Informatika i kompjuteri su moj najkasniji hobi. Ako ih uopće smijem nazvati hobijem, jer tako sam pisao jednom pen-friendu u Americi prije 12 godina, a on mi je odgovorio da je to kod njih već svakodnevna potreba - da u tvrtki, među ostalim, osobnim računalima zamjenjuju i pisaće strojeve. Zna se, tada su kod nas bila vremena "ZX Spectruma" i "Commodore 64", a po PC-ima se uglavnom kupila prašina negdje u skladištima poduzeća - najviše zbog nepoznavanja rada na kompjuterima. Ništa čudno jer i danas (2000.) u našim školama ne postoji nastavnik informatike?! Prvo računalo s kojim sam se praktički susreo bio je dobri, nezaboravni i nostalgični "Commodore 64". Krajem 1987. Udruženje para/tetraplegičara iz Kraljevice organiziralo je tečaj iz informatike za svoje članove i osoblje Bolnice. Bilo nas je 15-ak polaznika, a tečaj je vodila prof. dr. sc. Marina iz Društva kibernetičara Rijeka. Počeci su bili ne baš laki, jer uz osnove rada s računalom - u biti gradivo se temeljilo na programiranju i učenju BASIC-a. Međutim, tijekom tečaja na jednoj viziti ja sam se našalio i rekao svom odjelnom liječniku dr. Schnurreru (paraplegičar je i polaznik tečaja) da ja s kompjuterom kao da razgovaram preko tipkovnice - što mu naredim to on mene posluša i napravi. On je samo rekao, da zar stvarno? I za nekoliko dana profesorica Marina je donijela novi C-64 na korištenje samo meni. Doista je računalo došlo u prave ruke, jer za šest mjeseci već sam bio u stanju samostalno se služiti računalom: sastavljati i programirati u Basicu korisne male programe. Tečaj je završio u veljači 1988. i kao naprednom sudioniku profesorica mi je darovala jednu svoju upravo tiskanu informatičku knjižicu s posvetom. Svojim najboljim programom na C-64 napravljenim u Kraljevici smatram bioritmom u Simon's Basicu. Grafika je isprintana u radnoj sobi dr. Schnurrera. On je jedan od rijetkih u Kraljevici tada imao sve vanjske jedinice za C-64 (kompjutersku radionicu). Vrijedno je spomenuti da je prim. dr. Domić planirao u sastavu budućeg referalnog spinalnog centra u Kraljevici i informatičku radionicu. Naime, on je još 1983. godine vidio kako hendikepirani u kolicima u zapadnim zemljama rade u tvrtkama na računalima, a nama osobama s invalidnošću u Kraljevici to je bilo kao filmovi svemirske fantastike. Jednostavno nismo imali vizije - što bismo sve korisno na računalima mogli raditi. Šahiste je najviše zanimalo kako to računalo igra šah da pobjeđuje čovjeka. U biti računala su najviše shvačena kao predmet zabave. I dandanas (2000.) kad me ljudi vide da sjedim za računalom mnogi me pitaju koje igrice igram? Velika je šteta da se jedan takav centar nije izgradio u Kraljevici tim više jer su se sami mještani saživjeli s para/tetraplegičarima u proteklih 30 godina. A i samo je osoblje godinama stjecalo profesionalnost u radu s takvim osobamama tako da je nekoliko liječnika i fizioterapeuta specijaliziralo i magistriralo na para/tetraplegiji. A o blagosti primorske klime da i ne govorim - tamo se vani može biti u kolicima preko cijele godine!

Preselivši se u Zagreb 1991. nisam mogao nastaviti učiti informatiku ponajviše zbog ratnog stanja u zemlji, nedostatka prilagodljivog prostora gdje bijah smješten u dvokrevetnoj sobi - a nisam imao niti računalo. Tek, početkom 1994. bio sam u Varaždinskim Toplicama i tamo sam nakon 3 godine opet vidio kompjutere i to PC-e. Tri tjedna koliko sam ostao tamo na rehabilitaciji bilo je sasvim dovoljno upoznati ono najosnovnije - razliku između C-64 i 286-tice. Međutim, početkom 1996. opet imam "Commodore 64" i programiram što nisam završio u Kraljevici. U četvrtom mjesecu iste godine Društvo osoba s paraplegijom i amputacijom Zagreba organizira za svoje članove tečaj informatike. Tečaj je vodio prof. Mario, a održan je u informatičkoj radionici Opće ženske gimnazije Sestara milosrdnica, Zagreb. I sada prof. Mario pomaže nama osobama s invaliditetom. Kolio puta sam samo zabrljao Windowse, a profesor dođe i uvijek ih popravi. Ondje sam stekao početnu informatičku pismenost na PC-u iz programskog paketa WORD 6.0 i uređivanja HTML dokumenta (Internet), a također i osnove rada u DOS-u i Windowsima. Tečaj nisam završio među naprednijima zbog igranja šaha na predavanju, ali, bio sam sretan ako sam uspio pobjediti Fritza 2. Međutim, dao sam si zadaću kada nabavim PC radit ću ozbiljnije! Negdje na proljeće 1998. nabavio sam Pentium 200 i među ostalim želio sam emulatorom za C-64 modificirati neke svoje programe. Oprobao sam se i u Microsoft Quick Basicu. Smatram, možda bih mogu i u C++, ali to ostavljam poslije samoukog rada u "Front Page 2000" - sam svoj webmaster, knjiga od I. Kartela.

Večernji list, 3. Prosinca 2000.

MEĐUNARODNI DAN INVALIDA 3. PROSINCA 2000.

