"Početak tehničke djelatnosti među para i tetraplegičarima u Kraljevici usko je vezana s radom Željka Kuneja. Godine 1970. on počinje voziti kolica. Iako ograničen bolničkim dvorištem, vrača se ponovno modelarstvu što mu je bio hobi još u ranom djetinjstvu. Te, iste godine izrađuje dva sunčeva sata i jedan barometar.

Dvije godine kasnije potaknut inicijativom "što više aktivnosti članovima udruženja" laća se izradbi amaterskih astronomskih teleskopa. Kao i u većine početnika, prvijenac mu je obični dalekozor s objektivom-staklom za naočare prema uputstvima Mladena i Gorana ("TV kosmonaut") Hudeca - "kako svatko može izraditi svoj vlastiti teleskop" u Kosmoplovu 1969.-1970. godine. Kasnije izrađuje i tehnički složeniji dalekozor (refraktor) 60/500, povećanje trideset puta. Njegova aktivnost tada postaje sve vidljivija. Godine 1976. radi"veliko oko" -  teleskop-reflektor Newtonovog tipa 140/1417 mm, povećanje 100-250 puta. Sam je konstruirao mehaničke dijelove kojima će uvijek moći usmjeravati optiku u željenom položaju. Između ostalog morao je načiniti mnogo nacrta, i to ne baš u idealnim uvjetima rada - na bolesničkom krevetu, njegovu radnom kabinetu. Nakon godinu dana crtanja i prikupljanja raznih dijelova uspio je montirati teleskop i "uhvatiti" svoju prvu sliku Mjeseca. Zbog težine postolja i aksialne rotacije fokusera (ekvatorijalni tip montaže) nije mogao najoptimalnije iskoristiti istrument u kolicima.

Godine 1977. odlučio je konstruirati prenosivi Newtonov teleskop s azimutalnom montažom skrojen po uvjetu za promatranje iz kolica, ali što udobnije promatranje u sjedećem položaju. Opet je nailazio na slične, ako ne i teže probleme. Ipak, zahvaljujući svojoj upornosti uspio je sve svladati i koncem 1981. završiti samogradnju i to sve na krevetu! U posljednje vrijeme bio je okupiran adapterima za snimanje dalekozorima, "tražilom", postoljem za manji dalekozor i nosačem ekrana za projiciranje Sunca...

Zahvaljujući tim Kunejovim počecima u kraljevičkoj bolnici započela je organiziranija suradnja sa Narodnom tehnikom"... (monografija "Život sam je pobjeda" Udruženja para/kvadriplegičara Hrvatske, Kraljevica, 1982.).

AKTIVNI PARA/TETRAPLEGIČARI

1983. godine Društvo paraplegičara Kraljevice sklopilo je poslovni ugovor s riječkom "Tvornicom papira" ( posao su nam našle fizioterapeutice Miljenka i Jelena ). Ja sam nadgledao rad i vodio računovodstvo. Budaći da sam zarađivao želio sam novac uložiti u nešto korisno. Tako, odlučio sam napraviti jedan ozbiljniji teleskop i odmah sam počeo  skupljati potrebni materijal. Mehaničku konstrukciju (azimutna glava s vilicom i teleskop) završio sam  krajem 1988. i nedoastajao je jedino objektiv. Međutim, kako mi je rad na kompjuteru bio važniji ostavio sam teleskop za kasnije dok završim programiranje. U međuvremenu preselio sam u  Zagreb i 1992. njemačka tvrtka Carl Zeiss iz Jene darovala mi je OBJEKTIV AS 80/1200 i teleskop je bio konačno osposobljen za promatranje (slika dolje).    Na neki način i osobe s invaliditetom u kolicima su doprinosile (promicanje istine...) slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj u Domovinskom ratu!

Teleskop posjeduje ahromatski objektiv promjera 60mm, f=500 mm i u izvedbi sa simetričnim okularom f=16 mm daje oštru sliku bez greške. Lakoćom opažamo Mjesečev reljef (kratere i gorja), a između ostalog lijepo se vide četiri Jupiterova mjeseca, Venerine mijene, Saturnov prsten i mnoštvo drugih zvijezda.

Izradom zaslona za projekciju Sunca, te adaptera za fotoaparat možemo optimalno iskoristiti teleskop za jednostavni amaterski rad. Afokalnim (Kosmoplov br. 20 - 1970.) načinom preko okulara može se snimiti Mjesec. Ako pak snimamo udaljene objekte na zemlji, onda dalekozor zamjenjuje "teleobjektiv".

