Na slici su Željko i Vedran ispred nepristupačnog ulaza u dom

Za njih dvojicu upitan je moto “Mobilnost kao ljudsko pravo” Europskog tjedna mobilnosti koji će se održati u Zagrebu od 16. do 21. rujna 2003. godine. Svi stanari Doma za starije i nemoćne osobe “Drenovačka” odlaze u park, a hendikepirani u kolicima ostaju ovdje, primorani čekati nečiju samilost.

Željko i Vedran ispred ulaza u dom s pomagačem

Jer, Vedran, cerebralac već 20, a Željko, tetraplegičar već 12 godina, ne mogu na porti koristiti njima neprikladne (suviše strme) rampe bez pomoći druge osobe.

Crtež - pomaganje osobi na štakama

Crtež - hvatanje za pruženu ruku pomoći

Rampa nagiba 8%

A sve zbog nekoliko kubika betona (600 kuna) da se poravna prilaz ceste i porte. Građevinske radove potrebne da bi se taj prilaz napravio mogu obaviti i priučeni zidari u jedno prijepodne…

A ponajviše zbog nemara, ali, ... Glas Slavonije 20.5.2003., Osim građevinskih treba ukloniti i barijere u glavi

Űlaz i park doma

Hendikepirani u kolicima prije svega žele samostalnost, ne žele biti objektom milosrđa i htjeli bi da se mogu po volji uputiti u park Doma - a i dalje. Nadaju se ispunjenju želja u ovoj 2003. - Europskoj godini osoba s invaliditetom.



sada životinje...	...ne predaleko roboti!!!

GLAVNI ULAZ DOMA DRENOVAČKA

Nacrt rampe: glavni ulaz doma Drenovačka 30

Rampa s idealnom razinom – nagib 0.1- 0.2%

Ako topografija ili struktura objekta ne dopuštaju primjenu idealnih normi, dopuštena su manja odstupanja u dužini rampe

Maksimalni nagib	Maksimalna dužina	Maksimalni uspon
1:20 t.j., 5%	-	-
1:16 t.j., 6%	8 m	0.50 m
1:14 t.j., 7%	5 m	0.35 m
1:12 t.j., 8%	2 m	0.15 m
1:10 t.j., 10%	1.25 m	0.12 m
1:8 t.j., 12%	0.5 m	0.06 m

Večernji list, 4. 2. 2003.

ZAGREBAČKA STRATEGIJA ZA OSOBE S INVALIDITETOM OD 2003. DO 2006. GODINE
Muzeji i kazališta za slijepe i gluhe

Zagrebačke ustanove bit će pristupačne osobama s invaliditetom najkasnije do kraja 2006. godine. Postojeći objekti prilagodit će im se, a novi će se graditi pristupačni - obaveza je to koju donosi zagrebačka strategija za osobe s invaliditetom od 2003.-2006. godine, što će se pred Poglavarstvom naći ovih dana.
Podaci o pristupačnosti javnih objekata u gradu nisu idealni: 13 bolničkih odjela, poliklinika i ordinacija uopće nema pristup za invalide, kao ni 41 ambulanta i dom zdravlja, a i 14 ljekarni. Nema ih ni 19 ustanova socijalne skrbi i udruga, te čak 26 kulturnih ustanova i deset crkava.
Slijedeći nacionalnu strategiju, zagrebačka predviđa sustav cjelovite skrbi o osobama s invaliditetom, kojih je u Zagrebu 10,3 posto od ukupnog broja stanovnika.
- Zagreb je prva županija koja je izradila strategiju za 80.000 do 90.000 invalidnih osoba u gradu. Njome su obuhvaćeni svi problemi, od arhitektonskih barijera do iniciranja zakonskih promjena, primjerice, onih o prednosti poduzeća s 51 posto invalidnih zaposlenika pri javnim natječajima - kaže Zvonimir Šostar, pročelnik Ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb.
Do kraja 2004. godine, predviđeno je, među ostalim, savjetovalište za invalide i članove njihove obitelji, a za djecu s teškoćama u razvoju otvarat će se posebne odgojne skupine u vrtićima. Svi gradski uredi, ustanove i poduzeća zaposlit će bar jednu osobu s invaliditetom na 49 zaposlenih. Muzeje, kazališta i kina informacijskim se podrškama namjerava prilagoditi gluhim i slijepim osobama, a po jedan prilagođeni autobus uvest će se na sve međugradske linije. (Ro. K.)

Copyright (C) by Večernji list

Karlovački list, 26. 7. 2003.

Karlovački list 26.7.2003., Ulazak u EU nameće poboljšanje odnosa prema invalidima...Zajednica će biti primorana okrenuti ploču u odnosu prema osobama s invalidetom.

Udruge Ponedjeljak, 29.09.2003. 15:46:27

SLAB ODAZIV STRANAKA NA OKRUGLI STOL UDRUGA ZA OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA

(Hina) - Od svih parlamentarnih stranaka samo su se predstavnici LS-a i HSLS-a odazvali pozivu na današnji okrugli stol na kojem su stranke trebale predočiti koliko su u njihovim programima zastupljene osobe s invaliditetom i posebnim potrebama, te što će za njih učiniti u idućem mandatu. Radi se o značajnom dijelu biračkog tijela - u Hrvatskoj je preko 400.000 osoba s invaliditetom, a pribroje li se tomu članovi njihovih obitelji ili rodbina, taj broj je barem trostruko veći, napomenula je predsjednica Udruge za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama "Idem" Ljiljana Igrić. No, unatoč postojanju velikog broja tih osoba, naše političke stranke nisu čak niti pred izbore osjetile potrebu da nas saslušaju, što je u razvijenom svijetu uobičajena praksa, kazala je Igrić.

Na okruglom stolu okupili su se predstavnici udruga osoba s različitim poteškoćama koji, kako su rekli, od države i društva ne traže socijalnu pomoć i sažaljenje već poštivanje osnovnih ljudskih prava, prvenstveno prava na pristup svim ustanovama i rušenje fizičkih barijera, redovno školovanje iz kojega su dosad bili najčešće isključeni, te pravo na zapošljavanje. Marin Vučić iz LS-a istaknuo je kako je njegova stranka još prije tri godine u svoj program uključila osobe s invaliditetom, te da su na lokalnoj razini pokrenuli niz akcija radi poboljšanja njihova položaja. Posebice važnim Vučić ističe uvođenje poreznih olakšica za poslodavce koji će jedino na taj način biti motivirani za zapošljavanje invalida. U ime HSLS-a Herman Vukušić je kazao da će se njegova stranka u idućem mandatu zalagati za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom s ostalim građanima, a pritom će usko surađivati s nevladinim udrugama. Na okruglom stolu je istaknuto kako nije dovoljno samo mijenjati zakone već i stajališta i predrasude većine ljudi, a to se ne može postići tijekom samo jednog mandata bilo koje vlasti. Pozitivnim je ocijenjeno što radi ulaska u Europsku uniju (EU) moramo zakone usklađivati s europskima, a EU ne prihvaća propise koji isključuju osobe s posebnim potrebama.

Večernji list, 7. i 8. X. 2003.

INVALIDI

U KUMIČIĆEVOJ 5 OTVORENO PRVO HRVATSKO SAVJETOVALIŠTE ZA OSOBE S INVALIDITETOM I NJIHOVE OBITELJI
Grad obećao još bolju skrb o osobama s invaliditetom
Savjetovalište će pružati informacije o mogućnostima školovanja, zapošljavanja, vrstama invaliditeta, pravima...
    Prvo u Hrvatskoj, ali ne i zadnje i jedino u Zagrebu, kako je to na otvaranju rekao pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, dr. Zvonimir Šostar, jučer je u Uredu za zajedničke poslove Centra za socijalnu skrb Zagreb u Kumičićevoj 5 s radom počelo Savjetovalište za osobe s invaliditetom i njihove obitelji. Dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati, Savjetovalište će osobama s invaliditetom pružati informacije o mogućnostima školovanja, zapošljavanja, vrstama invaliditeta, pravima koja mogu ostvariti...
    S obzirom na populaciju od 80.119 osoba s invaliditetom u Zagrebu, takav je projekt, rečeno je, bio nužna potreba. Pogotovo djeci s invaliditetom i njihovim roditeljima, koji se prvi put suočavaju s mnogobrojnim problemima i - ne znaju odakle da počnu.
    - Osobe koje ovdje budu dolazile dobit će savjet, pomoć i podršku. No, u okviru socijalne skrbi i decentralizacije, koja je dio plana provedbe Zagrebačke strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom do 2006. godine, to je tek početak služenja našim sugrađanima. Savjetovalište je, naime, dio ideje o obiteljskom centru, koji grad, na žalost, još nema. No, do kraja godine Grad će učiniti sve da osobama s invaliditetom budu pristupačne sve zdravstvene i socijalne ustanove - kazao je dr. Šostar, objašnjavajući kako će Grad nabaviti i još nekoliko vozila za prijevoz invalida koje ZET-ovi kombiji odnedavno prevoze i do 24 sata. U planu je i ustanova za njegu u kući s besplatnom rehabilitacijom i terapijom potrebitima, bez uputnica, te projekt psihoterapije u zajednici.
    Savjetovalište, čulo se jučer, uskoro dobiva i svoju podružnicu u Kosorovoj 11 za grupnu terapiju roditelja djece s invaliditetom.
    Cjelovita skrb o osobama s invaliditetom mora početi od trenutka kad je nekome potrebna pa će informacije o Savjetovalištu uskoro biti dostupne i u rodilištima, pedijatrijskim i školskim ambulantama..., kazala je pak Marinka Bakula Anđelić, predsjednica Povjerenstva za invalide grada Zagreba.

Copyright (C) by Večernji list

Večernji list, 22. 9. 2003.

ARHITEKTONSKE BARIJERE

IAKO SE U ZAGREBU VEĆ NEKOLIKO GODINA SUSTAVNO RADI NA OTKLANJANJU PREPREKA, TEŽE POKRETLJIVIM OSOBAMA JOŠ SU MNOGA MJESTA TEŠKO DOSTUPNA
Invalidima još mnogo prepreka
Invalidima su najnepristupačnije zdravstvene i socijalne ustanove, te obrazovne i kulturne ustanove - od 109 zdravstvenih potpuno nedostupnih je 63
    Teže pokretnim Zagrepčanima - 1250 u invalidskim kolicima i 13.446 koji se kreću uz pomoć štapa, štaka i hodalica - u hrvatskoj metropoli nije lako samostalno, bez pomoći drugih osoba doći u brojne zdravstvene, kulturne i obrazovne ustanove, kao ni do mjesta za zabavu. Uspiju li, pak, prevladati prepreke, u malom broju javnih prostora naići će na snižene šaltere, telefonske govornice, ili za njih prilagođene sanitarne čvorove.
    - Najnepristupačnije su zdravstvene i socijalne ustanove, te škole i kulturni objekti. Lani smo obišli cijeli grad i sastavili Vodič, u kojem se vidi što je osobama s invaliditetom potpuno ili djelomice pristupačno a što nedostupno, pa smo prema tome sastavili i plan djelovanja - ističe Marinka Bakula-Anđelić, predsjednica zagrebačkog Povjerenstva za osobe s invaliditetom, osnovanog početkom ove godine, u kojem osim stručnjaka sjede i predstavnici udruga invalida.
    Ipak, nešto se mijenja nabolje, reći će i u udrugama invalida. Prepreke se u gradu sustavnije uklanjaju od 1998., a do 2006. godine trebalo bi ih, prema Zagrebačkoj strategiji jedinstvene politike za osobe s invaliditetom, utemeljenoj na nacionalnoj startegiji, ukloniti gdje god je to moguće.
     Tom planu na ruku idu i novi propisi. U lipnju se počeo primjenjivati pravilnik koji obvezuje projektante da projektiraju zgrade prema standardima koji će zadovoljiti i potrebe invalida. S projektom bez takvih normativa neće se moći dobiti građevna dozvola, a Zakon o gradnji dodatno će sankcionirati takve propuste.
    Kakvo je stanje danas? Primjerice, među 196 zdravstvenih objekata invalidima su čak 63 potpuno nepristupačna. Od 105 osnovnih škola potpuno nepristupačnih je 66, od 73 srednje škole čak 57, a među 31 fakultetom 22. Osobi u invalidskim kolicima potpuno je dostupan samo Muzej grada Zagreba, djelomice "Mimara", a na sve ostale mogu zaboraviti, kao i na većinu galerija. Neće lako zadovoljiti ni svoje vjerske potrebe - među 17 crkava u Vodiču dostupna im je samo katedrala, te crkve u Palmotićevoj i na Trgu kardinala F. Šepera.
    - Do kraja sljedeće godine prilagodit će se 48 potpuno nedostupnih zdravstvenih i socijalnih objekata, odnosno domova umirovljenika i centara za socijalnu skrb. Za 20 već je napravljen projekt s troškovnikom i uskoro će biti raspisani natječaji za izvođače - kazala je M. Bakula-Anđelić.
    Dio novca osigurat će grad, dio zdravstvene ustanove, a u Povjerenstvu vjeruju da će pomoći i gradske četvrti novcem za male komunalne akcije. Tako bi Zagreb za tri godine i teže pokretnim osobama mogao postati pristupačnijim i ugodnijim gradom.

Copyright (C) by Večernji list

Večernji list, 23. 10. 2003.

PROJEKTI

U DOMU ZDRAVLJA CENTAR OTVARA SE USTANOVA ZA NJEGU OSOBA S INVALIDITETOM
Invalidima besplatna fizikalna terapija
Uz prethodnu najavu, bez uputnice, Zagrepčani s invaliditetom dobit će potrebnu fizikalnu terapiju
    Gradski ured za zdravstvo rad i socijalnu skrb ovih dana u prostorijama Doma zdravlja Centar u Runjaninovoj otvara Ustanovu za njegu s besplatnom fizikalnom terapijom za Zagrepčane s invaliditetom. Uz prethodnu najavu, čak i bez uputnice - građani kojima je takav oblik rehabilitacije prijeko potreban, a iz nekih ga razloga nisu ostvarili - tu će dobiti svu potrebnu pomoć. S njima će raditi četiri zaposlena fizioterapeuta, a do kraja godine predstoji opremanje prostora, u koji će Grad uložiti 200.000 kuna.
    - Trenutačno u Runjaninovoj traju soboslikarski radovi, a predstoji nam i nabava specijalnog hidrauličnog kreveta za osobe s invaliditetom - veli pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, dr. Zvonimir Šostar.
    Njega osoba s invaliditetom u Runjaninovoj, dodaje, samo je dio velikog projekta Ustanove za njegu i pomoć u kući, iz koga je prije pola godine zaživjela i Bolnica u kući. Bolesnici od akutne opstruktivne bolesti pluća, kojima je nakon liječenja u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti i tuberkulozu u Rockefellerovoj potrebna uglavnom oksigena terapija (vježbe disanja), otpuštaju se ranije na kućnu terapiju. No, nisu zaboravljeni. Dnevno ih, tri puta, obilaze tri medicinske sestre, a 24 sata na raspolaganju im je i dežurni liječnik iz bolnice.
    Bolnicu u kući isprobalo je već 40-ak pacijenata i svi, tvrdi dr. Šostar, uslugu ocjenjuju jednako kvalitetnom, ako ne i boljom od one u bolnici.
    Terapija se odvija u poznatom ambijentu, u obitelji, a ušteda bolnice je golema. Pacijent je za bolnicu jeftiniji 2,5 puta.
    Sličan uspjeh dr. Šostar očekuje i od Ustanove za njegu u Runjaninovoj jer je taj dom zdravlja u potpunosti prilagođen osobama s invaliditetom. Usluga fizikalne terapije pacijentima će se pružati svaki dan od 9 do 16 sati. No, kako bi zdravstvene ustanove u potpunosti služile svojim građanima, Šostarov ured ovih dana kreće u provjeru u kojoj su mjeri dostupne osobama s invaliditetom. Vjerojatno će, veli Šostar, u njima još štošta trebati učiniti. To i stoji. No, HZZO, tvrdi, Gradu za upravljanje domovima zdravlja još uvijek nije platio ni lipe.
Jolanda Rak Šajn

Copyright (C) by Večernji list

Vjesnik, utorak, 21. studenog 2000.

Arhitektonske barijere pred invalidima na udaru građevinskih inspekcija

»Arhitektonske barijere u životu osoba s invaliditetom« bila je tema rasprave okruglog stola koju je u hotelu Sheraton organizirao Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida (HSUTI). Arhitekti, pravnici te predstavnici udruga invalida Zagreba i Hrvatske iznosili su prijedloge poboljšanja uvjeta života osoba s invaliditetom. To se u prvom redu odnosi na arhitektonske barijere, od neadekvatno izgrađenih prilaznih rampi, korištenja parkirališnih mjesta rezerviranih za invalide do nepostojanja odgovarajućih WC-a u ugostiteljskim objektima.
Prema riječima mr. Mirjane Dobranović projekt Saveza pod nazivom »Utjecaj na kulturu življenja i promjenu zakonskih propisa u korist osoba s tjelesnim invaliditetom« treba ukazati na probleme i pronaći rješenje za oko 15 posto invalidnih osoba u Hrvatskoj.
Razvoj civilnog društva bez senzibiliziranja javnosti za osobe s invaliditetom problem je koji naše društvo treba sustavno rješavati mišljenja je dr. Josip Kregar.
Pročelnica Odjela građevinske inspekcije u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja Božica Haubrich-Rogoz, rekla je kako će se ubuduće više pažnje posvetiti problemu arhitektonskih barijera koje otežavaju život svim kategorijama invalidima.
- Građevinska će inspekcija, naglasila je Haubrich-Rogoz, nadzirati sve objekte u izgradnji i provjeravati pravovaljanost, ne samo građevinskih dozvola, već i adekvatnih prilaza, ulaza i drugih arhitektonskih barijera. (Snježana Rajačić)

PREDAVANJE O OSOBAMA S INVALIDITETOM U HRVATSKOJ, POZITIVNI PRIMJERI I PRAKSA - Barijere u glavama..."Barijere nećemo srušiti dok ne srušimo barijere u glavama pojedinaca koji situaciju mogu promjeniti a neće - dodala je mr. M. Dobranović pred. HSUTI-ja."

VJESNIK, 18. 11. 2003.

Invalidima treba dati posla

Invalidi čine čak desetak posto stanovništva / Do kraja 2004. počet će djelovati pravobranitelj za invalide / Zagreb u posljednje dvije godine već dodijelio tridesetak stanova najugroženijim stanovnicima, do Božića još toliko stanova

U suradnji sa Zajednicom saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (ZSOIH) i Povjerenstvom za invalide grada Zagreba, Gradsko je poglavarstvo u ponedjeljak u Hotelu Dubrovnik organiziralo međunarodni stručni skup o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Rečeno je kako u Hrvatskoj ima više od 430.000 invalida od čega njih 70.000 u Zagrebu, što je gotovo 10 posto stanovništva. Kako bi postali ravnopravni građani, treba im prvenstveno pružiti šansu za profesionalnu konkurentnost na tržištu rada te omogućiti zapošljavanje. To je i jedan od najvažnijih ciljeva Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006.
Prema riječima Adinde Dulčić, ravnateljice Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži i predsjednice Nacionalnog povjerenstva za invalide, Strategije se među ostalim temelji i na promicanju prava invalida u zdravstvu, školstvu, socijali, profesionalnoj rehabilitaciji, kao i njihovoj pravovaljanoj informiranosti i uklanjanju barijera za njihov kvalitetniji život.
S tim u vezi ministarstvima prosvjete i sporta, rada i socijalne skrbi, malog i srednjeg poduzetništva stavljeno je u zadatak da do kraja 2004. godine izrade programe i praktično počnu invalide uključivati u društveno-gospodarski sustav. Svake godine u veljači Povjerenstvo će Vladi podnositi izvješće o radu i utrošenim sredstvima.
Istaknuto je kako će se do kraja 2004. godine uvesti pravobranitelj za invalide a pri Vladi će zaživjeti i ured odnosno osnovat će se odgovarajući fond koji će se financirati sredstvima iz proračuna. Govoreći o zagrebačkoj strategiji za osobe s invaliditetom, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo dr. Zvonimir Šostar rekao je kako Zagreb ima 2109 registriranih nezaposlenih invalida kojima treba riješiti status.
Zaposlivši dvije takve osobe Gradska je plinara to već učinila a u Gradskom poglavarstvu radi 51 invalid od čega je 14 slijepih i slabovidnih. No, odnos 1:30 (jedan zaposleni invalid na trideset drugih zaposlenih) kako to propisuje doneseni Zakon o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji invalida, treba povećati u korist invalida, istaknuo je Šostar. Dodao je kako je grad Zagreb u dvije godine pokazao socijalnu osjetljivost, dodijelivši 31 stan najugroženijoj kategoriji građana, a do ovog će Božića ključeve dobiti još njih tridesetak.
Udruge invalida koje djeluju u prostorima u vlasništvu grada mjesečno će se plaćati simbolična najamnina od dvije kune po četvornom metru. Na skupu je rečeno i kako je velika zadaća Gradskog ureda za zdravstvo skorašnje donošenje 15-godišnjeg plana Za zdravlje građana. koji će uključivati preventivne akcije, od sprečavanja raznih vrsta ovisnosti do sustavnije realizacije projekata poput bolnice u kući, mjerenja tlaka, provjere šećera u krvi.

Snježana Rajačić

Vjesnik, 5.12. 2003.

Grad potpisao sporazum s invalidima

Gradonačelnica Vlasta Pavić i Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – ZSOIH, koja okuplja osam nacionalnih i 300 lokalnih udruga, potpisale su u četvrtak u Gradskom poglavarstvu sporazum o suradnji. Cilj sporazuma je, kako je rekla Vlasta Pavić, provoditi zadaće nacionalne odnosno zagrebačke strategije jedinstvene politike prema osobama s invaliditetom, kojih je u gradu više od 80.000. Prvenstveno se to odnosi na zapošljavanje, pristupačnost svim socijalnim, zdravstvenim, kulturnim i drugim javnim objektima, poštivanje Zakona o gradnji. Prema riječima dr. Zorislava Bobuša, predsjednika ZSOIH–a, u Evropskoj godini invalida Zagreb je za njih učinio puno jer su prvi puta strategijom postavljene određene zadaće i rokovi te nositelji različitih projekata kao što su rampe za invalide i multisenzorički park na Jarunu ili pak preuređenje tamošnjeg napuštenog doma za invalide. Marica Mirić, članica Povjerenstva za invalide Grada Zagreba, istakla je kako će invalidi za prijevoz, uz postojećih pet, do kraja godine dobiti još tri specijalna ZET-ova vozila.

S. R.

Vjesnik, 11. 12. 2003.

Cijene u domovima neće rasti

Komentirajući korupciju u domovima, gradonačelnica je rekla kako ona nije imala takvih iskustava, no da njeni znanci jesu / »Mislim da takve priče već imaju uporište u stvarnosti, no ne mislim da je to generalna pojava«, rekla je Pavić

Gradonačelnica Zagreba Vlasta Pavić u srijedu je posjetila Dom za starije i nemoćne osobe Trešnjevka, prilikom čega je korisnicima doma obećala da grad neće povisivati cijenu boravka u domovima umirovljenika. To je, naglasila je, jedino obećanje koja ona može dati.
Prilikom obilaska gradonačelnica je razgovarala s ravnateljicom Blaženkom Vilić i pitala je o korupciji u domovima umirovljenika, o kojoj se u posljednje vrijeme često govorilo u medijima. Ravnateljica Doma rekla je kako u Domu Trešnjevka nema korupcije.
Komentirajući korupciju u domovima, gradonačelnica je rekla kako ona nije imala takvih iskustava, no da njeni znanci jesu. »Prema tome, mislim da takve priče već imaju uporište u stvarnosti, no ne mislim da je to generalna pojava, a mnogo ljudi radi čestito svoj posao«, rekla je. Dodala je kako suzbijanje korupcije nije u nadležnosti Grada jer da za to postoji sustav. »Ako bi netko otkrio takav slučaj, naravno da bi ga morao prijaviti policiji«, poručila je gradonačelnica.
U Domu Trešnjevka boravi 656 korisnika koji su smješteni u dvokrevetnim sobama, a 80 posto korisnika su žene. Zahtjeva za prijem u dom ima puno, kaže ravnateljica, no samo deset posto ljudi koji su predali zahtjev, žele u dom. Mnogi ljudi, naime, predaju zahtjev mnogo prije nego što bi željeli u dom, jer znaju da se na nj čeka jako dugo.
Među korisnicima Doma nalaze se i osobe s invaliditetom, što u domovima nije rijedak slučaj. »Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji dovoljno ustanova u koje bi se mogle smjestiti invalidne osobe«, naglasila je Blaženka Vilić.
Problem je, isitiče ona, što se prehrambeni, kadrovski i prostorni normativi, predviđeni za umirovljenike, razlikuju od onih za osobe s invaliditetom.

N. Z.

Vjesnik, 30. 12. 2003.

Javnim radovima protiv nezaposlenosti

Grad će i dalje poticati zapošljavanje određenih skupina nezaposlenih, pojačat će brigu za starije, uz težnju da što duže ostanu u okruženju u kojemu su dotad živjeli, posebna pažnja posvetit će se žrtvama nasilja, beskućnicima, korisnicima pučkih kuhinja.

Nedavno usvojeni Program socijalne politike Grada Zagreba 2004. do 2007. godine što ga je izradio Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, predstavlja cjelovit sustav mjera i aktivnosti za opće poboljšanje uvjeta života ponajprije najsiromašnijih građana. O glavnim odrednicama programa razgovarali smo sa Zvonimirom Šostarom, pročelnikom Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb.
Jedan od gradskih problema svakako je nezaposlenost koja, ističe pročelnik, direktno dovodi do siromaštva. »U Zagrebu je krajem listopada evidentirano 39.985 nezaposlenih što je 17 posto manje nego potkraj 2002. A kako bi nastavio trend smanjivanja broja nezaposlenih Grad će uvesti nove mjere, od kojih je najzanimljivije organiziranje javnih radova.
»Javnim radovima želimo omogućiti zapošljavanje osoba s nižom stručnom spremom. Takvim javnim radovima mogli bi se urediti, primjerice, jezero Bundek ili Medvednica. Dodatnim mjerama poticat ćemo i samozapošljavanje, obiteljsko poslovanje i sl. Organizirat ćemo i informatičke seminare za nezaposlene te seminare za poslodavce kako bi im približili metode rada s invalidnim osobama«, objasnio je Šostar.
Osobe starije od 65 godina čine 15 posto stanovnika Zagreba. »Stoga će se«, , rekao je Šostar, »u Domu za starije i nemoćne Trnje otvoriti gerontološki centar koji će imati i savjetovalište i SOS telefon i drugo za pomoć građanima treće životne dobi«. Otvaranje centra omogućit će ostanak ljudi u njihovoj primarnoj sredini što je najhumaniji i najracionalniji oblik skrbi.
S obzirom na veliki broj molbi za smještaj u 11 zagrebačkih domova za starije i nemoćne, stvorit će se jedinstvena baza, a radit će se i na poboljšanju zdravstvene skrbi u stacionarima i domovima za stare. Razmatra se i mogućnost da Grad plaća dopunsko zdravstveno osiguranje za starije od 75 godina.
Što se pak socijalne pomoći tiče, Šostar napominje kako se povećava broj korisnika. U pučkim kuhinjama tako se prehranjuje tisuću korisnika više nego početkom godine, odnosno 3800 osoba. Stoga će se otvoriti nova blagovaonica na Trešnjevci, u naselju Kosnica osnovat će se prihvatiše za odrasle osobe u okviru kojeg će im se osigurati boravak, prehrana, hitna medicinska pomoć, odjeća, obuća i troškovi prijevoza. Tijekom 2004. godine planira se osposobiti dva paviljona odnosno 96 ležajeva a do 2007. godine adaptirat će se sva četiri objekta za prihvat 192 osobe. »Taj će nas projekt stajati pet milijuna kuna«, rekao je Šostar.
Šostar je najavio i rekonstrukciju Dom za starije i nemoćne Trešnjevka za potrebe invalida u kolicima. Zagreb bi uskoro trebao dobiti ustanovu za oboljele od Alzheimerove bolesti te centar za branitelje i članove njihovih obitelji.
»U projektu je i osnivanje obiteljskog centra u užem centru grada, a i osnivanje volonterskog centra«, najavio je Šostar.
Govoreći o odgojno-obrazovnim ustanovama Šostar je rekao da će se inicirati otvaranje privatnih dječjih vrtića kao i ulaganje u postojeće objekte.

Ana Rukavina

Jutarnji LIST, 10. 3. 2004.

Dom za nemoćne

Trešnjevka primit će

17 mladih invalida

Problem smještaja osoba s invaliditetom uskoro će se barem privremeno riješiti preuređenjem Doma za starije i nemoćne osobe Trešnjevka u Drenovačkoj 30, koji će moći primiti 17 mladih osoba u invalidskim kolicima. Radovi će početi ove godine, a za tu svrhu Grad Zagreb će izdvojiti tri milijuna kuna.

Osim 17 jednokrevetnih soba u prizemlju tog doma, uredit će se i prostor dnevnog boravka i blagovaonice s čajnom kuhinjom, zatim dvije prilagođene kupaonice te šest sanitarnih čvorova. Na objekt će se dograditi i lift za povezivanje s gornjim etažama na kojima će biti stariji, uglavnom nepokretni korisnici.

- Cjelovito rješenje problema smještaja osoba s invaliditetom pričekat će još neko vrijeme, no pregovara se oko gradnje posebnog doma na Kajzerici u kojem bi postojali različiti oblici rada s osobama s invaliditetom, mogućnosti povremenog smještaja, iako mnogi roditelji koji imaju dijete s nekim oblikom invaliditeta ne mogu nikuda otputovati jer ne postoji mogućnost zbrinjavanja takve osobe na nekoliko dana, kao i razni drugi sadržaji. Cilj Ureda za zdravstvo i socijalnu skrb nije trajno smjestiti osobe u institucije, nego, ako je to moguće, pomagati im na različite načine za vrijeme njihova boravka u vlastitom domu. Postoje i planovi za dovršenje Doma za invalide na Jarunu, čija je gradnja počela prije 10-godina. (A. Kn.)

Vijesti - arhiva > Vijesti Gradskog poglavarstva - 2004. > Studeni 2004.

Sporedni ulaz stacionara u Podružnici Drenovačka 30 prije renovacije 2005.

13. studenoga, obilazak GČ Trešnjevka - Sjever

Prostor za invalide u prizemlju Doma za starije Trešnjevka

Kako se moglo vidjeti na licu mjesta, Dom za starije i nemoćne Trešnjevka također očekuje cjelovito uređenje. Dosad je dovršena projektna dokumentacija za dogradnju aneksa zgrade s bolničkim dizalom i stubištem, te za uređenje prostora za invalide u prizemlju. Ovo potonje je, čulo se, tek privremeno rješenje do izgradnje Doma za invalide na Kajzerici.

Vjesnik, 13. 5. 2005.