TETRAPLEGIČAR Ž. KUNEJ IZ DOMA UMIROVLJENIKA "TREŠNJEVKE" ČEKA SVOJ PROZOR U SVIJET

Samouki Željko izrađuje kompjutorske programe
* Željko objašnjava kako je informatika jedina djelatnost u kojoj se osobe s invaliditetom ravnopravno nose sa zdravima. On, nažlost, ima završenu samo osmoljetku

   Željko Kunej, dugogodišnji stanar Centra za     društvenu skrb o starijim osobama "Trešnjevke",   odavno se, kaže, pomirio sa sudbinom četrnaestogodišnjaka iz Trnja kojega je neoprezni skok u Savu stajao doživotne invalidnosti. Zbog arhitektonskih, a ponajviše mentalnih barijera, punih je 11 godina svoje mladosti proveo prikovan za krevet da bi u Ortopedskoj bolnici "Kraljevici" spoznao kako tetraplegija, oduzetost ruku i nogu, ipak ne znači i oduzetost od života.
    - Po stažu invalidnosti jedan sam od najstarijih invalida u Hrvatskoj. Nakon godine rehabilitacije u Lovranu, u "Kraljevici" sam do njezina zatvaranja proveo punih 30 godina, a uskoro ću proslaviti i 10. obljetnicu u tome mirovnom domu - kaže 55-godišnji Željko Kunej.
    No Ž. Kunej primjer je kako se i osobe s tjelesnim oštećenjem mogu dokazati u društvu i biti korisni, samo ako im se daju uvjeti za život, rad i stvaralaštvo.
    - I kao dječaka zanimala me tehnika. Uvijek sam nešto pravio i modelirao pa je sve ostalo došlo samo po sebi. Bavio sam se astronomijom, šahom, amaterskom fotografijom, unatoč invaliditetu sam sam napravio i pet teleskopa, o čemu su i pisali mnogi mediji. No otkako sam prije 12 godina završio tečaj za rad na Commodoreu, najponosniji sam na svoj rad na računalu - kaže Željko, i objašnjava kako je informatika jedina djelatnost u kojoj se osobe s invaliditetom ravnopravno nose sa zdravima. On, na žalost, ima završenu samo osmoljetku. No samouk napravio je i nekoliko kompjutorskih programa od lota do bioritma koje je kasnije nadogradio na PC-u.
    Treba reći kako Željko ne vlada rukama pa se tastaturom, printerom i skenerom služi isključivo pomoću štapića. Nema, kaže, nijedne zagonetke na kompjutoru koju ne zna riješiti, a što bi tek bilo da ima neko od suvremenijih računala ili pak da je priključen na Internet?
    Zbog arhitektonskih barijera njegov se maleni svijet, kad ga poguraju dobrodušni sustanari iz doma, od tmurne sobice s relikvijama produži tek nekoliko ulica dalje - do trešnjevačkog placa. A s Internetom, objašnjava, otputovao bi do svakoga skrivenog zemljina kutka ili pak čavrljanjem s neznancima izliječio usamljenost koja ga prati već više od 40 godina.
    - Dom će se uskoro obnavljati pa sam sa svojim slučajem upoznao i ministra Davorka Vidovića - kaže Željko, uvjeren kako će konačno dobiti svoj prozor u svijet.
Jolanda Rak-Šajn

HUMANITARNA AKCIJA

Klikanjem na netu prikupljena 71.000 kuna
    Prva humanitarna akcija na hrvatskom webu "1 klik 1 kuna", pod medijskim pokroviteljstvom Večernjeg lista, završena je jučer u Iskon Internetovu centru uručenjem novca. Tijekom predviđenog trajanja od dva i pol mjeseca, korisnici su Interneta na predviđenu adresu kliknuli 70.922 puta, a sponzorski su darovi otišli u zadarsku O. Š. Voštarica, Zavod Vrlika, Dom u Nazorovoj, Centar "Slava Raškaj", Dom Tuškanac te Centar "Dubrava". Vrlički zavod, stradao u Domovinskom ratu, dobio je novčani iznos od 5000 kuna za renoviranje zgrade za rehabilitaciju, a svi ostali informatičku opremu te didaktičke kompjutorske igre i igračke.
    - Sudionici su sami kreirali tijek akcije na Internetu. Tako su se novčanim prilozima samoinicijativno uključila četiri donatora - kazala je Iskonova voditeljica Odjela za odnose s javnošću Nina Bertapelle.
    Iskon je, uz djecu, besplatnim pristupom Internetu razveselio i stopostotnog invalida Željka Kuneja, o kojem je Večernjak već pisao, a koji je Internet zaželio za "putovanje svijetom". N. Bertapelle najavila je nove Iskonove aktivnosti, a zvijezda reality showa "60 sati" Andreja Šipek prisutne je pogostila prigodnom "web tortom". (A. Je.)

2001. godine bio sam polaznik dva online tečaja u pripremanju, dizajnu, vođenju i upravljanju web site-om prve virtualne škole u zemlji - e92.hr - koji je vodio online učitelj dipl. ing. Ivica Kartelo. Iako sam bio početnik u izradi web stranica oba web razreda završio sam uspješno i smatram da sam stečenim znanjem vrlo blizu i u kreiranju samih profesionalnih web site-ova. Dakako, sve je to vidljivo na mojoj probnoj Web lokaciji, međutim, da bih ostvario profesionalnost treba i dalje puno, puno toga proučavati i raditi. Napominjem da prije online tečaja nisam imao nikakvog iskustva u pravljenju web stranica u Microsoft Front Page 98/2000 i da sam sve to naučio što vidite iz knjiga škole - e92.hr - i spomenutih tečajeva.

Već sam šestu godinu na Internetu i za zadovoljavajuće obnašanje svega spomenutog treba jako, jako puno toga... Među ostalim i jače računalo koje su mi uz dodatnu financijsku pomoć Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara sastavili civilni ročnici 2004. g. Također, dosad i dva pisača koje mi je kupio Dom Trešnjevka - Podružnica Drenovačka 30 glede izrade postera domskih aktivnosti. Mislim, i samom zdravom čovjeku da sve to obnaša bilo bi dosta, a kamoli jednoj hendikepiranoj osobi u kolicima koja ne vlada normalno rukama. Međutim, još uvijek se Božjom pomoću iznalaze napredni i dobri ljudi koji žele pomoći invalidnim osobama - kako bi se mogli osjećati svojim radom, stvaralaštvom i djelima korisnim u društvu.

