PROMATRANJE 195

Na vrh smo došli nakon sat i nešto sitno vožnje. Prvo što smo pogledali je bio spomenik. Nije bio osvijetljen nego je prekriven aluminijskim pločama koje su veoma reflektivne i odbijale su svijetlo zalazećeg Sunca. Kako nam je laknulo.
Po dolasku, svatko je počeo tražiti svoju poziciju za teleskop ili dalekozor. Betsy sam smjetio tik ispod nadstrešnice odakle se odlično vidjelo prema jugu. Matija se također blizu smjestio ali nije išao pod nadstrešnicu jer mu je trebalo čisto nebo prema Sjevernjači. Todor je svoje dalekozore i ležaljku smjestio na sredinu popločene terase.

Matija je slagao opremu dok smo Todor i ja pričali o dalekozorima. Još je bio dan i vidjela se Venera, Jupiter i par svijetlijih zvijezda. Usmjerio sam 20x80 Oberwerka (koji je bio montiran na stalku) prema Jupiteru. Auuuu, aberacijo kromatska! Jupiter se vidio kao disk s četiri zvijezdice oko sebe i plavim prstenom. Pogled je bio lijep ali šteta za kromatizam. Okrenuo sam dalekozor prema Veneri da provjerim jeli vidljiva faza. Ništa, ovdje je kromatska aberacija obojala Veneru u plavo.

Mrak se već polako spuštao i Todor i ja smo počeli tražiti kuglaste skupove. Pronašli smo M13, M3, M4, M12. Sve su to bile tamne mrlje, ništa posebno. Kada se mrak još više spustio, oko 22:00, ulovio sam M27 i M104 u Oberwerku te pokazao Todoru. Negdje u to vrijeme promatrali smo prolazak ISS-a koji je u maksimumu dosegao sjaj Siriusa. Narančasta boja je bila očita.

Oko 22:30 već je bio pristojan mrak. Mlječna staza parala je istočno nebo. Kakav divan pogled je bio na nju. Izgledala je kao da je složena od oblaka ispresijecanih tamnim prugama i rupama. Todor se tada zainteresirao za M8 i M20. Našao sam ih u Oberwerku i pogled je bio fantastičan. Obje maglice i obližnji M21 stali su isto vidno polje i bile su jasne kao dan. Mliječna staza u pozadini je pokazivala strukturu kakvu je nemoguće vidjeti u teleskopu. Dok smo bili u blizini pogledali smo M23, M25, M24, M17, M16, M11, M22, M28, M62. Svi su se objekti iznenađujuće dobro vidjeli.

Matija je u međuvremenu složio svoju pilu i usmjerio je prema M51 koju je pokazao Todoru. Prije početka fotografiranja Celestrona smo usmjerili prema M13, M104, M4. U fokuser smo smjestili Hyperiona. Todor kada je ugledao M13 nije mogao vjerovati, Matija je u M104 vidio prugu, a ja sam se divio M4 – meni najdražem kuglastom skupu. Matija je tada naciljao M63 i bacio se na fotografiranje. Todor i ja preselili smo se do Betsy i pogledali M8 kroz Hyperiona i UHC filter. Uuuuuuuu – bio je komentar Todora, te je nastavio – Sad ću je zapamtiti i usporediti kasnije s tvojom skicom.

Poslije M8 na red je došao M20 gdje su se jasno vidjele tri pukotine u maglici. M17 je ostavio Todora šokiranog. Nakon svih iznenađenja, M16 je podbacio i jedva je nešto maglice pokazao. Kada se Todor izdovoljio, ja sam krenuo skicirati a on zujati dalekozorom. Prvo sam skicirao M4 pa M8, onda M20. Kada sam vidio da se M7 vidi golim okom odlučio sam skicirati i njega zajedno s M6.

Dok sam sve to skicirao, Todoru je isteklo vrijeme. Morao je doma oko ponoći jer je sutradan imao sastanak. Šteta.

Kako je Todor otišao tako se i vrijeme pokvarilo. Oblaci koji su cijelo vrijeme s zapada prijetili sada su došli iznad nas i sakrili Matiji M63. Već je bio malo nabrijan jer je krivo u kontroler ukucao vrijeme ekspozicije. Slučajno je snimio ekspoziciju od 8 minuta umjesto 4.

Dolaskom oblaka odlučio se prebaciti na Jupiter mada je seeing bio šugav u najmanju ruku. Kada je probao upaliti kameru otkrio je da je baterija prazna. Tko je bio kriv – sestra. Na kraju je usmjerio teleskop prema M17 i počeo nju snimati. Još jedino taj dio neba nije bio prekriven oblacima.

U međuvremenu ja sam skicirao M26, pogledao par tamnijih Messiera uz horizont (M54, M69, M70), pokušao vidjeti Barnardovu galaksiju (bez uspjeha). Oblaci koji su bili zaprijetili sada su se u potpunosti razmaknuli. Uzeo sam stolac i sjeo na sred parkirališta te dalekozorom malo zujao po Mliječnoj stazi. Sjeverna Amerika se jasno vidjela. Meksički zaljev, Kanada, Meksiko, sve je bilo na mjestu. Vidjela se i odvjena maglica koja se smjestila sjeverno (ili lijevo gledano u dalekozoru) od Sjeverne Amerika. Tada sam se sjetio jednog fenomenalnog objekta – Veil Nebula. Brzo sam usmjerio Betsy, prebacio na 32mm SuperPlossl i ubacio UHC filter. Maglica se odlično vidjela kao niz šupljikavih oblaka koji se protežu u polukrug. Teško je opisati te oblake, izgledali su kao rastopljeni sir.

To je ujedno bio i zadnji objekt koji sam pogledao kroz teleskop te večeri. Još sam malo škicao M31 preko krova odmarališta. Kasnije sam skicirao zviježđe Lire da vidim kasnije doma kolika je granična magnituda. Pridružio sam se Matiji koji je i dalje fotkao sve bolje i bolje fotke M17. Tada sam uočio i dva satelita u formaciji kako prolaze kroz zviježđe Jarca.

Oko 3:00 su već naznake zore bile očite. Matija je završio s fotkanjem M17 i odlučili smo probati jedan fotografski trik koji očito nije uspio. Plan je bio da se mi slikamo s blicem i da fotić nastavi snimati dalje noćno nebo. Trik je bio da mi moramo brzo pobjeći kada blic zasvijetli. Stali smo jedan kraj drugog i čekali da fotić opali. U jednom trenutku mrak je proparalo snažno plavo svijetlo koje me ukočilo na jednu sekundu. Tek sam tada skužio da je to blic i pobjegao sam sa strane. Ljudi, ne pokušavajte se slikati blicem dok imate oči na mrak priviknute. Fora s fotkom je ujedno bila i poslijednja. Spremili smo stvari i krenuli kući.

Moram pohvaliti Todora jer kada god je nešto vidio kroz dalekozor i teleskop bio je pun entuzijazma.