M A T E R I J A L  Z A  G R A D N J U:

1. Komplet optike: objektiv + okular je proizvodnje "Vega", Ljubljana, Kotnikova 18, Slovenija.

2. Za tubuse teleskopa upotrebljene su plastične cijevi "Vinilplastika", Zadar, Hrvatska

3. Za dijelove-nosače optike manjih teleskopa najpristupačniji su lagani materijali plastika, aluminij itd.

O P I S  G R A D N J E

O b j e k t i v  (poz. 1)  ahromat promjera 63 mm, f=500 mm.

S j e n i l o  (poz. 2)   zadovoljavajuće sjenilo možemo napraviti od odgovarajuće plastične cijevi, ili ga sami izraditi od kartona i unutarnju stranu obojiti crnom-mat bojom za školske ploče.

K u ć i š t e  o b j e k t i v a  (poz. 3)   izraditi iz plastične mase ili aluminija. Za manje teleskope je praktičnija plastika, a kvalitet mora biti takav da omogučuje narezivanje navoja. Kućište obojiti crnom mat-bojom. Pazi na navoj!

S i g u r n o s n i  p r s t e n  (poz. 4)   izraditi od istog materijala kao i kućište objektiva. Prstenom učvrstimo objektiv u kućištu. Unutarnju stranu prstena obojiti crnom mat-bojom.

T u b u s  (poz. 5)   izraditi od plastične cijevi promjera 67.8 mm x 75 mm. Na oba kraja cijevi narezati navoj unutarnjeg promjera M70 mm x 1 u dužinu od 22 mm (vidi crtež). Zbog fokusiranja (izoštravanje slike) dužina tubusa je nešto manja (40-42 cm) od žarišne duljine objektiva. Gotov tubus obojiti s unutarnje strane crnom mat-bojom.

P o k l o p a c  z a  o k u l a r n i  t u b u s   (poz. 6)   napraviti iz istog materijala kao i kućište objektiva. Slika se izoštrava uvlačenjem okularnog tubusa.

O k u l a r n i  t u b u s  (poz. 7)   izraditi od PVC-a vanjskog promjera 32 mm. Dužina je cca 18 cm. Unutarnju stranu tubusa obojiti crnom mat-bojom.

S i g u r n o s n i  p r s t e n  (poz. 8)   izraditi iz mesinga ili aluminija (vidi crtež). Vanjska strana prstena ima navoj. Prsten osigurava leću-okular od ispadanja.

K u ć i š t e  o k u l a r a  (poz. 9)   izraditi od plastike ili aluminija (vidi crtež). Unutarnja strana ima navoj za sigurnosni prsten.

O k u l a r  (poz. 10)   je simetrični ¤=14 mm, f=16 mm sastavljen iz dvije ahromatske leće. Dobri su i okulari od dvogleda - ruskih durbina koji daju normalnu sliku.

Napomena: opisani je teleskop napose dostupan za izradu onim amaterima "samovcima" koji mogu dobiti majstorske usluge tokara, ili ih samostalno mogu napraviti zaposleni u nekoj privrednoj organizaciji. Isti teleskop je jednostavno sastaviti prema datom nacrtu. Kako postoje bolje ali i prostije konstrukcije zato neka ovaj opis posluži samo kao orijentir u procesu gradnje, jer i sam autor služeći se priručnom literaturom zapravo se prilagođavao svojim željama i mogućnostima.

Napisao, konstruirao i nacrte izradio: Željko Kunej.

Odlučio sam za one "surfere" koji sami prave amaterske konstrukcije dalekozora objaviti: nacrte, fotografije, opis izrade, montažu i centriranje optike - Njutnovog teleskopa kakav sam izradio prije 30 godina u bivšoj Ortopedsoj bolnici u Kraljevici.

SHEMA TELESKOPA I POJEDINI DIJELOVI

Optički elementi potrebni za konstrukciju Njutnovog teleskopa sastoje se od: primarnog i sekundarnog zrcala i okulara (sl. 1. šema Njutnovog teleskopa). Primarno zrcalo je konkavno (udubljeno) sferno ili parabolično i djeluje kao objektiv stvarajući ispred zrcala u svojem žarištu realnu umanjenu i obrnutu sliku udaljenog objekta. Kako okularom samo povećavamo sliku svi astronomski teleskopi u načelu daju obrnutu sliku što za promatranje nebeskih objekata ne čini neugodnim zbog njihovog okruglog oblika.