Vjesnik, 30. 6. 2007.

Svakodnevno nas prati 120 prislušnih postaja diljem svijeta

Više od 120 moćnih prislušnih postaja rasutih širom zemaljske kugle

Najveća prislušna služba na svijetu, američka NSA, raspolaže špijunskim usisivačima koji gutaju sve vrste elektronskih komunikacija danju i noću

Japanci su poznati kao precizni pregovarači. Znaju što žele, dogovaraju se unaprijed koliko mogu nešto platiti i ono najvažnije - znaju šutjeti. Svjesni da su mogućnosti prisluškivanja danas neograničene, između sastanaka s čelnicima tvrtke koju namjeravaju preuzeti ne komentiraju tijek pregovora. Tada se ne koriste niti laptopima, mobitelima pogotovo. Sve što si u tim stankama uoči završnice pregovaranja imaju reći, napišu na papirić koji potom kruži od jednog člana tima do drugog. Niti on se ne ostavlja zgužvan u pepeljari ili košu za smeće. Šef pregovaračkog tima sprema ga u svoju lisnicu, zajedno s ostalim papirićima od prethodnog dana koji su neka vrsta neformalnog zapisnika velikog posla koji samo što nije sklopljen.
Takav je oprez razumljiv i poželjan. Živimo u doba kad su komunikacije lakše i brže nego ikad. Ali pritom moramo biti svjesni da nas svatko može čuti, prisluškivati i tajno snimati. Kad god razgovaramo telefonom, šaljemo elektronsku poštu ili telefaks, održavamo videokonferenciju i slično, sve što govorimo ili pišemo, hvata više od 120 moćnih prislušnih postaja rasutih širom zemaljske kugle.
Ako u tom trenutku i nismo zanimljivi za te dalekometne špijune, htjeli mi to ili ne postajemo tzv. kolateralna informacija. Od 120 prislušnih središta, njih dvadesetak su najaktivnija i tehnološki najsposobnija. Jedna takva prislušna postaja operira iz Kanade, dvije iz Velike Britanije, po jedna iz Portorika, otoka Guama, Novog Zelanda, Japana, Njemačke (prislušni centar njemačke obavještajne službe BND nalazio se donedavno i u Ljubljani) te Cipra.
Tri postaje smještene su u Australiji, a najviše (njih šest) u SAD-u. Amerikanci, naravno, imaju svoje centre u Europi unutar brojnih vojnih baza. Kad vas put regionalnom cestom nanese do takvog mjesta, na primjer negdje na jugu Njemačke, uvijek nailazite na isti prizor: s jedne strane su tipične bavarske kućice u cvijeću, a s druge komad Amerike s velikim natpisom: »Vojna zona. Teritorij američke vojske. Zabranjeno snimanje, skiciranje, crtanje i hvatanje bilježaka«.
Nad livadom opasanom ogradom uzdižu se aluminijske kupole visoke i do 20 metara, slične gigantskim lopticama za golf. Ispod tih kupola skrivene su parabolične antene najveće prislušne službe na svijetu - američke Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) koja je bez premca u globalnim razmjerima. Njezini špijunski usisivači gutaju sve vrste elektronskih komunikacija danju i noću. Hvataju se podaci koji idu putem satelita, radiomostova, oceanskih telefonskih kabela, servera elektronske pošte. U pola sata NSA presretne i usisa milijun komunikacija od kojih je u prosjeku samo jedna obavještajno zanimljiva.
Što sve mogu napraviti Amerikanci prisluškujući svoje protivnike, pokazuje i primjer sa Sjevernom Korejom vezan uz američke obavještajne »igrice« na Korejskom poluotoku. Kad je jednom sjevernokorejsko izaslanstvo došlo na uobičajene pregovore u demilitariziranu zonu (tzv. selo primirja u Pan Mun Jeomu), Amerikanci su točno znali tko im stiže i zašto. Prisluškivanjem svih sjevernokorejskih službenih razgovora otkriveno je da slijedi neobična vojna provokacija. Sjevernokorejski časnici odlučili su doći na pregovore s puškama skrivenim ispod jakni, što bi bila očevidna povreda sporazuma o primirju. Amerikanci i Južnokorejci nisu odgovorili istom mjerom nego su počeli povisivati temperaturu zraka u sobi za sastanke. Američki pregovarači sa zadovoljstvom su promatrali sirote Sjevernokorejce kako se znoje u teškim odorama koje nisu mogli skinuti sa sebe a da ne razotkriju zabranjene strojnice.
U zapadnom tisku već se dugo piše o postojanju tajne angloameričke globalne špijunske mreže - Echelon. Službeno Echelon ne postoji, jednako kao što se negira ikakva vrsta industrijske špijunaže između prijateljskih zemalja. NSA nikad nije davala izjave na tu temu. Ona šuti, radi i troši milijarde dolara koje su joj na raspolaganju. I tko vam je kriv ako postanete slučajna (kolateralna) nuspojava obavještajnog nadzora.
Francuski Airbus, na primjer, više ne dogovara poslove slanjem telefaksa i e-maila. Njegovi direktori sjednu na prvi avion, odlete u Dubai i tamo na licu mjesta u četiri oka s vladajućim šeikom obavljaju važne razgovore.
Ali što ako u vlastitom stanu ili u uredu otkrijete klasično sredstvo prisluškivanja - minijaturnu »bubu« ili više njih? Nemojte ih uklanjati. Zapamtite na kojim se mjestima nalaze. Ako vas prisluškuju ilegalno, bez sudskog naloga, imate u ruci neoborivi ključni dokaz. Sumnjate li da vam prisluškuju fiksni telefon, ne paničarite. Besmisleno je zvati telefonsku tvrtku ili državnu tajnu službu. Niz situacija iz svakodnevne prakse ukazuje na to da će vam se prvi smijati, a drugi vas ignorirati. Tražiti pomoć od lokalne policije gubljenje je vremena jer ona obično ne želi imati posla s kolegama iz »političkih policija«.
Ako vam pak netko opljačka ured ili vam provali u stan, a policija ne poduzima ništa konkretno, znajte da ste itekako zanimljivi tajnim službama. Kad vam telefon učestalo zvoni i nitko se ne javlja, a vi čujete visoki ton - nemojte pogrešno zaključivati. S vašom je instalacijom tehnički sve u redu. Ali, to je dokaz da postoji vanjski prislušni uređaj ili produžetak linije na vašoj telefonskoj liniji. Naravno, prisluškivanje prestaje kad na fiksnom telefonu više ne razgovarate o stvarima važnim za vaš posao i privatni život, a korištenje mobitela svedete na minimum.
Danas je prisluškivanje dio života i na to se treba priviknuti. Mobiteli (analogni i digitalni), bežični telefoni, modemi i telefaksi za vrijeme korištenja emitiraju velike količine elektromagnetskog zračenja koje se mogu bez većih teškoća presresti i pohvatati. S digitalnim telefonskim impulsima stvar je još jednostavnija - računalo koje upravlja telefonskom centralom (u vašoj pošti ili poduzeću) s nekoliko se naredbi instruira da šalje digitalnu kopiju vaših razgovora na izdvojeno mjesto (sjedište ili prislušni centar tajne službe). No, nemojte odmah optuživati domaće dečke-prisluškivače. »Izdvojeno mjesto« – zahvaljujući naćuljenim antenama može biti na bilo kojoj točki našeg planeta.

