PROMATRANJE 194

Jučer sam konačno dobio priliku da uživam u lipanjskom nebu. Izašao sam van u 23.20 i primjetio crno nebo pokriveno zvijezdama i pokojim oblakom. Škorpion se vidio odlično, crveni Antares je tinjao nad južnim horizontom. Ushićen, izvukao sam teleskop i krenuo u promatranje.

Nakon što mi se oko na mrak priviknulo, primjetio sam tanke oblake kako prolaze. Dolazili su iz smjera sjevera i kretali se prema jugu. Pobojao sam se da će opet upropastiti promatranje ali moji strahovi se nisu ostvarili jer 20 min kasnije njih više nije bilo.

Prvi objekt koji sam krenuo promatrati je bio M4 kraj Antaresa. Našao sam ga gotovo odmah ali pogled na njega nije bio nešto. Vidjela se okugla mrlja s prečkom okružena tucetom zvijezdica. Pozadina neba je bila veoma sjajna i rušila je kontrast. Odlučio sam sreću okušati u Zmijonoscu. Krenuo sam u potragu za M10 i M12. Njihov pronalazak je bio lagan. Prvi na red je došao M12. Skup, sjajan, pun svjetlucavih zvjezdica ali bez guste, sjajne i nerazlučene jezgre. Njegov elipsasti oblik je bio uočljiv. Nakon kraćeg promatranja prebacio sam povećanje na 200x i skicirao ga. Dok sam ga skicirao još je par oblaka prešlo preko neba i sakrilo najtamnije zvjezdice. Posljedica je toga da skicom nisam zadovoljan.

Njegov susjed, M10 je poprilično sličan. Elipsasti skup, bez sjajne i nerazlučene jezgre, pun zvijezdica. Njega sam također skicirao i skica je bolja nego skica M12 ali to još nije to.

Kada sam završio s skiciranjem i podigao glavu od papira, primjetio sam Mliječni put i poznatu mrljicu na mjestu M8. Istog trena sam usmjerio teleskop prema njoj i ugledao poznati skup zvijezda u tamnoj maglici. Kada sam prišarafio UHC filter na Hyperiona pogled se popravio, maglica je postala veća i izražajnija, dimenzija oko 20’x20’. Crna pruga prašine koja dijeli maglicu je bila izražena i vidjela se bez problema. Na mjestu maglice Pješćani Sat se vidjela svijetla pjega. Pomaknuo sam teleskop malo više i ugledao M20 Trifid. Predivna maglica, mada tamna. Vidjela se kao okrugla mrlja s tri tamne pruge koje su se susretale kraj dvosturke zvijezde. Teško je opisati pojavu ove maglice, mene je podsjetila na tulipan ili ružu s tri latice. Dimenzije sam procjenio na 6’x6’. Obližnji skup M21 parao je nebo sa svojim zvjezdicama. Kakav trio!!!

Malo ispod M8 pogledao sam tamni kuglasti skup NGC6544. Nakon muke oko pronalaženja ugledao sam tamnu okruglu mrlju koja se jedva nazirala direktnim pogledom. Neimpresioniran, nastavio sam dalje svoje surfanje po južnom nebu.
Na red je došao opet Zmijonosac. Usmjerio sam teleskop prema M9 i pogledao. M9 me razočarao, vidjele su se tek tri ili četiri zvjezidice oko svjetle ali mutne mrlje. Prebacio sam povećanje na 200x i skicirao ga.

U blizini sam pogledao NGC6356. Iznenadilo me koliko je ovaj skup sličan sjajnošću i dimenzijama M9. Kao da su blizanci. NGC6356 nije pokazivao nikakve znakove granulacije ili pojedinih zvijezda. Ništa, idemo dalje.

Nakon provjere u finderu i laganog pomaka, došao sam do NGC6342, oko stupanj južnije od M9. Ovaj kuglasti skup se vidio tek kao malena, tamna i okrugla mrlja.
Pogurao sam teleskop per stupnjeva prema istoku dok nisam stigao kraj još jednog kuglastog skupa – NGC6440. Prvo što sam vidio je bio pravac od tri zvijezde. Pri sjevernom kraju tog pravca smjestila se tamna ali uočljiva mrljica. Skup nije pokazivao nikakve detalje te sam odlučio produžiti dalje.

Sljedeći objekt na redu je bila maglica M17. S UHC filterom bila je veoma sjajna. Tijelo “labuda” se protegnulo oko 8’ u dužinu i 2’ u širinu. Glava labuda je također bila lako vidljiva ali ne i sjajna. Pri dnu vrata se nalazila tamna mrlja koje je presijecala “tijelo albuda”. Oko 5’ istočno nalazio se još jedan odvojeni ali tamniji oblačak, jedva vidljiv odvojak maglice. Otvoreni skup koji se nalazi sjeverno od maglice samo je pojačavao ljepotu ovog predivnog objekta. Uh, da mi je veći teleskop.

Kad sam već bio blizu skuknuo sam do M16. Otvoreni skup se vidio bez problema ali maglica je bila i više nego suptilna. Neočekivano loš pogled potjerao me do M24. Ljudi moji, M24 gledan kroz Hyperion je nešto neopisivo. Zvijezde oštre od ruba do ruba. Nekakav me osjećaj prostornosti obuzeo i na trenutak mi se učinilo da ću dobiti svemirsku bolest dok sam gledao taj oblak zvijezda.

Zadnji objekt na jelovniku ove večeri je bila maglica M27. Kada sam je pogledao bez filtera vidjela se odlično. Ubacivši UHC filter, kontrast je skočio u nebesa. Nebo je bilo crno a maglica je pržila oči svojim zelenkasti sjajem. Zurio sam u nju i slinio neko vrijeme. Tada sam pogledao na sat i vidio da je već 1:00. Morao sam u krevet jer me sutra (danas) čekaju nove obaveze.