM pucala po brodici, Dubrovniku je dopremljena humanitarna pomoć. Nakon toga je još dvaput to ponovljeno.
  2. 24.10.1991.godine u Omišu održan sastanak potpredsjednika Vlade dr.Mate Granića sa predsjednicima dalmatinskih općina sa glavnom temom: Koliko koja općina u Dalmaciji može uputiti pomoći Dubrovniku. Uključen i zapovjednik HRM admiral Sveto Letica i zapovjednik vojnog područja Mate Viduka.
  3. Vlada RH upućuje u Dubrovnik trojicu ministara, Davorina Rudolfa, Ivicu Cifrića i Petra Kristu, da pomognu funkcioniranju vlasti u Dubrovniku te da neposredno kontaktiraju Zagreb.

4.      Imenovanje dr.Jure Burića povjerenikom za južnu Hrvatsku i njegov obilazak općine Korčula kojom prilikom je dobio 200 cijevi.

5.      Dva konvoja brodova "LIBERTAS", prvi početkom studenog na kojem su bili formalni predsjednik SFR Jugoslavije Stipe Mesić, današnji predsjednik, premijer Gregurić i još puno visokih dužnosnika vlasti iz Zagreba.

6.      Vojna oprema za 30-tak dubrovačkih studenata po zamolbi Hrvoja Kačića.

 

U prilogu ovom pismu dostavljam šestnaest relevantnih dokumenata-dokaza za gore navedene činjenice. Od Vas, general-bojniče Nojko Marinoviću tražim samo jedan dokaz koji bi, ne dokazao nego bio indikacija da ono što ste izjavili u GLOBUS-u  nije notorna laž.

Na kraju, pošto  sam inzulin-ovisan dijabetičar već 20 godina, razumijem Vaše zdrastvene tegobe i iskreno želim da ih imate što manje. Želio sam da, ovo pismo-reagiranje, bude sa što manje osobnih konotacija pa ako su mi se dogodile primite unaprijed moju ispriku. Ali, Nojko Marinoviću, Vi ste već u više navrata, kao i ovaj put u GLOBUS-u, iznjeli neistine na račun općine Korčula i Korčulana općenito. Dubrovčani će se sjetiti humanitarne pomoći u najtežim momentima koju su pružali Korčulani. Osobno su mi u više navrata iskazivali zahvalnost.

Ovo pismo-reagiranje, sa prilogom-preslika dokumenata, dostavljam i Vama osobno. Volio bih , ako Vam zdrastvena situacija dopušta, da pročitate i date svoj komentar. Posebito na revers o datom oružju, sa datumom 30.09.'91. i Vašim imenom na tom reversu. Ujedno iskazujem najbolje želje da Vas zdravlje posluži.

Molim uredništvo GLOBUS-a da, istine radi, na adekvatan način učini dostupnim čitateljima ovo pismo-reagiranje.

 

Sa poštovanjem,

Predsjednik SO Korčula 1990-1993.godine         

                   dipl.ing. Tonči Gavranić

 

  

P.S. Ovo pismo Vam šaljem putem kopjuterskog faxa, te iz tog razloga nije potpisano. Iz istog razloga nisam u mogućnosti poslati prilog-preslike br.1 do 16. Njih, zajedno sa pismom, danas šaljem putem pošte.

Prilozi preslike br :

  1. Općina Korčula-GARANCIJA, od 17.09.1991.
  2. Sporazum o primopredaji, od 25.09.1991.
  3. REVERS izdatih sredstava, od 30.09.'91.
  4. REVERS izdatih sredstava, od 20.09.'91.
  5. INFORMACIJA vezano za događaje u PS Korčula, od 04.10.1991.
  6. ZAKLJUČAK SO Korčula, od 08.10.1991.
  7. Hitna poruka KRIZNOM ŠTABU OPĆINE DUBROVNIK, od 10.10.1991.
  8. Pismo ministru gosp. Ivanu Vekiću, od 07.10.1991.
  9. ZAKLJUČAK Predsjedništva SO Korčula, od 07.07.1991.
  10. ZAKLJUČAK SO Korčula o stanju u PS Korčula , od 08.07.1991.
  11. ZAKLJUČCI Predsjedništva SO Korčula, od 06.10.1991.
  12. ZAKLJUČAK Predsjedništva SO Korčula, od 02.07.1991.
  13. ZAKLJUČAK Predsjedništva SO Korčula, od 04.07.1991.
  14. ZAKLJUČAK Predsjedništva SO Korčula, od 05.07.1991.
  15. ZAKLJUČAK Predsjedništva SO Korčula, od 05.07.1991.
  16. REVERS, Šipan 04.06.1992.

  

^ back to the top ^

^Return to the Home Page^