Konačno je došao i taj dan kada su se moji i Matijini planovi poklopili te pružili nam mogućnost da odemo na Japetić. Nakon par poruka dogovor je pao da krenemo od Inine zgrade u Zagrebu oko 18:30. Nakon što me mama (nemam vozački) dovezla s teleskopom do Zagreba, pretovarili smo svu silnu opremu u Matijin Passat. Krenuli smo bez žurbe (to treba shvatiti dosta relativno jer je Matija u jednom trenutku vozili 160km/h) i nakon nešto više od sat vremena stigli smo na Japetić. Put smo pogodili iz prve i nije bilo većih problema osim što je cesta malo grbava u zadnjoj dionici.
Kada smo došli počeli smo raspakiravati opremu. Betsy sam (200/1200 dob) smjestio ispod drveta jer sam pročitao da se tako može spriječiti nakupljanje vlage. To se kasnije pokazalo pametnim jer je Betsy ostala suha sve dok je nisam premjestio na čistinu.

Matija je počeo slagati Celestron 250. Nakon namještanja libele na montaži počeo je montirati tubus. Otišao sam do auta po dalekozor i čuo psovku, udarac i zvuk kotrljanja! Matiji je tubus pao s montaže i otkotrljao se koji metar. Prišao sam mjestu zločina i gledao blijedog Matiju i cijev kako leži kraj auta. Matija se trznuo i podigao cijev, opsovao Kineze i ponovno je namontirao. Sa strahom smo pogledali u tubus i na svu sreću otkrili da je optika ostala netaknuta. Tubus je na par mjesta dobio dublje ogrebotine ali osim ponosa ništa nije stradalo.

Matija se bacio na namiještanje polarscopea i kolimaciju teleskopa, a ja sam pogledao prema zenitu i vidio Deneb točno iznad. Mliječna staza je bila lako uočljiva s velikim brojem rupa, procjepa i zvijezdanih oblaka. “Predivno!”, pomislio sam i uzeo UHC filter koji sam naslonio na oko i pogledao prema Denebu u nadi da ću vidjeti Svjevernu Ameriku. Kratak pogled je pokazao maglicu s oblikom banane, tik do Deneba. Iznenađen i oduševljen, odmah sam izvukao Betsy ispod drveta i ubacio 32mm Plossl s UHC filterom u fokuser. Nakon izoštravanja i usmjeravanja teleskopa prema maglici, otrkio sam predivnu plavkastu maglu koja je stvarno podsjećala na Sjevernu Ameriku. Meksički zaljev se lijepo isticao skroz do Floride, a na mjestu Velikih jezera uočio sam otvoreni skup. Na sjeveru rub maglice je bio ravan i nije baš podsjećao svojim oblikom na sjevernu obalu Kanade. Toliko o zemljopisu. Nakon promatranja Sjeverne Amerike počeo sam skicirati galaksiju Andromedu, a Matija je svoj trud uložio u traženje M52 i M103. Nakon što ih je našao i snimio nekoliko fotki odustao je jer nije bio zadovoljan rezultatima.

Tada mu na um pada ideja da snimi M81 i M82 ali te galaksije su upravo bile zalazile iza šume i na nakon kraće, zbunjujuće potrage (teško je skakutati po nebu kada se pola zvijezda nevidi) našli smo ih. Vidjele su se tik iznad drveća i zaključili smo da od njihova fotkanja neće biti ništa. Vratio sam se skiciranju M31 i kada sam završio, bacio sam samo kratak pogled na M27. Maglica je bila toliko svijetla da je palila oći, a UHC je podigao kontrast u nebesa. Pozvao sam Matiju da je pogleda i ostao je očaran. Zamolio me da naciljam M27 i da je proba fotografirati. Teleskop je bio u prilično nezgodnom položaju i doći do finderscopa je tražilo gipkost kakvu ni joga majstori nemaju. Nakon par minuta u bolno neudobnom položaju, Matija je ipak odlučio zarotirati cijev i postaviti finderscope u prirodniji položaj. Nakon tog poteza pogodio sam M27 iz prve i snimanje je moglo početi.

Za vrijeme snjimanja M27, divio sam se gledajući golim okom Mliječnu stazu, Velikom Medvjeda nikada tako svijetlog nisam vidio i pogled na M13, koji se vidio skrenutim pogledom kao mala mrljica, bio je fatastičan osjećaj. U zviježđu Trokut zbunila me jedna mag 6 zvijezda za koju sam na trenutak pomislio da je galaksija M33.
Za vrijeme snimanja postalo mi je dosadno i odlučio sam iskoristiti dobar pogled na južno nebo. Bacio sam se u potragu za galaksijom NGC253, koju sam ulovio iz prvog pokušaja. Poslije M31 i M33 ovo je definitivno najveća galaksija koju sam imao priliku vidjeti. Protezala se kroz trećinu vidnog polja 15mm okulara. Nije bila nešto osobito svijetla kako je mnogi opisuju. Dok sam bio u zanosu, skakutao ssam tim područjem i ulovio NGC288, NGC246, NGC247.

Otprilike u to vrijeme, Matija je uzeo dalekozor i oduševljen viknuo: "Pogledaj Andromedu!" Usmjerio sam teleskop i zaista, Andromeda se vidjela fenomenalno, čak je i NGC206 bio lako uočljiv. Vidjevši da je Andromeda predivna, spustio sam pogled do M33 i bez problema direktnim pogledom uočio 2 spiralna kraka i nazreo treći. Oduševljen sputio sam pogled još niže, prema M45, i bez znatnih problema sam uočio da se zvijezda Merope nalazi u vrhu maglice oblikovane kao kapljiva vode. Pogled prema desno otrkio je Orion kako se polako diže nad horizontom. Obojica smo usmjerili pogled na M42. Matija prvo dalekozorom, a kada je završio slikanje i teleskopom. Oduševljeni pogledom na M42, za koju su bile potrebne sunčane naočala koliko je bila svijetla, Matija je snimio jednu foktu i stao oduševljeno vikati kako je fotka super ispala. Nekako u to doba, iz šume je došla i mačka koja se ubrzo uvukla ispod tubusa mog teleskopa, pa Matiji u auto. Uskoro joj je postao zanimljiv i moj crtaći pribor pa je počela gristi i navlačiti pernicu. Par uzvika “šic” otjeralo ju je na par minuta ali vratila se ubrzo opet. Vratio sam se do teleskopa i nastavio gledati M42 koja je, polako se dižući, postajala sve svijetlija i detaljnija.

Negdje oko dva sata i petnaest minuta ujutro, zaključili smo da je vrijeme da krenemo. Spremili smo opremu i oko 2:30 krenuli smo prema Zagrebu. Zbog nepoznavanja terena i mraka promašili smo cestu koja nas je malo dužim putem dovela do autoputa. Kada smo se popeli na autoput, krenuli smo doma zadovoljni postignutim i viđenim.

 

Vedran Vrhovac

VEDRAN VRHOVAC©

2006.-2007.