Fran Višnar

Večernji list, 13. 09. 2008. | 14:55

Grčki hakeri upali u kompjuterski sustav u CERN-u

Grčki hakeri upali u kompjuterski sustav u CERN-u

Grčka skupina hakera uspjela je provaliti u kompjuterski sustav u CERN institutu, koji je ovih dana pod povećalom javnosti zbog pokusa sa sudaranjem čestica u akceleratoru LHC, i ugroziti cijeli projekt.

Grčki hakeri, koji se nazivaju Greek Security Team, našalili su se sa IT stručnjacima na projektu i nazvali ih "hrpom štrebera". - Spuštamo vam hlače jer vas ne želimo vidjeti kako goli trčite i tražite zaklon kad izbije panika - napisali su hakeri stručnjacima CERN-a, i objasnili kako unatoč upadu u sustav nemaju namjeru remetiti rad akceleratora, javlja britanski Telegraph.

- Nije napravljena neka velika šteta, to je bio samo netko tko je želio dokazati kako sustav CMS (Compact Muon Solenoid Experiment, jedan od četiri nadzorna sustava eksperimenta) može biti hakiran - izjavio je glasnogovornik CERN-a James Gillies. - Brzo smo to uočili.

(mp)

Vjesnik, 3. 12. 2008.

U web dizajnu treba izbjegavati slikarstvo

Izrada najjednostavnijih internetskih stranica stoji oko tisuću kuna, a posao zahtijeva timski rad informatičara

U današnjem potrošačkom društvu nemoguće je ignorirati moć i važnost reklame, jer ona prodaje proizvod. Da bi u tome uspjeli, ljudi pribjegavaju svakakvom načinu reklamiranja, od onog po uličnim stupovima do sve traženijeg oglašavanja na Internetu.
Upravo internetska reklama svakodnevni je posao zagrebačkog web dizajnera Nevesina Kovačića s Laščine. U svom kućnom uredu negdašnji dragovoljac Domovinskog rata iz specijalne jedinice Vod lakih žaba ljubav prema web dizajnu pretače u djelo. Bogato inozemno iskustvo taj poliglot upotpunio je i menadžerskom diplomom iz Novog Zelanda gdje je, pored SAD-a, svojedobno i živio. Iako je završio Šumarski fakultet, elektronika, a ponajprije računala, oduvijek su ga privlačila.
Spoj računalnih i inozemnih menadžerskih znanja, kao i psihologije i strategije marketinga, dobro su ga poučili radu s ljudima. Osnovao je svoju tvrtku PC com koja se profesionalno bavi izradom internetskih stranica.
»Izrada web stranica složen je posao koji zahtijeva timski rad informatičara. To nije slikarstvo, koje i treba izbjegavati«, kaže Kovačić. Dodaje da internetska stranica mora biti funkcionalna, jednostavna, pregledna, laka za pretraživanje sadržaja, lijepo osmišljena, skladna, s ritmom i redom. Treba sadržavati osnovne podatke o oglašivaču, lektorirani tekst, fotografije... Postavljanje najjednostavnijih internetskih stranica na s PDV-om stoji oko tisuću kuna. Ima i onih koje dosežu milijunske iznose, ali one uključuju specifične računalne programe i baze podataka u određenim računalnim jezicima. »Izrada internetskih stranica zahtjevan je i dugotrajan posao koji mora biti i pravovaljano prekontroliran«, kaže Kovačić. Svi sajtovi trebali bi biti izrađeni u barem dva programa da bi stranica bila kvalitetnija. Jedan od njih je tzv. browser koji se bavi pretraživanjem internetskog sadržaja.
Izrada stranice počinje od skice, a četrdeset posto posla odlazi na njenu pripremu. Preostali je rad vizualno stvaranje, objašnjava Kovačić te dodaje da postoje i gotovi predlošci koje ljudi nemalo koriste.

Računalo prihvaća 256 boja
Sajt može sadržavati nekoliko stotina stranica, a kada se izrađuju, treba uskladiti tekst, vrste fotografija i mjesto gdje će se postaviti. Računalo prihvaća 256 boja, a svaku nijansu koja nije u toj brojci, a nađe se na Internetu, računala će pretvarati u najsličniju boju.

Reklamiranje na Internetu u porastu
Kada su u pitanju internetske stranice, ljudi imaju najrazličitije želje za ono što namjeravaju oglasiti, uključujući i znakove dinosaura. Traže klasične boje, plava i crvena. Oglašavaju se restorani, aviokompanije, agencije i poduzetnici. U Zagrebu je reklamiranje pomoću internetskih stranica u porastu, a »na divlje« ih izrađuju i studenti, za petstotinjak kuna.