1. Optički komplet koji sadfrži: jedno sferno zrcalo promjera 140 mm, f=1417 mm; jedno ravno neiskošeno zrcalo 20 x 35 x 5 mm i dvije leće za simetrični okular proizvela je "Vega", Ljubljana, Slovenija.

2. Za izradu tubusa koristio sam drvene, plastične i metalne materijale. Poželjno je zbog težine tubusa da su neki dijelovi iz što lakšeg materijala (npr. plastični fokuser). Gotovo svi dijelovi mogu se napraviti alatom kućne radionice - osim nekih za čiju izradu moramo potražiti pomoć tokara.

3. Dimenzije dijelova koji drže optiku određuju se prema unutarnjem i vanjskom promjeru tubusa. Za amaterske potrebe unutarnji promjer plastične cijevi za tubus može biti 40-60 mm veći od promjera objektiva-zrcala.

NOSAČ I KUĆIŠTE PRIMARNOG ZRCALA

1. P r i m a r n o  z r c a l o  (objektiv).   Ogledalo leži i bočno se oslanja na tri točke i slobodno se pomjera unutar kućišta. Odlučio sam se za ovu varijantu, jer se objektiv oslobađa mehaničkog pritiska prilikom učvršćenja koji utječe kod većih povećanja na kvalitet slike.

2. N o s a č  k u ć i š t a  o b j e k t i v a.   Okrugla panel ploča jednaka unutarnjem promjeru tubusa debljine cca 25 mm. Na tri mjesta probušene su okomito na nosaču rupe ¤=8 mm za korekcione vijke. Polakirati bezbojnim lakom.

3. K u ć i š t e  p r i m a r n o g  z r c a l a.   Okrugla panel ploča promjera 142 mm (2 mm više od promjera zrcala), debljina 20 mm. Na tri mjesta probušene su okomito na ploču rupe ¤=8 mm sukladno s rupama nosača kućišta objektiva u razmaku 120°, r = 2/3 radijusa objektiva. Radi točnosti poklapanja rupe na nosačima za prolaz korekcionih vijaka izbušiti ih odjednom kroz obje ploče! Gotovo kućište obojiti crnom mat-bojom.

4. V i j c i  z a  k o r e k c i j u.   M8, 70-80 mm dugački s loptastom glavom. Navoj nemora biti do glave. Glave su zaobljene jer na njima leži i pomjera se zrcalni objektiv. Materijal: mesing, željezni 3 kom.

5. M a t i c e  z a  k o r e k c i o n e  v i j k e.   Okrugle ili leptir (bolje leptir) za ručno okretanje. 3 kom.

6. O p r u g e.   Dužina zavisi od kvalitete same opruge. Upotrijebio sam opruge od kišobrana. U odgovarajućem stisnutom položaju razmak između nosača i kućišta objektiva iznosi cca 12 mm. 3 kom.

7. P o d l o ž n e   p l o č i c e.   ¤=8 mm za korekcione vijke + opruge. 12 kom.

8. Š a p i c a  z a  u č v r š ć e n j e  o b j e k t i v a.   Drvena dimenzije 10 x 10 x 10 mm s proširenom probušenom rupom za učvršćivani vijak M3. obojiti crnim tušom i lakirati. Izraditi 3 kom.

9. O b u j m i c a  o b j e k t i v a  (sl. 2).    Pocinčani pleh 60 x 70 mm, debljina 1 mm. Na pločici su probušene četiri rupe: dvije proširene za pričvršćenje obujmice u cijelinu kućišta, jedna ¤=4.5 mm za prolaz bočnih vijaka koji nose zrcalo. S vanjske strane obujmice zalota se na toj rupi matica M4 i poviše nje produžena rupa ¤=3 mm za pričvrščenje šapice objektiva. Izraditi 3 kom.

10. V i j c i  z a  b o č n o  d r ž a n j e  o b j e k t i v a.   M4, dužina 6 mm s prorezom za izvijač. 3 kom.

11. V i j c i  z a  u č v r š ć e n j e  n o s a č a.   Zbog što boljeg učvršćenja nosača kućišta objektiva pričvrstiti s četiri vijka M8 mm, navoj do glave, dužina 50-60 mm (najbolja je glava za ključ). Prethodno na obodu nosača izbuše se četiri rupe ¤=6 mm okomito na centar i forsira se navoj. 4 kom. + podložne pločice.

12. T u b u s  (sl. 1).   Plastična cijev promjera 153.6 x 160 mm, duljina 1600 mm. Na cijevi se naprave otvori za prebacivanje žarišta objektiva, učvršćenje fokusera, trokrakog nosača i nosača objektiva. Boja cijevi: bijela, krem - poželjna svjetlija boja!! Gotov tubus obojiti s unutarnje strane crnom mat-bojom.

