Grobnu tišinu oko nas prekidali smo sami pričajući sve dok nam pažnju nije privukao mehaničku zvuk. Utišali smo se i naslonili uha na montažu - ništa. Okrenuli smo se prema autu, a u njemu je treperila žaruljica. Odmah smo pomislili da je akumulator krepao jer je auto očito cijelo vrijeme bio u kontaktu. Probao ga je upaliti, ali nije išlo. Matija je sjeo u auto, izbacio iz mjenjač iz brzine, a ja sam dobio zadatak da guram auto. Tonu i pol teškog Passata uspio sam pogurati nakon čega ga je Matija probao zapaliti, ali bez uspjeha. Onda me jeza prošla, i to gadna. Matija je otišao po akumulator od montaže i probao je pomoću njega pokrenuti auto, ali bez uspjeha. Nakon dva neuspjeha odlučio je nazvati tatu da pita za savjet, a ja sam mirno stajao i gledao okolo. Pobojao sam se da će mi šuma postati dom dok nas netko ne nađe. Nakon što je dobio par savjeta opet smo probali pokrenuti auto guranjem. Opet sam ja gurao auto, ali ovaj put je bilo problema jer smo došli do blage uzbrdice. Nakon što sam nekako pogurao i došao do početka velike nizbrdice pustio sam auto i gledao kako Matija odlazi s njime u mrak. Jedini izvor svijetla je bila baterija koju je imao u ustima (umjesto svjetala od auta). Gledao sam tih pet sekundi ukopan na mjestu kad je tišinu proparao zvuk diesel motora. Taj traktorski zvuk mi se najedanput učinio posebno dragim. Urlali smo kao dvije budale od veselja.
Matija je provozao auto da napuni akumulator, a ja sam se vratio promatranjima.

Snimka M42 s M43 i još par NGC-ova.

Već je bilo prešlo 23:00 i Lav se visoko digao. Pogledao sam u smjeru M95 i M96. Nakon što sam vidio M95 i hrpu galaksija oko nje, prešao sam na Berenikinu kosu i potražio M98. Pohvalio sam se Matiji da su mi ostala još samo dva Messierova objekta - M68 i M83. Lutajući tako morem galaksija došao sam do M81 i M82. Obje galaksije bile su predivne, a detalji u M82 su me očarali, morao sam je skicirati. Poslije skiciranja lutao sam po repu od Velikog Medvjeda dok se nisam spustio do M51 koja je pokazala jasnu spiralnu strukturu. Pozvao sam Matiju da pogleda galaksiju i on je također odmah zamijetio spiralu. Dok je bio u blizini, prešli smo na M101 koja je pokazala izdanke spiralnih krakova koje je i Matija bez problema uočio (čak i lakše nego ja). Nastavio sam promatrati a Matija se vratio svojim teleskopima. Uskoro je Matija zatražio pomoć oko pronalaženja M81 i M82. Dok sam namještao teleskop čuo sam neki šuštavi zvuk. Pogledao sam i nešto bijelo kako ide prema nama. U strahu sam viknuo iz svog glasa: "Marš!“ Nakon toga bjeli objekt se smirio i zaustavio kraj rubnjaka parkirališta. Matija se nasmijao jer je odmah skužio o čemu se radi - bijeloj najlonskoj vrečici - dok sam se ja isprepadao na smrt i nije mi bilo do smijeha. Nakon te napete i po život opasne situacije vratio sam se teleskopu da bi skicirao M51. Nakon dovršetka skice pogurnuo sam teleskop do Djevice i pogledao Markarianov lanac. Na prostoru od jednog stupnja prebrojao sam čak 9 galaksija. Prizor je bio zanimljiv, fascinantan. Toliko svjetova u jednom vidnom polju. Kakav je tek negdje pogled iz M87 na te galaksije? Pogledao sam malo južnije od Djevice te sam uočio da se zviježđe Gavrana pojavilo nad šumom. U par kratkih poteza usmjerio sam teleskop prema M104 koja je jasno pokazala svoje "klobučarske" atribute. Šteta što je bila tako nisko. Vratio sam se uskoro do Lava i pogledao M65, M66 i NGC3628. Dok su to kod mene većinom tek svijetle pjegice odavde su se vidjele puno bolje i pokazivale su svoju strukturu. Dok sam ih gledao na pamet mi je pala galaksija M64. Brzo sam usmjerio teleskop i ugledao je u okularu. Crno oko ispod jezgre se vidjelo jasno kao na slikama. Tad sam primijetio i sjajnu narančastu zvijezdu. Upitao sam Matiju: “Zar je Jupiter već izašao?" Kratak pogled u okular pokazao je da se radi o Arkturu. Bilo me malo sram što sam fulao, ali ovdje su sve zvijezde par puta sjajnije nego kod mene doma. Arktur me odmah podsjetio na M3 kojeg sam bez problema našao jer se naime - vidio golim okom. M3 je sa svojim zvijezdicama bio i posljednji objekt te noći jer je Matija dovršio fotografiranje M81 i M82. Polako smo se spremili i krenuli doma puni dojmova, punih gaća (od straha) i sjećanja na predivne prizore.

Trojac galaksija M81,M82 i NGC3077 čine uvijek zanimljiv prizor.

 

Vedran Vrhovac

VEDRAN VRHOVAC©

2006.-2007.