Snježana Rajačić

Vjesnik, 31. 1. 2009.

U svakodnevnom radu više im neće trebati pomoć cimera

Josipa Pavlović, studentica druge godine Katoličkoga bogoslovnog fakulteta i Marin Batur, student treće godine Šumarskog fakulteta, dobri su studenti

Sveučilište u Zagrebu doniralo je u petak dva prijenosna računala studentima s invaliditetom. Riječ je o Josipi Pavlović, studentici druge godine Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, i Marinu Baturu, studentu treće godine Šumarskog fakulteta, koji su tijekom studiranja postigli dobre rezultate, a lošijeg su socijalnog statusa.
»Kompjuter će mi pomoći pri izradi seminarskih radova, a moći ću i od doma prijavljivati ispite te na stranicama Fakulteta provjeravati jesam li ih položio«, objasnio je Marin Batur koji ima oštećen sluh. Kaže kako će sve te poslove moći samostalno obavljati, pa mu više neće biti potreban pomoć cimera.
»Studentski život je skup. Iako sam preko ljeta radio, nisam uspio prikupiti dovoljno novca da računalo kupim sam«, rekao je student Šumarskog fakulteta. Odlukom Sveučilišta svake godine posebnim donacijama poticat će se uspješnost i dobri rezultati studenata s invaliditetom. Prema riječima predsjednice Povjerenstva za studente s invaliditetom Lelije Kiš-Glavaš, od 65.000 studenata na Sveučilištu studira oko 200 studenata s invaliditetom. Da bi se njihovi problemi što učinkovitije riješili, prije dvije godine ustrojen je i Ured za studente s invaliditetom. Među ciljevima Ureda je i smanjenje vremena studiranja studenata s invaliditetom, za što im je potrebno prilagoditi pristup literaturi, riješiti pitanje financiranja prevoditelja za znakovni jezik te prevladati prostorne prepreke.
Naime, Ured je namijenjen studentima s oštećenjima vida, sluha te tjelesnim invaliditetom, kao i onima s kroničnim bolestima, psihičkim poremećajima i teškoćama u učenju.

Anita Končar

Vjesnik on-line, 7. 3. 2009.

Velika banka podataka za precizniju medicinsku uslugu

Informatizacijom zdravstvenog sustava u Općoj bolnici »Sveti Duh« transparentnije narudžbe. Zahvaljujući internistu dr. Vedranu Ostojiću, na »Svetom Duhu« se već neko vrijeme intenzivno radi na informatizaciji bolničkog sustava

Koristeći prednosti informatičke tehnologije, koju je u Općoj bolnici »Sveti Duh« sa svojim timom osmislio dr. Vedran Ostojić, internist i voditelj Informatičkog sustava te bolnice, zakonska prilagodba naručivanja pacijenata i obračuna zdravstvenih usluga s 1. siječnjem u »Svetom Duhu« prošla je bez teškoća. U toj se ustanovi već neko vrijeme, uz zeleno svjetlo ravnatelja dr. Mladena Bušića, radi na informatizaciji zahvaljujući kojoj, kaže dr. Ostojić, nisu ručno prepisivali môre podataka o pacijentima, osiguranju i drugome, na što su liječnici i sestre gubili i trideset posto radnog vremena.
Na Staru godinu radili su do 22 sata da bi sustav spremano dočekao promjene, prije svega kod naručivanja pacijenata, odnosno participacije i dopunskog osiguranja. Kod narudžbi obvezno je, po novim naputcima, dokumentaciju i listu narudžbi proslijediti u resorno ministarstvo. To se prije nije radilo pa je ovo dobar pokušaj da se narudžbe učine transparentnijima.
Također, objašnjava dr. Ostojić, ako pacijent obavi neku pretragu u drugoj zdravstvenoj ustanovi, Ministarstvo ih automatski obavještava da je termin u bolnici »Sveti Duh« oslobođen za drugog pacijenta. Pacijent uz svoju narudžbu dobiva i pisanu potvrdu sa svim detaljima o vrsti pretrage, vremenu i ostalom.
»Pisanu potvrdu usavršit ćemo kako bi se na njoj našlo još informacija, uključujući i one o mogućnosti spajanja na internet u sklopu bolnice«, kaže dr. Ostojić. Ako je, primjerice, riječ o pregledu abdomena ultrazvukom, pacijenta će obavijestiti kako se za njega treba pripremiti. Ministarstvo ubuduće planira uvesti narudžbe i preko interneta. Bolničke usluge rade se po novom sustavu koji je HZZO testirao prije dvije godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2009. godine.
»Sve smo obračunske šifre uredili i prilagodili se novonastalim zahtjevima, tako da nemamo zastoja s pacijentima«, kaže dr. Ostojić, dodajući kako je u informatičku protočnost uloženo puno rada, vremena i novca. Cilj im je stvoriti aplikaciju koja će pokrivati sve potrebe rada u bolnici, odnosno zdravstvenoj ustanovi.
»Ako netko dođe kod nas zbog, primjerice, krvarenja, u bazu podataka pohranit će se podaci pacijenta, a naš ih sustav bilježi već dvije godine«, kaže liječnik. Ističe da će takav način evidencije imati značajne medicinske koristi, jer ljudi nekad zaborave na »sitnije operacije« koje su imali ili koje sve lijekove koriste. Zdravstvena će usluga takvim bilježenjem podataka biti preciznija i s više informacija i preglednosti u odnosu na potvrde pisane rukom. Uvođenjem bar-kodova povećat će se brzina i točnost obrade. Na »Svetom Duhu« pacijenti se mogu naručiti i faksirajući uputnicu na broj 01/3712-278 ili na e-poštu narudzbe@obsd.hr.

