Promatranje u Veleševcu

Mjesto promatranja obilježile su žabe i komarci. Naime, nalazili smo se između dva kanala i cijelo vrijeme smo slušali žabe kako krekeću. Komarci se nisu glasali, ali su nam konstantnim ugrizima davali do znanja da su tu. Kada se dovoljno smračilo Matija se bacio na snimanje maglice NGC 7000, a ja na proučavanje neba novim dalekozorom 25x100. Bacio sam pogled u smjeru zviježđa Labud gdje je Mliječna staza bogata otvorenim skupovima, maglicama i zvijezdama. Kroz ovako veliki dalekozor lako su se mogle uočiti mnogobrojne draži. Tako sam uspio vidjeti otvoreni skup M29, planetarnu maglicu M27 i skup zvijezda Collinder 399 – Vješalica (Coathanger). Spuštajući se po Mliječnoj stazi došao sam do M11 u Štitu, M16, M17 i M24 u Strijelcu i M4 u Škorpionu. Divota je koristiti ovakav dalekozor pod relativno tamnim nebom. Uskoro sam sjeo za 300 mm i bacio se na ''ozbiljno'' promatranje. Pogledao sam kuglasti skup M4 koji je više ličio na neki gusti otvoreni skup. Prečka okružena rojem zvijezda, tako bi se skup mogao najjednostavnije opisati. Susjedni NGC 6144 nije pokazivao nikakve detalje. Malo sjevernije našao se M80, koji je imao pravu formu kuglastog skupa. Sjajna i mutna jezgra bila je okružena granuliranom sferom. Iz nje su se isticale tek pojedine zvijezde na južnom dijelu skupa. Kada sam napumpao povećanje na 286x uspio sam vidjeti 18 pojedinih zvijezda koje su iskakale iz velikog, sjajnog skupa. Poslije kuglastih skupova prebacio sam se na maglice. M20 je jasno pokazala zašto se zove ''Trifid''. U njoj je sve trostruko – središnja zvijezda koja je okružena s tri dijela maglice. Malo sjevernije vidio se još jedan odvojeni dio maglice. Bio je okrugao s sjajnom zvijezdom u sredini. Pomaknuo sam teleskop do otvorenog skupa M21. Iznenadila me u njemu jedna pojava: potkova sastavljena od tamnih zvijezda. Cijeli skup se sastoji od nekih 60 zvijezda. Ponovno sam se prebacio na kuglaste skupove – M22. Na 143x skup je veliki eliptični roj zvijezda. Pumpanjem povećanja na 286x razbio se u roj od preko stotinjak zvijezda. Tada sam nešto neobično primjetio u skupu – dvije regije siromašne zvijezdama, gotovo kraj same jezgre. Jedna regija se nalazila sjeverozapadno, a druga istočno od jezgre. Obje su bile duguljaste i izrazito su se zasijecale u skup. Podigao sam teleskop malo prema sjeveru i bacio pogled na M17. Tijelo maglice, tj labud, super se vidjelo, na zapadnom rubu je bilo ispresijecano s tamnim prugama. Istočno od tijela labuda sam uočio i tamnu koprenu koja je ličila na grčko slovo ''omega''. Sada mi je konačno jasno zašto ju je W. Herschel tak nazvao. Kada sam već bio u susjedstvu otišao sam i do M16. Otvoreni skup kraj maglice se jasno vidio, 20 zvijezda bilo je poredano u obliku slova ''L.'' Istočno od skupa se protezala slabašna maglica koja je na južnom dijelu, kraj dvije najistočnije zvijezde u skupu, imala tamnu regiju. Kasnijom provjerom fotografija otkrio sam da se to mjesto poklapa s slonovskim surlama. M16 je bio zadnji objekt u prvoj turi s teleskopom. Spustio sam se s nasipa gdje je Matija snimao fotke. Otkrio je da ako malo ručno vodi montažu da su slike mnogo kvalitetnije. Nisam mu htio