Messier 31 (NGC 224) ili poznatija pod nazivom Galaksija Andromeda je spiralna galaksija udaljena 2.5 milijuna ly od nas i nalazi se u zviježđu Andromeda. M31 je nama najbliža spiralna galaksija ne računajući našu galaksiju Mliječni put.

M31 je prvi opisao perzijski astronom 'Abd Al-Rahman Al kao maleni oblak. Prvo teleskopsko promatranje ovog objekta izvršio je Simon Marius 1612. godine.

Prva fotografija Andromede snimljena je 1887. godine i na njoj su se lako vidjeli spiralni krakovi. U to vrijeme još uvijek se vjerovalo da je Andromeda dio naše galaksije. Zbog otkrivene spiralne strukture, smatralo se da je Andromeda sunčev sustav u nastanku, a satelitske galaksije da su planeti.

Heber Curtis je 1917. godine na fotografskim snimkama Andromeda pronašao nekoliko nova. U prosjeku su bile 10 magnituda tamnije od nova u našoj galaksiji. Na osnovu toga je procijenio udaljenost Andromede na 500,000 ly. Postao je i tvorac teorije da je Andromeda "otočni svemir" sličan našem Mliječnom putu. Nisu se svi astronomi slagali s tom teorijom i ona je izazvala mnoge nesuglasice u narednim godina.

Edwin Hubble je 1925. godine riješio sve nesuglasice vezane uz prirodu Andromede. Koristeći novi teleskop s zrcalom od 2.5 metra u promjeru, otkrio je cefeide u Andromedi. Kako se već od prije znalo da je stvarni sjaj cefeida vezan uz njihov period promjene sjaja, bilo je lako izračunati udaljenost do Andromede. Njegove procjene stavile su Andromedu 700,000 ly od nas.

Andromeda je od nas udaljena, prema novim mjerenjima, 2.5 milijuna godina svjetlosti. Ta udaljenost je dobive na osnovu preciznog mjerenja perioda promjene sjaj u cefeida. Ostale tehnike smještaju Andromedu na udaljenosti od 2.5 - 2.6 milijuna godina svjetlosti. Priješanje procjene dimenzija Andromede su iznosile 70,000 do 120,000 ly ali su nova promatranja otkrila nove dijelove zvjezdanog diska i udvostručile stare procjene. Prema njima, u svom najširem dijelu Andromeda se proteže 220,000 ly.

Broj zvijezda u Andromedi je znatno veći nego u našoj galaksiji. Rezultat toga je dvostruko veći ukupan sjaj cijele galaksije od našeg Mliječnog puta. Treba napomenuti da je brzina stvaranja zvijezda u našoj galaksiji višestruko veća nego u Andromedi. U budućnosti, broj zvijezda u Andromedi i Mliječnom putu će biti podjednak.
Struktura Andromede je detaljno proučavana. Androemda je klasificirana kao SA(s)b galaksija. Promatranja iz projekta 2MASS otrkila su da središnje izbočenje ima kockasti oblik ukazujući na mogučnost postojanja prečke. Andromeda je prema nama nagnuta 77° (gdje bi 90° bio pogled s strane). Analize presjeka Andromede otkrile su uvijanje galaksije u obliku slova "S". Uzrok tome su vjerojatno sudari s satelitskim galaksijama. Spiralni krakovi Andromede su veoma uvinuti ali i šire razmješteni nego u Mliječnom putu. Prosječan razmak između krakova je 13,000 ly i mogu se pratiti do udaljenosti od 1,600 ly od jezgre.

U vanjskim djelovima Andromede se nalazi 460 kuglastih skupova. Najsjajniji od njih, nazvan Mayall II, najsjajniji je kuglasti skup u Lokalnom jatu galaksija. Mayall II je premasivan za kuglasti skup i posjeduje nekoliko generacija zvijezda. Smatra se da je Mayall II ostatak jezgre eliptične galaksije.

U satelitske galaksije Andromede spadaju Messier 32 i Messier 110. Nešto dalje nalaze se još dvije satelitske galaksije, NGC147 i NGC185. Postoji mogućnost da se i Messier 33 nalazi pod snažnim gravitacijskim utjecajem Andromede.

Andromeda je jedan od najzahvalnijih objekata za promatranje. Njen prividni sjaj iznosi +3.5 magnituda i u umjereno tamnim noćima moguće ju je vidjeti golim okom kao oblačak. Dvogled će Andromedu pokazati kao elipsasti oblak dimenzija 3°x1° s sjajnom jezgrom. Maleni teleskop s malim povećanjem će lijepo uokviriti Andromedu s njenim pratiljama, M32 i M110. Veći teleskop, od 150 mm, može u tamnim noćima pokazati pruge prašine. Vlasnici velikih teleskopa, s više od 250 mm u promjeru, mogu pokušati pronaći nekoliko najsjajnijih kuglastih skupova ili NGC206, golemi zvjezdani oblak.