Pohranjeni podaci o 1,5 milijuna pretraga
Informatički sustav bolnice »Sveti Duh« nesmetano radi već četiri godine, a servisira se mahom iza ponoći i uz prethodnu najavu korisnicima. Sustav je, kaže dr. Ostojić, osiguran u svakom pogledu - od nestanka struje do poplava i požara. Najvažniji su dokumenti, ističe Ostojić, dostupni i u papirnatoj verziji. Lani su imali 13 milijuna zahtjeva korisnika na server, a pohranjeno je 1,5 milijuna pretraga. Obavljeno je oko 35.000 hospitalizacija, odnosno 150.000 pretraga.

Provjera terapije bolesnika
Sustav testiraju i bolnički korisnici, a već se osmišljava opcija koja bi provjeravala terapiju bolesnika i upozoravala ako postoji loša kombinacija lijekova koje troši. To su vizije razvoja, kaže dr. Ostojić, ističući kako će liječnicima to biti dodatna pomoć.

Snježana Rajačić

Vjesnik on-line, 18. 3. 2009.

Izum koji je premrežio svijet i spojio nespojivo

Na Webu se nalazi više od 550 milijardi dokumenata te čak 25 milijuna stranica kojima se koristi milijarda i 300 milijuna ljudi

Ovih dana jedna od najpoznatijih kratica sastavljena od tri slova proslavila je 20. rođendan. Mnogi bi rekli zar je već toliko godina prošlo od trenutka nastajanja nečega bez čega je suvremeni moderni život nemoguće zamisliti. Riječ je, naravno, o obljetnici nastanka WWW-a, World Wide Weba, W3, ili jednostavno Weba, odnosno najkorištenije usluge interneta, usluge koja ostvaruje razmjenu podataka preko svjetske računalne mreže.
WWW je, za one koji još uvijek ne znaju, skup međusobno povezanih dokumenata hiperlinkovima. Dokumenti mogu sadržavati tekst, grafiku ili nešto treće. WWW je samo jedan od servisa interneta i obično mu se pristupa internetskim preglednikom. Izum toga globalnog servisa pripisuje se Timu Berners-Leeju, Britancu kojeg je zbog zasluga za razvijanje World Wide Weba kraljica Elizabetha II s pravom proglasila vitezom. No, razvoj sustava koji danas poznajemo po kratici od tri slova seže još dublje u prošlost.
Prijenos instrukcija između računalnih strojeva zabilježen je još 1940. godine kada je George Stibitz iskoristio stroj za tipkanje podataka pomoću kojeg je poslao instrukcije iz svojeg ureda na sveučilištu u New Hampshireu do ureda u New Yorku. Poučeni njegovim istraživanjima, na sveučilištu Dartmouth počela su ispitivanja stroja s dijeljenim vremenom koji je priključen na niz terminala. Ti terminali su koristili resurse glavnog računala, te su pomoću glavnog računala na kojeg su spojeni dobivali povratne rezultate na glavni terminal.
Skoro 30 godina kasnije znanstvenici s nekoliko kalifornijskih sveučilišta proveli su eksperiment prikapčanja na univerzalnu mrežu nazvanu ARPANet. Riječ je bila o mreži koja je koristila brzinu od 50 kilobita po sekundi i bila je preteča današnjeg interneta. Ta mreža bila je puno ograničenija nego današnja globalna mreža, a njezine prednosti uočila je i američka vojska koja je počela koristiti ARPANet za svoje potrebe, odnosno za sigurno transportiranje podataka, čak i u slučaju atomskog rata.
S vremenom, tehnologije su se počele razvijati kako bi se njime mogle koristiti i tvrtke te obični građani, pa je tako 1. siječnja 1983. godine američka Nacionalna znanstvena fundacija (NSF) napravila sveučilišnu mrežu koja će kasnije postati NSFNer.
Brz razvoj interneta potpomogla je mogućnost TCP/IP-a (internet protokola) da radi preko već postojećih mreža i komunikacija poput telefonskih žica. Usporedo su se počele pojavljivati i manje mreže kao što su LAN (Local Area Network), koje su, iako dosta ograničene u pogledu količine računala, bile mnogo brže. U to vrijeme su postojala dva protokola ARCNET, te mnogo poznatiji, Ethernet. Takva je tehnologija mnogo obećavala jer je nudila dosta dobru brzinu, ali i mogućnost povezivanja lokalnih računala koja bi mogla međusobno komunicirati, tako će 1983 godina biti prozvana godinom LAN-a.
Princip rada LAN mreže je tada bio veoma jednostavan, a i danas je ostao nepromijenjen, jer je koristio fizičke kablove, hardverske mrežne kartice, ali i softverske protokole preko kojih se kontrolirao protok podataka koji bi išao preko kabla koji je prikopčan na mrežnu karticu.
Koristeći prikupljena znanja dotad poznatih mreža, osmišljen je sustav kakav danas poznajemo, a koji je premijeru imao početkom devedesetih godina, kada je Europska organizacija za nuklearna istraživanja (CERN), na čelu s Berners-Leejem, počela kombinirati različite tehnike kako bi se usavršio sustav koji danas zovemo World Wide Web, sustav koji omogućuje povezivanje, pregledavanje i sortiranje svih mogućih informacija preko računala povezanih telefonskom mrežom. Prva uspješna komunikacija računala preko interneta je obavljena na Božić 1990. godine, a već iduće godine putem interneta prikazana je prva web stranica.
Tri godine kasnije sveučilište u Illionoisu objavljuje Mosaic web preglednik, a 1994. godine povećava se interes javnosti za internet koji je dosad bio isključivo predmet istraživanja znanstvenika. Internet je sve više uzimao maha, tako da se sredinom devedesetih integrirao u većinu tadašnjih postojećih javnih računalnih mreža. To je ostvareno najviše zahvaljujući nedostatku mjerodavne središnje administracije, što je omogućilo nesmetan rast mreže, kao i prilično slobodnu prirodu interneta i njegovih protokola.
Koliko se Web udomaćio širom svijeta govore i podaci kako se na njemu nalazi više od 550 milijardi dokumenata te čak 25 milijuna internetskih stranica koje iz minute u minutu niču poput gljiva nakon kiše. Prije samo dva desetljeća to je još bilo nezamislivo, a danas, zahvaljujući skromnom Britancu, prema procjenama stručnjaka širom svijeta internetom se danas koristi više od milijarde i 300 milijuna ljudi.