smetati pa sam uzeo mrcinu od dalekozora i bacio se na promatranje. Dvooko čudovište sam usmjerio prema Dvostrukom skupu koji se upravo digao nad sjeveroistočni horizont. Teško je naći riječi za opisati viđeno. Dvije grude zvijezda plutale su na moru pozadinskih zvijezda. Nešto predivno za vidjeti, prava uživancija. Pogled sam tada pomaknuo malo istočnije, prema Andromedi. Galaksija je bila nisko i nije se baš osobito dobro vidjela. S obzirom na uvjete promatranja, sve sam joj oprostio. Naime, tada se već pokazao glavni problem ove lokacije za promatranje – vlaga. Matija je već gunđao kako su mu objektiv i teleskop za vođenje mokri preko svake granice. Teleskop je obrisao krpom, a objektiv je osušio na veoma inovativan način – klimom u autu. Ja sam se tada vratio promatranju da iskoristim period dok je dalekozor suh. Pogledao sam ovaj put u smjeru NGC 7000 i mogu reći da je nešto bilo tamo. Neću tvrditi da sam vidio maglicu, ali nečega je bilo. Bez stativa je teško promatrati jer dalekozor ima 6 kg i 25x povećanje, dvaput veće od preporučenog za promatranje iz ruke. Malo sam se vrtio Labudom i onda sam naletio na maglicu Veil. Njen istočni dio, onaj tanki luk svijetla, jasno se vidio u dalekozoru. To me oduševilo jer količina objekata i njihov tip, koji su dustupni ovom dalekozoru, je jednostavno fantastična. Dalekozor se tada već smočio i ostavio sam ga u autu da se osuši. Vratio sam se za nasip na teleskop i krenuo sam u lov na NGC 6888 – maglicu Cresent. Prošle godine sam je jasno vidio kroz Vidov 10'' Dobson s Lumicon UHC filterom. Odlučio sam 300 mm isprobati na njoj sa svojim, Baader UHC-s, filterom. Bez problema sam našao tri zvijezde koje skrivaju maglicu, ali od nje ni traga. Na 143x ona se nije vidjela. Smanjio sam na 89x i uspio sam vidjeti neku maglicu oko tih zvijezda, ali kako se optika počela vlažiti tako sam zanemario to viđenje. Kasnije sam provjerio slike i shvatio sam da sam vidio maglicu. Sljedeća na redu je bila M8 koja me uvijek iznova uspije oduševiti. Kombinacija otvorenog skupa i maglice jednostavno me oduševe, a tamne pruge koje odvajaju dijelove maglice samo su šećer na kraju. M8 mi je definitivno najdraža maglica, draža i od, s pravom opjevane, Orionove maglice. Nakon toga bacio sam pogled na M27, a vidio ga je i Matija koji se pridružio u promatranju. Kada je Matija vidio maglicu rekao je da izgleda kao na fotografijama, samo joj boje fali. Ne postoji kompliment koji vlasnik teleskopa više cijeni nego jedan ovakav. Probao sam pogledati Jupiter, ali slika je bila užas. Razlog: krupne kapi vode na primarnom ogledalu. To je bilo to od teleskopa za ovu večer. Izdržao je do 01:30. Spustio sam dolje s Matijom i odlučio se malo igrati s Canonom 400D koji je ležao sa strane. Matija je predložio da pišem sa svijetlom. Nakon prve fotke i rezultata, ideja mi se svidjela pa sam sljedećih 10 minuta mahao s lampicom po mraku. Nakon igranja usmjerio sam fotić prema nebu da snimim sve veći broj satelita i meteora. Prva ekspozicija od 10 minuta je propala jer sam zaboravio skinuti poklopac objektiva. Matija se samo gromoglasno nasmijao, s pravom. Druga ekspozicija je pogodila rupu kada se ništa nije događalo. Šteta.