Vjesnik 13.5.2004., Dom u Drenovačkoj 30 dobio novouređenu jedinicu prilagođenu invalidnim osobama

Idealna pristupačnost nagiba rampe

MALA GALERIJA SLIKA

OBNOVA DOMA ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE TREŠNJEVKA

PODRUŽNICA DRENOVAČKA 30

Vjesnik, 16. srpnja 2005.

Samo na Trgu osobe u kolicima mogu u niskopodni tramvaj

Stajališta preniska, previsoka ili predaleko od tramvaja

Predsjednica Udruge paraplegičara i tetraplegičara (HUPT) Mandica Knežević zadnji se put u tramvaju vozila u Bremenu, prije desetak godina. Kaže da su joj tadašnja iskustva bila odlična i da je jedva čekala dan kada će se u Zagrebu moći voziti novim, niskopodnim tramvajem. No kako je većina zagrebačkih tramvajskih stajališta još potpuno neprilagođena niskopodnim tramvajima, na svoju vožnju Zagrebom čekat će još neko vrijeme.
»Još nisam ni vidjela novi tramvaj, a o vožnji mogu samo sanjati«, kaže Mandica.
Smatra da nije u redu da prilikom promocije tramvaja zaobišlo ljude s invaliditetom. »Ako je tramvaj već rađen tako da bude i za osobe s invaliditetom, onda je bio red da i nas pozovu na prvu vožnju, da i mi damo svoju ocjenu i procjenu tramvaja«. Dodaje da nitko nikada nije tražio njihovo mišljenje o novom tramvaju.
Stanje na gradskim stajalištima to i dokazuje. Rubnjaci na stajalištima trebali bi, naime, biti 20 centimetara viši od gornjeg ruba tračnice kako bi osoba u kolicima mogla bez problema ući u tramvaj.
Novinari Vjesnika obišli su tramvajska stajališta od Ljubljanice do Trga bana Josipa Jelačića te došli do zaključka da su od ukupno 18 stajališta, odnosno devet u svakom smjeru, niskopodnim tramvajima i invalidskim kolicima prilagođena samo dva, na glavnom gradskom trgu. Sadašnja je prosječna visina rubnjaka oko 15 centimetara, a najlošija je situacija na dionici od Ljubljanice do stanice kod Cibone gdje je visina rubnjaka samo pet centimetara. Osim visine, problematična je i udaljenost tračnica od pločnika, jer je između stanice i ulaza u tramvaj obično desetak centimetara razmaka.
Janko Ehrlich Zdvorák iz HUPT-a tramvajem se u Zagrebu nije vozio od 1982. godine, otkad je vezan za kolica, a kaže da se ne čudi ako tramvajska stajališta nisu prilagođena osobama u kolicima.
»U Zagrebu već nekoliko godina voze niskopodni autobusi, ali stajališta su još dandanas neprilagođena osobama u kolicima«, kaže Janko.
U ZET-u obećavaju da će se u sklopu redovitog održavanja tramvajskih pruga prilagođavati i stajališta. Dodaju, međutim, da je za stajališta odgovoran Gradski ured za izgradnju grada.
Dok se situacija u gradu ne poboljša, osobama s invaliditetom ne preostaje drugo nego da, kao i do sada, u prijekoj potrebi kao javni gradski prijevoz koriste ZET-ove kombije prilagođene osobama s posebnim potrebama. A njih zasad ima samo 13.

Mislav Nekić

Vjesnik, 18. srpnja 2005.

Do liječničke komisije nemoguće u kolicima

Iako bi po svjetskim zdravstvenim standardima zdravstvene ustanove trebale biti prilagođene invalidima, u Zagrebu neke od njih nemaju ni zadovoljavajući pristup.
Dobar su dio takvih zdravstvene ustanove opće medicine, stomatološke poliklinike, bolnice, pa čak i liječnička povjerenstva. Tako je osoba s invaliditetom svojim dolaskom u zdravstvenu ustanovu dvostruko prikraćena, jer ne može obaviti ni rutinski pregled bez većih poteškoća, samo zato što ne može stati na svoje noge, tvrde iz Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara.
»Trgovački centri, međutim, prilagodili su se osobama s invaliditetom, radi zarade. Zašto se radi zadovoljstva svojih korisnika ne bi prilagodilo i zdravstvo«, pitaju oni.
Josip Šimičić, magistar biomedicinskih znanosti, spominje središnje liječničko povjerenstvo na Krugama, koje pokriva pet tisuća korisnika, pretežno s područja Novog Zagreba, a nalazi se na prvom katu zgrade bez dizala. Kaže da do toga povjerenstva, kao osoba s tetraplegijom, ne može doći neposredno.
»Govorimo o nekoj pristupačnosti, a ne možemo uopće do liječničkih komisija koje rješavanju naša pitanja. To doživljavamo kao da nam se izruguju«, kaže Šimičić. Dodaje da osoba s invaliditetom jedanput mjesečno mora po potvrdu liječničke komisije pa se pita se i kako je to moguće, ako se komisija nalazi na prvom katu zgrade bez dizala. Isto je i s liječničkim povjerenstvom u Baštijanovoj koje je također na prvom katu, a budući da se potvrde o fizikalnoj terapiji i ostalim potrebama osoba s invaliditetom donose upravo tamo, začuđuje da u Baštijanovoj također nema dizala kojim bi se koristile osobe u kolicima.
»Da bi stigli do komisije, morate se derati da privučete pažnju. U tom slučaju, ili će netko sići da vas prenese do prvog kata ili ćete privući policiju«, kaže Josip Šimičić.
Mjerodavne zdravstvene institucije nemaju sluha za potrebe osoba s invaliditetom. U gotovo svim bolnicama u Zagrebu preuski su prostori između kreveta, nema antidekubitnih madraca, sanitarni čvorovi nepristupačni su osobama s invaliditetom.
U nekim zagrebačkim bolnicama dizala je nemoguće samostalno koristiti, a u gotovo svima rampe za invalide prestrme su i opasne za samostalno korištenje, kao što je to na Rebru.
Nedostatak centra u kojemu bi osobe s invaliditetom mogle obaviti sve medicinske pretrage i specijalističke preglede, još je jedan od nedostataka medicinskih usluga. Iz Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara kažu da bi zbog nedostatka takvog centra odjeli svih bolnica trebali pružiti mnogo više nego što pružaju sada.

Ana Grubanović

Večernji list, 16. 5. 2001.

Večernji list 16.5.2001., Vesna Pusić posjetila URIHO

Bilten Tvornice papira Rijeka 1985.

Bilten Tvornice papira Rijeka 1985. Ovaj posao nas veoma raduje - kažu u Kraljevici, rad se odvija na obostrano zadovoljstvo. DA JE BAREM VIŠE POSLA

"DA JE BAREM VIŠE POSLA"

Prije 22 godine moj kolega Savo i ja radili smo kao tetraplegičari na konfekciji cigaret-papirića za riječku Tvornicu papira u radnim prostorijama (utvrda "Frankopan") u nekadašnjem Referalnom spinalnom centru Hrvatske u Kraljevici. Nadzirali smo rad radeći u dvije smjene time dokazavši da i osobe s teškim tjelesnim invaliditetom u kolicima mogu raditi samo ako imaju prilagodljivu pristupačnost i uvjete rada. Bitno je da su radne prostorije bile u neposrednoj blizini, pa smo samostalno dolazili na posao i odlazili s posla. Malih poteškoća bilo je prilikom mjesečnih obračuna, evidencija dostavljenih i urađenih roba i inventura, te sam ponekad radio sve do kasno u noć. Kamo sreče da sam prije pohađao tečaj iz informatike onda bih na računalu Commodore 64 programirao programe i olakšao si posao.

Stoga osobe s invaliditetom u kolicima pa i oni teški invalidi koji slabo vladaju rukama: tetraplegičari, distrofičari, cerebralci, multipla skleroza... mogu raditi samo ako imaju uvjete - onakve uvjete kakvi se planiraju gradnjom ustanove za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (URIHO) na Kajzerici u Zagrebu. Od velike je važnosti da se u sastavu centra nalazi i dom za stanovanje i radne prostorije radi dolaska na posao naročito zimi. Jedan takav moderan centar kakvih već odavno ima u razvijenim zemljama svijeta prilagodljiv osobama u kolicima eliminirat će sve probleme s kojim se invalidi susreću prilikom zapošljavanja danas. Jedan od razloga su arhitektonske barijere,ali, isto tako i uvjeti na radnom mjestu koji su skupi da bi se zaposlio, primjerice jedan para/tetraplegičar, kako je spomenuo povodom Tjedna osoba s paraplegijom i tetraplegijom od 6. do 11. lipnja o. g. predstavnik HUPT-a tetraplegičar g. Janko Ehrlich Zdvořák na Hrvatskome radiju u emisiji za invalide "Šesto čulo".

U stvari, da bi se osoba s invaliditetom u kolicima zaposlila u nekoj tvrtki ona mora znanjem nadmašiti prosječnost zdravih, jer prošla su ta vremena kada su invalide zapošljavali sekretari CK, a podosta invalida, kako je bilo uvriježeno, odmah potom nakon nekoliko godina više provedenih na bolovanju nego na radnome mjestu odlažahu u invalidsku mirovinu - sada vlada tržišna ekonomija!!!. Zato ništa čudno da su kod nas prave rijetkosti da se netko u kolicima uspio zaposliti u posljednjih 10 godina! Vidljivo je i iz nedavnog slučaja zapošljavanja invalida na TV dnevniku HRT 1, gdje predstavnici udruge "Baranjsko srce" baš ukazuju na velike probleme kod zapošljavanja i arhitektonskih barijera. Rješenje zapošljavanja vide u nekom invalidu primjeru koji bi se uspio zaposliti, tako probivši led, za kojim bi se onda i ostali ponijeli.

Sve u svemu, osobe s invaliditetom u kolicima itekako se mogu zaposliti i raditi zajedno sa zdravima, dapače, i oni invalidi koji slabo vladaju rukama, ali samo neki prilagodljivi intelektualni rad, primjerice, rad na kompjutoru i informatici... Još prije 20 godina kada sam završio tečaj iz informatike u programskom jeziku BASIC-u ukazao sam da je rad na računalu jedna od rijetkih djelatnosti, ako ne i jedina, gdje se invalidi, pa i oni teški, mogu ravnopravno nositi sa zdravma - pa ćak i nadmašiti ih. Zar osoba s invaliditetom ne može biti expert u informatici: vrli web kreator, internet programer, prodavač putem Interneta...!? Bitno je da je što manje ovisan o pomoći druge osobe. Mislim, nešto malo ja već to potvrđujem gornjim novinskim člankom, slikom i izradom ovih web stranica.

Najzad, mlađe osobe s invalidnošću s pravom se nadaju što bržem ostvarenju jednog takvog centra u zemlji za koji vjeruju da će riješiti mnoge njihove životne probleme kako smještajne, a isto tako ZAPOŠLJAVANJEM i same egzistencije.

Jutarnji List, 22.7.2005. NOVI URIHOV CENTAR NA KAJZERICI. Na proljeće bi na Kajzerici trebala početi gradnja...

NOVI KORACI, 1980.

NOVI KORACI 1980. DOM POTREBAN INVALIDIMA

AKTIVNI TETRAPLEGIČARI

Božo i Željko rade na računalu

Dom za starije i nemoćne osobe

Trešnjevka

Podružnica Drenovačka 30

Odjel prilagođen osobama s invaliditetom u kolicima

GALERIJA POSTERA

Vjesnik, 23. srpnja 2005.

Šostar: Nikada mi neće biti žao davati novac za invalide

Iduće godine trebala bi početi izgradnja pogona na Kajzerici

Josip Držajić, direktor Ustanove za rehabilitaciju hendikepiranih osoba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem, komentirao je za Vjesnik napise jednih dnevnih novina u kojima je u petak navedeno da Državna revizija ne smatra svrhovitim trošenje proračunskih sredstava Grada od 95 milijuna kuna u protekle tri godine: »Državna revizija je posljednji put u URIHO-u bila 2003. godine. Dano je mišljenje da se proizvodnja treba hitno prestrukturirati ili treba graditi novi URIHO«.
Grad je 1999. godine postao većinskim vlasnikom ustanove te je preuzeo dugovanja od 140 milijuna kuna potraživanja radnika i dobavljača. Prema Držajićevim riječima, preostalo je još 18 milijuna kuna duga prema radnicima te 10 milijuna duga prema dobavljačima.
Pročelnik Gradskog ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb Zvonimir Šostar rekao je da mu »nikada neće biti žao davati novac za invalide, koji se ionako teško zapošljavaju«. Istaknuo je da bi do kraja godine trebala biti gotova dokumentacija za gradnju novog kompleksa URIHO-a na Kajzerici. Prvi radovi trebali bi početi već sljedećeg proljeća, a investicija će stajati oko 85 milijuna kuna.
»U sklopu URIHO-a gradit će se i polivalentna sportska dvorana i dom za osobe s invaliditetom, čime bi se riješio problem pretrpanosti takvoga doma na Jarunu«, izjavio je Šostar. Kad se izgradi dom sa 150 mjesta, stanari Jaruna premjestili bi se na Kajzericu, dok bi prostori na Jarunu bili prenamijenjeni za osobe s Alzheimerovom bolesti, kojih u Zagrebu ima 14 tisuća.
A prva dva milijuna kuna iz proračuna uložit će se već ove godine za sanaciju krova URIHO-a u Svetoj Nedelji, gdje je njegova tiskara.
Držajić je istaknuo da će se gradnjom novog kompleksa (stari će se potpuno srušiti) unaprijediti, ali i prestrukturirati proizvodnja toga poduzeća.
Uz dosad 509 zaposlenih u URIHO-u, od kojih je više od 70 posto osoba s invaliditetom, u novoj ustanovi zaposlilo bi se dodatnih 300-tinjak osoba.

Katarina Hrnjkaš

Jutarnji LIST, 16. 9. 2005.

Poglavarstvo pokreće poseban ured za invalide. Ured za invalide uskoro bi trebao početi izradu registra...

Vjesnik, 20. 9. 2005.

Za invalide 200 novih radnih mjesta

Pod pokroviteljstvom potpredsjednice Vlade Jadranke Kosor , koja je ujedno i predsjednica Vladinog povjerenstva za osobe s invaliditetom, u ponedjeljak je u Hotelu Sheraton održna premijera dokumentarnog filma redatelja Vladimira Tadeja »Um iznad predrasuda«, koji govori o zapošljavanju osoba s invaliditetom.
U filmu je prikazana uspješnost osoba s invaliditetom na radnom mjestu. Mario Kečić, osoba s tjelesnim invaliditetom govorio je o svojem iskustvu na radu u Eurogol kladionici u kojoj radi kao informatičar. »Ravnopravan sam s ostalima, nitko me u poslu ne diskreditira i samim time osjećam se drugačije«, rekao je. Mario Trputec, osoba je s lakšom mentalnom retardacijom, radi kao portir i telefonist u Centru za rehabilitaciju Zagreb u Sloboštini.
Snježana Vučič slijepa je, a od telefonistice na Carinarnici Zagreb napredovala je do stručne službe u Gradskoj skupštini gdje piše fonograme. Zapisnik piše uz pomoć računala koje ima govornu jedinicu.
Zvonimir Šostar, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, rekao je nakon premijere da se broj nezaposlenih invalida, kojih u Zagrebu ima 2050, ne smanjuje.
Od svih županija u Hrvatskoj jedino je Zagreb krenuo u zapošljavanje osoba s invaliditetom. Do sada je zaposleno 14 slijepih telefonista, a u trgovačkim društvima još 600 osoba s invaliditetom. Grad planira otvaranje 200 novih radnih mjesta kao i posebnog Odjela za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. U planu je izgradnja polivalentne sportske dvorane za osobe s invaliditetom kao i doma za invalide na Kajzerici. Osim toga obnovit će se URIHO, ustanova za profesionalnu rehabilitaciju.
»Osobe s invaliditetom ne smiju biti nikakva socijalna
kategorija, naglasio je Zvonimir Šostar, »već osobe koje zaslužuju da im društvo prilikom zapošljavanja stvori odgovarajuće uvjete«.

Ana Grubanović

Vjesnik, 24. 9. 2005.

Prava osoba s invaliditetom krše se zloupotrebom, ali i neprimjenjivanjem zakona

Prava invalida regulira čak 271 zakon!

Ni jedan zakon o osobama s invaliditetom nije u stopostotnoj primjeni, odnosno nema njihova jedinstvenog javnog tumačenja

Problematiku osoba s invaliditetom regulira 271 zakon u Hrvatskoj. U Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida kažu da su zakoni dobri, ali da ih se ne primjenjuje. Problem što dio osoba s invaliditetom nije upoznat s pravima i olakšicama koje im pripadaju.
Najveće je ogorčenje izazvala nedavna inicijativa o vraćanju PDV-a za uvoz automobila kao i ortopedskih pomagala. Time je, ističu u Hrvatskoj udruzi paraplegičara i tetraplegičara, zanemarena obveza o potrebnoj skrbi o osobama s invaliditetom, kojih je u Hrvatskoj 400.000.
»Što se tiče Zakona o pristupačnosti za osobe s invaliditetom, problem je u prihvaćanju standarda i kriterija za uklanjanje barijera u javnim objektima, kako bi se spriječila diskriminacija«, kaže Mandica Knežević, predsjednica Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara. Zakon o gradnji predviđa kaznu od 25.000 kuna ako građevina u projektu ne omogućuje pristup i nesmetano kretanje invalidnih osoba. Ista je svota predviđena za onemogućen pristup objektima javne i poslovne namjene.
Jedan od prioritetnih zakona je i Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, kao i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. Ni jedan nije u stopostotnoj primjeni i nema jedinstvenog tumačenja.
Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida, podsjeća da Zakon o profesionalnoj orijentaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom prati provedbeni propis o osnivanju fonda za zapošljavanje, ali on nije zaživio.
Svaki bi zakon trebao regulirati osnovna prava za osobe s invaliditetom, od uključivanja djece u redovne vrtiće i škole do zbrinjavanja starijih nepokretnih osoba. Stoga bi posebna pozornost države trebala biti usmjerena na zakon o doplatku na tešku invalidnost, kao i na poboljšanje Zakona o socijalnoj skrbi. Riječ je o zakonima koji rješavaju egzistencijalna pitanja invalida.
»O primjeni novih prava, posebno onih iz Zakona o socijalnoj skrbi o osobama s invaliditetom, javne bi službe trebale informirati svoje korisnike. U tom smislu trebalo bi socijalno reorganizirati službe da ne bi dolazilo do ‘birokratskih zavrzlama’ i pogrešnih tumačenja«, objašnjava Mandica Knežević.
Osobe s invaliditetom upoznate su s pravilnicima i zakonima isključivo putem svojih udruga.
Dok u Americi postoji jedinstven zakon za osobe s invaliditetom, invalidi u Hrvatskoj još se gube u »šumi zakona« koji često nisu ni primjenjivi, nego zadovoljavaju samo formu ili ih se zloupotrebljava.

Dok u Americi postoji jedinstven zakon za osobe s invaliditetom, invalidi u Hrvatskoj gube se u "šumi zakona" koji nisu primenjivi

Zakonska zaštita u drugim zemljama

Ana Grubanović

Utorak, 4. listopada 2005.

Jutarnji LIST, 4.10.2005. U 1.40 ujutro počeli pregovori s Hrvatskom. DOBRO JUTRO, GRAĐANI EU

Sanader: 2009. ćemo glasovati za Parlament EU

U EUROPSKOJ UNIJI I OSOBE S INVALIDITETOM OČEKUJU BOLJE SUTRA!

Vjesnik on-line, 15. 10. 2005.

Slijepi traže ujednačavanje doplatka na tuđu pomoć i njegu

Doplatak na tuđu pomoć sada iznosi od 280 do 3800 kuna, a ovisi o uzroku invalidnosti i sljepoće

»Iza štapa hoda čovjek«, »Nećemo milostinju, nego život dostojan čovjeka«, »U Europu bez nas???«, samo su neki od prosvjednih plakata petstotinjak slijepih osoba i osoba s invaliditetom iz cijele Hrvatske, koje su se u petak okupile na Trgu bana Jelačića, na skupu »Prelila se kap, kucnuo je štap«.
Nezadovoljni time što nije donesen zakona o doplatku na tešku invalidnost, slijepe su osobe zatražile od državnih vlasti da započnu konkretno dogovaranje s udrugama koje okupljaju osobe s najtežim invaliditetom.
»Tražimo ujednačavanje doplatka na tuđu pomoć i njegu, koji sad iznosi od 280 do 3800 kuna, a ovisi o uzroku invalidnosti i sljepoće. A mi ne živimo s uzrokom, već s posljedicom«, naglasio je Miroslav Bebek, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih. Ogromne razlike u visini doplatka za isti stupanj invaliditeta moraju se, tvrdi, ukloniti tako da se doplatak poveća onim osobama s invaliditetom koje ga ostvaruju temeljem Zakona o socijalnoj skrbi. Nacrt Zakona o doplatku na težu invalidnost, koji je izradio Hrvatski savez slijepih, predviđa doplatak u visini 50 posto prosječne plaće u Hrvatskoj. Takav iznos pokrio bi samo polovicu troškova kojima su izložene slijepe osobe u Hrvatskoj.
Vojin Perić, voditelj prosvjeda, rekao je da slijepe osobe ne pristaju na geto i paušale, kao ni na razgovore iz kurtoazije, već žele biti partneri državnim tijelima kad ona odlučuju o njihovoj sudbini.
Podršku prosvjedu pružilo je i Društvo distrofičara Zagreb, Društvo multiple skleroze Grada Zagreba, Hrvatski savez za školovanje pasa vodiča slijepih, kao i studentske udruge Korak i Šišmiš.
»Osobe s invaliditetom danas su u najtežoj financijskoj situaciji, s najmanjim primanjima te nemaju dostojanstven svakodnevni život. Stoga podržavamo Hrvatski savez slijepih u zahtjevu da se donese zakon o doplatku na težu invalidnost, kako bi doplatak bio jednak za sve osobe s invaliditetom«, istaknuo je na prosvjedu Viktor Hrženjak, predsjednik Društva multiple skleroze Grada Zagreba.

Ana Grubanović

VEČERNJI LIST on-line, 15.10.2005

INVALIDI Oko 600 slijepih prosvjedom tražilo zakon o doplatku na tešku invalidnost

Slijepi prvi put digli glas

Autor TEA ROMIĆ

Večernji list online 15.10.2005. Prosvijed slijepih: "Prelila se kap, kucnuo je štap"

Gotovo 600 ljudi povezanih konopcem jučer je od Draškovićeve ulice do Trga bana Josipa Jelačića upozoravala na svoja prava. Pod geslom "Prelila se kap, kucnuo je štap", Hrvatski savez slijepih, te udruge paraplegičara, multiple skleroze i distrofičara digle su, prvi put prosvjedom, svoj glas za izglasavanje Zakona o doplatku na tešku invalidnost. Njime bi se trebao utvrditi doplatak od 50 posto prosječne neto plaće u državi, a pravo na njega ostvarile bi sve osobe sa stopostotnim invaliditetom koji je prouzročen oštećenjem vida, ekstremiteta, mozga, moždanog debla, leđne moždine i sluha.

Od 280 do 3000 kuna
Sada se taj dodatak ostvaruje preko nekoliko zakona. Tako jedna osoba dobiva doplatak od 280 kuna, a netko oko 3000 kuna. Želimo samo da svi imamo jednaka prava, ne tražimo milostinju rekao je predsjednik Hrvatskog saveza slijepih Miroslav Bebek.

Prosvjedna povorka privukla je veliku pozornost sugrađana, i dok su samo pojedinci prigovarali što se zbog prosvjeda povremeno zatvara promet, većina prolaznika komentirala je da je promet trebalo u potpunosti zatvoriti.

Naime, povorka duga nekoliko stotina metara morala se provlačiti između stupića i automobila na ionako uskim pločnicima, no zahvaljujući usmjeravanjima dobrih građana koji vide, uspješno su zaobišli sve prepreke.

Čekaju 10 godina
Kaznite nepravilno parkirane aute bijelim štapom doviknuo je netko, no prosvjednici su tek laganim dodirom bijelog štapa "obilježili" nesavjesne vozače, koji očito nisu svjesni da postoje i oni kojima je taj prostor potreban.

"Bijeli štap nije prosjački štap", "Iza štapa hoda čovjek", "Uz psa hoda čovjek", "U kolicima je čovjek" samo su neke od parola koje su prosvjednici nosili, a zvižducima iz zvižadaljki pozdravljali su slučajne prolaznike.

Već deset godina pokušavamo se izboriti za ovaj jedinstveni zakon, ali do sada, na žalost, neuspješno. Do sada nismo htjeli prosvjedovati jer smo računali da se država oporavlja od rata. Ali, sada je dosta čekanja. Našim smo obiteljima velik teret i vrijeme je da nam država pomogne da im se skinemo s grbače zaključio je prosvjednik Marinko Vidajić

GLAS SLAVONIJE on-line, 15. 10. 2005.

Tisuću slijepih osoba na prosvjedu protiv Vlade

ZAGREB - Središte Zagreba jučer je bilo poprište najpotresnijeg prosvjednog skupa u novijoj hrvatskoj povijesti: oko tisuću slijepih i slabovidnih osoba iz svih dijelova Hrvatske podiglo je glas protiv Vladine politike prema socijalno najugroženijima, točnije protiv nepravedne raspodjele doplatka za osobe sa stopostotnim invaliditetom.
Slijepi i slabovidni krenuli su iz Draškovićeve ulice prema Trgu bana Jelačića u povorci dugoj nekoliko stotina metara, jedan iza drugog, držeći se za konopac. Policija je na njihovom putu zaustavljala ionako otežan promet, ali nitko od vozača nije psovao. Slučajni prolaznici šutke su odmahivali glavom, a jedan revoltirani umirovljenik glasno je opsovao boga Vladi, državi i kapitalizmu.
- Već godinama pokušavamo riješiti naš problem, pa smo se odlučili na prosvjed. Država, naime, pri dodjeli doplatka ne gleda postotak invalidnosti, nego iznose doplatka računa prema uzroku sljepoće, kao da je važno kako je i gdje čovjek oslijepio. Tražimo da se nepravda ispravi - objasnio je razloge prosvjeda Dušan Miočić, predsjednik Udruge slijepih Primorsko-goranske županije, koji je predvodio skupinu od 40 slijepih Riječana.

Tko je ovdje slijep
Iznos doplatka za slijepe varira od 280 do 3.800 kuna, ovisno o uzroku invalidnosti, čime su članovi udruga slijepih i slabovidnih revoltirani do te mjere da su se nakon desetak godina pisanja molbi odlučili na javni prosvjed, koji nikog nije ostavio ravnodušnim. Svoju situaciju članovi udruga objasnili su prije četiri dana ministrici Jadranki Kosor, ali očito je pritom nisu doživjeli kao pouzdanu garanciju da će problemi koji ih muče uistinu biti riješeni.
- Pitamo se tko je ovdje slijep, mi ili oni koji bi nas trebali vidjeti - govorio je Zlatko Kuftić, predsjednik istarske udruge slijepih, čiji su predstavnici također marširali središtem Zagreba.
Nakon dolaska na središnji zagrebački trg slijepi i slabovidni uzdignuli su visoko u zrak svoje bijele štapove, a potom njima udarali u pločnik.
- Nadamo se da će sad shvatiti da postojimo - vikali su prosvjednici, tražeći od Vlade da hitno pred Sabor u proceduru pošalje zakon kojim će se regulirati njihova prava i uskladiti iznosi doplatka za slijepe. Građani koji su se zatekli na Jelačić placu ostali su bez riječi pred potresnom slikom. Tek tu i tamo sjevnula bi pokoja psovka upućena visokim razinama vlasti.

Vlada ostala nijema
Okupljenima se potom obratio predsjednik Udruge slijepih Hrvatske Miroslav Bebek, koji je upozorio da su udruge slijepih davno predložile zakon koji bi regulirao njihova prava, na što je Vlada ostala nijema.
- Ovaj skup nema političku konotaciju. Ne podržavamo ni jednu stranku. Ovamo smo došli jer tražimo rješenje i jer više ne možemo čekati. S nama su i članovi udruga koje okupljaju invalide, ali ne znam koliko ih je, jer ne mogu vidjeti - rekao je Bebek.
U istom tonu govorio je i jedan od organizatora skupa, Vojin Perić, koji je podsjetio da su slijepi bili spremni čekati te da su se na prosvjed odlučili kad je kap žuči prelila čašu. Vladajuće političare prosvjednici su transparentima podsjetili da su zaboravljeni na hrvatskom putu za Europu te istaknuli da više nemaju vremena za čekanje.

Autor: Ladislav TOMIČIĆ

VJESNIK on-line, 21. 10. 2005.

Akcija za lakše kretanje invalida

Odluku o objektima koje treba prilagoditi donijelo je posebno povjerenstvo prema anketi provedenoj među invalidima

Osobe s invaliditetom koje žive u Pakracu, Vinkovcima, Sisku, Križevcima, Zadru, Splitu i Slavonskom Brodu uskoro bi trebale jednostavnije i lakše pristupati objektima u svojim gradovima.
Naime, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti početkom tjedna potpisalo je ugovor o financijskoj potpori u iznosu od 1,5 milijun kuna, a taj će novac biti utrošen na postavljanje rampi i uklanjanje prepreka za osobe s invaliditetom.
Tako će Vinkovci uskoro dobiti prijeko potrebne rampe pred zgradom Centra za socijalnu skrb, HZZO-a i HZMO-a. U Dubrovniku će se, također, napraviti rampe pred zgradama HZZO-a i HZMO-a, dok će Križevci dobiti novi, invalidima prilagođen ulaz na gradski bazen. U Zadru će se riješiti problem ulaska invalida na gradsko kupalište »Vitrenjak«, a u Splitu će se osobama s invaliditetom osigurati rampa na ulazu u Polikliniku za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju te na ulazu u Dom zdravlja. U Slavonskom Brodu za invalide će se prilagoditi šetalište Braće Radić, te ulaz u brodsku Tvrđavu, a život osoba s invaliditetom bit će olakšan i u Sisku, gradnjom rampe na ulazu u zgradu Gradskog poglavarstva.
Uskoro se očekuje i potpisivanje sličnog ugovora između Ministarstva i Grada Osijeka.
Odluku o objektima koje treba prilagoditi osobama s invaliditetom donijelo je posebno Povjerenstvo za projekt rješavanja pristupačnosti objektima osoba s invaliditetom, a podatke o željama osoba s invaliditetom u svim spomenutim gradovima dobili su kroz posebnu, među invalidima, provedenu anketu.
Spomenuto povjerenstvo prvi je put u Hrvatskoj uključilo predstavnike ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata, ali i civilnih udruga osoba s invaliditetom.
Projekt je nastavak prošlogodišnje akcije Ministarstva kada su slični ugovori potpisani s predstavnicima Valpova, Donjeg Miholjca, Virovitice, Novske, Slatine i Vukovara, a započeo je simboličnim puštanjem u uporabu rampe na domu zdravlja u Vukovaru i to na Međunarodni dan osoba s invaliditetom - 3. prosinca 2004.