FOKUSER I TROKRAKI NOSAČ SEKUNDARNOG ZRCALA

1. F o k u s e r.   Najprostiji se može napraviti iz dvije plastične cijevi tako da unutarnji promjer šire bude jednak vanjskom promjeru uže cijevi. Uža cijev vanjskog promjera cca 32 mm, duljina 80-100 mm je okularski tubus. Izoštravanje se postiže njenim pomjeranjem kroz širu cijev duljine cca 50 mm. Ozbiljnija varijanta prikazana je na crtežu gdje se fokuser sastoji iz dvije cijevi povezane navojem (aluminij, plastika). Izoštravanjem se vrši okretanjem okularskog tubusa koji se pomoću fijka učvršćuje u fokuser.

2. N o s a č  f o k u s e r a.   Drveni okruglog ili četvrtastog oblika. Polakirati bezbojnim lakom.

3. O k u l a r s k i  t u b u s.   Plastični s unutarnjim promjerom 32 mm (veći standard za kućište okulara).

4. K uć i š t e  o k u l a r a.  Uradi se prema dobivenim uputstvima proizvođača kompleta optike (dobar je i okular dvogleda, durbina).

5. V i j c i  z a  u č v r š ć e n j e   n o s a č a   f o k u s e r a.   M4, dužina 40 mm. 3 kom.

6. T r o k r a k i  n o s a č  (sl. 3).   List rashodovane pile za željezo. Izraditi 3 kom.

7. M a t i c a  z a  u č v r š ć e n j e  t r o k r a k o g  n o s a č a.  Izrađena prema crtežu (bolje leptir) M6. 3 kom.

8. P o d l o ž n a  p l o č i c a.   Okrugla metalna pločica promjera 40 mm s rupom u sredini za prolaz vijaka trokrakog nosača savinuta na promjer tubosa. Pokriva rupu promjera 15-20 mm na tubusu za centriranje trokrakog nosača. Izraditi 3 kom.

9. N o s a č-v e z a  e k s c e n t r i č n i h  k r a k o v a  (sl. 3).   Dvije okrugle mesingane pločice s rupom za korekcione vijke međusobno paralelno spojene s kracima.

10. V i j a k  n o s a č  k u ć i š t a  s e k.  z r c a l a.   M4 ili M5, dužina 50 mm, navoj do glave. 1 kom.

11. K o r e k c i o n i  v i j c i.   M4, dužina 40-50 mm, navoj do glave. 3 kom.

12. S e k u n d a r n o  z r c a l o.

13. K u ć i š t e  s e k.  z r c a l a  (sl. 4).   Prema crtežu napraviti od drveta. Suprotno od iskošene strane načini se rupa ¤=8 mm, dubine 10 mm za smještaj glave vijka nosača. Naknadno se načine rupice za učvršćujuče vijke okrugle-pločice nosača i šapica. Kut iskošene strane iznosi 45°. Polakirati bezbojnim lakom.

14. N o s a č-v e z a  k u ć i š t a  i  t r o k r.  n o s a č a.   Okrugla al. pločica ¤=30 mm, debljina 3 mm pričvrstiti s tri mala vijka za drvo za kućište sekundarnog zrcala.

15. P o d l o ž n a  p l o č i c a.   Promjera 30 mm, debljina 2 mm. Spriječava da korekcioni vijci ne ulaze u rupe za vijke nosača kućišta.

16. Š a p i c a  z a  d r ž a n j e  z r c a l c a.   Metalna s produženom rupom ¤=2 mm za vijak. Autor je upotrijebio aluminijsku (kutija od žvaskače gume) i oblijepio je crnim mat papirom.

17. T u b u s  

MONTAŽA I CENTRIRANJE OPTIKE

Kad su dovršeni i od boje osušeni svi dijelovi može se pristupiti montaži teleskopa. Prema crtežima i fotografijama izvodio sam je slijedećim redom:

