Teleskop, zajedno s opremom, utovario sam u auto oko 15 do 7 i krenuo na put. Sunce, koje je sada već bilo nisko nad zapadu, obojalo je nebo pastelno žutim i narančastim bojama. Za slikare, to bio bio prelijep prizor ali ne i za nas. Kada nebo u doba zalaska Sunca ima takvu boju onda pouzdano možete računati na tanku naoblaku.
Vozeći se autoputom i slušajući koncert Eurythmics-a na radiju, svako malo sam bacao pogled na istok i zapad u nadi da ću vidjeti znakove poboljšanja. Nije ih bilo. Zapad je sada već bio jantarne boje a istočni horizont je bio sivo-plavi. Iz tog sivo-plavog zida isticali su se samo obasjani vrhovi oblaka u daljini.
Na cilj, Petrovu goru, došao sam oko 15 do 9. Čim sam izašao iz auta pogledao sam iznad sebe i vidio kumulus kako se raspada. To je ujedno bio i poslijednji oblak koji sam vidio tu večer. Čuda se ipak događaju.
Matija je već bio tamo, tj njegov auto, ali ne i on. Par minuta sam proveo tako sam dok se nije pojavio. Iskoristio je priliku da fotografira spomenik. Nakon premještanja auta na drugi dio parkirališta, gdje uvijek promatramo, počelo je raspremanje. Moj ''Tristač'' bio je spreman za akciju nakon 15 minuta. Tristača sam, nakon kolimiranja, ostavio da se ohladi.
Dok je Matija slagao svoj teleskop uzeo sam njegov dvogled, legao na asflat, i bacio se na promatranje neba. Iznad glave sam ulovio M81 i M82. Obje galaksije su se vidjele kao malene mrljice u vidnom polju ispunjenom zvijezdama. Nakon toga sam pogled usmjerio prema M3. Nije ličio na ništa posebno, samo sjajna okrugla mrlja. Polako sam pomicao pogled i spustio se do M104. Galaksiju nisam uspio jasno vidjeti u dvogledu ali nešto je bilo tamo. Tako je, nakon ugodnih 15 min na hladnom asfaltu, završilo moje skeniranje neba.
Matija je u međuvremenu sastavio svoj teleskop ili bolje reći teleskope. Nije znao što bi fotkao pa sam mu predložio da proba M104. Nakon male gnjavaže oko pronalaženja galaksije i sjajne zvijezde za praćenje Matija je počeo snimati. Kako se već poprilično smračilo, otišao sam do svog Tristača i bacio se na promatranje.
Prvi objekt večeri je bio komet C/2007 W1 Boattini. Uspio sam ga pronaći u dvogledu i u finderu. Očekivao sam previše od njega jer pogled u okularu je bio razočaravajući. Vidjela se velika, okrugla, tamna mrlja, oko 6' u promjeru. Nije bilo nikakvog repa, sjajne jezgre ili sličnih sitnica koje čovjeka vesele kad gleda komet. Umjesto toga, po središtu kometa se pružala samo tamna pruga. Komet sam skicirao i odlučio se prabaciti na drugu metu večeri – 3C273. 3C273 je kvazar s prividnim sjajem od + 13 magnituda i izgleda kao obična zvijezdica, zvijezdica udaljena 2.4 milijarde svjetlosnih godina. Nešto je večeras bilo pošlo po zlu. Nisam uspio vidjeti 3C273 mada sam uočio zvijezdu magnitude + 14.2 nedaleko od njega. Par puta, na trenutke, učinilo mi se da vidim sitnu zvijezdicu na poziciji gdje se nalazi kvazar. Ponovno sam se razočarao jer sam stvarno očekivao da će biti laka meta. Razloge nevidljivosti ne znam, možda je trenutno aktivnost kvazara manja pa se smanjio njegov sjaj ili je atmosfera bila preturbulentna. Kako god bilo da bilo, krenuo sam na sljedeći objekt – M101.
Kada sam usmjerio teleskop prema M101 i pogledao u okular ostao sam PAF! Sjajna siva mrlja iz koje su izvirali spiralni krakovi! Nevjerojatno! Nažalost, povećanje od 143x pokazalo se prevelikim za M101 pa sam se prebacio na 88x što se pokazalo – premalim. Odlučio sam napraviti iznimku te sam odšarafio prsten na svom 10.5mm Hyperionu. Nakon uklananja prstena okular je opet imao svoju nativnu fokalnu duljinu 13mm a to je povećanje od 115x na mom teleskopu. To se povećanje pokazalo najboljim i sljedećih sat vremena sam posvetio galaksiji. Detaljno sam je promatrao i na kraju skicirao. Ovo promatranje pokazalo je zapravo koliko je teleskop od 300mm snažan. Nakon M101, dok sam već bio zagrijan za spiralne strukture, prebacio sam se na M51. E ljudi moji, to je neopisivo. Galaksija je bila sjajna, velika a spiralna struktura predivna. Imam osjećaj da se pet puta bolje vidjela nego u siječnju ove godine. Matija se također oduševio.
Vrijeme leti kada se zabavljaš – kaže uzrečica koje je istinita. Već je bilo 15 do 12 a tek sam dva objekta promatrao. Zato sam se prebacio na M13, tek toliko da vidim što može teleskop. Umjesto cca 60 zvijezda koje vidim od doma, M13 se pretvorio u roj, nakupinu, grupu, ne znam kako to opisati, od oko 120 diskretnih zvijezdica i barem još 200 koje su činile zamuljanu pozadinu vidljivu skrenutim pogledom. Nema fotografije koja to može dočarati. Tako sjajne, tako sitne, tako nježne zvijezdice poredane u lance, nizove i petlje ispunile su 2/3 vidno polja 10.5mm Hyperiona na 143x. Fantastično!!!
Poslije guštanja na M13 prebacio sam se na M100 i okolne galaksije. U samo 20 minuta, na malom prostoru površine od 2 kvadratna stupnja našao sam 7 galaksija, što svjetlijih, što tamnijih. Obožavam galaksije, posebno spiralne.
Već je bilo 20 minuta iza ponoći kada se u daljini čuo auto. Uskoro se zvuk počeo približavati a šumu su proparali snopovi svijetla. Iz tame je izronio policijski auto i zaslijepio nas svojom svjetlošću. Policajac je prišao, zaustavio auto i otvorio prozor te stao ispitivati što radimo. Objasnuli smo mu da smo astronomi amateri i da jedan slika a drugi gleda. Ponudio sam mu da pogleda kroz teleskop na što je pristao. Usmjerio sam teleskop na M13 ali gospodin policajac je tek nakon drugog pokušaja uspio nešto vidjeti. Odlučio sam mu zato pokazati nešto što svi vole – Saturn. Kada je pogledao u okular pitao je: ''Ovaj oval, to je Saturn?''
Nakon mog potvrdnog odgovora odmaknuo se od teleskopa i sjeo u auto. Rekao nam je da sutra dolazi predsjednik položiti vijence i da zato provjeravaju okolicu. Upozorio nas je i na to da će uskoro doći specijalci. Nakon toga je otišao.