Branka Valentić

3. PROSINCA 2005.

MEĐUNARODNI DAN OSOBA S INVALIDITETOM

NOVI LIST on-line, 3. 12. 2005.

TATJANA HOLJEVAC PRIMILA OSOBE S INVALIDITETOM

Osobe s invaliditetom žele hotel

ZAGREB – Nemam dvije zdrave ruke, dvije zdrave noge i to je najveći problem – drukčiji sam od drugih. Kada tražim posao, kažu mi da nema mjesta, da će me nazvati, no obično ne zovu. A nitko od njih ne želi mi otvoreno reći da ne mogu dobiti posao jer sam invalid. To je priča Tibora Bočkaja, 21-godišnjaka oboljelog od cerebralne paralize, no sličnu je mogla ispričati većina onih koji su jučer došli na primanje kod predsjednice Gradske skupštine Tatjane Holjevac u povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. Tibor je ipak imao sreću jer je »samo« nakon godinu i pol obijanja vrata i traženja svojih prava uspio pronaći posao, i to nakon prijema kod predsjednice Holjevac, u jednoj od udruga koja skrbi o osobama s invaliditetom. Takvim osobama najveći problem predstavlja upravo zapošljavanje, dijelom zbog birokratskih zapreka, a dijelom zbog njihove neinformiranosti i nepoznavanja prava koja imaju. Marica Mirić iz Društva distrofičara upozorila je kako bi Grad iduće godine mogao zaposliti tridesetak osoba oboljelih od multiple skleroze ili cerebralne paralize, jednako kao što je ove godine u gradskim poduzećima zaposleno isto toliko slijepih. Udruge što okupljaju osobe s invaliditetom uglavnom su zadovoljne brigom koju Grad Zagreb pokazuje za njihovu problematiku. Osobe koje imaju problema sa sluhom upozorile su kako su diskriminirane u Pravilniku za dodjelu gradskih stanova jer se u njemu navodi da je za to pravo potrebno stopostotno oštećenje. Izražena je želja kako bi bilo dobro da Zagreb ima hotel za invalide koji bi ujedno bio i njihovo okupljalište u koje bi mogli doći samo oni koji imaju iskaznicu te bi po pristupačnim cijenama mogli uživati u različitim vrstama zabave – bazenu, glazbi, druženju i slično. Predsjednica Skupštine upozorila je pak kako bi i Zagreb trebao koristiti praksu razvijenih zemalja – sudjelovanje krupnog kapitala u poboljšavanju socijalnih uvjeta života, pa tako i uvjeta života osoba s invaliditetom.

N. CUGLIN

SINOĆ OBILJEŽEN MEĐUNARODNI DAN OSOBA S INVALIDITETOM

Smotra velike ljubavi i truda

RIJEKA – Sinoćnji 3. festival stvaralaštva i postignuća osoba s invaliditetom kojim je u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku obilježen 3. prosinca, Međunarodni dan osoba s invaliditetom, pokazao je koliko se truda i ljubavi u riječkim udrugama i odgojno-obrazovnim ustanovama ulaže u rad s osobama s posebnim potrebama. Na pozornici, koju su osmislili učenici riječke Škole za primijenjenu umjetnost, recitatorsko, pjevačko, glumačko i plesačko umijeće pokazalo je stotinjak članova, uglavnom djece, iz Udruge za autizam, Udruge oboljelih od cerebralne i dječje paralize, Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom, Udruge za sindrom Down »Rijeka 21«, te mališani iz posebnog odjeljenja grupe djece s poteškoćama u razvoju OŠ Gornja Vežica. Članovi Udruge slijepih i slabovidnih osoba, Udruge oboljelih od miastenie gravis, Društva oboljelih od multiple skleroze i mališani iz vrtića Krnjevo, Maestral i Veseljko sudjelovali su na izložbi likovnih i ručnih radova u predvorju HKD-a.
Kroz program što ga je, pod pokroviteljstvom Grada Rijeke, organizirala Interesna grupa građana za podršku osobama s invaliditetom koja djeluje pri projektnom uredu »Rijeka zdravi grad«, vodila je članica Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Kristina Kovačić, uz pomoć pjevača Dražena Turine Šajete. U ostvarenju programa pomogli su i brojni volonteri, te učenici Gradskog vijeća i Poglavarstva učenika »Rijeka zdravi grad«, te Prve riječke hrvatske gimnazije i OŠ Srdoči.

S. BAKIĆ

Vjesnik, 3. 12. 2005.	Jutarnji LIST, 3. 12. 2005.	Večernji list, 4. 12. 2005.	Jutarnji LIST, 4. 12. 2005.	Jutarnji LIST, 16. 12. 2005.

Čisti med s minskih polja

To je posao kojemu morate biti potpuno predani, a najbolje od svega jest to što tada zaboravljate na sve probleme, pa je i ljekovit, kažu Jadranka i Zvonimir Šver

Svaka osoba može razviti neke svoje sposobnosti koje okolina treba prepoznati i njegovati, a naročito obitelj. U mnogome za to treba postojati i razumijevanje društva«, kažu Zvonimir i Jadranka Šver objašnjavajući time svoj stav po kojem osobe s invaliditetom ne bi trebale naricati nad svojom sudbinom.
Jadranka Šver, likovna kritičarka i novinarka, od svoje 25. godine boluje od rijetke i nasljedne bolesti progresivne obiteljske paralize. Bolest je, međutim, nije spriječila u brojnim aktivnostima, što uključuje i bavljenje proizvodnjom meda u Sunji nedaleko od Siska.
Supruga Zvonimira, nekadašnjeg profesora na Veterinarskom fakultetu i vrsnog pčelara, upoznala je u bolnici, a potom mu je postala i životna družica. Otad se, slijedeći njegovo znanje o pčelama, i sama prihvatila učenja pa danas u pčelinjaku imaju oko 150 košnica smještenih nadomak miniranog područja.
Proizvode med i njegove pripravke, od propolisnih krema, tuljaca za uši i tinkture propolisa do delicija - sezama i oraha u medu. O tome kako se nosi s obvezama, Jadranka Šver kaže da joj je dom prilagođen kretanju u invalidskim kolicima pa nema problema, a upoznavanje s pčelama u praksi odradila je uz suprugovu pomoć.
»Pčele su zajednica živih bića s kojima treba biti prijatelj jer one ubodu samo ako im se nađete na putu«, kaže Jadranka. Dodaje da joj je pristupom prilagođeno četrdesetak košnica koje sama obrađuje, uzgaja matice, čisti propolis ...
Uspješnost obiteljskog posla prekinuo je na neko vrijeme Domovinski rat jer su nešto prije njegova početka počeli organizirati svojevrsni pčelarski koledž. Htjeli su, kažu, da im ljudi dolaze na doškolovanje iz pčelarstva te da organiziraju predavanje gostujućih profesora. Iako ideju nisu realizirali do kraja, dok su u Sunji od travnja do studenoga, dolaze im studenti ponajprije veterine na praktičan rad s pčelama, a upoznaju se i s tehnologijom proizvodnje pčelarskih proizvoda.
Često ih posjećuju i branitelji oboljelih od PTSP-a, slijepi te teško pokretne osobe koje onda uče o pčelarstvu, s čime su, tvrde naši sugovornici, nerijetko oduševljeni. Ipak, pravog sluha za konkretan rad u pčelarstvu nažalost nema. To je posao kojemu, kažu supružnici Šver, morate biti potpuno predani, a najbolje od svega jest to što tada zaboravljate na sve probleme, pa je i ljekovit.
Rad supružnika potpomognut je i znanjem kćeri Lidije koja uz nekolicinu vrhunskih stručnjaka sudjeluje u znanstvenom projektu o ljekovitosti pčelarskih proizvoda, ponajprije propolisa.

Snježana Rajačić

Vjesnik, Utorak, 6. prosinca 2005

Međunarodni dan invalida osobe s invaliditetom nadasve bi trebale obilježiti nekim svojim radnim i stvaralačkim uspjesima, a isto tako ukazati barijere koje ih sputavaju biti samostalnim i još korisnijim u društvu. Nažalost što se tiče prezentiranja stvaralaštva i postignuća osoba s invaliditetom općenito se malo spominje u našim medijima. Primjerice, sve što je i pisalo u dnevnom tisku na Dan invalida o osobama s posebnim potrebama pokazuju gornji članci i slike. Prošla su vremena kad se je slikalo s autom i kompjutorom – sada u Europskoj uniji traži se znanje, djela i uradak! Dakako da se sami invalidi više aktiviraju i dokazuju nekim svojim postignućima bilo bi manje problema prilikom zapošljavanja. Nebi se više spominjalo - ne želimo socijalnu pomoć i milosrđe - invalidi se moraju a i trebaju upravo nametnuti prije svega - znanjem i u rješavanju svojih problema biti ravnopravni partneri. Stoga dobro je rekao naš renomirani slijepi šahovski majstor g. Milutin Šakić, predsjednk Udruge slijepih Zagreb, da rješenje zapošljavanja treba tražiti u modernom obrazovanju.

VJESNIK on-line, 6. 2. 2006.

Kraj skupim tečajevima koji ne nude znanje obrazovanje

PUČKO OTVORENO UČILIŠTE - ZAGREB. UPISNI URED

Za razne tečajeve, koje godišnje prolazi tisuće Hrvata, treba izdvojiti od dvije do devet tisuća kuna, bez jamstva da će se za taj novac dobiti - znanje

Zaživi li u praksi, zakon o obrazovanju odraslih trebao bi stati na kraj skupo plaćanim tečajevima iz dodatnog obrazovanja, doškolovanja ili prekvalifikacija, za koje pojedinci danas izdvajaju i do 9000 kuna. Osnova budućih zakonskih mjera u području koje se godinama regulira zastarjelim pravilnikom, uvođenje je kvalitete kroz pojačan inspekcijski nadzor.
Ovoga tjedna, naime, Vlada pušta u proceduru Prijedlog zakona o obrazovanju odraslih koji bi mogao zainteresirati ne samo 40 posto stanovnika sa (ne)završenom osnovnom školom, već i osobe sa srednjom, višom i visokom stručnom spremom.
»S obzirom na trendove u svijetu koji teže cjeloživotnom učenju i ne prihvaćaju da osoba na jednom radnome mjestu dočeka mirovinu, svatko od nas morat će se pobrinuti za svoje dodatno obrazovanje. Svatko tko će ubuduće željeti raditi, morat će računati na cjeloživotno učenje, jer se količina znanja svakih pet godine udvostručuje a tehnologija se mijenja vrtoglavom brzinom«, ističe državni tajnik za srednje školstvo Želimir Janjić.
Činjenica je da na tržištu dodatnog obrazovanja ne postoji kontrola, da tečajeve znanja danas nude na stotine pojedinaca i institucija, od kojih mnogi bez licenci, a statistike o broju polaznika tih programa ne postoje. »Barata se s podatkom da se u programe dodatnog obrazovanja godišnje uključuje oko 2,5 posto stanovništva, no mislim da je ta brojka veća. U isto vrijeme«, kaže Janjić, »država za te programe izdvaja između 150 i 200 milijuna kuna godišnje«.
Razne tečajeve, za koje se pretpostavlja da ih godišnje prolazi nekoliko tisuća Hrvata, treba izdvojiti od 2000 do 9000 kuna, bez pravog jamstva da će za taj novac uistinu dobiti - znanje. Osim toga, brojni tečajevi se samoreklamiraju da su im polaznici djelatnici uglednih tvrtki, što je više reklamni trik nego s istina.
»Za tečaj iz web programerstva koji je pohađao moj suprug, izdvojili smo mjesečnu plaću od 4000 kuna, uvjereni da je riječ o kvalitetnim predavačima, modernoj nastavi i programu obrazovanja. Međutim, predavači su bili izrazito loši, programi zastarjeli do mjere da su izašli iz upotrebe, tako da od svega nije bilo nikakve koristi. Doslovce smo bacili novac, privučeni porukom s interneta da se u tom centru obrazuju djelatnici uglednih banaka. Naknadno smo saznali da taj centar nema licencu za djelatnost koju obavlja«, kaže Vjesnikova sugovornica Vlatka Videmšek Tuđina.
Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (predlagatelj zakona o obrazovanju odraslih) ističu da zakon predviđa inspekcijski nadzor ponuđača usluga iz obrazovanja. Uz to, naglašavaju, svaka bi se osnovna ili srednja škola u Hrvatskoj mogla baviti nuđenjem programa, uz uvjet da do 31. listopada Ministarstvu predloži godišnji plan i program u kojemu će precizirati gdje se nastava održava, te kakvi su materijalni, tehnički i kadrovski uvjeti.
Sadašnje stanje na tržištu tečajeva poduke iz računovodstva, kompjuterskih programa, dizajna i sličnog, Želimir Janjić uspoređuje s auto školama. »Broj auto-škola narastao je na 600. Masovno osnivanje auto-škola dovelo je do toga da jedna auto-škola zapošljava nekoliko instruktora, a kada jedan postane višak osniva svoju auto školu u kancelariji ' pod vedrim nebom'. Jasno, na taj način dolazi do pada kvalitete njihovih usluga, a rezultat je slabo obučen vozač«, kaže Janjić.
Ubuduće, tko želi opstati u poslu obrazovanja odraslih, trebao bi nuditi kvalitetu. Pogodnost za korisnike tih programa bit će u činjenici da će doškolovanje financijski podupirati država, lokalna samouprava i poslodavac, čime će sam pojedinac plaćati niži iznos od dosadašnjeg. Također, nakon izmjena poreznih zakona, ulaganja pojedinca u vlastito obrazovanje bilo bi priznato kao porezni odbitak, što bi još više trebalo sniziti cijenu za korisnika. Zakonom će se regulirati i da osoba u radnom odnosu bude oslobođena od rada određeni broj dana koje želi koristiti kao plaćeni obrazovni dopust.
Primjenom zakona, u Ministarstvu očekuju pojačan interes stanovništva za cjeloživotno obrazovanje, za koje se planira i veća proračunska izdvajanja.

Mirela Lilek

VJESNIK on-line, 7. 2. 2006.

Invalidima sve lakše do radnog mjesta

Tridesetak tvrtki uz svoj oglas na webu MojPosao objavilo da se na njihov natječaj ravnopravno mogu javiti i osobe s invaliditetom

Posao nije jednostavno naći. Situaciju posebno komplicira ako posao traži invalid. Kako i u kolikoj mjeri poslodavci traže i zapošljavaju invalide?
Web site MojPosao ovih je dana objavio da su poslodavci izvrsno reagirali na njihovu ponudu da na tom internetskom portalu za zapošljavanje naglase žele li zaposliti invalida. Tako je u samo desetak dana čak tridesetak tvrtki uz svoj oglas objavilo da se na njihov natječaj ravnopravno mogu javiti i osobe s invaliditetom.
Eli Pijaca iz web sitea MojPosao za Vjesnik je naglasila kako je upravo bit usluge invalidima omogućiti ravnopravno natjecanje za posao. S druge strane, invalidima će spomenuta usluga itekako olakšati traženje posla jer će znati koji su ih poslodavci spremni zaposliti.
Projekt web sitea MojPosao podržali su Središnji državni ured za e-Hrvatsku, gradovi Kutina i Varaždin, a proveden je i uz aktivno sudjelovanje Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida (HSUTI) koji okuplja 67 lokalnih udruga i ima 13.578 članova.
Predsjednica HSUTI Mirjana Dobranović Vjesniku je rekla da se ipak polako mijenja svijest poslodavaca u odnosu na zapošljavanje invalida. Tako je sve više slučajeva da poslodavci isključivo traže za radnika osobu s invaliditetom.
»Oni sve više shvaćaju prednosti zaposlenika-invalida. Tako, na primjer, nepokretna školovana osoba s razvijenim radnim navikama, na poslu će obaviti i do deset puta više od ostalih. Na žalost, invalidi se još uvijek moraju dokazivati i rušiti predrasude. Gotovo sve osobe s invaliditetom zato na svom radnom mjestu imaju potrebu dokazivati da su vrsni stručnjaci u svom poslu«, ističe Dobranović.
Možda je i to jedan od razloga što se odnos prema zapošljavanju invalida mijenja i što ime se, kao u spomenutom projektu nastoji dati jednake mogućnosti za rad. Tako predsjednica HSUTI-a tvrdi da sve više ima pozitivnih primjera zapošljavanja invalida. Ističe primjer Grada Zagreba koji je svojim uredima i službama dao naputak da zapošljavaju osobe s invaliditetom. Također, navodi primjer tvrtke Algebra koja će nepokretnim osobama omogućiti informatičko opismenjivanje kod kuće, a što će im olakšati traženje posla.
»Invalidi, kao i sve druge osobe imaju ustavno pravo na rad i ono im se ne smije uskraćivati«, kaže Viktor Gotovac, profesor radnog i socijalnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Dodaje da rješavanje egzistencije osoba s invaliditetom kroz sustav socijalnog osiguranja i socijalne skrbi nije nimalo efikasno. Tako se, naime, ne udovoljava potrebi invalida za radom i samoizražavanjem. S druge strane, takvo financiranje invalida težak je teret za proračun. Upravo zato, ističe Gotovac, trend se mijenja i nastoji se da invalidi sami zarađuju za život.

Silvana Oruč Ivoš

VJESNIK on-line, 17. 2. 2006.

Kazne vlasnicima zgrada nedostupnih invalidima

M. Ožegović na pokretnom liftu

Pravilnik se odnosi na sve građevine javne i poslovne namjene, već sagrađene i nove, i svaka će morati ispuniti uvjete pristupačnosti do prosinca 2007.

U prosincu prošle godine donesen je Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, koji će invalidima uvelike olakšati život jer bi im trebao povećati pristupačnost građevinama.
Glavni cilj novog pravilnika je, kako smatraju u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja, omogućiti primjerenu pristupačnost građevina javne namjene te stambenih zgrada osobama smanjene pokretljivosti.
»Najveće promjene odnose se na detaljnije uređivanje elemenata pristupačnosti koji se odnose na slijepe i slabovidne osobe te na gluhe odnosno osobe koje slabije čuju«, tvrdi Lino Fučić, načelnik u Upravi za graditeljstvo pri Ministarstvu.
Uz to, dodaje Fučić, preciznije je određen popis građevina koje moraju ispunjavati elemente pristupačnosti, a uređeno je i pitanje prilagodljivosti stanova.
Ovim se pravilnikom tako propisuju uvjeti projektiranja i gradnje te način na koji se osigurava nesmetani pristup i boravak osobama s invaliditetom u tim građevinama.
Kada su elementi pristupačnosti ujedno i dio puta za izlaženje u slučaju opasnosti, tada moraju ispuniti i zahtjeve po posebnom propisu.
Vlasnik građevine dužan je održavati elemente pristupačnosti i ne smije smanjivati uvjete uporabe pomagala osoba s invaliditetom.
»Ako se vlasnici ili osobe koje su profesionalno uključene u postupak projektiranja i građenja građevina ne budu pridržavale obveza iz Pravilnika, sankcionirat će ih se«, tvrdi Fučić. Budući da se kazne kreću od 10.000 do 100.000 kuna, pretpostavlja se da se malo tko neće pridržavati Pravilnika.
Valja napomenuti da se Pravilnik odnosi na sve građevine javne i poslovne namjene, već sagrađene i nove, i svaka će morati ispuniti propisane uvjete pristupačnosti u roku dvije godine od dana stupanja Pravilnika na snagu, odnosno do prosinca 2007. godine.
Na pitanje koliko će ove nove promjene stajati građevinare, Fučić kaže da taj odgovor ne može dati jer je ispunjavanje zahtjeva iz Pravilnika različito za različite građevine. »Troškovi ovise o vrsti građevine, načinu zahvata na njoj, materijalima. Ukratko, slučajevi nisu ujednačeni, pa se troškovi procjenjuju u svakom projektu zasebno«, smatra Fučić. Bitno je naglasiti da su u izradu Pravilnika bili uključeni predstavnici udruga za osobe s invaliditetom, a zastupljene su bile slijepe i slabovidne, gluhe i nagluhe osobe te osobe koje se kreću u invalidskim kolicima ili koje koriste druga pomagala.
Povjerenstvo su, uz predstavnike nevladinih udruga i Ministarstva, činile stručne osobe koje se ovom problematikom bave niz godina.

Bojan Terglav

VJESNIK on-line, 1. 3. 2006.

110 osobnih asistenata za najteže invalide

Osobe s invaliditetom koje budu koristile institut osobnog asistenta neće gubiti prava kojima se koriste na temelju invalidnosti niti pravo na korištenje ostalih usluga

ZAGREB – Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti uskoro će početi s provedbom pilot projekta osobnog asistenta, namijenjenog osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta, vrijednog 3,5 milijuna kuna.
Osim što je cilj projekta pomoći potrebnim osobama, na ovaj će se način uposliti oko 110 osoba, koje će moći raditi 20 sati tjedno.
»Riječ je o pilot projektu za 2006., a nakon njegove provedbe vidjet ćemo što treba doraditi, kako bi se problem mogao sustavno rješavati«, rekla je Vjesniku Jadranka Kosor, potpredsjednica Vlade i resorna ministrica.
Osobni asistenti moći će biti sve nezaposlene osobe starije od 18 a mlađe od 65 godina, sa završenom osnovnom školom i tečajem za njegovatelja ili srednjom stručnom spremom.
Također, kandidati moraju biti članovi udruge koja se prijavljuje za sudjelovanje u projektu, za što je Ministarstvo prošloga tjedna raspisalo javni poziv. Članstvo u udrugama, naime, predstavlja svojevrsnu kontrolu potencijalnih kandidata, jer podrazumijeva provjeru njihovih sposobnosti, znanja i motiva kako bi se izbjegle eventualne zloporabe.
Uvođenju instituta osobnog asistenta cilj je, u prvom redu, unaprijediti život najtežih invalida. U popisu zadaća i poslova koje bi asistenti trebali obavljati navodi se, primjerice, higijena (pranje zubi, tuširanje, kupanja, pranje kose, češljanje, rezanje noktiju), pomoć pri ustajanju, odijevanju i razodijevanju, hranjenju i piću, ali i pripremanje obroka, davanje lijekova, obavljanje sitnih kućanskih poslova, te pratnja i pomoć. Upravo su takvi poslovi veoma često nesavladive prepreke za mnoge osobe s invaliditetom a, osim da pomažu u kući, osobni asistenti bili bi zaduženi i za obavljanje administrativnih poslova, poput odlazaka liječniku, podizanja uputnica, doznaka, recepata, plaćanja računa, odlazaka u banku, poštu i slično.
Na ovaj bi se način trebao olakšati život oko 110 najtežih invalida, osoba s tjelesnim oštećenjima, gluhoslijepih osoba, slijepih osoba s drugim poteškoćama, te gluhih osoba s dodatnim teškoćama. Proračun projekta pokrivao bi, osim cijene bruto sata rada osobnog asistenta, i njegove neizravne troškove, troškove putovanja, te troškove edukacije. Zarada asistenata trebala bi iznositi najviše 25 kuna neto po satu asistencije, a posao bi se odvijao najviše 20 sati tjedno, uz fleksibilno radno vrijeme. Po gruboj računici, asistenti bi za četiri sata rada dnevno tijekom pet dana u tjednu, mogli zaraditi oko tisuću kuna bruto tjedno, odnosno oko četiri tisuće kuna bruto u jednome mjesecu.
Projekt bi se trebao ravnomjerno provoditi u cijeloj državi, a osobe s invaliditetom koje budu koristile institut osobnog asistenta neće gubiti prava kojima se koriste na temelju invalidnosti, niti pravo na korištenje ostalih usluga. Osobe s invaliditetom moći će same sugerirati osobu koju žele za svog osobnog asistenta, ali, jednako tako, budu li njome nezadovoljne, zatražiti promjenu. Osobni asistent, dakako, neće moći biti osoba s kojom je korisnik ovog prava sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Branka Valentić

Jutarnji LIST online, 3. 3. 2006.

Novo zanimanje: Asistent nemoćnih

Piše: Kristina Turčin

J. Šimičić s osobnim asistentom

ZAGREB - Ministarstvo obitelji ovih je dana prvi put raspisalo natječaj za posao osobnog asistenta za osobe s posebnim potrebama.

Taj institut, u svijetu dobro poznat kao najbolji način da se invalidima omogući dostojanstven život, konačno je dostupan i kod nas.

- Osobni asistent boravi uz osobu s invaliditetom i služi joj kao njezina produžena ruka. Svakodnevno joj pomaže oko ustajanja, higijene, hranjenja, pri kućanskim poslovima, odlasku liječniku, plaćanju računa, ali i izlascima i druženju. Osobni asistent, dakle, omogućava dostojanstven život i samostalno odlučivanje osobi s invaliditetom - objašnjava ministrica Kosor.

U pilot-projektu zaposlit će se, kaže Kosor, 110 asistenata koji bi tjedno kod osobe s invaliditetom boravili20 sati za 25 kuna po satu. U proračunu je za njih ove godine osigurano 3,5 milijuna kuna.

- Korisnike koji će dobiti osobnog asistenta odredit će udruge osoba s invaliditetom, jer one imaju najbolji uvid u situaciju. Počet ćemo s najtežim slučajevima koji žive u teškim socijalnim i materijalnim uvjetima - kaže ministrica.

Osobnog asistenta, objašnjava Marica Mirić iz Saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH), mogu dobiti samo punoljetne, mentalno zdrave osobe koje mogu biti poslodavac.

- Asistent nije samo pomagač, to je osoba koja ispunjava zahtjeve invalidne osobe i obavlja stvari na način na koji bi ih obavio korisnik da je u mogućnosti. Znači, korisnik mora biti sposoban kreirati zahtjev i kontrolirati ga - objašnjava Mirić, čija će udruga educirati i asistente i korisnike.

- Odnos korisnika i asistenta vrlo je složen, asistent ulazi u najintimniju sferu života korisnika, mora ispunjavati njegove zahtjeve, i tu nerijetko dolazi do sukoba. Stoga je nužna dobra edukacija - kaže Mirić. Ističe kako je u bogatijim zemljama osobni asistent najtežim invalidima na raspolaganju 24 sata, no, kaže, već i pokretanje ovog projekta kod nas smatraju izvrsnim jer je najvećem broju najtežih invalida alternativa odlazak u dom za osobe s posebnim potrebama gdje gube svaki vid samostalnosti odlučivanja o vlastitom životu. A takav način zbrinjavanja, pokazuju svjetska iskustva, državi je i mnogo skuplji od osiguravanja osobnog asistenta.

invalidi: S asistentima ćemo konačno normalno živjeti

Branimir Bizjak (61): ‘Danas mogu sam jesti i obrijati se’

Unatoč distrofiji mišića, od koje boluje od 17. godine i zbog koje sada više ne može gotovo ništa ni rukama, 61-godišnji Branimir Bizjak uspio je organizirati samostalan život i, kako kaže, učinit će sve da to tako i ostane.

B. Bizjak - Posljednjih nekoliko godina u sklopu projekta neovisnog življenja imali smo odličnu suradnju s civilnim ročnicima, koji su redovito posjećivali 20-ak najtežih invalida i zahvaljujući kojima sam mogao živjeti sam, i to život dostojan čovjeka. Dolazili su mi redovito, nekoliko puta dnevno, naučio sam ih kako mi pomoći i sve je bilo odlično. Međutim, već nekoliko mjeseci smanjen je broj ročnika i dolaze sve rjeđe. Potonule su mi sve lađe. Jer, ako njih nema, ja moram u dom za osobe s invaliditetom. Naučio sam živjeti s ograničenjima, ali odlazak u dom znači izgubiti i onaj minimum mogućnosti odlučivanja o vlastitom životu. U domu ne možete odlučiti čak ni kada ćete ustati, ni kada ćete jesti - objašnjava Branimir Bizjak.

Kao dijete od dvije godine završio je u domu za nezbrinutu djecu i kaže da jako dobro zna što je dom.

- Otkako su dolazili ročnici, prvi put sam mogao kreirati svoj život, prvi put nisam bio objekt. Pomagali su mi u svakodnevici, ali me i vodili van, pratili u kino, u kazalište. Međutim, već ih tri-četiri mjeseca nema. Osuđen sam ujutro na medicinsku sestru, a popodne na volontere. No, oni imaju svoje obitelji i obaveze, ne mogu stalno dolaziti - kaže Bizjak, koji je u mirovini koju je zaradio kao financijski knjigovođa. Upisao je kao mladić fakultet povijesti i komparativne književnosti, ali je zbog progresivne bolesti odustao na 3. godini.

- Mišićna distrofija je podmukla bolest, možete bolovati nekoliko godina, a da ne znate. A onda se interesantno razvija. Ja sam na početku, recimo, mogao kilometrima hodati, ali nisam mogao prijeći ni najmanju stepenicu jer su mi otkazivali trbušni mišići. Nisam mogao podići nogu ili ustati sa stolice - objašnjava. Borbu protiv bolesti opisao je i u knjizi “Oboreni pesimizam” koju, kaže, voli pokloniti zdravim ljudima da vide da postoje i veći problemi od onih njihovih.

U Zagrebu je do danas promijenio 18 adresa i nikada nije nailazio na neugodnosti zbog invaliditeta. Ljudi su, kaže, u biti dobri i žele pomoći, no ni od koga se ne može očekivati stalna prisutnost, što je Branku nužno.

Danas još može pisati, sam jesti i obrijati se.

Damir Fatušić (20): ‘Ne mogu živjeti ako me ne hrane’

D. Fatušić Odličan student 1. godine psihologije, 20-godišnji Damir Fatušić, jedina je osoba u Hrvatskoj koja već sedam godina ima osobnog asistenta.

- Ja sam bio odabran kao prvi korisnik u pilot-projektu. Odabrali su me prvenstveno zato što sam živio s djedom, bakom i majkom, odnosno imao sam zaleđe. Naime, nitko nije znao koliko će dugo trajati taj projekt pa je bilo važno da osoba, ako se osobni asistent ukine nakon šest mjeseci, ne ostane na cjedilu - objašnjava Damir, koji od rođenja boluje od spinalne mišićne amiotrofije, zbog čega je praktički nepokretan od vrata naniže.

Minimalno može pokretati ruke, tek toliko da može listati stranice knjige postavljene na stolu pokraj njega i, što mu je posebno važno, baratati kompjutorskim mišem. Međutim, ne može samostalno jesti, pisati ili prati zube.

- Ja sam bio još osnovnoškolac kad je moja osobna asistentica Zvjezdana Šabanov došla k nama. Trebalo mi je vrijeme da se priviknem na novu osobu u kući, no mojoj je obitelji ona bila veliko olakšanje i, prije svega, sigurnost. Uz mene trebaju uvijek biti dvije osobe da bi me podigle iz kolica. Od kada dolazi Zvjezdana, mama može otići na posao, a djed ili baka vani obavljati stvari - priča Damir.

Njezina važnost sve više raste kako Damir odrasta, a njegovi ukućani stare. Baka i djed sve su nemoćniji u fizičkoj pomoći oko Damira. Zvjezdana mu, kaže, ne pomaže oko higijene, jer za taj dio još preferira članove obitelji.