Vanja Majetić

Jutarnji List 29.03.2009 16:07

Svijet
Otkrivena dosad najveća računalna špijunska mreža

Pišu: Goran Vugrinec, Martina Hrupić
Foto: Corbis

Arhivska snimka - računalo Iako je špijunska mreža Ghnost Net bila kontrolirana sa servera u Kini, istraživači upozoravaju da nema dokaza o upletenosti kineskih vlasti

Kanadski istražitelji otkrili su da su u protekle dvije godine u sklopu velike špijunske operacije nazvane GhostNet, koja je bila kontrolirana s tri kompjutorska servera u Kini i jednog u južnoj Kaliforniji, ukradeni dokumenti s ukupno 1295 kompjutora u 103 države, uključujući one koji su pripadali ambasadama, ministarstvima vanjskih poslova i drugim vladinim uredima. Nadzirana računala bila su uglavnom u sustavu ministarstava vanjskih poslova i ambasada kao i ona povezana s tibetanskim duhovim vođom Dalaj-lamom.

Istražitelji ističu kako nemaju nikakvih dokaza kako se iza špijunske mreže nalazi kineska vlada, a i službeni je Peking porekao svoju upletenost.

Izvještaj o mreži rezultat je desetomjesečne istrage koju je pokrenuo Information Warfare Monitor (IWM), agencija za kontrolu informacija, na zahtjev službenog ureda Dalaj-lame. Naime, već se neko vrijeme vjerovalo kako se računala tibetanske vlade ciljano nadziru. Pregled njegovih kompjutora samo je otvorio Pandorinu kutiju i ubrzo su se pokazali pravi razmjeri te velike špijunske operacije koja se, osim na urede Dalaj-lame, fokusirala i na vlade država u južnoj i jugoistočnoj Aziji.

Hakeri su kontrolu nad računalima u ministarstvima i veleposlanstvima diljem svijeta preuzimali putem specijaliziranih programa čije djelovanje kompjutorske zaštite nisu prepoznavale kao prijetnju.

- Otkrili smo hakere 'krvavih ruku' i imamo dokaze o postojanju špijunskih programa koji su infiltrirali tibetanske računalne sustave te izvlačili vrijedne informacije iz ureda Dalaj Lame - izjavio je istražitelj Greg Walton, prenosi Associated Press.

Prema New York Timesu, ovo je najveća špijunska akcija ikada otkrivena s obzirom na broj zahvaćenih zemalja.

Osim što je najveća po opsegu država koje je uključivala, istraživači su prvi put uspjeli otkriti i način na koji je obavljana krađa dokumenata u sklopu operacije. Cijeli je kompjutorski sustav, objašnjava se u njihovu izvješću, bio izrazito sofisticiran. Prilikom upada u pojedini kompjutor neke institucije ili ureda, tvrde, nisu se prikupljali samo nasumični podaci, nego je kompjutorski sustav omogućavao potragu za specifičnim dokumentima, a mogla se aktivirati i tzv. Big Brother opcija, što znači da su hakeri mogli iskoristiti video i audio sustav kompjutora u koji su se infiltrirali kako bi preko monitora gledali i slušali sve što se događa u sobi u kojoj je taj kompjutor.

Zasad nije utvrđeno koji su sve dokumenti ukradeni, iako je u slučaju Dalaj-lame ukradena specifična korespondencija u kojoj su hakeri točno znali što traže. Uspostavljena je i kontrola nad njegovom eletroničkom poštom, a zabilježeno je i nekoliko slučajeva manipuliranja njome. Još nema naznaka da su se špijuni uspjeli infiltrirati u kompjutore američkih vlasti, iako je otkriveno da su motrili kompjutor NATO-a u razdoblju od 12 sati te da su pod nadzorom špijuna bili i kompjutori indijske ambasade u Washingtonu.

Kina bi mogla blokirati Veliku Britaniju

LONDON - Britanski obavještajci upozorili su vladu Velike Britanije da bi Kina mogla “blokirati” njihovu zemlju udarom na telekomunikacije i komunalne usluge.

Naime, obavještajne službe brine to što bi komponente koje će u britansku telekomunikacijsku tvrtku BT instalirati kineski telekomunikacijski div Huawei - što je predviđeno milijune funti vrijednim ugovorom za unapređenje telekomunikacijskih usluga korištenjem internet tehnologije - kineske vlasti mogle iskoristiti u hakerskom napadu kojim bi se spriječilo normalno odvijanje usluga u Velikoj Britaniji kao što su opskrba vodom, energijom ili hranom.

Prema upozorenjima obavještajaca, u te bi komponente mogli biti ugrađeni posebni dijelovi koje bi kineske vlasti mogle aktivirati u slučaju cyber napada.

Također, Pentagon je prošlog tjedna naveo Huawei kao jednu od najvećih cyber prijetnji iz Kine. Martina Hrupić

Disketa - animacija

Večernji list

Finska brzi internet proglasila ustavnim pravom

- Mislimo da se danas ne može živjeti bez brzog interneta jednako kao što ne možete živjeti bez bankovnih usluga, struje i vode. Danas vam jednostavno treba internet - rekla je Laura Vilkkonen iz Ministarstva prometa i komunikacija.

