Messier 16 (NGC 6611) je otvoreni skup umotan u difuznu maglicu IC 4703 poznatu pod nazivom Maglica Orao . Otvoreni skup je otkrio Philippe Loys de Chéseaux 1745. godine, a maglicu Charles Messier 1764. godine. Messier je skup opisao kao grupu zvjezda umotanih u slabašnu maglicu. Zanimljivo je da William Herschel nije vidio maglicu te ona zbog toga nije dio NGC kataloga.

Messier 16 se nalazi na udaljenost od 7,000 ly od nas. On je jedan od najdominantnijih objekata u Strijelčevom kraku Mliječne staze.

U maglici se sada odvija proces formiranja zvijezda. Proces formiranja se odvija uz tzv slonovske surle, stupce prašine koji zaklanjuju svijetlo pozadinsko svijetlo. Snažno zračenje mladih zvjezda pobuđuje okolni plin i prašinu zbog čega on svijetli. Maglica se prostire na području od 70x55 ly.

Istraživanja pomoću svemirskog teleskopa Chandra u rentgenskom spektru pokazala su da vruća područja, vezana uz malde zvijezde, se ne poklapaju s stupcima prašine. Čini se da je vrhunac formacije zvjezda se dogodio prije milijun godina. Danas u stupcima prašine nastaju zvjezde slične Suncu.

Zvjezdano jato je staro tek 5.5 milijuna godina i još se stvara. Zbog tako male starosti jata, još su vidljive veoma vruće zvjezde spektralnog tipa O6. Najsjanija od tih zvjezda ima prividni sjaj od +8.24 magnitude što na toj udaljenosti odgovara sjaju 20,000 puta većem od Sunca. Messier 16 je jedan od najsjajnijih otvorenih skupa s ukupnim sjajem koji je 165,000 puta veći od Sunčeva Otvoreni skup se proteže na nebu 7' ili oko 14 ly u stvarnosti.

Messier 16 je lako naći, koristeći zvjezde u zviježđu Štit. Dvogled će pokazati skup kao mutnu mrlju na mjestu otvorenog skupa. Teleskop s 100 mm u promjeru pokazat će oko 20 zvijezda i naznake maglice. U 200 mm teleskopu vidljiv je otvoreni skup i najsjajniji dijelovi maglice. Veći teleskopi, oko 300 mm u promjeru, pokazat će veoma tamnu maglicu u kojoj se mogu nazrijeti stupove prašine. Korištenje filtera poput UHC ili OIII je preporučljivo.