- Ona je tu da mi doda sok, drži telefon, pomogne oko hranjenja, da me odveze van i, osobito, na fakultet - kaže Damir. Dok je išao u školu, Zvjezdana ga je redovito pratila te bi boravila u školi s njim tijekom nastave.

- Prije Zvjezdane to su radili moji ukućani. S njom je sve mnogo lakše. Potpuno smo se navikli na nju i ne znam kako bih bez nje - objašnjava. Damir je, tvrdi, zahvaljujući karakteru te osobito upornosti svoje obitelji, od djetinjstva dobro uklopljen u društvo.

- Na inzistiranje moje majke, koja ne zna odustati, upisan sam u redovnu osnovnu školu, koja nije prilagođena invalidima. I u srednju sam išao redovno, a sad sam na fakultetu koji je izvrsno prilagođen studentima s posebnim potrebama. Navečer se družim s vršnjacima iz kvarta, odlazimo i u grad. Netko od mojih me odveze i dođe po mene, a u društvu se o meni brinu prijatelji - kaže Damir.

Slobodno vrijeme najradije provodi uz kompjutorske igre i na internetu.

- Želim živjeti neovisno, najbliže onome kako žive moji zdravi vršnjaci. A to je nemoguće bez tuđe pomoći - ja ne mogu učiti za fakultet ako mi netko ne postavi knjigu pred mene, ne mogu ići na internet ako mi netko ne uključi kompjutor, ne mogu telefonirati ako mi netko ne drži telefon na uhu. Ne mogu ni živjeti ako me netko ne nahrani.

Josip Šimičić (47): Pomoć od 4 sata na dan nije dovoljna

- Mogu biti bilo što, baratati golemim znanjem i brojnim vještinama, mogu biti sposoban riješiti i najkompliciranije probleme, ali bez tuđe pomoći ujutro neću ni ustati. Strašna je to spoznaja - priča 47-godišnji Josip Šimičić, magistar biomedicinskih znanosti, koji priprema doktorat iz informatike.

Nedugo nakon što je diplomirao na Veterinarskom fakultetu, Šimičić je prije 22 godine pao s motora i ostao tetraplegičar, odnosno nepokretan od vrata naniže.

- Od tada do unazad pet-šest godina nisam imao nikakvu pomoć sa strane, osim majke koja se u potpunosti brinula o meni 15-ak godina i uz koju sam se uspio dalje školovati, raditi više poslova, baviti se znanstvenim radom i izradom kompjutorskih programa, od čega primarno živim.

Međutim, i njoj je stradalo zdravlje te je nakon operacije kralježnice i ona u kolicima. Od tada se snalazim na razne načine, no ne znam koliko će to još biti moguće ako se ne realizira projekt osobnog asistenta - kaže mr. Šimičić. I on je jedan od 20-ak najtežih invalida koji zadnjih godina ima pomoć civilnog ročnika. Trenutno mu pomaže 23-godišnji Ivan Ergić, koji mu dolazi i do četiri puta dnevno no, ističe, civilnih je ročnika na tom projektu sve manje.

- A da bih mogao raditi i živjeti od svoga rada, treba mi više od pomagača oko njege, treba mi osoba koja će me pratiti izvan kuće, pomagati mi u radu, obavljati poslove za mene... Puno je potrebitih u ovoj zemlji, raznih ranjivih skupina, ali mislim da smo objektivno mi, tetraplegičari, najpotrebitiji jer nam je nužna cjelodnevna pomoć - kaže mr. Šimičić i dodaje kako se nada da ovaj projekt neće ostati samo na 110 asistenata nego da će postati standardni način pomoći kakav je uobičajen u zapadnim zemljama.

VJESNIK on-line, 15. 4. 2006.

I preko barijera do diplome

Invalidi samo obrazovanjem mogu postati konkurentni na tržištu rada; računala su im u tome snažan saveznik

Obrazovanje je ključ uspjeha za osobe s invaliditetom jer im može donijeti bolji život. Samo zdravo razmišljanje bez samosažaljenja može u svakom pogledu polučiti dobre rezultate«, uvjeren je Krešimir Mateković (31), odvjetnik iz Zagreba, koji je u toj branši već osam godina. Bavi se građanskim i trgovačkim pravom te poslovno-pravnim savjetovanjem te ističe: »... budućnost invalida među ostalim vezana je uz računala koja im pružaju brojne mogućnosti za rad«. To više jer za nadmetanje na tržištu poslodavcima nisu privlačne osobe s hendikepom. Kada bi im se omogućilo da pokažu što znaju, problem bi se počeo rješavati, smatra Vjesnikov sugovornik.
Poslovni ljudi, dodaje, cijene znanje, sposobnost, stručnost, rad i zalaganje i ako to invalidi svojom naobrazbom i stručnošću u određenim područjima mogu pružiti, problema ne bi trebalo biti.
Mateković je diplomirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu i pronašao posao u odvjetničkom uredu, gdje nije naišao na predrasude poslodavca. Iako, kako ocjenjuje, u našem društvu ima predrasuda prme invalidima, on osobno nije imao većih problema zbog toga što se kreće pomoću invalidskih kolica. Kaže i da se ne osjeća hendikepiranim, iako povredu kralješnice ima od 12. godine. Više je problema imao s građevinskim preprekama, ponajprije na fakultetu. U školovanju mu je pomagala cijela obitelj. Da bi mogao pohađati nastavu otac, brat i prijatelji nosili su ga po stepenicama do predavaonica na višim katovima. Sreća je, ističe, što i danas ima te ljude oko sebe.
Arhitektonske su barijere mladim ljudima s invaliditetom velik problem. K tome, na zaštićenim spomenicima kulture izbjegavaju se građevinske preinake, kao što je to slučaj sa zgradom zagrebačkog Pravnog fakulteta. Odgovorni bi stoga trebali porazmisliti da visokoobrazovne ustanove postanu dostupne svima koji se na njih žele upisati. To više jer se položaj invalida u društvu može poboljšati kada se budu mogli zapošljavati i konkurirati na tržištu rada a za to se trebaju obrazovati. Jedno od dobrih rješenja je uvođenje osobnog asistenta koje zagovara i Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2003. do 2006. godine. Ne bi bilo loše da se u taj posao uključe civilni ročnici, kaže Mateković. Oni bi invalidima mogli pripomagati u mnogo čemu -od školovanja do zdravstvene pomoći u smislu da ih odvedu liječniku, kupe lijekove ili im pomognu popeti se uz stepenice škole/ fakulteta...
Vjesnikov sugovornik upozorava i da bi se stanje s građevinskim preprekama po sudovima, posebice u manjim mjestima poput Karlovca, Ludbrega..., ipak trebalo poboljšati. Dobar je primjer, navodi, Općinski sud u Zagrebu koji je to riješio odgovarajućim liftom. Valjalo bi poraditi i na zapošljavanju osoba s invaliditetom, zaključuje, i to ponajprije stimuliranjem poslodavaca.

Snježana Rajačić

VJESNIK on-line, 13. 5. 2006.

Invalidi moraju agresivnije nastupati u javnosti

Saborska zastupnica V. Škulić

U Italiji su invalidi mnogo postigli nakon što su organiziranim blokadama svima pokazali što znači kad ne možeš koristiti neki javni objekt

Inicijativa Udruge roditelja s teškoćama u razvoju »Anđeli« da se civilnim invalidima omogući da njihovi roditelji, supružnici ili netko tko fizički skrbi za njih dobiju status njegovatelja i plaću za to, kao što je već omogućeno invalidima Domovinskog rata, najveća je aktualna akcija udruga civilnog društva. Bio je to povod i za razgovor s Vesnom Škulić, saborskom zastupnicom SDP-a, koja za ostvarivanje tog prava lobira u Saboru i najvjerojatnije će biti predlagateljica zakona, odnosno izmjena nekoliko zakona potrebnih za ostvarivanje tog prava. Za tu inicijativu ima i saborsku većinu jer su je podržali svi saborski zastupnici osim HDZ-ovih. No, Vesna Škulić naglašava da je pitanje kako će zastupnici glasovati o zakonu te dodaje da bi se »u ovom pitanju trebao postići politički konsenzus i da političke opcije ne bi smjele na njemu skupljati političke bodove«.
• Ostvarivanje prava osoba s invaliditetom obično zapinje na novcu, no vi tvrdite da to ovaj put ne bi trebao biti slučaj.
- Mislim kako su civilni invalidi predugo tolerirali stav da će »dobiti« svoja prava kad za to bude novca. Vlada se u akcijskom planu i obvezala da će izjednačiti prava svih invalida, a za državu je takav oblik skrbi, koji postoji u mnogim zemljama, na primjer u Austriji, puno jeftiniji od skrbi u posebnim institucijama. Da ne govorim o tome koliko to znači osobama s invaliditetom, jer mogu živjeti s obitelji i ne moraju odseliti u neku instituciju.
• Ima li šanse da osobe s invaliditetom u skorijoj budućnosti ostvare to pravo?
- To ovisi o volji Vlade, odnosno vladajuće većine u Saboru, pritisku samih osoba s invaliditetom, njihovih udruga i roditelja te solidarnosti ostalih udruga, ali i pritisku oporbe. Nažalost, kad je riječ o civilnim invalidima i njihovim udrugama, izostaje pritisak javnog protesta, koji postoji u slučaju invalida Domovinskog rata ako Vlada ne ispunjava svoje obveze ili ako se neka prava ne mogu ostvariti. Civilni invalidi i njihove obitelji neće javno prosvjedovati, nego će se povući iako su u zapadnim zemljama upravo tako ostvareni veliki pomaci.
• Kad ćete zakon uputiti u proceduru?
- Najesen. Želimo proučiti sve zakone koji su vezani za ostvarivanje tog prava jer ne želimo još jedan u praksi neostvariv zakon.
• Nezadovoljni ste Vladinim radom na rješavanju problema civilnih invalida, a Vlada tvrdi da je pokrenula brojne pilot-projekte.
- Činjenica je da se radi samo na pilot-projektima, a nema nijednog zakona ili pomaka. Postoje parcijalna rješenja i parcijalni pomaci. U Zagrebu je situacija bitno bolja nego u ostatku države, ali Zagreb nije Hrvatska. Rijeka, Koprivnica i Vinkovci također puno rade, ali ne i, primjerice, Šibenik ili Dubrovnik, koji sigurno nije siromašan grad. No, najveća je razlika između gradskih i seoskih područja. U zaleđu Zadra invalidi jednostavno ne mogu koristiti zakonsko pravo na medicinsku pomoć u kući jer domovi zdravlja nisu preuzeli tu obvezu, a specijaliziranih institucija nema.
• Zašto udruge invalida ne reagiraju glasnije ako su nezadovoljne?
- One su stalno izložene nekom obliku financijske ucjene, jer im se novac doznačava sa zakašnjenjem. Lani su tek krajem godine dobile novac za tekuću godinu. Možda bi udruge trebale jednom reći: napravit ćemo pritisak makar ove godine ne dobili novac, ali ćemo dogodine dobiti nešto više.
• Zalažete se, dakle, za agresivniji nastup udruga?
- Zalažem se za partnerski odnos s vlasti dok je on moguć i funkcionira, ali kad Vlada cijeli rad zasniva na radnim skupinama, povjerenstvima ili pilot-projektima, ona prestaje biti partner. Ne kažem da odmah treba organizirati velike demonstracije, ali zašto ne i njih? U Italiji su, na primjer, invalidi mnogo postigli nakon što su javnim blokadama svima pokazali što znači kad ne možeš koristiti neki javni objekt. Invalidi imaju svoja prava i nema govora o tome da im netko nešto »daje«. Nije jasno zašto nitko ne odgovara kad se ta prava ne ostvaruju, kao što nitko ne odgovora ni za kašnjenja u odnosu na rokove postavljene u Vladinu akcijskom planu za rješavanje problema osoba s invaliditetom. Jeste li ikad čuli da je neki arhitekt ili investitor bio kažnjen jer nije omogućio pristup invalidima ili je napravio rampu koju invalidi sami ne mogu koristiti? Zašto neki pročelnik ili pomoćnik ministra zadužen za provedbu plana koji kasni nije kažnjen ili nije dao ostavku makar iz moralnih razloga?

Sanja Kapetanić

VJESNIK on-line, 3. 6. 2006.

Skok na glavu mijenja život

Hrvatska udruga paraplegičara i tetraplegičara (HUPT), koja ima 270 članova, po drugi put organizira Tjedan osoba s paraplegijom i tetraplegijom, koji će se održati od 5. do 10. lipnja. Tjednom se želi ukazati građanima na potrebe osoba s invaliditetom te upozoriti mlade kako mogu stradati. Paraplegija je oduzetost donjih ekstremiteta, a tetraplegija je oduzetost sva četiri ekstremiteta zbog ozljede kralježnične moždine. Tijekom Tjedna, osobe s tetraplegijom i paraplegijom pokazat će što mogu kroz umjetničke aktivnosti, a građani će imati prilike provozati se u invalidskim kolicima te sami iskusiti s kakvim se teškoćama susreću osobe s ovom vrstom invaliditeta.
U Hrvatskoj je četiri tisuća osoba s paraplegijom i tetraplegijom, a svake godine – zbog stradavanja, najčešće u prometnim nesrećama i zbog udaraca pri skakanju na glavu u bazenima i u moru – njihov se broj povećava za stotinjak. Predsjednica Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara Mandica Knežević kazala je u petak, na konferenciji za novinare, da je ove godine samo u lječilište u Varaždinskim Toplicama primljeno 16 osoba koje su u prometnim nesrećama ozlijedile kralježničnu moždinu te su ostale trajno nepokretne.
»Invalidnost se događa u svakodnevnim aktivnostima, a tijekom godišnjih odmora veća je učestalost prometnih nesreća s tako nesretnim posljedicama«, istaknula je Mandica Knežević.
Denis Marijon ostao je nepokretan sa 17 godina, kada je slučajno pao sa balkona. »Život mi se tada promijenio«, rekao je 29-godišnji Denis. Istaknuo je da se čovjek fizički oporavi nakon četiri mjeseca provedenih u toplicama, ali da za psihičku rehabilitaciju nije dovoljno niti pet godina.
Voditeljica projekta Tjedna, Ana Slonjšak, najavila je da će se u Zagrebu prirediti izložba slikarskih i kreativnih radova osoba s invaliditetom, susreti s djecom vrtićke i osnovnoškolske dobi, košarkaška utakmica te okrugli stol na temu »Znak pristupačnosti i naplata cestarine«.

Ana Tadin

Nikola Srabinac najstariji je tetraplegičar po invalidskom stažu u Hrvatskoj (49), a vjerojatno jedan je i od najstarijih u svijetu - ako ne i najstariji!!!

Večernji list 1973.

VJESNIK on-line, 9. 6. 2006.

Invaliditet se može »zaraditi« i u igri

U sklopu Tjedna udruga, za oko 80 učenika sedmih razreda Osnovne škole Medvedgrad održan je u četvrtak u glazbenoj učionici Sat druženja s paraplegičarima i tetraplegičarima. Prema riječima Ane Slonjšak iz Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara, cilj ovakvog druženja jest upozoriti mlade na načine na koje mogu stradati.
»Invalidnost se događa u svakodnevnim aktivnostima, a tijekom godišnjih odmora prometne nesreće s tako nesretnim posljedicama učestalije su nego u drugim mjesecima godine«, kazala je Ana Slonjšak, koja je s 19 godina nastradala u prometnoj nesreći i od tada je u invalidskim kolicima.
Paraplegija je oduzetost donjih ekstremiteta, a tetraplegija je oduzetost i ruku i nogu zbog ozljede kralješnične moždine. Ana Slonjšak upozorila je mlade da se najčešće može ozlijediti u prometnim nesrećama i nepromišljenim dječjim igrama, u kojima mnogi nastradaju kad nezgodno padnu s visine.
Da bi se dobio pravi uvid u to što zaista misle o osobama s invaliditetom, učenici su ispunili anketu s pitanjima poput »kako društvo prihvaća osobe u invalidskim kolicima?«.
Učenici Ivan Horvat i Rudolf Gregurek odgovorili su da su osobe u invalidskim kolicima ravnopravne s drugima te da nema potrebe izdvajati ih. Svi učenici sa zanimanjem su popratili predavanje. Učenice Nives Gal i Tanja Alabić kazale su da nisu znale da nepažnja može dovesti do tako velike ozljede.
Iako u školi nema ni jedne osobe s posebnim potrebama, OŠ Medvedgrad ima prilagođeni ulaz, a ima i WC prilagođen osobama s invaliditetom, što u ostalim školama nije slučaj.

Ana Tadin

PARA/TETRAPLEGIČARI RONIOCI ISTRAŽUJU MORSKE DUBINE - NEPTUN: "hm, šta traže ova dvojica: školjke, amfore...koji rad za osobe s para/tetraplegijom?!! nema frke... za "kvadricu" najmanje dvojica pomagača!

VJESNIK on-line, 13. 7. 2006.

URIHO dobiva zgradu na Kajzerici

Radovi će trajati godinu dana, a otvorit će se 200 radnih mjesta

U povodu 60. obljetnice djelovanja Ustanove za rehabilitaciju hendikepiranih osoba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem, poznatijom kao URIHO, održana je u srijedu proslava u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, na kojoj su održane dvije projekcije filmova »URIHO, šezdeset godina rada« i »Posao važniji od kruha«, te najavljena gradnja nove ustanove u zagrebačkom naselju Kajzerici, za koju će Grad izdvojiti 95 milijuna kuna.
URIHO zapošljava 500 radnika, od kojih su čak 51 posto invalidi. Autori prikazanog filma su Mladen Iličković i Maja Sever. Ravnatelj URIHO -a Josip Držajić istakao je na svečanosti da ta tvrtka godinama posluje s gubitkom, najviše zbog zaostale tehnologije i nekonkurentnosti, ali nada se »boljim danima« u novoj zgradi na Kajzerici.
Pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Zvonimir Šostar kazao je tom prigodom da su prikupljeni svi dokumenti za gradnju zgrade, koja treba početi na proljeće. »Do 2008. planiramo useljenje i otvaranje 200 novih radnih mjesta za osobe s invaliditetom«, najavio je Šostar.

Ana Tadin

VJESNIK on-line, 6. 10. 2006.

Za bolji društveni položaj osoba s invaliditetom

Ustanova zapošljava 504 ljudi, među kojima više od 300 osoba s invaliditetom

Ustanova za rehabilitaciju hendikepiranih osoba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem (URIHO) zapošljava u gospodarskom programu za tekstil, keramiku, metal, kožu, kitničarstvo, ortopediju, kartonažu i tisak.
Ustanova proizvodi radno-zaštitnu odjeću i obuću, ograde za parkove, okućnice, stubišta, balkone, stolove, stolice, police i ostali namještaj standardnog programa ili prema narudžbi.
Za opremu interijera prozvode svjetiljke, satove, vješalice, stalke, uporabne i ukrasne predmete od keramike, a nude i slobodne kapacitete za doradne poslove u skladu s narudžbama i kupcima. URIHO zapošljava 504 ljudi, među kojima više od 300 osoba s invaliditetom različitih kategorija i profila, koje svoje proizvode i usluge nude otvorenom tržištu uz jednake uvjete kao drugi hrvatski gospodarstvenici.
U sklopu svojih djelatnosti URIHO, u suradnji sa srednjoškolskim obrazovnim centrima Slava Raškaj i Obrazovnim centrom u Zagorskoj 14, osposobljava djecu s teškoćama u psihofizičkom razvoju za različite struke i zanimanja.
URIHO ove godine, uz medijsko pokroviteljstvom Vjesnika i Gradskog poglavarstva, obilježava 60. obljetnicu osnivanja mnogim sadržajima, od tribina, izložbi, športskih susreta, do filma i knjige o razvitku zaštitnog zapošljavanja i perspektivi. Ustanova planira i prilagoditi kolni ulaz u Držićevoj osobama s invaliditetom, što će poboljšati prometnu sigurnost osoba i vozila.

Davor Ivanov

NOVI LIST, 10. 10. 2006.

Otvoren 11. hrvatski simpozij osoba s invaliditetom

Potpora boljoj budućnosti invalida

Vecernji list Online 19.11.2006 22:20

DR. ZVONIMIR ŠOSTAR:

U novom centru posao za 750 invalida

Prvi poslovno-stambeni kompleks u Hrvatskoj, namijenjen osobama s invaliditetom, počet će se graditi u drugoj polovici 2007. godine. U proizvodni dio kompleksa URIHO-a smjestit će se dio proizvodnje s brojnih lokacija u gradu, a u njemu će raditi oko 750 invalida. Uz upravnu zgradu, predviđena je i gradnja višenamjenske sportske dvorane prilagođene invalidima, a sve bi stajalo oko 84 milijuna kuna - rekao je Zvonimir Šostar, pročelnik gradskog ureda za zdravstvo.

Kako bi se riješio smještaj mlađe skupine invalida, koji su sada smješteni u umirovljeničkim domovima, Grad namjerava sagraditi i dom za trajni boravak invalida u kojem bi bio i manji hotel, što bi stajalo dodatnih 30 milijuna kuna.

Grad će otkupiti preostalih 12 posto URIHO-a i postati 100-postotni vlasnik najavljuje Zvonimir Šostar.

Vecernji list Online 27.11.2006 18:25

Istraživanje potvrdilo da je 10 posto stanovnika neželjeno na tržištu rada

Diskriminacija: Poslodavci neće invalide rata

Autor Sandra VELJKOVIĆ

Unatoč zakonskim promjenama, osobe s invaliditetom u Hrvatskoj i dalje nikako do posla, a u osjetljivoj skupini kojima su vrata radnih mjesta zatvorena prednjače ratni vojni invalidi. Čak 74 posto poslodavaca nema nikakvog iskustva u zapošljavanju invalida, dok njih 80 posto ne želi invalide rata, porazni su podaci iz istraživanju stavova poslodavaca o osobama s invaliditetom je proveo Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet (ERF), a financirao Zavod za zapošljavanje.

Tako je najvjerojatnije zato što se uz pojam ratnih vojnih invalida vrlo često veže PTSP, obiteljski problemi, alkoholizam, što također govori i na predrasude poslodavaca objašnjava prodekanica za znanost ERF-a Lelia Kiš-Glavaš, koja je uz Kristijanu Sokač iz HZZ-a vodila istraživanje provedeno na 1029 poslodavaca.

Uz ratne invalide, najlošije prolaze invalidi od rođenja, dok su poslodavci nešto otvoreniji prema invalidima rada. Kao najveću prepreku zapošljavanju poslodavci navode prilagodbu radnog mjesta potrebama osoba s invaliditetom. Usto, otežavajuće su okolnosti što osobe s invaliditetom imanju nižu naobrazbu, te malo radnog iskustva.

Poslodavci nerijetko invalidnost povezuju s čestim izostancima s posla, što nije točno, napominje Kiš, jer 90 posto radnika s invaliditetom čak manje izostaje s posla od ostalih. Poslodavci bi invalide, koji u Hrvatskoj čine 10 posto, najradije vidjeli u odvojenim zaštitnim radionicama, dok tek 16 posto smatra da pripadaju tržištu rada.

VJESNIK on-line, 30. 11. 2006.

Unatoč zakonima, invalidi obespravljeni

Iduće godine Hrvatska će organizirati ministarsku konferenciju Vijeća Europe o invalidima, najavila je potpredsjednica Vlade

ZAGREB - »Unatoč Ustavu i dobrim zakonima u koja su ugrađena prava invalidnih osoba, mnogi ih zaobilaze i preskaču«, kazala je potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor na okruglom stolu »Unaprjeđenje i zaštita prava i dostojanstva osoba s invaliditetom«, što se u srijedu održao u organizaciji Vladina Povjerenstva za osobe s invaliditetom i Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.
Potpredsjednica Kosor posebno je kritizirala to što mnogi ne poštuju odredbe o kretanju slijepih osoba uz pratnju psa vodiča. Skandaloznim je nazvala i to što se slijepe i gluhe osobe ne mogu upisati na akademiju. Zbog svega toga, istakla je, treba mijenjati ozračje i javno govoriti o problemima s kojima se susreću invalidne osobe, ali se istodobno boriti za provedbu zakona.
Inače, Ministarstvo obitelji dosad utrošilo čak 33 milijuna kuna za razne projekte za pomoć invalidima. Potpredsjednica Kosor izdvojila je projekt »Zajedno za pristupačnu Hrvatsku«, kojom se u suradnji s lokalnim zajednicama javni i kulturni objekti prilagođavanju potrebama invalida. Također, utemeljeno je i deset savjetovališta koja prerastaju u Obiteljske centre i kojima je cilj pružanje potpore invalidima i njihovim obiteljima. »Na žalost, kada se rodi dijete s invaliditetom, malo po malo prijatelji okreću leđa roditeljima takvog djeteta i malo tko ima razumijevanja za potrebe te obitelji«, kazala je Kosor.
Među brojnim projektima koje Ministarstvo provodi, potpredsjednica Vlade istaknula je pilot-projekt osobnog asistenta za pomoć najtežim invalidima za koji je Hrvatska dobila iznimne pohvale iz međunarodnih krugova. Štoviše, najavila je da će Hrvatska sljedeće godine organizirati ministarsku konferenciju Vijeća Europe o problemima invalidnih osoba.
Potpredsjednica Jadranka Kosor predstavila je rezultate Izvješća o provedbi nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. Naglasila je da nije potpuno zadovoljna provedbom zapošljavanja invalida, te da bi se trebalo osigurati provođenje zakona koje osobama s invalidom osigurava jednake uvjete pri zapošljavanju. Inače, putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje lani su zaposlene 1034 osobe, dok je u prvih deset mjeseci ove godine zaposleno 1012 osoba s invaliditetom.
Inače, pri kraju je izrada nove nacionalne strategije za osobe s invaliditetom do 2015. koja, među ostalim, poseban naglasak stavlja na školovanje djece i mladih s invaliditetom, promicanje zapošljavanja, podizanje razine svijesti u društvu prema invalidnim osobama, osiguravanje pristupačnosti javnih i kulturnih ustanova, ali i ukidanje svih diskriminatornih zakona ili zakonskih odredbi. [Silvana Oruč Ivoš]

VJESNIK on-line, 16. 12. 2006.

Ponuditi više zanimanja za tržište

Više od 50 posto nezaposlenih osoba s invaliditetom prijavljeno je u Zavodu duže od tri godine

U Tehnološkom parku Zagreb d.o.o., u četvrtak su podijeljena uvjerenja polaznicima petodnevnog 10. informatičkog seminara za osobe s invaliditetom, gdje su stekli osnovna znanje windowsa, worda i interneta. Financijsku potporu pružio je Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje i Gradski ured za gospodarstvo uz posredovanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb.
Direktor ustanove Marijan Ožanić kaže da je Tehnološki park prvi poduzetnički rasadnik visoke tehnologije, koji djeluje u sklopu zagrebačkog holdinga. Osim poslovne informatičke edukacije, računalom se znanju podučavaju i invalidi. Od 2003. su održana 23 seminara za 184 polaznika, rekao je Ožanić, a »2007. nastavljamo s obukom osoba s invaliditetom«.
Marinka Bakula, predstojnica Odjela za invalide Gradskog poglavarstva, rekla je da Grad Zagreb sustavno poboljšava život invalida, što potvrđuje i 21 zaposlena osoba s invaliditetom u Poglavarstvu. U rješavanju problema, upozorila je Bakula, treba poraditi na decentralizaciji sustava i najavila da će se Poglavarstvo pobrinuti za to da polaznici tečaja dobiju i računala.
Marija Halić iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Podružnica Zagreb, kaže da je u studenom, zabilježeno 1639 nezaposlenih osoba s invaliditetom, od čega je njih 80 izabrano (po motiviranosti) za informatički seminar.
Problem invalida je, rekla je ona, i niska razina obrazovanja. Da bi se stanje promijenio, kaže Halić, treba proširiti lepezu zanimanja i prilagoditi tržišnim zahtjevima, tim više što se invalidi i dalje školuju za, primjerice, telefoniste i administratore, iako te profesije odumiru.
Naglasila je da je oko 54 posto nezaposlenih invalida u Zavodu prijavljeno duže od tri godine. Nužne su hitne intervencije u sustavu obrazovanja jer Hrvatska ima više od 420 tisuća osoba s invaliditetom, što znači oko 10 posto od ukupnog broja stanovnika.

Snježana Rajačić

NACIONALNA STRATEGIJA ZA IZJEDNAČAVANJE MOGUĆNOSTI ZA OSOBE S INVALIDITETOM OD 2007. DO 2015. GODINE

OSOBNI ASISTENT I PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM

Bliži se godinu dana otkako je startao pilot-projekt osobnog asistenta za osobe s invaliditetom pokrenut od udruga invalidnih osoba i Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Zaista hvale vrijedan projekt za sve one najteže invalidne osobe koje slabo ili gotovo nikako ne vladaju rukama. Pogotovo za one koji studiraju: bave se znanošću i vole eksperimentirati, ili su hobisti (popularizacija) tehničke kulture. Općenito za sve tjelesno hendikepirane osobe koje žele izražavati po društvo korisne djelatnosti i svojom aktivnošću i znanjem vinuti se i na samo konkurentno tržište rada. Sedamdesetih godina 20. stoljeća o osobnom asistentu moglo se samo sanjati - zato veliko hvala svima onima koji su radili na projektu osobnog asistenta zajedno s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

Na sjednici Povjerenstva Vlade RH za osobe s invaliditetom održanoj 13. 2. 2006., pod predsjedanjem potpredsjednice Vlade i ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranke Kosor, kada se izrađivao zakon osobnog asistenta za osobe s invaliditetom - Povjerenstvo je prihvatilo i prijedlog Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom. Međutim, o pravobranitelju za invalidne osobe Hrvatski sabor je raspravljao još 2002. godine, a njegov ured do današnjeg dana ne postoji? Postoji Odjel za osobe s invaliditetom pri Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti koji, među ostalim, ima zadaću: »analizira mogućnosti uvođenja instituta za zaštitu prava osoba s invaliditetom (uredi, pravobranitelj,…)«. No, i dalje je ured pravobranitelja za osobe s invalidnošću samo na papiru dok je pravobranitelj za djecu ostvaren 2003. - a o nužnosti oba pravobranitelja i za djecu i za osobe s invaliditetom radilo se nekako u isto vrijeme.

O uredu i funkcioniranju pravobraniteja za invalidne osobe raspravljalo se i na sjednici Povjerenstva Vlade RH za osobe s invaliditetom 3. 11. 2004., a o svemu nas je obavjestila potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor na Hrvatskome radiju u emisiji »Šesto čulo« 4. 11. 2004. Kazala je da je takav pravobranitelj za invalidne osobe više nego nužan i da bi bio imenovan od Sabora , da bi bio produžena ruka Hrvatskog sabora, odgovarao bi Hrvatskom saboru isto tako kao što bi mu Sabor odredio djelokrug rada. Nadalje, dodala je kako realizirat taj zakon raspravljat će se na sjednici Povjerenstva sredinom 2005.

