Maglica Bućica poznata pod imenima Messier 27, M27 ili NGC 6853 je planetarna maglica u zviježđu Lisica. Maglicu je otkrio Charles Messier 12. srpnja 1764. godine. Opisao ju je kao ovalnu maglicu bez zvijezda.

M27 je oblak plina koji je ispustila umiruća zvijezda masom slična Suncu. Maglica vjerojatno ima za planetarne maglice karakterističan oblik prstena koji je nama nevidljiv. Razlog tome je se iz naše perspektive vidi ekvatorijalna ravnina maglice. Maglica se od nas nalazi na udaljenosti između 490 i 3,500 ly. Trenutno je prihvaćena udaljenost od 1,360 ly. Maglica ima prividne dimenzije od 8' u dužini i 5.6' u širini. Na toj udaljenosti to odgovara stvarnim dimnezija od 3'x2' ly.

Starost maglice M27 procijenjena je na 3,000 do 4,000 godina s gornjom granicom od 14,600 godina. Brzina širenja plina je 31 km/s. Prema brzini širenja plina starost maglice izračunata je na oko 10,700 godina.

Središnja zvijezda M27 je bijeli patuljak s prividnim sjajem od +13.5 magnituda. Temperatura bijelog patuljka je 85,000 K, njegova masa je 0.56 masi Sunca. Radijus bijelog patuljka je 3 puta veći od radijusa Zemlje. U usporedbi s ostalim bijelim patuljcima koji imaju radijus sličan Zemlji, radijus ovog bijelog patuljka je velik.

Prividni sjaj maglice je +7.5 magnituda. Stvaran sjaj maglice je oko 150 puta veći od sjaja Sunca. Većina svijetlosti je emitirana u samo jednoj spektralnoj liniji s valnom duljinom od 500.7 nm. Spektralna linija od 500.7 nm je izražena kod svih planetarnih maglica.

M27 je moguće uočiti u dvogledu veličine 10x50 pa nadalje. Unatoč velikom prividnom sjaju, maglica je mala pa je potrebno više povećanja da bi se uočili detalji. U teleskopima se bez problema može uočiti središnje tijelo maglice u obliku pojedene jabuke. U većem teleskopu može se uočiti vanjska ovojnica maglice. Kroz 200 mm teleskop s UHC filterom maglica izgleda kao na fotografijama kraće eksponaže.