Autor: Andro Bernardić
15.10.2009 17:32

Finska brzi internet proglasila ustavnim pravom

(Foto: Arhiva VL)

Finska je postala prva zemlja na svijetu koja je pristup širokopojasnom internetu proglasila ustavnim pravom. Tim potezom ponajprije želi povećati dostupnost brzog interneta u ruralnim područjima zbog čega će od 1. srpnja 2010. telekomunikacijski operateri morati osigurati pristup internetu brzine od najmanje jednog megabita u sekundi za svih pet milijuna Finaca. Do 2015. u planu je povećanje brzine na 100 megabita.
- Mislimo da se danas ne može živjeti bez brzog interneta jednako kao što ne možete živjeti bez bankovnih usluga, struje i vode. Danas vam jednostavno treba internet - rekla je Laura Vilkkonen iz ministarstva prometa i komunikacija.
Pokriveno 95 posto populacije
Finska je zemlja s gotovo najrazvijenijom internetskom infrastrukturom na svijetu. Čak 95 posto populacije u svom domu ima mogućnost priključka na "mrežu". Finska vlada sada želi potpunu pokrivenost internetom i u područjima gdje su razne prirodne prepreke ograničavale razvoj mreže.
Finsku u naporima za osiguravanje pristupa internetu podržavaju Ujedinjeni narodi koji se sve više zalažu da se internet uvrsti u osnovna ljudska prava.
U Hrvatskoj 600.000 korisnika brzog interneta
Iako je Francuska još u lipnju pristup internetu proglasila ljudskim pravom, Finska je otišla korak dalje definirajući najmanju dopuštenu brzinu. S druge strane, SAD je jedina razvijena zemlja na svijetu koja još nije donijela nacionalnu strategiju za promidžbu brzog pristupa internetu.
Čak 46 posto ruralnih domaćinstava u SAD-u nema pristup brzom internetu, a korištenje interneta u toj zemlji često ovisi o primanjima u kućanstvu.
U Hrvatskoj se širokopojasnim internetom koristi 600.000 ljudi, a njegova dostupnost osigurana je u većim i manjim urbanim središtima dok je dostupnost na ruralnim područjima nešto lošija, ali iz godine u godinu ide nabolje. Možda će i Hrvatska morati proglasiti brzi internet ustavnim pravom jer se po sadašnjim pravilima stopostotna populacijska pokrivenost širokopojasnim internetom sigurno neće ostvariti.

Večernji list
Američki fakulteti obučavaju cyber-ninje

koji čuvaju računalne mreže

Vrhunski obučeni cyber-ninje već su iskušali svoje vještine u obračunu protiv hakerskih timova sastavljenih od probranih studenata s pet američkih fakulteta, a unatoč učestalim napadima, mreža koju su branili ostala je netaknuta

Autor: (BK/VLM) 03.01.2010 16:55

Nove tehnologije donose i nove poslove, pa se tako već šest mjeseci osmero studenata Politehničkog državnog sveučilišta Kalifornije školuje za zvanje cyber-ninje! Zadatak ovih računalnih stručnjaka po završetku studija bit će obrana računalnih sustava velikih tvrtki od napada hakera, te obrana sigurnosti elektroničke pošte kojom se šalju povjerljivi podaci.
Vrhunski obučeni cyber-ninje već su iskušali svoje vještine u obračunu protiv hakerskih timova sastavljenih od probranih studenata s pet američkih fakulteta, a unatoč učestalim napadima, mreža koju su branili ostala je netaknuta.
- Potražnja za ninjama je golema, a prema najavama i ostali će fakulteti uskoro pokrenuti slične programe. Ipak, u skoro vrijeme ne možemo obučiti onoliko studenata koliko ih tvrtke traže - izjavio je za New York Times Nasir Memon, specijalist sigurnosti mreža i profesor Politehničkog instituta sveučilišta u New Yorku

Disketa - animacija

Večernji list
EUROPSKA KOMISIJA IZVIJESTILA O DIGITALNOJ KONKURENTNOSTI

U Hrvatskoj 54%, a u EU trećina građana nikada nije bila na internetu

Dok u EU širokopojasni internet koristi 49, a u Hrvatskoj samo 27 posto pučanstva, brzi internet ima 88 posto hrvatskih, a 81 posto europskih tvrtka.

Autor: Stojan DePrato 15.01.2010 16:33

(Foto: AFP)

Hrvatska zaostaje za zemljama članicama Europske unije u svim vidovima informatičkoga društva osim u uporabi interneta u tvrtkama. Pokazuje to “Europski izvještaj o digitalnoj konkurentnosti – Glavna postignuća strategije i 2010 od 2005. do 2009.”, koji je u petak objavila Europska komisija. U njemu su, uz 27 zemalja članica EU, obuhvaćeni još Island, Norveška i Hrvatska.

Dok je na kraju 2008. godine širokopojasnom internetskom DSL tehnologijom bilo pokriveno 92,7 posto ukupnoga pučanstva EU 27, a 76,6 posto seoskih stanovnika, za Hrvatsku ti podaci uopće ne postoje. No dovoljno govori da je u Zagrebu nedavno izgrađeno čitavo stambeno naselje, Sopnica-Jelkovec, bez pristupa širokopojasnome internetu!

Dok u EU širokopojasni internet koristi 49 posto pučanstva, u Hrvatskoj je ga rabi 27 posto. No, brzi internet ima 88 posto hrvatskih tvrtka, a u EU sedam postotnih bodova manje. Svakodnevno je na internetu 43 posto Europljana, a samo 27 posto Hrvata. Nikada se još internetom nije služilo čak 54 posto Hrvata, a 33 posto Europljana.

Elektroničku poštu redovito šalje 53 posto Europljana, a samo 31 posto Hrvata; obavijesti o robama ili uslugama na internetu traži polovica europskih, a trećina hrvatskih stanovnika: vlastiti sadržaj na internet stavlja 11 posto Europljana, a šest posto Hrvata; robe ili usluge za osobnu uporabu internetom naručuje 32 posto Europljana, a sedam posto Hrvata: prodaje ih, pak, 10 posto Europljana, a četiri posto Hrvata.

Hrvatskih građana koji na internetu čitaju dnevne novine je, međutim 28 posto, tri postotna boda više od prosjeka EU 27. Internetsko bankarstvo koristi 29 posto građana EU, a samo 13 posto hrvatskih.

Dok je u EU 72 posto svih temeljnih usluga javne uprave, te 51 posto takvih usluga koje su namijenjene građanima dostupno na internetu, za Hrvatsku ti podaci uopće ne postoje.