Budući da se osniva i pravobranitelj za studente, pa je upitno koliko dugo (godina) će još osobe s invaliditetom ćekati na svoga pravobranitelja?!

vjesnik, 29.10.2004

Pravobranitelj za invalide

ZAGREB - Radna skupina za razmatranje problema osoba s invaliditetom saborskog odbora za ljudska prava prihvatila je u petak izvješće o provedbi Nacionalne strategije jedinstvene politike za invalidne osobe u 2003. i 2004. Tim povodom posebno je istaknuto da će uskoro biti dovršen zakon o pravobranitelju za invalide, a Mirjana Dobranović iz Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida upozorila je na potrebu izjednačavanja prava civilnih i vojnih invalida. [Ma. L.]

NACIONAL

NEOVISNI NEWS MAGAZIN

HRVATSKA Piše: Andrej Andreić, 03.11.2004

UVODI SE PRAVOBRANITELJ ZA INVALIDNE OSOBE

Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor najavila je u srijedu u Hrvatskom saboru niz projekata kojima Vlada namjerava pomoći invalidnim osobama, među kojima i osnivanje pravobranitelja za invalidne osobe. “Idemo s projektom pravobranitelja za invalidne osobe, a započeti programi za pomoć invalidima u ovoj godini biti će i izvršeni”, izjavila je Jadranka Kosor. Vlada namjerava financijski pomoći tiskanju školskih i sveučilišnih udžbenika za slijepe i slabovidne osobe, a pokrenuti će i projekt zajedničke pomoći stopostotnim vojnim i civilnim invalidima. U suradnji s jedinicama lokalne samouprave Vlada će pomoći i starijim osobama otvaranjem tzv. dnevnih boravaka za stariju populaciju. U tijeku je i realizacija projekta pomoći starijima u kućama u suradnji s Caritasom i Crvenim križem, s kojim je do sada obuhvaćeno oko devet tisuća osoba u deset županija.

mnistrica J. Kosor

Slobodna Dalmacija, 1.10.2005.

Pravobranitelj za invalide

Pozitivna ocjena politici zbrinjavanja osoba s invaliditetom na sjednici je popraćena i najavom inicijative za osnivanje ureda pravobranitelja za invalidne osobe

13. 2. 2006

HSUTI član Povjerenstva Vlade RH za osobe s invaliditetom

Dana 13. veljače 2006. godine, pod predsjedanjem potpredsjednice Vlade i ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranke Kosor održana je 6. po redu sjednica Povjerenstva Vlade RH za osobe s invaliditetom.

Na sjednici je prihvaćeno Izvješće o radu Povjerenstva za osobe s invaliditetom za 2005. godinu, te je pritom zaključeno kako je Vlada RH aktivno provodila mjere iz Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine – kao najvažniji pomaci učinjeni su od strane Povjerenstva koje je prihvatilo prijedlog Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom koji je trenutno u Vladinoj proceduri, na inicijativu Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti izrađen je prijedlog zakonskog okvira za uvođenje instituta osobnog asistenta za osobe s invaliditetom, a već dvije godine u 14 hrvatskih gradova, u organizaciji Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, uspješno se provodi projekt rješavanja pristupačnosti objektima osoba s invaliditetom. Potpredsjednica Kosor istaknula je kako su izjednačeni načini i kriteriji za dodjelu nagrada športašima s invaliditetom za osvojena odličja na paraolimpijskim igrama, za što je u 2005. godini izdvojeno gotovo 2 milijuna kuna, a dodatne odredbe koje se tiču športaša s invaliditetom unesene su i novi prijedlog Zakona o športu.

Na sjednici je usvojen plan i program rada Povjerenstva za osobe s invaliditetom u 2006. godini. Tokom ove godine bit će izrađena nova Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2007. do 2015. godine, usklađena s međunarodnim dokumentima u ovom području, s time da će u cilju veće učinkovitosti biti izrađivani i konkretniji operativni planovi na godišnjoj osnovi. Također će biti nastavljena provedba projekta rješavanja pristupačnosti osobama s invaliditetom, a započet će se i s priprema za obilježavanje 2007. godine kao Međunarodne godine izjednačavanja mogućnosti.

Sjednici je prisustvovala predsjednica Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida mr.med.sc. MIRJANA DOBRANOVIĆ koja je pod točkom Razno, uz uvažavanje prethodnih izvjestitelja na temu: 1. financijske potpore kod kupnje vozila kao ortopedskih pomagala 2. ukidanju prava na vinjete s 31.12.2006. upozorila i na 3. problem roditelja koji rade skraćeno radno vrijeme i plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje. Odgovori se očekuju.

Vjesnik, 1. 3. 2006.

Pravobranitelj za invalide

■ ZAGREB – Invalidi će uskoro dobiti svoga pravobranitelja.

Naime, dugo očkivani Prijedlog zakona o pravobranitelju

za osobe s invaliditetom već se nalazi u Vladinoj proceduri.

Očekuje se da će ga Vlada na jednoj od sljedećih sjednica

uputiti Saboru na usvajanje. Pravobranitelja za invalide ima-

ju mnoge europske zemlje, a hrvatski zakon donosi se u

sklopu provođenja Nacionalne strategije za osobe s invalidi-

tetom. [S. O. I.]

25.9.2006

HSUTI na Konferenciji o jačanju uloge pravobranitelja u RH

Centar za ljudska prava u suradnji s Misijom OESS-a u Republici Hrvatskoj održao je u Hrvatskom saboru Konferenciju „Jačanje uloge institucije pravobranitelja u Republici Hrvatskoj“.

Nakon pozdravnog govora g. Vincenta Degerta, Voditelja Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj i g. Jorgea Fuentesa Villalonge, Voditelja Misije OESS-a u Republici Hrvatskoj, na konferenciji je govorio Pučki pravobranitelj u RH gospodin Jurica Malčić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova gospođa Gordana Lukač – Koritnik, zamjenica Pravobraniteljice za djecu gospođa Maja Gabelica – Šupljika, gospodin Ratko Gajica, potpredsjednik Saborskog odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, gospodin Žarko Puhovski, predsjednik Hrvatskog Helsinškog odbora za ljudska prava.

Na konferenciji su bili nazočni i dali svoj doprinos u raspravi i donošenju zaključaka brojni pravni i stručnjaci iz područja zaštite ljudskih prava.

Tako je Saborska zastupnica gospođa Vesna Škulić naglasila problem ugroženih prava osoba s invaliditetom i iznijela brojčane pokazatelje koji pokazuju veličinu problema. Naročito je naglasila problem zapošljavanja osoba s invaliditetom i brojku od 37 milijuna kuna namijenjenih upravo u tu svrhu, koje ostaje neiskorišteno. Također je izrazila žaljenje nepoštivanjem i neprovođenjem Nacionalne Strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom 2003. – 2006. prema kojoj je bilo predviđeno uvođenje institucije Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, što nije ostvareno. Gospođa Škulić smatra da je takvo tijelo, koje će se sustavno i koordinirano baviti problemima osoba s invaliditetom, nasušno potrebno.

Cilj konferencije je bio izrada konkretnih preporuka i daljnjih aktivnosti za jačanje djelotvornosti institucije pravobranitelja u Republici Hrvatskoj.

Vecernji list Online 24.01.2007 18:40

SKANDAL Ivan Tolić, direktor ZET-a, priznao da se otkazi dijele onima koji su odbili potpisati sporazum o otpremninama

Bandićev Holding otpušta i invalide

Autor Vojislav MAZZOCCO

Radnici Zagrebačkog holdinga koji ne žele u prijevremenu mirovinu suočavaju se s prijetnjom tzv. osobno uvjetovanog otkaza. Uz suglasnost radničkog vijeća i sindikata član uprave Holdinga Ivan Tolić potpisuje otkaze starijim radnicima i invalidima "neostvarivanja odgovarajućih rezultata rada zbog godina života odnosno invalidnosti".

Otpuštanje invalida i starijih dio je projekta snižavanja troškova poslovanja smanjenjem broja radnika. "Otkazani su odgovori radnicima koji su odbili potpisati sporazum, radi čega je jedini mogući zakonski osnov za prestanak radnog odnosa bio jednostrani otkaz od strane poslodavca" stoji u priopćenju koje je potpisao Ivan Tolić.

Prema Večernjem listu dostupnim neslužbenim informacijama u pitanju je čak 300 osoba kojih se Holding želi riješiti. Međutim, Ivan Tolić nije želio govoriti o brojevima radnika koje čeka otkaz. Ako se to zaista događa, to je strašno. Nitko nam se još nije obratio za pomoć u takvom slučaju rekla je Mirjana Dobranović iz Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida i ipak dodala da svaki slučaj treba posebno ispitati jer " ni svi invalidi nisu vrijedni na radnom mjestu".

Večernji list u posjedu je jednog takvog otkaza gdje čak i potpisnik Slobodan Ljubičić, predsjednik uprave Holdinga, priznaje da radnik bez svoje krivnje nije u mogućnosti uredno ispunjavati obveze, ali mu se u Holdingu koji ima 26 podružnica ne može naći radno mjesto. No, poziva se na Odluku o mjeri racionalizacije broja radnika koju je donio osobno zagrebački gradonačelnik Milan Bandić kao jedini član skupštine Holdinga.

VJESNIK on-line, 26. 01. 2007.

»Mirna Berend parkira na naša mjesta«

Lani su »pauci« svako dvanaesto premješteno vozilo odvezli s mjesta koja su namijenjena osobama s invaliditetom

Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida (HSUTI) u četvrtak je u Hrvatskom auto klubu (HAK) organizirao okrugli stol na kojem je upozorio na dodatni problem osoba s invaliditetom: veliki broj građana nepropisno se parkira i oduzima i zlorabi njihova mjesta. Među njima je, kako je istaknuto i poznata voditeljica Mirna Berend, ali i mnogi drugi koji se ne obaziru na upozorenja. »Osobama s invaliditetom, koje se otežano kreću i vozilom se služe kao ortopedskim pomagalom, žuta mjesta iznimno su značajna za njihovu kvalitetu življenja«, ističe Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida. Dodaje da u Hrvatskoj živi oko 10 posto osoba s invaliditetom i svakodnevno se suočavaju s dva najveća problema: nedovoljnom informiranošću i kulturom življenja.
Ante Hari Rako, iz Ministarstva unutarnjih poslova, istaknuo je da su lani na području Zagreba imali preko 30 tisuća prekršaja nesavjesnih vozača, koji su se parkirali na mjesta za invalide. »To je 14 posto od ukupnog broja prekršaja koji su učinjeni na području Zagreba«, rekao je Rako.
Prema riječima Marijana Tomašića iz Zagrebparkinga, »pauci« su imali pune ruke posla. Dnevno su premjestili 75 vozila, a svako dvanaesto bilo je premješteno s mjesta namijenjenog osobama s invaliditetom. Ostali sudionici okruglog stola složili su se da kazne za nepropisno parkiranje treba postrožiti - da umjesto 500 kuna budu tisuću.

Martina Pauček Šljivak

Jutarnji LIST online, 02.03.2007 23:49

Zagreb
Prvi koncert osoba s invaliditetom Piše: Jasminka Komar
Foto: Saša Midžor Sučić

Radionica

Umjesto da traže pomoć invalidi su odlučili samostalno zaraditi, a u njihov projekt dobrovoljno su se uključili i neki pjevači

Ne čekati pomoć, nego je sam pronaći, motiv je koji je osobe s invaliditetom iz kreativnih radionica Centra za rehabilitaciju potaknuo da organiziraju humanitarni koncert na kojem će i sami nastupati.

Tako će 7. ožujka u Studentskom centru uz poznate zvijezde s naše estrade i oni sami postati “zvijezde” te biti vidljivi i prihvaćeni, što je, kako kažu, upravo ono što najviše žele.

Prvi put na ovim prostorima osobe s tjelesnim i mentalnim oštećenjima održat će vlastiti koncert, a do sada su nastupali u sklopu nekih događaja ili festivala. Iako je prvotno zamišljeno da nastupaju sami, estradnjaci su se sami ponudili da im se pridruže, objasnila je njihova defektologinja Ivančica Savić koja vodi jednu od kreativnih radionica u sklopu Centra. Radionica postoji pet godina, a namjenjena je osobama koje su navršile 21 godinu pa više na mogu biti na dnevnom boravku u domovima Centra.

- Kako ne bi bili prepušteni sami sebi i izolirani kod kuće, jer njihovi roditelji ili skrbnici moraju raditi, ovdje se družimo, izrađujemo keramiku, slikamo na svili, i još puno toga. Uvjeti za rad nisu baš sjajni, pa su korisnici sami predložili da koncertom pokušamo prikupiti novac - objasnila je Savić. Unutar radionica Centra osnovana je i Udruga roditelja i skrbnika Zraka sunca. Predsjednica Udruge Uršula Ban-Mrkoci ima odraslu kćer koja ne smije ostajati sama, niti se sama umije kretati po gradu.

- Kada redovito dolazi na radionicu, više je raspoložena za društvo i otvorenija, bolje volje, moglo bi se reći i sretnija. Za radionicu bismo voljeli nabaviti barem rabljeni kombi, da ih možemo voziti kada idu na terapijsko jahanje, kompjutorske vježbe i slično - rekla je Ban-Mrkoci.

Vježbaju u Crvenom križu

U skučenim podrumskim prostorijama radionica nemoguće je održavati plesne probe, pa im je Crveni križ ustupio svoju salu na Črnomercu. Njih 70-ak uvježbalo je plesne koerografije inspirirane narodnom glazbom Hrvatske i Irske, a Matija Vuica pjevat će im u pratnji svoj Linđo. Osim solo izvedbi, održat će i dva igrokaza, poput onog “Ljubav preko interneta”. Nastupit će i Luka Nižetić, Lana Jurčević, akrobatski r’n’r klub Panda, Los Cabaleros i mnogi drugi, i sve to za samo 30 kuna. (J. K.)

VJESNIK on-line, 26. 01. 2007.

Brže dijagnoze i više vremena za pacijente

Opća bolnica Sveti Duh u svibnju dobiva atrij s informatičkim pultom, a do kraja godine i novi hitni prijem pacijenata

U Općoj bolnici Sveti Duh dovršava središnji atrij s informatičkim pultom i prijemom pacijenata, koji će proraditi početkom svibnja. Objekt vrijedan 10 milijuna ku imat će mnoge ambulante, a u suterenu osam laboratorija, u cijelosti će biti dostupan osobama s invaliditetom.
Prema riječima ravnatelja bolnice dr. Mladena Bušića, glavna je značajka toga sustava središnji, tzv. hladni prijem pacijenata, koji će biti potpuno informatički umrežen, a građani više neće lutati u potrazi za odjelima daljnje dijagnostičke obrade.
To je kardinalni sustav ustanove, kojom dnevno prođe četiri tisuće ljudi. Informatiziranost prijemnog i drugih dijelova bolnice olakšat će rad liječnicima i sestrama, koje neće, posebice one u ambulantama, morati obavljati toliko administrativnih poslova kao dosad.
U atriju će se nalaziti banka, frizerski salon, kafić za nepušače i trgovina. Osigurat će se prostor za sistematske, menadžerske i slični preglede. Oni će, ovisno o vrsti obrade i pretraga, koštat od 700 do 1400 kuna.
»Nakon dovršetka atrija, gradit će se središnji hitni prijem«, kaže dr. Bušić i navodi da im je kreditnu potporu dao Grad Zagreb. U novu opremu utrošit će 40 milijuna kuna.
Taj će se važan objekt dovršiti do kraja godine, a obuhvatit će novu dvoranu za oživljavanje, kao i operacijsku, gipsaone, sterilizaciju, snimaonicu i druge sadržaje.
»Najveća razlika naše i inozemne medicinske skrbi nije u (ne)znanju i manualnim vještinama kirurga ili pak farmaceutskoj skrbi, nego je organiziranost«, kaže naš sugovornik. Dodaje da će informatizacija povećati standard zdravstvene skrbi, a pacijenti će konačno dobiti dijagnozu za sat vremena. Središnji prijem imat će 1250 četvornih metara. Radi poboljšanja usluge, bolnica je nedavno pribavila i lampe za fototerapiju djece sa žuticom, odnosno ustrojila laktarij, gdje majke, u sklopu intenzivne njege, doje novorođenčad na infuziji.

Snježana Rajačić

VJESNIK on-line, 22. ožujka 2007.

Riješen problem životnog prostora

Bandić je obećao da će za mjesec dana dobiti i grijanje, tuš i kuhinju

Gradonačelnik Milan Bandić u srijedu je, u Cilićevoj ulici, svečano otvorio prostorije Udruge za sindrom Down Zagreb. Grad im je poklonio prostor od 65 četvornih metara s prostorijama za logopedske vježbe, radionice i igraonice, a Bandić je obećao da će za mjesec dana dobiti grijanje i tuš te opremiti kuhinju. Zrinka Minčir Sabolčec, predsjednica Udruge za sindrom Down Zagreb, rekla je da im je sada riješen problem životnog prostora.
»Grad nam je dao prostor, koji smo mi roditelji uredili s 19 tisuća kuna, a pomogli su nam i prijatelji«, kaže Sabolčec, čija je sedmogodišnja Nika, koja ima Downov sindrom, uz pomoć gradonačelnika prerezala vrpcu na otvorenju i sretna je što se sada s može igrati u tim prostorijama s drugom djecom.
Zrinka Minčir Sabolčec kaže da na radionice dolazi 70-ero djece, od njih ukupno 110. »Prije smo se nalazili u Sloboštini ili jedni kod drugih, a sada napokon imamo prostorije, zbog kojih se isplatilo biti strpljiv«, rekla je ona. Roditeljima djece s Downovim sindromom cilj je uključiti djecu u redovne vrtiće koji mogu pratiti njihov razvoj. Međutim, ona, zbog intelektualnog hendikepa, ne mogu ići u redovne škole, iako u Zagrebu OŠ Grigor Vitez i Ivanićgradska primaju djecu s Downom.
»U poslu nam pomažu volonteri i dok se oni bave djecom, mi roditelji pijemo kavu i družimo se«, kaže Zrinka najavljujući Dan osoba s Down sindromom, prvi dan proljeća, a i osoba koja se rađa s tim sindromom na 21. paru ima tri kromosoma umjesto dva.
Na otvorenje prostorija, stigli su im i prijatelji iz Pule. Branka Butorac, predsjednica je prvog Down sindrom centra Hrvatska, sa sjedištem u Puli. »Drago mi je da smo danas ovdje, a ljubav između Zagreba i Pule rodila se prošle godine, otkad se redovito posjećujemo«.

Martina Pauček Šljivak

VJESNIK on-line, 22. ožujka 2007.

Stanari zbog troškova ne daju suglasnost za rampu

»Živim na trećem katu, a kako zgrada nema dizalo ne mogu sama u invalidskim kolicima niz stepenice«, tuži se gospođa Šarić

Stanarka zgrade u Ulici Milovana Gavazzija u Dubravi Dragica Šarić Dropučić požalila se Vjesniku na svoje susjede. Ona, naime, ne može dobiti suglasnost stanara za to da invalidska kolica, bez kojih ne može izaći iz stana, ostavlja u prizemlju u zajedničkoj prostoriji! Ogorčena je i jer joj stanari dijela zgrade u kojoj živi ne žele dati ni suglasnost za postavljanje pokretne rampe na stubište: zgrada nema dizalo, a ona se vrlo teško kreće. »Živim na trećem katu, a kako zgrada nema dizalo ne mogu sama u invalidskim kolicima, niz stepenice«, kaže Šarić.
Milica Ivanković, predsjednica suvlasnika demantira tvrdnje o korištenju zajedničke prostorije i kaže kako Šarić na tu prostoriju ima pravo kao i drugi stanari.
»U prostoriji ima dovoljno mjesta i za susjedov motor i za invalidska kolica«, kaže predstavnica stanara i dodaje kako bi za postavljanje rampe trebalo prikupiti suglasnost stanara te da stanarka Šarić nije jedina koja se otežano kreće u zgradi.
Gospođa Šarić kaže kako ne može izlaziti, a lijekove i hranu joj dostavljaju. »Izlazim jedino kad Hitna dođe po mene, ili uz pomoć susjeda«, ističe Šarić dodajući kako bez njih ništa ne bi mogla obaviti. »Pisala sam na bezbroj adresa, ali nisam dobila odgovor. Bilo bi mi puno lakše kad bi se susjedi složili da se postavi rampa, da mogu sama izlaziti«, kaže Dragica Šarić.
Zgradom upravlja tvrtka Hrvatski poslovni centar - Stambeno poslovno gospodarstvo. U Upravi kažu da su primili molbu gospođe Šarić, ali za postavljanje pokretne rampe potrebna je suglasnost natpolovične većine stanara. »Ukoliko na računu zgrade nema dovoljno novca, postoji mogućnost kreditiranja i postavljanja pokretne rampe iz sredstava pričuve, ali tada bi mjesečna pričuva svim stanarima porasla. Smatramo kako je upravo to razlog neslaganja stanara s postavljanjem rampe«, kažu u Centru. Dodaju kako bi osim financiranja postavljanja rampe stanari morali platiti i troškove izrade projekta.

Promjena stana - najbolje rješenje
Zvonimir Šostar, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo kaže: »Na žalost, Grad Zagreb ne može riješiti problem Dragice Šarić, jer nema ovlasti da bilo što učini po pitanju ugradnje lifta. Kad bi s tim krenuli otvorili bi Pandorinu kutiju, jer ima puno sličnih problema, a malo novca. Nerazuman mi je stav stanara pa je u tom slučaju možda najbolje rješenje da stanarka promijeni stan. Ako je moguće u novogradnji, jer sve nove zgrade po zakonu moraju zadovoljavati potrebe osoba s invaliditetom, kada je riječ o pristupačnosti objekta.«

Anita Končar /S.R

VJESNIK on-line, 24. ožujka 2007.

'Pomažu nam živjeti dostojanstveno!'

Osobni asistent, koji radi četiri sata dnevno i 80 sati mjesečno, ima ugovor o djelu i plaćene sve doprinose

Branimir Golub, predsjednik Udruge distrofičara, cerebralne i dječje paralize i tjelesnih ozljeda, u petak je, s potpredsjednicom Vlade Jadrankom Kosor, potpisao ugovor o uvođenju osobnih asistenata za invalide. »Našoj Udruzi koja ima 144 člana, odobrena su četiri osobna asistenta«, rekao je Golub. Asistente koji će raditi četiri sata dnevni, a 80 mjesečno, imati ugovor o djelu i sve plaćene doprinose, dobile su osobe s najtežom invalidnošću.
Na potpisivanje ugovora došao je i 42-godišnji Siniša Lepušić iz Samobora koji je s tri godine obolio od spinalne amiotrofije zbog čega je godinama u invalidskim kolicima i ne može se brinuti sam za sebe. Dopratila ga je osobna asistentica Dubravke Brk, koja o njemu brine od lipnja prošle godine, kada je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti pokrenuo pilot projekt o uvođenju osobnih asistenata za osobe s invaliditetom.
»Potrebna mi je 24-satna njega, a Dubravka mi dolazi samo četiri sata«, rekao je Siniša Lepušić i dodao da mu je prije pomagala mama, koja se i sama razboljela.
Dubravka Brk kaže da je posao osobnog asistenta human i vrlo zahtjevan. Ona pomaže Siniši dvaput dnevno. »Ujutro ga kupam, brijem i odijevam, a navečer spremam na spavanje jer on, zbog uznapredovale bolesti, sam više ne može ni oprati zube«, kaže Dubravka. Ona mu pomaže u svim kućanskim poslovima i odlazi u kupovinu.
»Siniša i ja smo razvili divno prijateljstvo i drago mi je da radim taj posao«, kaže ona. Siniša ističe da u jutarnjim satima ima medicinsku njegu, a kod osobnog asistenta mu je drago da dolazi kada mu je najpotrebniji. Branko Dizjak, koji je također osoba s velikim stupnjem invaliditeta, za taj projekt kaže da je najveći civilizacijski pomak.
»Najvažnija je naša probuđena pozitivna motivacija da se uključimo i živimo dostojanstvenim životom«, zaključuje Dizjak.

Martina Pauček Šljiva

Radio Koprivnica d.o.o. 29. 3. 2007.

USKORO PRAVOBRANITELJ ZA INVALIDE

Saborski Odbor za ljudska prava i Radna skupina za razmatranje problema osoba s invaliditetom podržali su prijedlog Vlade o osnivanju pravobraniteljstva za osobe s invaliditetom. Članica Radne skupina je i koprivnička Udruga 'Bolje sutra', čija je predsjednica Marija Mraz nakon sastanka u Zagrebu objasnila:
- Temelji za uvođenje institucije pravobranitelja za osobe s invaliditetom su međunarodni zakoni i standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom. Tu su i akcijski plan vijeća europe za promicanje prava i potpuno sudjelovanje u društvu osoba s invaliditetom i konvencija o pravima osoba s invaliditetom UN-a, koju će Republika Hrvatska potpisati još ovaj mjesec – rekla je Marija Mraz.
U Hrvatskoj je više od 10% osoba s invaliditetom, a planira se da pravobraniteljstvo za tu skupinu počne s radom iduće godine.

30.3.2007

27.03. 2007. Sjednica Odbora za ljudska prava Hrvatskog Sabora

HSUTI je prisustvovao sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora na kojem se raspravljao Prijedlog Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom koji tek ide u prvo čitanje.

Na sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora 27. ožujka 2007. raspravljao se PRIJEDLOG ZAKONA O PRAVOBRANITELJU ZA OSOBE S INVALIDITETOM.
Uvodničar i izvjestiteljica prijedloga zakona bila je Zdenka Ninić, dipl.iur. pomoćnica ministrice Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.
Izvod iz materijala:
I. USTAVNA OSNOVA DONOŠENJA ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom sadržana je u članku 2. stavak 4. točka 1. Ustava Republike Hrvatske („ Narodne novine“, br. 41/01 i 55 /01)

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Prava osoba s invaliditetom i njihovo poštivanje bitna su karakteristika svake demokratske države te je zaštita prava osoba s invaliditetom i osiguravanje politike jednakih mogućnosti za osobe s invaliditetom usko vezane uz dokumente Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe i Europske unije, koji svojim sadržajem utvrđuju aktualna područja djelovanja te preporučuju primjenu svojih postavki i načela u nacionalnim politikama i zakonodavstvu.
Uvažavajući te postavke i načela, potreba zaštite prava i interesa osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj istaknuta je člankom 52.stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske, gdje je propisano da posebnu skrb država posvećuje zaštiti invalidnih osoba i njihovu uključivanju u društveni život. Nadalje, temelj za uvođenje instituta Pravobranitelja za osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj jesu Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom (u daljnjem tekstu: Standardna pravila), koja su usvojena od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda na 48. zasjedanju, 20. prosinca 1993. godine, i nameću obvezu izjednačavanja mogućnosti osobama s invaliditetom u odnosu na ostale građane.
Međunarodni dokumenti koji također potkrepljuju ovaj prijedlog Zakona jesu Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006- 2015. godine te Konvencija o pravima osoba s invaliditetom UN-a, koju će Republika Hrvatska potpisati 30.ožujka 2007.

Slijedom navedenoga Vlada Republike Hrvatske kroz tijela državne uprave, a u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, udrugama osoba s invaliditetom i udrugama koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom, od 1995. godine potiče, prati, financijski podupire i evaluira programe za implementaciju Standardnih pravila u društvu.
Također je Vlada Republike Hrvatske 1997. godine osnovala Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom koje, kao savjetodavno i stručno tijelo Vlade Republike Hrvatske, daje prijedloge, mišljenja i stručna obrazloženja iz područja položaja, zaštite i rehabilitacije osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, a u čijem su sastavu zastupljeni, uz predstavnike nadležnih tijela državne uprave,i predstavnici udruga osoba s invaliditetom i udruga koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom.

U cilju povećanja svijesti o pravima, potrebama, potencijalu i doprinosu osoba s invaliditetom Vlada Republike Hrvatske donijela je Nacionalni program za poboljšanje kvalitete življenja osoba s invaliditetom 1999. godine i Nacionalnu strategiju jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine, a u završnoj fazi izrade je i Nacionalna strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine, čiji je cilj djelovanje u smjeru unaprjeđivanje neovisnosti, slobode izbora i kvalitete života osoba s invaliditetom.

Zaštita prava osoba s invaliditetom razrađena je nizom propisa za njihovu provedbu su zadužena brojna tijela državne uprave.
Upravo iz razloga uspostavom instituta pravobranitelja, koji bi u nacionalnom sustavu imao koordinativnu, nadzornu i savjetodavnu ulogu, poboljšala bi se kvaliteta življenja osoba s invaliditetom, osigurala i promicala njihova prava, omogućilo njihovo aktivno sudjelovanje u društvu te bi se provodila sustavna senzibilizacija za njihove probleme.
Isto tako bi se uspostava pravobranitelja za osobe s invaliditetom predstavljala uključivanje u međunarodne trendove zaštite prava osoba s invaliditetom, osiguravanje jednakih mogućnosti i kontrolu nad primjenom međunarodnopravnih obveza u tom području.

Kako je populacija osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj osjetno porasla, a visoki su i opravdani zahtjevi za poboljšanjem pravnog i realnog položaja osoba s invaliditetom u društvu, očekuje se kako će, dugoročno gledano, uspostava instituta pravobranitelja za osobe s invaliditetom doprinijeti poboljšanju njihova položaja u društvu te boljoj i učinkovitijoj zaštiti njihovih prava.

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Sredstva za rad Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, njegovih zamjenika i stručne službe osigurat će se u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2008. (članak 20. Prijedloga zakona)
U Uredu pravobranitelja za osobe s invaliditetom zaposlit će se ukupno 9 djelatnika, od čega 7 djelatnika visoke stručne spreme i 2 djelatnika srednje stručne spreme.
Nadalje, prema procjenama, za provođenje ovog Zakona predviđa se osigurati oko 2,5 mil. Kuna godišnje, sa približnom strukturom troškova kako slijedi:
- oko 1,350 mil. Kuna za izdatke za zaposlene - 640.000 kn za izdatke za najam prostora, materijal, komunikacije, informiranje, stručno usavršavanje, literaturu, seminare, savjetovanja, promidžbu, intelektualne usluge, međunarodne članarine, službena putovanja, - Oko 60.000 kuna za izdatke za tekuće održavanje te - Oko 450.000 kuna za kapitalna ulaganja ( računalna oprema, telekomunikacijska oprema, uredski namještaj)

Hrvatski savez gluhih i nagluhih

VJESNIK on-line, 22. svibnja 2007.

