Datum: 29.09.2007.

Trajanje: 19:45 - 20:30

Granična magnituda u zenitu: 5.00 (približno)

Prozirost: 3/7

Stabilnost atmosfere: 2/5

Instrumenti:

GSO 300/1500 Dobson

Večeras sam provozao teleskop prvi put pod zvijezdama. Nažalost, Mjesec i oblaci onemogućili su tjeranje teleskopa do granica tako sam promatrao kratko i u vrijeme sumraka.

Nakon sastavljanja teleskopa koje je potrajalo 5 min, ubacio sam 32mm RKE u fokuser. Okrenuo sam teleskop i naciljao prvi objekt koji je bilo ulična lampa udaljena cca 150m. Morao sam namjestiti finderscope!

Kada je finderscope bio namješten okrenuo sam teleskop prema M15. Pozadina neba je još bila plava pa se nije najbolje vidjeo. Nakon isprobavanja Hyperiona 17mm (88x), ubacio sam "old faithful" Hyperion 10.5mm (143x) i divio se sjajnoj, gotovo točkastoj jezgri iz koje su izvirali lanci zvijezda. Vidjelo se barem 20-30 jasnih zvijezda. Sam skup je zauzeo 1/5 vidnog polja, možda i više, govorim napamet. Nakon što je Marko pogledao M15 okrenuli smo Tristača na M27. Moram napomenuti da sam primjetio vibracije pri fokusiranju koje traju 1-2 sec. Ništa što smeta previše ali sam već zaboravio kako je to jer 8" F6 se gotovo ne trese. Kada smo u okularu pogledali M27 na 143x s UHC-om nismo baš pali na dupe od viđenog, vjerojatno zbog loših uvjeta, ali je u okularu bio lijep prizor. Središnja prečka u M27 se jasno razdvojila na dva trokuta koji su jedan drugome okrenuli šiljaste vrhove. Iz središnje prečke svjetla, okomito na obje strane se širila ovalna tamna koprena svjetla. Sljedeća meta je bila M31 ali ona se nalazila u oblaku obasjanom mjesečinom i kontrast je bio pušiona. Pogledao sam prema zapadu i vidio sam da je Herkul još visoko. Izmaknuo sam teleskop ispod strehe i naciljao M13 (moram napomenuti da je novi 8x50 finder mrak). M13 se nalazio u nekakvom tankom oblaku, također obasjanim ali ne mjesečinom nego light pollutionom. Nije baš bio impresivan, zvijezde su se vidjele ali je pozadina bila narančasta. Čini se da ću dobar pogled na M13 čekati do sljedećeg proljeća. Poslije M13 na red je došla M57. M57 je poprimila fotografske detalje. Nije se vidjela boja, možda malo blago zelenkaste ali prsten se odlično vidio i unutrašnjost je bila svijetla. Dok je u 8" bilo potrebno uložiti malo truda da bi se vidjela svijetla unutrašnjost, ona je ovdje bila očita, na 143x bez UHC-a. Fotografski!!!

Isprobao sam teleskop i na dvije dvostruke zvijezde - Almachu i Eti Persei. Almach je bio divna kombinacija nekako svijetlo-zlatnožute primarne i blijedoplave sekundarne. Seeing je bio katastrofa jer se Almach nalazio nisko a teleskop je bio neohlađen. Bilo je trenutaka kada su se diskovi skoro doticali ali u 80% vremena se mogao vidjeti crni prostor među njima. Eta Persei se više svidjela Franku. On je zvijezdu opisao kao kombinaciju narančaste i plavičaste s čime se ja slažem. Oko Almacha se nismo složili jer je njemu primarna bila samo žuta. Kako se nebo sad već dovoljno smračilo, a Mjesec je tek počeo provirivati iznad drveća, okrenuo sam teleskop prema M11. Na 143x skup se protegnuo preko 1/3 vidnog polja, zvijezde su se jasno vidjele i bilo ih je pravo čudo. Skup je izgledao kao plan grada, vidjeli su se blokovi zvijezda odvojeni prazninama. Usamljena narančasta zvijezda u sredini se jasno isticala. Ovaj prizor je čak i moju majku impresionirao koja je došla baciti pogled. Poslije M11 opet smo se vratili na M15 ali ovaj put sam ubacio 6mm SPL (250x). Muka je gledati kroz njega ali ono što sam vidio je fenomenalno. Gusta, sjajan bijela jezgra bila je okružena rojem zvijezda i razlika u sjaju među tim zvijezdama je bila očita. Prije sam samo viđao 10-15 zvijezdi podjednakog sjaja. Među tim zvijezdama nazirao se nerazlučen sjaj tamnijih zvijezda. Lanci zvijezda su poprilimi novu dimenzije jer su bili jasno vidljivi, kao na fotografijama. Skup je zauzeo oko polovice vidnog polja, možda i više, govorim napamet. Za usporedbu naciljao sam M2 koji na 250x nije pokazao toliko osobnosti kao M15. Bio je tek bijela granulasta sfera s pojedinim zvijezdama na rubu. Vjerojatno su ga oblaci ubili. Zadnji objekt večeri je bio Mjesec. Na 88x i 143x vidio se kao - Mjesec. Pun rupa, sjene uz terminator, isto ono što se viđa svakih 28 dana. Slika je bila toliko svijetla da smo ostali zaslijepljeni po par sekundi kada bi odmaknuli oko od okulara. Nakon Mjeseca proglasili smo fajrunt. Sad treba dočekati pravu, tamnu noć. Moram napomenuti da imam veliki problem - premalen stolac. Morat ću nešto sklepati jer gledanje u polučučnju nije zdravo za koljena i leđa.

Vedran Vrhovac

VEDRAN VRHOVAC©

2006.-2007.