Za jednake mogućnosti tisuću invalida

Šesti cjelodnevni Festival = mogućnosti, koji traje od 21. do 23. svibnja, u ponedjeljak je na Trgu bana Jelačića okupio tisuću osoba s invaliditetom. Organizator je Društvo tjelesnih invalida iz Zagreba, čiji je cilj u 2007., Europskoj godini jednakih mogućnosti, pokazati što mogu i znaju invalidi, kojih je u Zagrebu 90 tisuća.
S arhitektonskim preprekama upoznao se i Vincent Degert, veleposlanik Europske komisije u Hrvatskoj, koji je vezanih očiju i pomoću bijelog štapa, prošao poligonom. On smatra da treba promovirati jednake mogućnosti, kao i sve različitosti koje će obogatiti EU.
Srećko Šestan, pomoćnik ministra kulture, i dr. Zvonimir Šostar, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, obećali su još rada i poboljšanje kvalitete života invalida. Donesena je Zagrebačka strategija izjednačavanja mogućnosti od 2007. do 2010., koja će se baviti zapošljavanjem invalida, unapređenjem zdravstvene skrbi i rješavanjem građevinskih barijera. Milan Ožegović, predsjednik Društva tjelesnih invalida, istakao je da je Zagreb uglavnom prilagođen ljudima u invalidskim kolicima, osim zapreka kojih ima u mnogim stambenim zgradama i javnim ustanovama.
Na Festivalu se predstavilo 60-tak samostalnih likovnih umjetnika i udruga invalida iz Hrvatske. Na Festivalu će osobe s invaliditetom također igrati košarku, hokej i tenis u invalidskim kolicima. [S.R.]

VJESNIK on-line, 26. svibnja 2007.

Zagrebački branitelji slave svoj dan, 30. svibnja

Zbor zagrebačkih braniteljskih udruga, uz pokroviteljstvo Grada, od 25. do 30. svibnja obilježava Dane branitelja. U petak je u Gradskom poglavarstvu tom prigodom otvorena izložba ratnih fotografija, kao i zbirka oznaka ratnih postrojbi HV-a i MUP-a. U subotu se, u Sportsko-rekreacijskom centru Trnje, organiziraju susreti 470 branitelja, među kojima i četiri hrvatska reprezentativca u tenisu u kolicima.
Okrugli stol »Problemi branitelja oboljelih od PTSP-a« je na rasporedu u ponedjeljak u 17 sati (Tribina grada Zagreba). Za utorak je predviđeno cjelodnevno druženje branitelja s građanima Zagreba u šatoru na Trgu bana Jelačića, promocija njihovih knjiga i dokumentarnih filmova.
Na sam Dan branitelja Grada, 30. svibnja, organiziran je posjet spomen obilježjima u Zagrebu. Dani branitelja završavaju u srijedu koncertom Zagrebačke filharmonije u KD Vatroslav Lisinski, a na Jelačić placu prisutne će zabavljati Prljavo kazalište, Đuka Čaić i ostali. Program svih se može detaljnije razgledati na internet stranici www.domovinskirat.com.

Petra Kostanjšak

VJESNIK on-line, 15. lipnja. 2007.

I osobe s invaliditetom mogu biti olimpijci

Na Jarunu je 200 natjecatelja pokazalo vještine u badmintonu, stolnom tenisu, pikadu, malom nogometu i korektivnoj gimnastici

U sklopu programa »Šport za sve« u četvrtak je na Malom jezeru na Jarunu održana prezentacija športsko-rekreativnih aktivnosti osoba s invaliditetom. Susret su organizirali Zagrebački savez športske rekreacije, Služba za mjesnu samoupravu i Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje.
Na susretu šest zagrebačkih udruga okupilo se oko 200 natjecatelja, koji su pokazali svoje vještine u badmintonu, stolnom tenisu, pikadu, malom nogometu i korektivnoj gimnastici.
»Ovaj susret nije natjecanje u pravom smislu, nego više prezentacija aktivnosti osoba s invaliditetom u protekloj godini. Želimo pokazati njihove uspjehe, a sljedeći projekt je pronalaženje novih prostora mjesne samouprave koje bismo im mogli dati na korištenje«, istaknuo je Zoran Nevistić, pročelnik Službe za mjesnu samoupravu.
Za Savez športske rekreacije Služba je izdvojila milijun, a za udruge osoba s invaliditetom 150 tisuća kuna.
Koliko osobe s invaliditetom mogu biti uspješni sportaši, dokazuju članovi udruge »Orlovac«. Njihov trener, Laszlo Druckner, profesor je tjelesnog odgoja u Centru za rehabilitaciju Zagreb i trenira članove starije od 21 godinu. Udruga ima 90 članova, od kojih je 60 stacionirano, a organizirani su u sedam radionica. Danijela Poldrugač (33) stolni tenis igra već sedam godina, a osvajačica je medalja na natjecanju u Dublinu 2003. Bavi se i skakanjem u dalj, u čemu je osvojila i zlatnu medalju u Naganu. »Vratili su se s odmora u Novom Vinodolskom i sad su gladni natjecanja, zato jedva čekaju odlazak u Šangaj«, s osmijehom objašnjava trener Druckner entuzijazam svojih učenika zbog nadolazećih specijalnih olimpijskih igara.
Na pitanje što očekuje od odlaska u Kinu, Danijela odgovara: »Pa, pobjedu!«. Jednaka očekivanja ima i nogometna ekipa kojoj je teren bio premali za njihove manevre, ali to ju nije spriječilo da se zabavi. Naravno, svaki nogometaš bavi se barem još jednim sportom, a njihove medalje mogu se brojiti u kilogramima.

Marina Bencun

VJESNIK on-line, 19. lipnja. 2007.

Računalo kao ortopedsko pomagalo

Mario Alilović stopostotni je invalid i zaljubljenik u računala; od više starih, s otpada, nerijetko složi novi, ispravan...

VINKOVCI – »Je l' mogu preko novina nešto upitati ministricu Kosor, znaš htio sam je sam pitati, no nestrpljiv sam«, upitao je nedavno Vjesnikova novinara Mario Alilović iz Vinkovaca dok mu se glava trzajno zanosila u stranu i gore, nemirne ruke grčile, a iskrivljeno se tijelo naprezalo biti mirno.
»Reci, pa ćemo pokušati«, odgovorih zagledan u Marijeve oči. Posebno u ono jedno koje mu ne bježi. A ono za razliku od cijeloga tijela mirno, fokusirano, radoznalo. Govori o duši i inteligenciji zatočenoj u bolesnu tijelu.
Mario je, naime, 36-godišnjak obolio od cerebralne paralize. Iz dobro stojeće je vinkovačke obitelji i za sebe gotovo nikad ništa ne pita. On pita za druge kojima i sam rado daje ono što ima.
»Može li ministrica nekako srediti da mi malo teži invalidi svake treće, četvrte, pete godine kupimo računalo bez PDV-a, a da još teži invalidi dobiju računalo besplatno, kao ortopedsko pomagalo«, upitao je ministricu Kosor preko novinara
Mario, inače 100-postotni invalid, zna međutim da je nekim njegovim prijateljima invalidima još teže nego njemu. Naime, Mario ne samo da se sam kreće, nego sam sastavlja - računala. U stanju je pretražiti smetlišta i otpade u potrazi za odbačenim računalima, ako čuje da kakva tvrtka rashoduje prastara računala spremno odlazi po njih, a često je za kakvu računalnu 'trulju' za kakvu mlađe generacije ni ne znaju da su postojale, spreman iz svog džepa izvaditi novac.
Mariju treba zbog grčeva i tikova u rukama vrlo mnogo vremena da od nekoliko odbačenih računala sastavi jedno ispravno no na kraju ga ipak sastavi. I proda za 150-200 kuna. A onda novac ode ubaciti u škrabicu u crkvu ili nešto kupi za svoje prijatelje iz Udruge za pomoć osobama s invaliditetom. Do sada je Mario sam samcat sastavio 25 računala koja i dan danas rade.
Zna Mario znanje, nije on bez veze išao na dva računalna tečaja u Zagreb. Objašnjava nam da je računalo za teške invalide, posebno one koji se teško govorno sporazumijevaju, prozor u svijet, sredstvo komunikacije, čak i sredstvo svojevrsne forum-chat-socijalizacije i u stvari -nužno ortopedsko pomagalo koje olakšava tegoban život invalida.
I uzalud je Mariju govoriti da je za njegovo pitanje možda ipak nadležniji ministar Ljubičić, on samo kaže - »…ona je za obitelj«. Odlazeći do grupe prijatelja invalida, njegove druge obitelji, ipak dobacuje - »Nek' se njih dvoje dogovore«, pa se Mario s drugima uhvati za ruke te se svi skupa posložiše u - kolo. Vježbaju ljudi, naime, za nastup na Folklornim večerima u sklopu Vinkovačkih jeseni.

Goran Čorkalo

VJESNIK on-line, 26. srpnja. 2007.

Otvoren središnji atrij za prijam pacijenata

Atrij Opće bolnice Sveti Duh prilagođen osobama u invalidskim kolicima

Atrij je opremeljen s osam laboratorija za obavljanje različitih pregleda na jednom mjestu, trgovinom i bankom, kafićem

U Općoj bolnici Sveti Duh u srijedu je, simboličnim daljinskim otvaranjem ostakljenog krova predsjednik Društva tjelesnih invalida, Milan Ožegović pustio u rad središnji atrij za prijem pacijenata, vrijedan 11 milijuna kuna, koje je u cijelosti osigurao Grad Zagreb.
Atrij je opremeljen s osam laboratorija za obavljanje različitih pregleda na jednom mjestu, trgovinom, bankom, kafićem i frizerskim salonom.
Gradonačelnik Milan Bandić rekao je na otvorenju da će moderno zdanje poboljšati zdravstvene usluge za 350 tisuća ljudi koji godišnje prođu bolnicom i 25 tisuća pacijenata koji se u njoj liječe. Za dva tjedna najavio je i polaganje kamena temeljca za glavni hitni prijem. Atrij je informatički umrežen i klimatiziran, a spušteni prijemni šalteri dostupni su osobama u invalidskim kolicima.
Ravnatelj Mladen Bušić ističe da se od 2005. stalno poboljšava kvaliteta zdravstvene usluge, a u novu medicinsku opremu Grad je uložio 120 milijuna kuna. Hitni prijem, koji se planira izgraditi do veljače, stajat će 30 milijuna kuna.
Sveti Duh postoji 203 godine i najstarija je bolnica u kontinentalnoj Hrvatskoj. Očekuje se da će po svim kriterijima UNICEF-a postati bolnica »Prijatelj djeteta«.

Snježana Rajačić

GLAS SLAVONIJE, 16.10.2007
Prosvjedom obilježen Dan bijelog štapa

ZAGREB - Više stotina slijepih osoba iz cijele Hrvatske obilježilo je jučerašnji svjetski Dan bijelog štapa prosvjedom koji je, u organizaciji Hrvatskog saveza slijepih, održan na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Slijepi su u povorci krenuli kroz zagrebačke ulice prema Cvjetnom trgu, gdje je održana središnja manifestacija pod geslom "Upalimo svjetlo, glasno!" Predsjednik Saveza Vojin Perić naglasio je da nije riječ o predizbornom skupu, nego se želi upozoriti na izostanak sluha za potrebe slijepih koji su pokazale sve dosadašnje vlade. Objasnio je da se Savez slijepih zauzima za donošenje posebnog zakona o dodatku koji bi slijepim osobama osigurao pokrivanje polovine troškova nastalih zbog sljepoće. "Brailleov redak stoji 80.000 kuna. Pokušajte ga kupiti na leasing i otplaćivati s 280 kuna mjesečno", poručio je Perić.(H)

Dan bijelog štapa

Kad odlučujemo kakvu državu i kakvo društvo želimo, onda neka to bude pravedna država i pravedno društvo koje svima omogućuje barem približno jednake šanse, bez obzira na teškoće. Piše: Vesna Pusić.

U ponedjeljak, 15. listopada, obilježen je Međunarodni dan bijelog štapa, dan slijepih osoba. Hrvatski savez slijepih organizirao je središnje obilježavanje na zagrebačkom Cvjetnom (Preradovićevom) trgu.

Vojin Perić, agilni predsjednik Saveza, još jednom je upozorio na maćehinski odnos države prema slijepima, invalidima i svima kojima treba pomoć.

Hrvatski savez slijepih traži od Sabora usvajanje Zakona o doplatku na sljepoću koji bi slijepima i njihovim obiteljima omogućio barem djelomičnu naknadu troškova koji su rezultat posebnih potreba.

U Hrvatskoj ima, prema podacima Saveza, 5806 slijepih osoba i takav jedan zahvat ne bi bitno utjecao na državni proračun, a ljudima kojih se tiče bio bi od velike i stvarne pomoći.

Saborska većina odbila je taj prijedlog, isto kao što je odbila i amandman HNS-a kojim smo predlagali da se besplatni udžbenici osiguraju i za slijepu djecu. Radi se o udžbenicima na Brailleovom pismu koji su za roditelje veliki izdatak i takva pomoć države bila bi više no dobrodošla.

Vrhunac licemjerja je u tome da se slijepu djecu potiče na upis u redovne škole – što apsolutno podržavam – a onda im se ne pruža pomoć oko nabavke skupog pribora koji je neophodan, a kojem djeca koja se školuju u odvojenim institucijama imaju pristup.

Time se deklarativno potiče uključivanje, a zapravo se stvara dodatno odvajanje slijepe djece od ostale.

Treći i, po mojem mišljenju ključni zahtjev, izjednačavanje je invalidnina i invalidskih mirovina po stupnju invalidnosti, a ne po načinu nastanka. 80% je 80%, bez obzira je li urođeno, uzrokovano bolešću, nesrećom ili ratom.

Ako se država želi ljudima koji su dali osobiti doprinos nekako zahvaliti, ona to može i mora, ali ne kroz invalidske naknade tako da zakida druge. Teškoće s kojima se susreće čovjek s invaliditetom ovise o stupnju i tipu invalidnosti, a ne o tome kako je ona nastala i to jednom zauvijek treba shvatiti i prihvatiti.

Invalidnina po stupnju invalidnosti nije problem samo slijepih ili samo invalida. To je problem svih nas koji moramo biti svjesni naših sugrađana kojima je teže nego nama.

Kad odlučujemo kakvu državu i kakvo društvo želimo, onda neka to bude pravedna država i pravedno društvo koje svima omogućuje barem približno jednake šanse da ostvare svoje pune potencijale, bez obzira na teškoće.

HNS ima program Pravedno društvo koji predviđa i izjednačavanje invalidnina po stupnju i mi ćemo uvijek i svuda inzistirati na tome.

Net.hr

16.10.2007.

VJESNIK on-line, 22. 10. 2007.

Izazov slikanja ustima

Nakon prometne nesreće Ana Slonjšak otkrila je posve novi svijet

Ovih je dana u poštanske sandučiće mnogih pristigla pošiljka u vidu kolekcije božićnih i novogodišnjih čestitki koju im je poslala Izdavačka kuća umjetnika što slikaju ustima i nogama. Cijena kompleta koji se sastoji od privjesnica za darove, stolnog i džepnog kalendara iznosi 128 kuna. Svatko tko želi može uplatiti taj novac putem priložene uplatnice. Takva se prodaja u svijetu provodi godinama, a započela ju je Međunarodna udruga umjetnika koji slikaju ustima i nogama, što je 1956. osnovao Erich Stegmann. U nas je ogranak te udruge osnovan prije nekoliko godina, u nju je učlanjena i 34- godišnja Ana Slonjšak koja slika ustima, a od ožujka ove godine stipendistica te međunarodne udruge. »Stipendija pridonosi našem osamostaljivanju, a zbog slikanja se osjećamo sami sebi korisnima«, istaknula je Slonjšak. Njezin se život iz temelja promijenio doslovce preko noći. Studirala je ekonomiju i profesionalno se bavila sportom. No prometna nesreća prije petnaest godina, nakon koje je ostala tetrapleginja, usmjerila joj je život u drugom smjeru.
»Nisam nikada mislila da ću se baviti umjetnošću. Nakon nesreće počela sam otkrivati novi svijet i preostale sposobnosti«, rekla je Slonjšak, koja je prije dvije godine sudjelovala na izložbi slikara koji slikaju nogama i ustima. U svibnju te godine na Sajmu medicina i tehnika na velesajmu priključila se slikarskoj radionici smijavši se samoj sebi na pomisao da bi mogla crtati ustima. No sudbina je htjela da joj se toga ljeta udavala prijateljica kojoj je željela darovati nešto posebno. Odlučila je nacrtati joj sliku. Nabavila je knjigu »Škola crtanja«, a prijatelji su se pobrinuli za štafelaj. Prva inspiracija bilo joj je more i dalmatinski pejzaži. Prijateljica je bila oduševljena i iznenađena, jer joj Ana do uručenja slike nije ništa nagovijestila. Čim je shvatila da je slikarstvo njezina nova ljubav priključila se udruzi.
S vremenom se oprobala u raznim tehnikama poput vodenih boja, tempera i ugljena u olovci. Smatrala je da će joj biti najbolje da slika ugljenom, jer će tako biti najsamostalnija. Međutim uvidjela je kako je ta tehnika vrlo zahtjevna, te da treba raditi mnogo poteza kistom. Zbog toga sada ravnomjerno koristi sve spomenute tehnike. Najviše voli slikati cvijeće, mrtvu prirodu, dalmatinske motive, a u posljednje je vrijeme privlače i animacijski likovi.
»Slikanje me opušta i čini zadovoljnom. Kad crtam odlutam u neki drugi svijet. Kroz njega sam upoznala nove ljude. Drago mi je da su svi oni koje sam dosad susretala pozitivno reagirali na to čime se bavim«, rekla je naša sugovornica. Osim što slika naučila se potpisati ustima, što joj omogućava veću samostalnost u životu.
Dosad je sudjelovala na tri skupne izložbe, od čega je jedna bila u Slunju i dvije u Zagrebu. Trenutačno pokušava na Akademiji likovnih umjetnost pronaći mentora koji bi s njom radio. Rekla je kako svi oni koje zanima taj poseban način slikanja mogu doći na izložbu koju u studenom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog organizira Međunarodna udruga umjetnika koji slikaju ustima i nogama. »Iako prije nisam mislila da ću to raditi, danas je za mene slikanje velik izazov i želim se usavršavati«, rekla je umjetnica u kojoj i dalje tinja nepobjediv sportski duh.

Sunčica Dolušić

Večernji list, 12. 11. 2007.

Likovi iz crtića u borbi protiv predrasuda prema invalidima

Jež Peg

Ardman Animations, tim koji stoji iza crtanih filmova "Wallace i Gromit", otkrio je šest novih crtanih likova s invaliditetom. Oni su stvorili likove od plastelina, poput bull-terijera u invalidskim kolicima, a novi likovi Creature Discomforts prikazivat će se u oglasima sljedećeg tjedna.

Životinje od plastelina dio su kampanje humanitarne udruge Leonard Chesire Disability koja želi skrenuti pozornost na diskriminaciju s kojom se suočavaju osobe s invaliditetom.

Kornjača Tim

Jež Peg, bogomoljka Slim, jazavčar Flash, kornjača Tim, puž Spud i bull-terijer Brian crtani su likovi koji će se prikazivati u oglasima i na internetu, a od siječnja i u reklamamama na televiziji. Likovima su ljudske glasove dale upravo osobe s invaliditetom.

(iv)

HSUTI 3.12.2007

U Bjelovaru obilježen Međunarodni dan osoba s invaliditetom

Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida odazvao se pozivu Udruge tjelesnih invalida grada Bjelovara u povodu obilježavanja 3. prosinca Međunarodnog dana osoba s invaliditetom.
Svečano obilježavanje održalo se u hotelu "Central", s početkom u 17.00h.
Kao predstavnica HSUTI-ja svečanosti je prisustvovala Lana Srpak, tajnica HSUTI-ja.

Nakon što su se okupili članovi i gosti, predsjednik Udruge prof. Novosel pozdravio je riječima dobrodošlice sve prisutne te osobtino istaknuo dolazak tajnika Bjelovarsko –bilogorske županije, dolazak tajnice Hsuti-ja i posebno kao uvaženog gosta gospođu Nikicu Franić, savjeticu iz Ureda pučkog pravobranitelja.
Gosti se nisu obraćali svim prisutnima već su samo pozdravili nakon čega je uslijedilo kratko izlaganje predsjednika udruge o značajnim projektima i rezultatima koje je udruga ostvarila u tijeku ove godine.

Prije početka radnog dijela svojim kratkim programom predstavilo se Hrvatsko obrtničko Radničko kulturno umjetničko društvo "Golub" koji su otpjevali nekoliko pjesama.

HSUTI, 3.12.2007. U Bjelovaru obilježen Međunarodni dan osoba s invaliditetom

Uslijedilo je predavanje gospođe Nikice Franić, dipl.iur. iz Ureda pučkog pravobranitelja koja je ppt prezentacijom izložila što je pučki pravobranitelj, koje su njegove ovlasti i funkcije, tko može podnositi pritužbe.
Posebice je naglasila da će od 2008. započeti s radom Pravobranitelj za osobe s invaliditetom, jer je Zakon donesen.

Predsjednik udruge prof. Novosel u svojem predavanju se osvrnuo na Konvenciju o pravima osoba s invalidtetom- iskustva lokalne zajendnice gdje je iscrpno izložio s kojim člancima Konvencije je udruga napravila značajne reuzultate i što je još potrebno da se uredi.
Nakon radnog dijela uslijedila je večera i neformalno druženje s članovima udruge uz pjesmu i glazbu HORKUD-a "Golub".

Večernji list, 23. 12. 2007.

SKANDALOZNO Iz sisačke udruge invalida nestala računalna oprema

Ukrali božićne darove za djecu invalide

Autor Antun Petračić

Foto: Miroslav Šantek

– Kakvi su to ljudi koji kradu invalidima? Sram ih bilo! Fuj! – na rubu plača danas popodne bila je Štefica Grubar, predsjednica Udruge invalida Sisačko-moslavačke županije. Drugi put u nekoliko mjeseci provaljeno je u njihove prostorije u prizemlju zgrade u Gajevoj ulici 40. Nakon prve krađe na vrata i prozore postavljene su rešetke, a lopovi su ih u noći od subote na nedjelju prepilili, kao i lokot, te izbili štok.

– Odneseno je sedam računalnih kućišta i tri monitora, nema disketa s podacima o članstvu, planovima i programima, projektima u tijeku. Sve je prekopano i razbacano,– tijekom policijskog očevida doznali smo od Š. Grubar. Ukradena je oprema na kojoj su poslije Božića odrasli članovi Udruge trebali polagati za informatičara te računala dobiti za osobno korištenje, po projektu Svima jednako, uz slogan Nauči i nosi računalo kući!

– Sada je u pitanju završetak radionice. Jedino bismo mogli koristiti opremu Udruge IKS, dva kata iznad nas, ali je teško invalidima u kolicima u zgradi bez lifta – kaže Š. Grubar. Kradljivci su porazbacili poklon-pakete za invalidnu djecu iz Petrinje, Siska i Hrvatske Kostajnice, koju su roditelji danas popodne doveli na susret s Djedom Mrazom.

Tijekom očevida darovi su prenesenii u drugu prostoriju i podijeljeni bez predsjednice. – Nakon prve provale osnovnu dokumentaciju držim u pričuvi, na vlastitom računalu kod kuće – rekla je tajnica Udruge Aleksandra Milković.

Dugi Rat Online!

Osobe s invaliditetom dobivaju pravobranitelja

Subota, 29. Prosinac 2007
Stisak dvije ruke Inv. osobe u kolicima U Hrvatskoj se vrlo ozbiljno skreće pozornost na osnovna ljudska prava osoba s invaliditetom, koja se u praksi vrlo često krše. Diskriminacija invalida, koji čine oko deset posto stanovništva, posebno je prisutna kod zapošljavanja, a njihova se prava krše i onemogućavanjem pristupa različitim ustanovama, poput Domova zdravlja, škola ili bolnica. Od Nove godine osobe s invaliditetom dobit će po prvi puta u Hrvatskoj institut zadužen za zaštitu isključivo njihovih prava ...

Izvori: Hina, Slobodna Dalmacija

Inv. osobe u kolicima Zakon propisuje da pravobranitelj za osobe s invaliditetom štiti, prati i promiče prava i interese osoba s invaliditetom na temelju Ustava RH, te međunarodnih ugovora i zakona. Djeluje neovisno i samostalno, a pravobranitelj i njegovi zamjenici ne smiju pripadati ni jednoj političkoj stranci niti sudjelovati u političkim aktivnostima.

GLAS SLAVONIJE

8.1.2008
OD NOVE GODINE NA SNAGU JE STUPIO ZAKON O PRAVOBRANITELJU ZA OSOBE S INVALIDITETOM
Invalidi 1. ožujka dobivaju svog pravobranitelja

ZAGREB - Od početka 2008. godine osobe s invaliditetom dobile su, kroz Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom, prvi put u Hrvatskoj institut zadužen za zaštitu isključivo njihovih prava. Zakon propisuje da pravobranitelj za osobe s invaliditetom štiti, prati i promiče prava i interese osoba s invaliditetom na temelju Ustava RH, te međunarodnih ugovora i zakona. Djeluje neovisno i samostalno, a pravobranitelj i njegovi zamjenici ne smiju pripadati ni jednoj političkoj stranci niti sudjelovati u političkim aktivnostima. Prema zakonu, Vlada treba predložiti osobu koja će obavljati tu dužnost do 1. ožujka 2008. godine, a imenuje je i razrješava Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina.
- Donošenjem toga zakona u Hrvatskoj se vrlo ozbiljno skreće pozornost na osnovna ljudska prava osoba s invaliditetom, koja se u praksi vrlo često krše, kaže predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida Mirjana Dobranović. Diskriminacija invalida, koji čine oko deset posto stanovništva, posebno je prisutna pri zapošljavanju, a njihova se prava krše i onemogućavanjem pristupa različitim ustanovama, poput domova zdravlja, škola ili bolnica kod kojih nisu uklonjene građevinske barijere. “Invalidi se vrlo teško zapošljavaju, bilo je čak slučajeva da se ponište natječaji za radno mjesto samo zato što je posao dobila osoba s invaliditetom koja ima sve kvalifikacije, ali je poslodavac ne želi", napomenula je Dobranović. Navodi kako kod nas postoji čak 280 propisa kojima se na neki način štite prava osoba s invaliditetom, ali u praksi nedostaje sustav kontrole i primjena sankcija. "Od pravobranitelja se mnogo očekuje. Važno je da to bude osoba dovoljno stručna, snažna i spremna da se na pravi način bori za prava osoba s invaliditetom", kaže Dobranović.
Zakon o pravobranitelju daje mu, uz ostalo, pravo pristupa u prostorije i uvid u način ostvarivanja brige o osobama s invaliditetom koje borave, rade ili su smještene kod fizičkih i pravnih osoba. Ako pravobranitelj sazna da je osoba s invaliditetom izvrgnuta diskriminaciji, nasilju, spolnoj zloporabi, zlostavljanju, izrabljivanju, zanemarivanju ili nehajnom postupanju, dužan je odmah podnijeti prijavu Državnom odvjetništvu te upozoriti nadležno tijelo državne uprave i predložiti mjere za zaštitu njezinih prava i interesa. Dosad je taj posao zaštite, ali vrlo općenito, obavljao pučki pravobranitelj.(H)

VJESNIK on-line, 10. 1. 2008

Od 86 korisnika samo osam ima rješenje za dom

U Kosnici se otvara novo prihvatilište za beskućnike

Prenoćište u Heinzelovoj 78a u novogodišnjoj noći su posjetili gradski čelnici. Pomogavši u podjeli večere, upoznali su i teške životne situacije korisnika »Prenoćišta«. Od njih 86, neki su godinama u Heinzelovoj i nadaju se rješenju u domovima za starije i nemoćne osobe.
»Naši korisnici u pravilu ostaju kod nas dok se ne riješi pitanje njihova smještaja, ali dom je teško dobiti«, rekao je Milivoj Prugovečki, upravitelj Prenoćišta. Bez obzira na popunjenost i potrebu za većim kapacitetima, u Heinzelovoj primaju i građane koje dovede policija ili one koji dođu sami. »Ne odbijamo ni ljude koji se pojave usred noći, oni mogu prespavati ili oprati rublje kod nas«, ističe Prugovečki.
Prema podacima Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, od 86 korisnika samo njih osam ima rješenje Centra socijalne skrbi za smještaj u domove za starije i nemoćne osobe u Drenovačkoj i Crnatkovoj. Osobe s rješenjem o smještaju u dom, koje sufinancira ili u potpunosti financira Ministarstvo zdravstva, imaju prioritet, ali svaki dom ima vlastitu listu prvenstva koju određuje Komisija za prijem i otpust korisnika doma.
Zbog toga je pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, socijalnu skrb i rad najavio otvorenje prihvatilišta u Kosnici čim Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi izda potvrdu o minimalnim tehničkim uvjetima.
Prihvatilište Doma Sveta Rita za psihički bolesne odrasle osobe u Kosnici b.b. osnovano je 29. studenoga 2007., a odobren je smještaj za 80 psihički bolesnih i 50 odraslih osoba. »U sklopu novog prenoćišta korisnicima će se osigurati privremeni boravak, prehrana, odjeća i obuća, hitna medicinska pomoć, radne aktivnosti i troškovi prijevoza u prebivalište, bilo da je riječ o vlastitoj ili udomiteljskoj obitelji ili nekoj drugoj ustanovi«, najavljuje Šostar.
Budući da je prenoćište privremeno, dužinu boravka određivat će akti ustanove, korisnikovo zdravlje, njegova radna sposobnost i pronalaženju odgovarajuće skrbi. Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje proveo je 2002. istraživanje o beskućnicima i uočio potrebu za povećanjem smještajnih kapaciteta za tu kategoriju građana.

Marina Bencun

H-Alter 19.02.2008

Pravobraniteljica/pravobranitelj za osobe s invaliditetom

Klasa: 080-02/08-01/129
Urbroj: 50304/2-08-02 od 14. II. 2008. (506)
Sukladno člancima 3., 4., 21. i 22. Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom (Narodne novine, broj 107/2007), Vlada Republike Hrvatske raspisuje

JAVNI POZIV

za prijavu kandidata/kinja za imenovanje pravobranitelja/ice za osobe s invaliditetom.
Raspisuje se javni poziv za prijavu kandidata/kinja za imenovanje pravobranitelja/ice za osobe s invaliditetom.
Za pravobranitelja/icu za osobe s invaliditetom može biti imenovan/a kandidat/kinja koji ispunjava uvjete propisane Zakonom, i to:

– hrvatsko državljanstvo;
– završen diplomski sveučilišni studij društvenog smjera;
– najmanje 10 godina radnog iskustva u području promicanja i zaštite prava osoba s invaliditetom;
– da nije pravomoćno osuđen/a za kazneno djelo za koje je propisana kazna od najmanje dvije godine zatvora prema domaćem ili međunarodnom pravu za kaznena djela protiv života i tijela, čovječnosti i morala, javnog ili privatnog vlasništva, javne uprave i javnog interesa ili zbog pronevjere u javnom sektoru, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu;
– da nije član/ica ni jedne političke stranke niti sudjeluje u političkim aktivnostima.
Mandat pravobranitelja/ice traje osam godina, a ista osoba može se ponovno imenovati za pravobranitelja/icu.
Uz prijavu za javni poziv kandidati/kinje su dužni/e priložiti životopis i preslike dokaza o ispunjavanju uvjeta, i to:
– domovnicu,
– diplomu o stručnoj spremi,
– odgovarajuće potvrde dosadašnjih poslodavaca iz kojih je vidljivo da kandidat/kinja ispunjava uvjet najmanje 10 godina radnog iskustva u području promicanja i zaštite prava osoba s invaliditetom,
– preslik radne knjižice,
– uvjerenje o nekažnjavanju,
– izjavu da nije član/ica ni jedne političke stranke.

Uz obvezne dokaze kandidati/kinje mogu priložiti preslike potvrda ili/i uvjerenja o pohađanju stručnog usavršavanja i izobrazbe iz područja promicanja prava i zaštite osoba s invaliditetom.

Prednost pri imenovanju pravobranitelja/ice za osobe s invaliditetom ima osoba s invaliditetom ako ispunjava sve tražene uvjete propisane ovim pozivom.

Nepotpune i nepravovremene prijave neće se razmatrati.

Prijave o dokazima o ispunjavanju uvjeta podnose se u roku od 8 dana od objave poziva na adresu: Vlada Republike Hrvatske, 10 000 Zagreb, Trg sv. Marka 2, s naznakom: »Javni poziv za imenovanje pravobranitelja/ice za osobe s invaliditetom«.
Vlada Republike Hrvatske.

Puno nedoumica oko imenovanja pravobranitelja za osobe s invaliditetom

Napisala/o Baltazar | Četvrtak, 28/02/2008 | (0) Komentari

Inv. osoba u kolicima

Vlada će, a posljedično i Sabor, po svoj prilici uspjeti promašiti još jedan zakonom propisani rok. Naime, do kraja ovog mjeseca Vlada bi Saboru trebala predložiti imenovanje pravobranitelja za osobe s invaliditetom. Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom stupio je na snagu 1. siječnja ove godine, a Vlada u roku 60 dana mora Saboru predložiti pravobranitelja. Međutim, budući da još nije raspisan ni natječaj, prilično je jasno da su šanse da se procedura korektno obavi do kraja veljače gotovo nikakve, a doslovce nikakve bude li se itko od onih koji će se prijaviti na natječaj odlučio žaliti.
Prema procjeni saborske zastupnice SDP-a Vesne Škulić, “nema šansi da Vlada obavi posao u zakonskom roku, taman i da namjeste natječaj”. Škulić je podsjetila da je potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor prilikom dodjele nagrade najboljim sportašima s invaliditetom, što je bilo 1. veljače, najavila da će procedura biti obavljena u roku. Osim toga, Škulić je rezervirana i prema samom zakonu. Naime, propisano je da pravobranitelj može biti osoba koja ima najmanje deset godina radnog iskustva u području promicanja i zaštite prava osoba s invaliditetom. Upozorila je da većina uglednih aktivista u udrugama nema “deset godina radnog iskustva” jer su u svojim udrugama u pravilu godinama radili volonterski. Iz toga Škulić zaključuje da se lako može dogoditi da upravo osobe s invaliditetom prilikom izbora pravobranitelja mogu biti zakonski diskriminirane jer mnogi kvalitetni kandidati naprosto ne zadovoljavaju formalni kriterij. Nasuprot V. Škulić, njezina saborska kolegica iz HDZ-a Ljubica Lukačić vjeruje da će sve biti obavljeno u roku i da će uskoro biti raspisan natječaj, ali nije mogla decidirano kazati stigne li se provesti natječaj. Mogući razlog kašnjenju Lukačić vidi u tome što je sve odgođeno zbog izbora i nešto dugotrajnijeg procesa konstituiranja vlasti. Inače, osim što se ne zna kada će biti izabran pravobranitelj za osobe s invaliditetom, zasad se ne zna ni gdje će mu biti ured.
Izvor: glas slavonije

Večernji list, 23. 4. 2008.

RAVNOPRAVNOST Prošle godine istekao je rok da javne službe budu dostupne i invalidima

Za 2400 ljudi u Zagrebu stuba od 3 cm je prepreka

Autor MARTIN PULIĆ

Nakon teške prometne nesreće 1981. godine, Želimir Gulan ostao je prikovan uz invalidska kolica. S komunikativnim 53-godišnjakom koji je već 20 godina predsjednik Športskog društva paraplegičara obišli smo njegove uobičajene rute u Sigetu, gdje živi, i u centru grada, gdje radi. Morali smo priznati da nakon toga i sami drukčije gledamo teškoće s kojima se u Zagrebu susreće 2400 osoba u invalidskim kolicima.

Umalo pao
Prije nekoliko dana zamalo sam pao koliko je strm bio jedan spust. Puno je rampi i spustova napravljeno u Zagrebu proteklih godina, a petina njih nije funkcionalna ističe Gulan.

Uza strme spustove, kaže, jedva se uspinje. Ljudima u invalidskim kolicima na struju, smatra, još je teže. Zbog neprikladno izvedenih silazaka, često je prisiljen izlagati se riziku i voziti se cestom.
Muči ga i to što mnoge javne ustanove još nemaju rampe za invalide iako ih pravilnik na to obvezuje. Evo, pogledajte: ako želim kupiti lijek, sada moram nekoga zamoliti za pomoć požalio nam se ispred Gradske ljekarne u Aleji pomoraca u Sigetu.

Marinka Bakula iz Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje kaže da je rok izgradnje rampi na javnim ustanovama istekao na kraju 2007. godine. Mnogima je bio prekratak te rampe zato još nisu svuda.

Velik napredak
Milan Ožegović, predsjednik Društva tjelesnih invalida, sve to gleda kroz "ružičastije naočale".
Najveći je dopušteni nagib spusta 12 stupnjeva, a, eto, dosta se gradilo uza sam taj limit. Ipak, kako je bilo do prije 3 godine, i ovo je velik napredak zadovoljan je Ožegović.

Tajnica društva invalida cerebralne i dječje paralize Zvjezdana Delić kaže da dosta članova njezinoga društva također nije zadovoljno spustovima.
Ispupčenja od tri centimetra nekima su nesvladiva svjedoči Delić.

Glas Istre, 29. 3. 2008.

TRIBINA DRUŠTVA TJELESNIH INVALIDA U PAZINU

Mentalne barijere stvaraju predrasude

prema invalidima

Uspiju li se zaposliti, invalidi obično rade na slabije plaćenim radnim mjestima, a tomu ponajprije doprinose mentalne barijere poslodavaca • Jedan od većih problema invalida je njihova neinformiranost

Tribina s M. Dobranović, predsjednicom HSUTI-ja PAZIN - Nemoguće je samo ono što nije probano, poručila je na jučerašnjoj tribini pod nazivom »Kako poboljšati kvalitetu življenja osoba s invaliditetom« Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida (HSUTI). Ona je na poziv pazinskog društva pred osobama s invaliditetom i njihovim pratiteljima iz gotovo cijele Istre govorila o potrebama te populacije i nužnosti upozoravanja na njihove probleme. Uvodno je istaknula da prema registru iz 2007. u Hrvatskoj živi oko 490 tisuća osoba s invaliditetom, što je oko 12 posto stanovništva. Mnogi od njih djeluju kroz neku od 300 udruga, ali u Hrvatskoj još ima prostora bez udruga koje okupljaju invalide, napomenula je Dobranović.
Mladen Pucarić, predsjednik županijskog Saveza udruga tjelesnih invalida, pazinsko je Društvo, koje vodi Gracijano Turčinović, pohvalio kao jedno od najboljih u Istri. Uz to on se u svom poznatom buntovnom stilu založio za veći politički angažman invalida jer je to jedini način da steknu prava kakva imaju u drugim zemljama. On je i ovom zgodom pozvao Vladu da ukine PDV na vozila za invalide, a neozbiljnom smatra izjavu premijera Ive Sanadera da u Europi invalidi plaćaju PDV na automobile, kad se zna da ondje takve osobe bez poteškoća mogu ući u sva sredstva javnog prijevoza, što u Hrvatskoj nije slučaj. Pazinski gradonačelnik Neven Rimanić istaknuo je, a Turčinović potvrdio, dobru suradnju s DTI-jem, dodajući da je u Pazinu u posljednjih nekoliko godina dosta napravljeno na uklanjanju fizičkih, a, vjeruje, i mentalnih barijera.
Romanita Rojnić, pročelnica županijskog Odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i rad, rekla je da na ovakvim skupovima invalidi najbolje mogu predstaviti svoje probleme, ali i senzibilizirati javnost za njih. Dodala je da u Istri ima zapažen broj udruga invalida, a čelnici lokalne samouprave redovito su senzibilizirani za njihove potrebe.
U raspravi je nekoliko osoba pohvalilo pazinski vrtić i osnovnu školu koje pružaju veliku pomoć djeci s posebnim potrebama. Međutim, upozoreno je i na to da se škole u drugi mjestima nedovoljno prilagođavaju invalidima, ponajprije jer je to jako skupo, pa je u tom kontekstu spomenuta pulska OŠ Veruda za čiju bi prilagodbu, po predračunu, trebao 1,1 milijun kuna bez PDV-a. Stoga je zasad, zahvaljujući ponajprije lokalnoj samoupravi, budući da je iz državnog proračuna stiglo tek 150 tisuća kuna, provedena prva faza, točnije postavljeno je dizalo i prilagođena su dva sanitarna čvora. Upozoreno je i da neke institucije u Poreču, među njima i ispostava HZZO-a, nemaju pristup za invalide, a slična je situacija i s laboratorijem pazinskog Doma zdravlja.

M. RIMANIĆ

belot klub Velebit

ŠPORTSKO DRUŠTVO PARAPLEGIČARA ZAGREB

-radi se o športskoj udruzi osoba s paraplegijom i tetraplegijom (p/t) osnovanoj sa ciljem organiziranog bavljenja sportovima primjerenim osobama koje se kreću u invalidskim kolicima i djeluju na području grada Zagreba.

-društvo je osnovano 20.ožujka 1989.g. u Zagrebu.

-predsjednik : g.Želimir Gulan

-šesnaestogodišnjem kontinuitetu djelovanja prethodilo je nekoliko godina organiziranog bavljenja športom u okviru onovremenog Društva distrofičara i tjelesnih invalida Zagreb, kao športska sekcija osoba s paraplegijom i tetraplegijom

-sjedište : ŠDPZ je u Zagrebu u Gundulićevoj 21 i jedina je Udruga sa vlastitim prostorijama

u gradu Zagrebu.

-istinski je nosilac svih športskih i rekreacijskih zbivanja među osobama s p/t u RH te članovi sudjeluju u nebrojenim športskim manifestacijama sa značajnim rezultatima, višestruki prvaci gradskih, državnih i regionalnih prvenstava i takmičenja u atletici, streljaštvu, stolnom tenisu, tenisu, plivanju, ronjenju, ribolovu, jahanju, pikadu, visećoj kuglani, šahu, auto reliju te međunarodni nastupi na OI u Ateni, zatim košarkaška ekipa kao okosnica stvaranja reprezentacije

-od osnutka pa sve do danas intenzivno se sudjeluje na medunarodnim i domaćim takmičenjima: Nataša Sobočan europska i svjetska rekorderka tkđ. kvalificirana za OI u Pekingu

Biserka Jakopčević, najsvestranija sportašica

Željko Kladučan-začetnik bavljenja špotom u invalidskom kolicima

Ivan Delić-atletičar, košarkaš, tenisač i višestruki rekorder sada živi i radi u Puli

Davor Zobec-aktivni športaš i vozač (dotadašnjeg) kombija

Ivan Hunjak, Barbara Horvat... zatim tetraplegičari: mr. Bruno Jurković, Željko Kunej, Tihomir Perhat, lovac na trofeje Drago Šulek...

Kako bi mogli organizirano odlaziti na natjecanja članovima je prijekopotrebno kombi-vozilo (obzirom da je prethodno nažalost u nesreći postalo potpuno neupotrebljivo-pogledati foto galeriju na http://www.pticica.com-album/ ŠDPZ).

Belot klub „Velebit“ odazvao se njihovoj zamolbi i u suradnji sa Zagrebačkom pivovarom organizirao I.GRAND SLAM BELOT KUP OŽUJSKO na kojima će se igrajući najpoznatiju kartašku igru kotizacijom prikupljati sredstva za kupnju namjenskog kombi-vozila.

VJESNIK on-line, 2. 4. 2008

Skupili 9600 kuna za novi kombi paraplegičarima

Akcija Belot kluba »Velebit«

Belot klub »Velebit« u suradnji sa Zagrebačkom pivovarom organizirao je u ponedjeljak u svojim prostorijama na Trgu bana Jelačića prvi od pet Grand Slam belot turnira humanitarnog karaktera, a ovom prigodom prikupljeno je 9600 kuna. Na natjecanju su sudjelovala 32 para, a ulog je bio 300 kuna po paru. Prihod svih turnira namijenjen je kupnji kombi vozila za prijevoz članova Športskog društva paraplegičara Zagreb.
»Prošle godine smo izgubili kombi u prometnoj nesreći tako da nam ova akcija i te kako pomaže«, rekao je Mladen Brlek, član Športskog društva paraplegičara. Završnica turnira bit će u prosincu na Masters turniru gdje će ukupnom pobjedniku biti uručen pehar.
»Naše društvo ima oko 3500 stalnih članova i često organiziramo slične akcije. U petnaest godina postojanja Klub je donirao više od 400.000 eura u humanitarne svrhe«, ponosno je istaknuo predsjednik Belot kluba »Velebit« Josip Braco Pill. Pobjednik ovog turnira je tvrtka Stagra koja je u finalu pobijedila Udruženje ugostitelja Zagreb, a treće mjesto zauzela je Istra vina.

Marko Jelavić

Pravosuđe : Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak?

Objavio Mrljavac dana 24.4.2008. 18:35 Vijesti istog autora Vaga

ZAGREB, 24. travnja 2008. (Hina) - Hrvatska Vlada predložila je Saboru da za pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom imenuje Anku Slonjšak, izjavila je novinarima nakon zatvorenog dijela Vladine sjednice potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor.

Anka Slonjšak rođena je 1973. godine i sama je invalidna osoba.

Institucija pravobranitelja osoba s invaliditetom ustanovljena je Zakonom o pravima osoba s invaliditetom, a na javni poziv za imenovanje pravobranitelja javilo se 11 osoba.

Zakon predviđa da, uz ostale uvjete, prednost ima osoba s invaliditetom, a nakon što je izabran uži krug kandidata i nakon razgovora odlučili smo se Hrvatskom saboru za pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom predložiti Anku Slonjšak, objasnila je Kosor.

Ističe da je Slonjšak osoba za koju su preporuku dale mnoge udruge osoba s invaliditetom.

"Ističu je kao stručnu osobu koja dobro poznaje život osoba s invaliditetom, osobu koja će i nadzirati kako se provode propisi vezani za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, ali i unijeti jednu novu energiju u promicanju prava osoba s invaliditetom, u promicanju dostojanstva osoba s invaliditetom, te promicanje jednakih mogućnosti za sve", kazala je Kosor.

(Hina)

VJESNIK on-line, 29. 5. 2008

Zagrepčani svladavali zapreke u invalidskim kolicima

Svrha Festivala jednakih mogućnosti je širenje poruke o invalidima kao osobama koje trebaju uživati ista prava i obveze poput ostalih građana

Tradicionalni festival jednakih mogućnosti održava se do 29. svibnja na Trgu bana Jelačića i Zrinjevcu gdje osobe s invaliditetom kroz pjesmu, ples i sport pokazuju građanima Zagreba što sve mogu pružiti svome gradu. Svrha Festivala koji organizira Društvo tjelesnih invalida već sedmu godinu uzastopce je širenje poruke o invalidima kao osobama koje trebaju uživati ista prava i obveze poput ostalih građana.
»U osobama s invaliditetom često se krije velika kreativnost koja se, nažalost, vrlo malo prepoznaje«, rekao je Milan Ožegović, predsjednik Društva tjelesnih invalida Zagreb.
Na improviziranom poligonu podno kipa bana Jelačića prolaznici su imali prilike svladavati zapreke u invalidskim kolicima i u simuliranoj sljepoći orijentirati se u prostoru.
»Cilj ovog poligona je približiti ljudima što danas znači biti invalid«, rekla je volonterka Lena Nedić. Kaže da se u večernjim satima poligon pretvara u sportsko igralište gdje su osobe s invaliditetom u utorak odigrale košarkašku utakmicu, a u srijedu odbojkašku.
Paralelno sa sportsko-rekreativnim programom na Trgu bana Jelačića, na Zrinjevcu se prikazuje izložba likovnih djela osoba s invaliditetom, kao i glazbeno-scenski nastup hrvatskih estradnjaka.

Katja Meden

ZVEZA PARAPLEGIKOV SLOVENIJE

FESTIVAL ENAKIH MOŽNOSTI V ZAGREBU

Javna promocija umetniškega in športnega udejstvovanja oseb z invalidnostjo
Tudi letošnje leto se je 28. maja 2008 Zveza paraplegikov Slovenije odzvala povabilu Društva tjelesno oštečenih iz Zagreba in se je na Trgu N. Š. Zrinskog predstavila s svojo likovno sekcijo. Poleg umetnikov so se dan poprej predstavili tudi košarkarji Društva paraplegikov severne Štajerske in Društva paraplegikov Dolenjske Bele krajine in Posavja.

Milan Ožegović v pogovoru z rezbarji

Čeprav pravijo, da živi vsaka peta oseba z neko hibo in ima vsaka deseta potrjeno telesno okvaro, največkrat živimo v družbi, ki nas skoraj ne opazi. Neprepoznavnost in nepoznavanje naših potreb je bilo vodilo organizatorja, da od 27. – 29. maja 2008 pripravi res impozantno srečanje invalidnih ustvarjalcev na vseh področjih in športnilkov, ki so na invalidskih vozičkih v športnih bojih navduševali invalidne in neinvalidne gledalce. Predsednik Društva tjelesno oštečenih invalidov Milan Ožegovič pravi, da s to prireditvijo opozoriojo na svoje potrebe bolj kot s vso svojo drugo dejavnostjo.

Na festivalu se predstavljajo osebe z invalidnostjo, ki skupaj z estradnimi umetniki in gledališkimi igralci skupaj nastopajo v glasbeno-scenskem, filmskem in likovnem programu ter športnih igrah. Namen pokazasti javnosti ustvarjalne sposobnosti izvajalcev programa, opozarja tudi na dejstvo, da morajo osebe z invalidnostjo uživati enake pravice kot jih imajo drugi prebivalci.

Utrip na ulici

Tako tokrat kot lansko leto je bil glavni sovražnik neverjetno dobro organizirane prireditve prav velika vročina, ki je vsem, nastopsajočim in gledalcem jemala sapo. V senci so izmerili 37 stopin C. Organizator se je potrudil, da je našim slikarjem ponudil kar najboljše pogoje za njihovo likovno ustvarjanje. Za pomoč in dobro počutje pa so poskrbele volonterke in volonterji, ki so nas stalno zasipali s svojo pozornostjo. Z njimi smo navezali še posebej dober odnos in smo jim ponudili, da kot volonterji pridejo tudi v Slovenijo.

Večernji list, 30. 05. 2008. | 11:21

Sabor vratio odredbu o 0,5 promila; na snagu stupa za desetak dana

...

Anka Slonjšak prva pravobraniteljica za osobe s invaliditetom
Hrvatski sabor danas je jednoglasno Anku Slonjšak imenovao pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom, čime je Hrvatska prvi put dobila instituciju 'ombudsmana' za zaštitu i promicanje prava osoba s invaliditetom.

Sabor je završio glasovanje, a u podne će, svečanom sjednicom, obilježiti svoj dan - Dan Hrvatskog sabora 30. svibnja.

(Hina)

javno.info

Sliku učitao: surefire.javno.info

Pravobranitelj za invalide

Bilo je i vrijeme...

Ova se sapunica otegnula godinama, no tko čeka, taj i dočeka.

Hrvatska je konačno dobila prvu pravobraniteljicu za invalide, te instituciju za promicanje i zaštitu prava svih invalidnih osoba, kojih je prema procjenama, u Hrvatskoj čak 10 %. Pravobraniteljicom je imenovana Anka Slonjšak, rođena 1973. godine, mlada i puna entuzijazma, a prijedlog za njezino imenovanje podržale su mnoge udruge invalidnih osoba. I sama je invalid, i to od 1992. godine kad je teška ozljeda u prometnoj nesreći prekinula njenu sportsku karijeru, pa je prema tome i više nego dobro upućena u sve teškoće i prepreke koje se invalidima postavljaju na njihovom životnom putu i ostvarivanju osnovnih ljudskih prava.

Najčešća diskriminacija s kojom se osobe s invaliditetom susreću jest nemogućnost zapošljavanja, iako je Vlada zajedno s udrugama i Zavodom za zapošljavanje stvorila program olakšica za poslodavce koji zapošljavaju invalide. Stvarni rezultat te akcije je i više nego poražavajući, invalidi su i dalje ostali na dnu ljestvice, zaboravljeni i zanemareni, obično s toliko malim primanjima da jedva preživljavaju. A opet, s druge strane, u većini njih ima toliko ljudskosti i ljubavi da sve čega se dotaknu procvjeta.

Nadam se da će osnivanjem ove institucije i imenovanjem pravobraniteljice život invalida postati kvalitetnijim i da će konačno biti prihvaćeni u društvo kao ravnopravni članovi, što zapravo i jesu, ali mnogi nikako da to shvate.

Objavljeno: 31.05.2008. u 15:08h

Jutarnji LIST online,13.09.2008 15:15

POI: Antonia Balek osvojila zlato

u bacanju koplja

Foto: Joško Ponoš/Cropix

PEKING - Hrvatska je osvojila i drugu zlatnu medalju na paraolimpijskim igrama u Pekingu. Nakon Darka Kralja u bacanju kugle zlato je osvojila i Antonia Balek u bacanju koplja ostvarivši pritom i novi svjetski rekord.

Bivša taekwondašica iza koje su dvije prometne nesreće i tri godine kome nakon kojih je ostala privezana u kolica s dijagnozom tetraplegija osigurala je prvo mjesto već u prvom hicu bacivši koplje na 12.82 metara što joj je donijelo 1.425 bodova i novi svjetski rekord. Nedostižno za sve ostale suparnice. U drugom hicu je bacila koplje na 12.19, a u trećem na 12.79 metara, a potom u finalnoj seriji uopće nije izlazila na bacalište.

"Osjećam se fantastično, milijun puta fantastično. Obećala sam zlato i svoje obećanje sam ispunila. Sretna sam i ponosna što će se po drugi put u 'ptičjem gnijezdu' svirati hrvatska himna," kazala je ova 40-godišnjakinja iz Kaštel Sućurca. Prije nje zlatnu medalju u bacanju kugle je osvojio Darko Kralj, dok je Branimir Budetić bio srebrni u bacanju koplja. Sa dvije zlatne i jednom srebrnom medaljom ove paraolimpijske igre su postale najuspješnije u hrvatskoj povijesti, a do konca natjecanja očekuje se nastup još nekoliko uzdanica.

Prije nego što je Antonia Balek stradala u prvoj prometnoj nesreći Antonia je ostvarila zapažene rezultate u taekwondou, a bavila se i full-conctactom, te rukometom. Prilikom povratka s jednog natjecanja doživjela je prometnu nesreću nakon koje je tri godine bila u komi. Vratila se u život i tijekom rehabilitacije ponovo stradala u prometnoj nesreći. Novi oporavak je trajao osam mjeseci i premda prognoze nisu bile blistave još jednom se izborila za život.

"Sport me vratio u život i donio mi najveće zadovoljstvo," kazala je ova simpatična Dalmatinka koju se nije previše dojmilo 85.000 gledatelja na Nacionalnom stadionu.

"Izašla sam na bacalište hrabro i samouvjereno, znala sam da mogu ostvariti veliki rezultat," dodala je.

Antonia posljednju godinu i pol radi sa Ivicom Jakeljićem i tijekom njihove suradnje njezini rezultati su bitno bolji.

"Antonia je bacala prosječne rezultate sa treninga. Ponašala se šampionski. No, što je još važnije ona može još napredovati. Ona je invalid jako visokok stupnja, no njezina želja za radom je nevjerojatna," istaknuo je Jakeljić, nakon drugog hrvatskog zlata u Pekingu, te ukupno treće medalje.

Antoniu do konca igara još očekuje i nastup u bacanju kugle u kojem također očekuje visok plasman.

"Tko zna možda ponovo odem do vrha. Dobro i kvalitetno smo radili, maksimalno sam spremna, a mogu bacati bez pritiska nakon što sam osvojila zlato u koplju," kazala je na kraju.

(Hina)

Razglednica iz Pekinga sa Paraolimpijskih igara

Puno pozdrava iz Pekinga sa Paraolimpijskih igara d Milke

Milinković 13. u koplju

Legenda hrvatskog paraolompizma Milka Milinković (prva medalja u Heidelbergu daleke 1979. godine)

Prva hrvatska sportašica koja je na paraolimpijskim igrama osvojila odličje, Milka Milinković zaključila je nastup na paraolimpijskim igrama u Pekingu osvojivši 13. mjesto u bacanju koplja.

Milka Milinković je poput osvajačice zlata Antonie Balek u kolicima i sa dijagnozom tetraplegija, no zbog nešto drugačijih vrsta oštećnje nastupa u kategoriji F55.

"Ubila sam samu sebe u pojam. Ovaj rezultat je katastrofa. Htjela sam napraviti što bolji rezultat, no pukla sam. Užasno sam razočarana", rekla je najstarija i najiskusnija hrvatska paraolimpijska kojoj su igre u Pekingu ukupno osme i po svemu sudeći posljednje.

"Željela sam se oprostiti s dobrim rezultatom i zbog toga sam jako žalosna. U Peking sam došla sa dvije A norme i niti jednu nisam potvrdila. Svjesna sam da nemam izgleda za medalju, no samu sebe sam razočarala. Ne znam što se može dogoditi no ovo su moje zadnje igre", izjavila je Milka.

Prve na kojima je nastupila bile su u Heidelbergu 1972. godine, a zatim su uslijedili nastupi u Arnhemu (1980), u Stoke Mandevilu (1984), u Seoulu (1988), Barceloni (1992), Atlanti (1996), Sydneyu (2000) i sada Pekingu. U Torontu 1976. godine nije nastupila jer je Jugoslavija bojkotirala igre zbog nastupa Južnoafričke Republike, a propustila je i Atenu prije četiri godine.

U Barceloni je osvojila treće mjesto u bacanju koplja što je bilo prvo hrvatsko paraolimpijsko odličje. Na POI je osvojila i dvije zlatne, dvije srebrne i tri brončane medalje ali u bivšoj državi.

Net.hr/Hina

14.09.2008.

POI

Milinković 13. u koplju

Autor: Hina

Objavljeno: 14. 09. 2008. | 14:30

Foto: hssi-hpo.hr

Prva hrvatska sportašica koja je na paraolimpijskim igrama osvojila odličje, Milka Milinković (53) zaključila je nastup na paraolimpijskim igrama u Pekingu osvojivši 13. mjesto u bacanju koplja.

Milka, je poput osvajačice zlata Antonie Balek u kolicima i sa dijagnozom tetraplegija, no zbog nešto drugačijih vrsta oštećnje nastupa u kategoriji F55.

"Ubila sam samu sebe u pojam. Ovaj rezultat je katastrofa. Htjela sam napraviti što bolji rezultat, no pukla sam. Užasno sam razočarana," kazala je najstarija i najiskusnija hrvatska paraolimpijska kojoj su igre u Pekingu ukupno osme i po svemu sudeći posljednje.

"Željela sam se oprostiti s dobrim rezultatom i zbog toga sam jako žalosna. U Peking sam došla sa dvije A norme i niti jednu nisam potvrdila. Svjesna sam da nemam izgleda za medalju, no samu sebe sam razočarala. Ne znam što se može dogoditi no ovo su moje zadnje igre," kazala je Milka Milinković.

Prve na kojima je nastupila bile su u Heidelbergu 1972. godine, a zatim su uslijedili nastupi u Arnhemu (1980), u Stoke Mandevilu (1984), u Seoulu (1988), Barceloni (1992), Atlanti (1996), Sydneyu (2000) i sada Pekingu. U Torontu 1976. godine nije nastupila jer je Jugoslavija bojkotirala igre zbog nastupa Južnoafričke Republike, a propustila je i Atenu prije četiri godine.

U Barceloni je osvojila treće mjesto u bacanju koplja što je bilo prvo hrvatsko paraolimpijsko odličje. Na POI je osvojila i dvije zlatne, dvije srebrne i tri brončane medalje ali u bivšoj državi.

VJESNIK on-line, 15. 9. 2008

Drugo zlato i svjetski rekord Antonije Balek na Paraolimpijskim igrama

A. Balek baca kuglu

»Kad se vratim u Hrvatsku, ponašat ću se kao da se ništa nije dogodilo, ponovno krećem s treninzima kao da sam na dnu ljestvice«, poručila je Balek

PEKING – Nakon što je deklasirala konkurenciju u bacanju koplja, osvojivši zlatnu medalju s novim svjetskim rekordom, Kaštelanka Antonia Balek isto je učinila i u bacanju kugle. Na jednako impresivan način stigla je do svoje druge zlatne medalje u Pekingu, prometnuvši se u najuspješniju hrvatsku paraolimpijku od proglašenja neovisnosti.
To je ujedno treća hrvatska zlatna medalja na 13. paraolimpijskim igrama. Seriju je otvorio Darko Kralj u bacanju kugle također svjetskim rekordom, dok je sjajne trenutke hrvatske atletike srebrom upotpunio i 18-godišnji Branimir Budetić u bacanju koplja. Sa čak tri zlatne medalje i jednim srebrom Hrvatska se nalazi na visokom 11. mjestu osvajača medalja u atletici na POI u Pekingu.
»Moja je radost nakon drugoga zlata i drugoga svjetskog rekorda golema. Nije bilo previše vremena za slavlje nakon zlata u koplju. Trebalo se osvijestiti i koncentrirati«, kazala je vidno umorna, ali presretna 40-godišnjakinja iz Kaštel Sućurca.
Scenarij Antonijine pobjede bio je jednak kao i u koplju. Već je u svom prvom pokušaju postavila novi svjetski rekord, bacivši kuglu 5.69 metara, što joj je donijelo 1240 bodova. Za ostale je natjecateljice u tom trenutku priča o borbi za zlato završila. Koliko je bila dominantna potvrđuje i to da u finalnoj seriji uopće nije bacala.
»U svom prvom pokušaju željela sam pokazati konkurenciji što ih čeka. Ključna je bila moja odlučnost da krenem najbolje i da im dokažem da nemaju što tražiti«, dodala je bivša tekvondašica, iza koje su dvije teške prometne nesreće i tri godine kome, nakon kojih je ostala privezana u kolica s dijagnozom tetraplegije.
No, izvukla ju je volja za životom i silni rad. Svakoga dana trenira po nekoliko sati i u Pekingu joj se sve vratilo.
»U najtežim trenucima nakon nesreće nisam mogla niti pomišljati da ću jednog dana biti ovdje, s dvije zlatne medalje oko vrata«, dodala je.
Koliko je dominala u Pekingu najbolje se vidi po rezultatima, u koplju je svjetski rekord popravila za 3.40 metara, dok je u kugli bacila metar dalje od svjetskog rekorda.
»To je golema stvar u bacačkim disciplinama i zbog toga sam još ponosnija«, kazala je Antonia, poručivši kako je ovi rezultati neće uspavati.
»Kad se vratim u Hrvatsku, ponašat ću se kao da se ništa nije dogodilo, ponovno krećem s treninzima kao da sam na dnu ljestvice. Ovo nije kraj, neću se zadovoljiti ovim dužinama i rezultatima, želim popraviti svoje rekorde.«
Smiješak nije silazio niti s usana njezina trenera Ivice Jakeljića.
»Brzo smo se navikli na zlatne medalje. Ovoga je puta bilo lakše doći na proglašenje i slušati himnu«, kazao je 39-godišnji Stobrečanin te dodao:
»Antonia radi nevjerojatno mnogo, spava svega četiri-pet sati dnevno, što je i moj najveći problem. Obično sportaši nakon jutarnjeg treninga vole malo odmarati, no ona ima potrebu za aktivnošću.«
Zbog njezina stupnja invaliditeta, sve vježbe i treninzi prilagođeni su kako bi svoje pokrete iskoristila maksimalno. Glavna je prednost pred ostalom konkurencijom njezina odlična tehnika.
»Uz njezinu volju, to je i najveći razlog zašto je s lakoćom odradila ovo natjecanje«, zaključio je Jakeljić.

Sve hrvatske paraolimpijske medalje
• 1992. Barcelona - Milka Milinković - bronca u bacanju koplja
• 2004. Atena - Mihovil Španja - bronca na 100 m leđno, bronca na 200 m mješovito, bronca na 400 m mješovito
• 2004. Atena - Jelena Vuković - bronca u bacanju diska
• 2008. Peking - Darko Kralj - zlato u bacanju kugle
• 2008 Peking - Branimir Budetić - srebro u bacanju koplja
• 2008. Peking - Antonia Balek - zlato u bacanju koplja
• 2008. Peking - Antonia Balek - zlato u bacanju kugle

Jelena Vuković i Denis Slunjski sedmi
PEKING – Osvajačica brončane medalje u Ateni u bacanju diska Jelena Vuković nije uspjela ponoviti taj rezultat na Paraolimpijskim igrama u Pekingu. Ovog je puta osvojila sedmo mjesto, bacivši disk 24.90 metara. Nakon natjecanja, 35-godišnja paraolimpijka iz Pule nije bila oduševljena rezultatom, no jedan od razloga njezina slabijeg nastupa bila je povišena temperatura večer uoči natjecanja. »Jedva sam odradila tri hica. Više nisam imala snage stajati na nogama, a kamoli bacati«, kazala je Jelena, koja je na treninzima bacala između 26 i 27 metara. Prvo je mjesto osvojila Kineskinja Jung Wang, bacivši disk 36.99 m, što je 1216 bodova i novi svjetski rekord. »Rezultati su enormni, bojim se da 36.99 metara još jako dugo nitko neće dostići«, dodala je Jelena, kazavši kako je Njemačka uložila protest na pobjedu Jun Wang jer ona nema amputacije, već se može koristiti s obje noge. »Ona definitivno nije naša kategorija, ima obje noge i po svojim karakteristikama bi trebala nastupiti sa sportašima koji imaju cerebralnu paralizu.« Rezultatom Jelene Vuković nije bila zadovoljna niti njezina trenerica Katja Kukec. »Jelena se previše opustila i nije dovoljno grizla. Mogla je biti oko četvrtog, petog mjesta da je bacila kao na treningu. Malo je prehlađena, ali to nije isprika za ovo danas,« kazala je Katja Kukec. U svom je premijernom nastupu na Paraolimpijskim igrama Denis Slunjski osvojio sedmo mjesto u bacanju kugle u kategoriji sportaša patuljastog rasta. Slunjski, član zagrebačkog atletskog kluba Agram, čak je tri puta bacio više od svog osobnog rekorda, a najdulji je hitac bio 9.83 metra, što je 35 centimetara bolje od dosadašnjeg rekorda. Prvo je mjesto osvojio Grk Paschalis Stathelakos rezultatom 11.75, što je novi svjetski rekord. »Zadovoljan sam, ali sam očekivao bolje. Nadao sam se plasmanu među prvih pet«, kazao je 21-godišnjak iz Zagreba. [Hina]

Slobodna Dalmacija 15.09.2008. | 20:40

PARAOLIMPIJKA SA DVA SVJETSKA REKORDA

Pekinška bajka: Antonia Balek uskrsnula i pozlatila Hrvatsku

A. Balek baca kuglu ‘Nema čovjeka i liječnika, vani i u Hrvatskoj, koji mi nije rekao kako mi nema spasa. Imunološki sustav bio mi je skroz popucao, liječnici su mi zabranili bavljenje sportom’

PIŠU JOSIP SMOLIĆ ŽELJAN BOSNIĆ

Nakon što je u subotu deklasirala konkurenciju u bacanju koplja, osvojivši zlatnu medalju na Paraolimpijskim igrama u Pekingu s novim svjetskim rekordom, Kaštelanka Antonia Balek isto je učinila u ponedjeljak osvojivši u kugli i drugo zlato na ovome natjecanju.

Kao i u bacanju koplja, opet je prva serija bila ključna kada je kugla sletjela na nevjerojatnih 5.69 metara. Hitac za zlato, hitac koji je kuglu bacio metar više od staroga svjetskog rekorda!

U ponedjeljak, u kasnu večer po pekinškom vremenu, na dan slavlja drugog Antonijina zlata, trećeg hrvatskog ukupno u Kini, telefonski smo čuli zlatnu Kaštelanku koja nije krila oduševljenje kada je čula da je zove “Slobodna”.

- Ovo je ispunjenje sna! Ne mogu vam opisati koliko sam truda i rada uložila i na kraju se sve isplatilo.

...

Slobodna Dalmacija 17.09.2008. | 12:12

POI: "Četiri medalje u Pekingu su van svih naših očekivanja"

"Očekivali smo medalje sjajnije nego u Ateni gdje smo osvojili četiri brončane medalje, no tri zlata i jedno srebro osvojeni u Pekingu izvan su naših očekivanja," naglasio je Ticijan Komparić, šef naše Misije na Paraolimpijskim igrama u Pekingu.

Hrvatska je u svom šestom nastupu na paraolimpijskim igrama ostvarila do sada uvjerljivo najbolje rezultate - tri zlatne i jednu srebrnu medalju. Seriju je otvorio Darko Kralj osvojivši prvo mjesto u bacanju kugle. Uslijedilo je srebro Branimira Budetića u bacanju koplja, te dva zlata Antonie Balek, prvo u koplju, pa u kugli. Do nastupa u Pekingu u riznici uspjeha imali smo brončanu medalju Milke Milinković u bacanju koplja u Barceloni 1992. godine, te četiri atenske bronce - tri Mihovila Španje u plivanju te jedne Jelene Vuković u bacanju diska.

Nakon Pekinga očekivanja hrvatske javnosti će na idućim igrama sasvim sigurno biti daleko veća.

"Za ponoviti ovakav rezultat treba mnogo rada i upornosti, ali i mnogo sreće. Sport osoba s invaliditetom napreduje velikim koracima, u Pekingu gotovo da nije bilo atletskle i plivačke utrke u kojoj nije pao svjetski ili paraolimpijski rekord - dodao je Komparić najavivši kako će u idućih mjesec dana uslijediti analiza hrvatskih sportaša koji su nastupili u Pekingu.

"Ne mogu reći da su neki podbacili, no moramo vidjeti razlog zašto su neki od kojih se više očekivalo nisu ostvarili očekivane rezultate i zašto je konkurencija toliko pobjegla," zaključio je Komparić.

(H)

GLAS SLAVONIJE

1.10.2008
PRAVOBRANITELJICA ZA OSOBE S INVALIDITETOM I U OSIJEKU
Borba za osnovna prava invalida

Predstavnicima osječkih udruga i saveza osoba s invaliditetom predstavljen je Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, koji je počeo raditi 1. srpnja, nakon što je 1. siječnja ove godine na snagu stupio Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom. Za prvu pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom izabrana je Anka Slonjšak, koja je i sama invalid najvišeg stupnja. Pravobraniteljica će se baviti uklanjanjem pravnih, moralnih i fizičkih barijera s kojima se susreću osobe s invaliditetom, a imenovanjem pravobraniteljice osobe s invaliditetom vide svoju priliku za rješavanje elementarnih problema. S obzirom na to da je riječ o novoosnovanoj instituciji, namijenjenoj populaciji koja se svakodnevno susreće s brojnim problemima, pravobraniteljici je odmah nakon predstavljanja Ureda postavljen niz pitanja i konkretnih situacija koje Anka Slonjšak, kao tetraplegičar, jako dobro razumije.
“U Hrvatskoj je bolje biti pas nego invalid, čak i kućni ljubimci imaju veća prava od nas”, moglo se čuti na susretu s pravobraniteljicom koja je obećala pun angažman, komunikaciju s predstavnicima udruga i nadležnih ministarstava kako bi se stvari što prije pomaknule nabolje. Inače, Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom smješten je u Zagrebu, Savska cesta 41/3, a posjeti za stranke organizirani su ponedjeljkom, srijedom i petkom od 11 do 14 sati. Više informacija može se dobit pozivom na 01/6102-170 ili na internet-stranici www.posi.hr.

Autor: I.SEKOL

sportskenovosti.hr, 02. 10. 2008.

DRUGA STRANA MEDALJE

Izbornik: Antonia glumi za Oscara i želi svu lovu!

'Antonia je počela gnjaviti s tom nagradom. On joj je rekao da zašuti, nije prijetio. Meni takva osoba ne treba u reprezentaciji', kaže Omazić, koji uopće nije dobar s Jakeljićem

Ne može kod nas lijepa priča ostati lijepa priča. Antonia Balek, osvajačica dviju zlatnih medalja na Paraolimpijskim igrama u Pekingu, u jednim je dnevnim novinama iznijela ozbiljnu optužbu. Na udaru je trener Ivica Jakeljić koji joj je - rekla je Balek u srijedu, ali nije potvrdila u utorak - prijetio smrću. Lijepa priča se pretvorila u šokantnu, a svi glavni akteri bili su u četvrtak na primanju u Vladi. Izgledalo je kao idealna prilika za utvrđivanje istine, no, na izlazu iz Vlade bili smo još zbunjeniji no što smo to bili na ulazu. Antonia Balek je izašla pred novinare, ali ni na jedno pitanje nije htjela odgovoriti...

- Ne znam što je izašlo u novinama, nisam čitala, pa tako ne mogu ni komentirati.

Koliko god smo inzistirali, Balek nije htjela ponoviti otpužbe protiv Jakeljića.
- Svi su obaviješteni, i odgovorno Ministarstvo i Vlada i Hrvatski paraolimpijski odbor. Ništa nisam izmislila, postoje ljudi koji su sve vidjeli i čuli. A za to što je Jakeljić rekao, morate pitati njega.

Pitali smo i dobili odgovor da ništa od toga nije istina. Antonia je tek dodala:
- Ne želim ništa ponoviti, mene je strah, sa svojim zdrastvenim poteškoćama prestrašim se svaki put kad vidim stepenice.

Dalje nije bilo smisla inzistirati, Antonia Balek u četvrtak u Vladi nije htjela reći ništa više.

Zato je za razgovor bio spreman izbornik reprezentacije Branko Omazić koji je, kako kaže, Antonijin izbornik od prvog dana.
- Ovo što je izašlo u novinama je degutantno, novinarka koja je to napisala, nazvala je mene i tražila da joj kažem kako je Jakeljić i meni prijetio.

Da stvar bude još zanimljivija, Omazić i Jakeljić nisu, uvjetno rečeno, na istoj strani.
- Sukobili smo se zbog podjele nagrade. Tražio sam da jedan dio dobije Nizozemac Jan Bockweg iz svjetske federacije koji nam je pomogao s papirima, dalje je tu bio dr. Fučkar iz Hrvatskog olimpijskog odbora, s kojim smo riješili pitanje doping testova jer Antonia uzima 13 lijekova, od kojih su neki na popisu zabranjenih sredstava. Tu smo se Jakeljić i ja razišli.

Tko je Marko Mastelić, drugi trener predložen za nagradu?
- On je sportaš, 18-godišnjak koji je u najnepovoljnijoj situaciji. Nakon ovoga praktički ne smije izaći iz kuće.

Onda je Omazić locirao izvor sukoba.
- Kad dođe novac, nastaju problemi.

Sve poslije izrečeno nas je, blago rečeno, iznenadilo...
- Antonia je osoba čija mora biti prva i zadnja. Izvrsno manipulira medijima, a glumi tako dobro da zaslužuje Oscara. Osnovna stvar je da bi ona htjela uzeti sav novac. Meni je rekla da je izjavila nešto za novine tek u srijedu navečer kad sam je dočekao na zagrebačkom aerodromu i odvezao u hotel. Nakon ovoga ćemo povesti disciplinski postupak, razmotriti njeno ponašanje. Meni takva osoba koja radi probleme, ne treba u reprezentaciji.

Izbornik se za kraj još osvrnuo na taj aerodromski incident.
- Antonia je Jakeljića počela gnjaviti s tom nagradom. On joj je samo rekao da više zašuti, nijednom joj nije prijetio. Čovjek stvarno ne zaslužuje sve ovo. Ona je ta koja voli glumatati - zaključio je Branko Omazić.

U najmanju ruku čudna priča. Antonia je iznijela optužbu, više je nije htjela ponoviti, a potvrdu nismo dobili ni od koga. I kome sad vjerovati...

Autor: Toma Dragičević

Vjesnik online, 4. 10. 2008.

Zlatna paraolimpijka Balek pod istragom

A. Balek baca koplje

Glasnogovornik HPO-a je rekao da je Balek kategorizirao MOO kao tetraplegičarku, a to je, kaže, nemoguće namjestiti

ZAGREB – O slučaju zlatne paraolimpijke Antonije Balek, koji je u petak neugodno iznenadio hrvatsku javnost, potpredsjednica Vlade RH i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor je zatražila istragu.
»To je posao Hrvatskog paraolimpijskog odbora, a znam da tamo rade dobri i čestiti ljudi, kojima je uspjeh njihova sporta na prvom mjestu«, izjavila je Jadranka Kosor na televiziji, dodavši da će sve biti jasnije nakon istrage koja će pokazati pravo stanje stvari.
Naime, priča je počela u petak ujutro kad je brat naše paraolimpijke, Vlado Balek izjavio novinarima, među ostalim, da njegova sestra uopće nije invalid. No, kasnije je to demantirao, rekavši da je njegova izjava izvučena iz konteksta. Ali, rekao je i štošta drugo. Antonia Balek je, pak, ostala šokirana istupom člana obitelji, naglasivši da to nema veze s istinom.
U njezinu je obranu govorio glasnogovornik Hrvatskog paraolimpijskog odbora, Darko Matić, rekavši da je nemoguće »namjestiti« njezinu bolest.
»Antoniju Balek je 4. rujna u Pekingu pregledala i kategorizirala komisija Međunarodnog olimpijskog odbora i ona je dobila dozvolu za nastup na Paraolimpijskim igrama«, izjavio je glasnogovornik Matić, dodavši da Antonia Balek po MOO-u jest F54 kategorija, koja označava tetraplegiju. Predsjednik HPO-a, Ratko Kovačić nije odgovarao na pozive, ne želeći se izjašnjavati o ovom slučaju.
Kako bilo, ovaj skandal u kojeg je opet upletena dvostruka olimpijska pobjednica i svjetska rekorderka (samo dan nakon što je svojeg trenera optužila za prijetnju ubojstvom) uistinu je neugodna. No, istraga bi trebala pokazati koja je strana obitelji u pravu. [I. Markulin]

SLOBODNA DALMACIJA 06.10.2008. | 17:58

HPO: Suspendirani Antonia Balek, njezin trener i izbornik

Na temelju prijave predsjednika Hrvatskog Paraolimpijskog odbora (HPO) Ratka Kovačića, etički odbor HPO-a pokrenuo je postupak za utvrđivanje stvarnih navoda i činjenica koje su prethodile i koje su dovele do javnih istupa dvostruke paraolimipijske pobjednice Antonije Balek, njezinog trenera Ivice
Jakeljića i izbornika Paraolimipijske reprezentacije Branka Omazića te donio odluku o njihovoj suspenziji.

Suspenzija će biti na snazi do zaključenja disciplinskog postupka, neovisno o odluci u prvom ili drugom stupnju disciplinskog postupka, priopćeno je u ponedjeljak iz Hrvatskog Paraolimijskog odbora.

"Sve to ne dovodi u pitanje invaliditet i sjaj osvojenih medalja Antonije Balek. Antonia Balek je poput svih ostalih sportaša prošla sve propisane zdravstvene i klasifikacijske postupke na nacionalnoj i međunarodnoj razini prije nastupa na paraolimpijskim igrama u Pekingu.

Zbog senzacionalističkog pristupa pojedinih medijskih kuća i neprepoznavanja činjenica da su invaliditet i osvojene medalje jedno, a privatni život drugo, u javnosti je nanesena neprocjenjiva šteta Paraolimpijskom pokretu i osobama s invaliditetom", ističu u priopćenju HPO-a.

Poštujući slobodu medija iz HPO-a pozivaju sve medijske kuće na suradnju, poštivanje dostojanstva osoba koje se u posljednje vrijeme pojavljuju kao aktualna tema te da neutemeljenim napisima ne dovode u pitanje sjajan rezultat hrvatskih paraolimpijaca: Antonije Balek, Darka Kralja i Branimira Budetića.

Napominjemo da je za svaku medalju uložen neprocjenjiv trud i napor svih sportaša, stručnih timova i Hrvatskog paraolimpijskog odbora što se vidi iz rezultata hrvatske paraolimpijske reprezentacije na 13. paraolimpijskim igrama u Pekingu, stoji na kraju priopćenja koje je potpisao glasnogovornik HPO-a Darko Matić.

(H)

Vjesnik online, 7. 10. 2008.

Antonija Balek kao Forest Gump

Odjednom, kao u nekoj noćnoj mori, kod osvajačice dvostruke paraolimpijske zlatne medalje postaje sve upitno. Je li uistinu riječ o prijevari ili o hrvatskom jalu

ZORAN MILANOVIĆ

I da Antonija Balek nije postigla takav fantastičan pothvat u Pekingu na Paraolimpijskim igrama i da se nije okitila dvjema zlatnim medaljama, sigurno bi njezin život i dalje protjecao relativno mirno. Možda do kraja života ili barem do sljedećih Paraolimpijskih igara 2012. godine ako bi na njima sudjelovala i postigla zlatni uspjeh. No, da će jutro poslije trijumfalnog rezultata u Pekingu u Antonijinu životu stubokom promijeniti sve nagore, vjerojatno nisu mogli zamisliti ni najveći stratezi za osmišljavanje katastrofičnih situacija. Odjednom su na adresu dvostruke paraolimpijske pobjednice počele stizati velike objede, i to tako da su u ekspresnom roku po svom crnilu i blatu kompletno pomutile zlatan sjaj s njezinih odličja. Počeli su se javljati razni poznanici, susjedi, rodbina i prijatelji kao istinski očevici i svjedoci da Antonija Balek nije invalid i da hoda bolje i od Foresta Gumpa. Odjednom, kao u nekoj noćnoj mori, kod osvajačice dvostruke paraolimpijske zlatne medalje postaje sve upitno. I njezin datum rođenja, i njezin stupanj invaliditeta, i njezina imena koje je često mijenjala, i njezin odnos s obitelji i njezino psihičko stanje... Sve to ne bi bilo toliko šokantno da se lansiranje takvih priča i skandala nije dogodilo upravo u trenucima Antonijina najvećeg uspjeha i u vrijeme novčanih nagrada koje je dvostruka paraolimpijska pobjednica dobila od države i različitih institucija. Krije li se u tom grmu i jedan od mogućih važnih razloga svih tih sukoba? Još jedan važan podatak u svezi s tim isplivao je ovih dana u javnost.
Naime, potkraj rujna Antoniji Balek i njezinu treneru istekao je ugovor s Hrvatskim paraolimpijskim odborom, pa su mnogi u toj činjenici vidjeli i mogućnost posrednog utjecaja na eventualno novo vodstvo i pripreme za London 2012. godine, što je za mnoge još jedan od bitnih detalja u cijeloj mučnoj priči o lažnoj invalidnosti i zlatnim odličjima.
U ovom trenutku postavlja se i sasvim logično pitanje gdje su bili ti silni Antonijini kritičari sve ove godine prije Pekinga i zašto na vrijeme nisu reagirali i spriječili eventualnu veliku blamažu u slučaju da se te njihove priče i dokažu. A pokažu li se lažnima, šteta koja je već učinjena golemih je razmjera. Zašto su šutjeli sve to vrijeme i zašto su progovorili baš kada se orila naša himna na pobjedničkom postolju gdje je Antonija Balek ponosno držala dvije osvojene zlatne medalje? Je li njezin uspjeh, a prije svega njezin novac, zasmetao mnogima i postao kamen smutnje u njihovim odnosima? Je li i u ovom slučaju na djelu poznati hrvatski jal, čega je bila itekako svjesna i Antonija Balek pri povratku u našu zemlju? »Još u avionu prema Hrvatskoj, kad sam se vraćala s Paraolimpijade, upozorili su me da će mi ljudi u Hrvatskoj sve oprostiti osim uspjeha«, kazala je.
No i glavna junakinja ove mučne priče mora hrvatskoj javnosti točno odgovoriti na mnoga pitanja, kao što je nužna i detaljna istraga o cijelom ovom »paraolimpijskom« slučaju, koji sve više poprima paranormalne razmjere. Jer jedino nakon detaljne istrage pokazat će se je li u slučaju Antonije Balek riječ o vrsnoj glumici i prevarantici koja je uspjela vrhunski obmanuti cijeli svijet ili je riječ o klasičnom i toliko puta viđenom scenariju po kojem se uspjeh u našoj zemlji nikako ne oprašta.

SLOBODNA DALMACIJA 14.10.2008. | 23:07

MOLBA DIPLOMIRANE PRAVNICE ANDREJE VELJAČE NA NATJEČAJU ZA DRŽAVNI POSAO ODBIJENA BEZ OBRAZLOŽENJA

Pravobraniteljica za invalide ne želi zaposliti - slijepca

Andreja Veljača bila je jedina osoba sa stopostotnim invaliditetom među sedam kandidata za mjesto zamjenice pravobraniteljice za invalidne osobe, ali joj to nije pomoglo

piše Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ / epeha

Andreja Veljača ide ulicom s bijelim štapom

Andreja Veljača: Čitavo vrijeme testiranja imala sam osjećaj da
je natječaj bio samo formalnost / BRUNO KONJEVIĆ / CROPIX

Dok čita konvencije, čovjek gotovo da poželi biti osoba s invaliditetom.

Kad vidi kako je teško u praksi ostvariti prava iz istih tih konvencija, tek tad otkrije koliko je stvarno stanje invalida u Hrvatskoj loše.

Tim je riječima 32-godišnja diplomirana pravnica Andreja Veljača opisala svoj pokušaj da, kao slijepa osoba, postane zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

- Na natječaj sam se javila jer imam sve potrebne kvalifikacije za to radno mjesto, ali i želju da svojim znanjem i iskustvom pomognem osobama s invaliditetom da postanu punopravni članovi društva.

Nakon što sam prije četiri i pol godine oslijepjela, prošla sam rehabilitaciju u Centru “Vinko Bek”. Naučila sam živjeti sa sljepoćom. Krećem se samostalno uz pomoć bijelog štapa, naučila sam brajicu, a radim i na računalu uz pomoć čitača ekrana s govornom jedinicom.

Ispunjeni uvjeti

Zaposlena sam u Savezu slijepih Hrvatske, na mjestu voditeljice projekata i programa, gdje obavljam i dio pravnih poslova vezanih uz prava slijepih osoba.

Prije toga sam radila u Općinskom sudu u Donjoj Stubici, te u imovinsko-pravnoj službi Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji - dio je životopisa koji je Veljača dostavila pravobraniteljici za osobe s invaliditetom Anki Slonjšak.

Iako je u javnom pozivu objavljenom 18. srpnja izrijekom stajalo da “prednost pri imenovanju zamjenika pravobraniteljice ima osoba s invaliditetom ukoliko ispunjava sve tražene uvjete”, na to mjesto nije predložena Andreja Veljača, jedina od ukupno sedam kandidata koja je na javnom pozivu bila osoba sa stopostotnim invaliditetom.

Umjesto nje prednost je u izboru za zamjenika pravobraniteljice pravne struke dobio Boris Jakov Geričić, diplomirani pravnik koji će, nakon što ga na tu poziciju izabere Sabor, imati mandat u trajanju od osam godina.

Kandidat iz HAC-a

Izabrani kandidat zaposlen je u Hrvatskim autocestama na poslovima izvlaštenja nekretnina, a prije toga je radio u HZZO-u, Udruzi radničkih sindikata te Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

Geričić je naveo da je tijekom angažmana u URS-u, od 2000. do 2003., sudjelovao u rješavanju problema osoba s invaliditetom.

- Čitavo vrijeme testiranja imala sam osjećaj da je natječaj bio samo formalnost. Pravobraniteljica sa mnom nije razgovarala dulje od deset minuta, a uopće me nije pitala kako na poslu funkcioniram kao invalid.

Moja molba je odbačena bez ikakvog obrazloženja, a pravobraniteljica se ne javlja na moje telefonske pozive iako ima obvezu odgovoriti na usmene upite osoba s invaliditetom - kazala nam je Veljača.

Sramotni doplatak

U povodu Međunarodnog dana bijelog štapa, koji se obilježava u srijedu 15. listopada, upozorava se na sramotno nizak doplatak koji se isplaćuje slijepim osobama u Hrvatskoj:

- 715 eura Francuska
- 670 eura Italija
- 633 eura Austrija
- 500 eura Njemačka
- 330 eura Češka
- 258 eura Slovenija
- 175 eura BiH, Srbija i Crna Gora
- 80 eura Albanija
- 38 eura Hrvatska

Slonjšak: Sve po zakonu

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak, inače i sama s najvišim stupnjom invaliditeta (tetraplegija), tvrdi da je odluka potpuno u skladu sa zakonom.

- U Zakonu stoji da, ako je za pravobranitelja izabrana osoba s invaliditetom, nije prioritet da to budu i njezini zamjenici. Prema zakonu nisam dužna pismeno obrazložiti zašto je netko odbijen. Mogu samo reći da su i stručnost, i iskustvo, i rad s invalidima, kao i odnos u razgovoru sa mnom, bili na strani kandidata kojeg sam izabrala - kazala nam je Anka Slonjšak.

Pregled posta

Adresa bloga: http://teorg.blog.hr/2008/10/1625477438/cro-bal-a-balek.html

CRO BAL A. BALEK

S ISTINOM NA ČISTAC!!!

/U startu se ispričavam čitateljima što nisam uspio unijeti fotografije. Hvala na čitanju./

Kao osoba s tetraplegijom i s vrlo visokom povredom (C IV-V) te kao osoba koja se takmičila, imajući u vidu da ogromna većina javnosti koja je involvirana u blamažu i afere post paraolimpijske gungule nema pojma o kategorizaciji te nema ni predodžbe nekih razlikovnih elemenata, smatram da sam pozvan i kvalificiran komentirati ono što se odnosi na tetraplegiju iz grupe F 52, a to je:

- Bez obzira na ine dijagnoze, gospođa Balek, kao osoba koja boluje, između ostaloga, i od mutipl scleroze, u čijoj je pripadajućoj udruzi članica, uopće nije smjela pristupiti kategorizaciji na izveden način, akcentuirajući navodnu postraumatsku tetraplegiju, izmišljajući prometne nesreće koje ni policija nije evidentirala, izmišljajući tri godine komatoznog stanja o čemu ni njeni liječnici ne znaju ništa konkretno.
- Gospođa Balek se snagom svojih leđnih mišića vraća u sjedeći položaj (nakon izbačaja sprave), što niti jedana osoba s tetraplegijom ne može, jer inercija tijela ide pravcem izbačaja, a osoba s tetraplegijom samo se snagom obje ruke (posvemašno paralizirane, stoga preostalom snagom/funkcijom pretežito ramenih mišića) uspjeva vratiti u početni normalan/sjedeći položaj, jer leđni mišići nisu u funkciji (meni su nerijetko pomagali asistenti).
- Gospođa Balek snagom trbušnih mišića pospješuje nagib unaprijed prilikom izbačaja sprave, posebno koplja. Trbušni mišići su kod osobe s tetraplegijom paralizirani, nisu u funkciji čak ni pri korištenju spazmi koje mogu „zakočiti“ izbačaj – samo iznimno pripomoći (neoprezna početnika jake spazme mogu čak izbaciti iz kolica).
- Gospođa Balek ima oslonac na stopala. Za tetraparezu OK, ali za tetraplegiju nešto nepojmljivo, nečuveno.
- Gospođa Balek se povezima veže, ne samo u postolju za bacanje (gdje je to poželjno), nego i pri vožnji kolica, posebno elektromotornih kolica, što izbjegavaju čak i najteži slučajevi tetraplegije. Zašto se veže? Da ju spazme ne izbace iz kolica? Ma ne, jamačno ne. Radi se o prozirnom blefu i taktici zavaravanja protivnika; zapravo joj to služi kao osigurač da se ne osloni na noge te refleksivnim pokretima ne izblamira sebe i instruktore/konstruktore velike CRO obmane.
- Nadalje, ako vješto i znalačko oko prati što je kamera snimila fokusirajući ruku gospođe Balek dok piše (viđeno na TV 3. listopada o. g.), jasno i prejasno se može vidjeti da se tu ne radi o tzv. „orangutan šaci“, već gospođa Balek ima plastične poteze šake i prstiju i ne piše tzv. izbačajima iz lakta i ramena, što je karakteristično za osobe s tetraplegijom visokog oštećenja vratnog dijela kralježnične moždine.
- Osoba s tetraplegijom iz grupe F 52 ne može podići ruke iznad glave i držati ih visoko izdignutih šaka, s maksimalnim ispruženjem od 1800 u laktu, ispružene, jer tricepsi ne rade. A gospođa Balek skida, slikovito rečeno, zvijezde s neba – s medaljama i bez njih, s utezima od X kilograma koje, u povjerenju mi je rečeno, ne može podizati zdrava djevojka iz trenerskih redova. Bravo, gospođo Balek!

Moglo bi se još iz ugla osobe s tetraplegijom, ali i ovo je previše. Da nije istinito, bilo bi tragično komično i tragikomično grotesktno.

Osobno si mogu priuštiti i da malo misao leluja. Aleluja.

Pravo je pitanje: vješta manipulatorica, ili žrtva muškog šovinizma i inog izma?

Gospođa Balek je postavila ekstremno visoke norme za sve sadašnje i buduće osobe s tetraplegijom, postigla je fantastičan rezultat – toliko fantastičan da ni ona ni uži stručni tim oko nje toga nisu svijesni. Na olimpijskom stadionu u Pekingu, već na samoj paraolimpijadi, jedna se Čehinja povukla jer u svojoj grupi, pored takve konkurencije, nije imala što tražiti. Štoviše! Gospođa Balek je postigla obeshrabrujući i vjerojatno nedostižan rezultat. Grupa F 52 stoga