1. Pričvrsto sam nosač fokusera na određenom mjestu tubusa (sl. 1.). Pri tom sam pazio da mi os fokusera bude okomita na os tubusa. Sklopio sam kućište sekundarnog zrcala i povezao ga korekcionim vijcima s trokrakim nosačem. Na kraju sam pažljivo u kućište položio zrcalce i učvrstio ga šapicama. S optikom moramo biti vrlo oprezni da ne oštetimo sjajni aluminizirani sloj na površinama! Ne smijemo je dirati pa čak i puhati u nju po sjajnoj strani. Potom sam zrcalce prekrio bijelim papirom s nacrtanim križem u sredini i krakove nosača smjestio u otvore na tubusu i s vanjske strane ih pričvrstio leptir-maticama. Centriranje je završeno kad kroz okularski tubus (rupica ¤=3-5 mm) na udaljenosti 10 cm od okulara vidimo u središtu križ u zrcalu. Za podešavanje položaja kosog zrcala prije učvršćenja samog nosača vršimo pomjeranje trokrakog nosača unutar otvora na tubusu. Položaj ravnine kosog zrcala podesio sam tako da sam na kraju tubusa pričvrstio okrugli papir jednak promjeru tubusa s križem i nekoliko koncentričnih kružnica u središtu. Skinuo sam papir sa zrcalca i pomoću ona tri vijka za korekciju podesio položaj ravnine zrcala sa slikom križa i koncentričnim kružnicama točno u njegovom središtu.

2. Kućište objektiva-zrcala povezao sam s nosačem korekcionim vijcima. Pomoću okruglih (leptir) matica i opruga podesio sam željeni razmak 10-12 mm između nosača i kućišta. Položio sam nosač na stol i pažljivo smjestio zrcalni objektiv u kućište. Vijcima na obujmicama centrirao sam objektiv u središtu tako da vijci ne dodiruju stisnuto - bok zrcala. Razmak između vijaka i zrcala iznosi 0.5 mm. Objektiv sam osigurao od ispadanja drvenim šapicama koje se učvršćuju za obujmicu kućišta. Razmak između objektiva i šapice iznosi 2 mm. Na kraju sam nosač (fotografija br. 2) potisnuo kroz cijev prema sekundarnom zrcalu i na predviđenom mjestu vijcima ga učvrstio za tubus.

3. Posljednji korak je centriranje zrcalnog objektiva koji se dovodi u centričan položaj s ona tri korekciona vijka (okrugle ili leptir-matice) na nosaču. Teleskop se usmjeri prema nebu kao svjetloj pozadini (dnevno centriranje) i uz pomoć pomagača koji pozadi okreće matice za korekciju na zapovjed, dok se vrši podešavanje objektiva gledajući sliku kroz fokuser. Pogledom kroz okularski tubus dobro centriranog objektiva (centar primarnog zrcala nalazi se na centralnoj osi tubusa i sekundarnog zrcala) moramo sliku sekundarnog zrcala vidjeti u sredini primarnog i svoje oko u sredini svega. Kod pravokutne izvedbe refleksija glavnog zrcala ne smije pokriti ćoškove kosog zrcala. Zato oba zrcala moraju biti dobro centrirana da ne gubimo dio svjetla kosim upadom zraka, a time i više grešaka same slike. Naposljetku, sve ove greške možemo izbjeći finim zajedničkim korigiranjem (kolimacija) pomoću tri vijka na nosaču glavnog i kosog ogledala i kracima koji nose sekundarno zrcalo... Dobro centriranim teleskopom može se smatrati tek onda kada se načini i noćno centriranje pomoću tzv. koncentričnih krugova. Na nebu se pronađe neka sjajna zvijezda (3 prividne veličine) i osmotri se okularom za veliko povećanje. Prethodno se okular namjerno izvuće da se dobije neizoštrena slika. Time postižemo veći zvjezdani lik zbog difrakcije svjetlosti, a umjesto točkastog lika vidi se niz koncentričnih krugova. Loše centrirano ogledalo daje deformaciju krugova na jednu stranu, dok ih dobro korigirano čini koncentričnim.

• Neminovno je da vremenom dođe do opuštanja korekcionih vijaka i ostalih pomjerenja držača zrcala teleskopa uslijed čestog korištenja i transporta. Tada nam ne preostaje ništa drugo nego da ponovo obnovimo operaciju centriranja optike!

PRVO PROMATRANJE TELESKOPOM

Obično svi astronomi-amateri "samovci" koriste za svoje prvo promatranje objekte na zemlji. Teleskop namjestimo na stol (ako nemamo već izrađeno postolje) i naciljajmo neki udaljeni objekt (najmanje 500 m), stavimo okularski tubus zajedno s okularom u fokuser i pričvrstimo ga vijkom sa strane. Izoštravanje slike vršimo laganim okretanjem fokusera, ili uvlačenjem i izvlačenjem okularskog tubusa sve dotle dok ne dobijemo oštru sliku.

Zasigurno čete biti zadovoljni svojom prvom "uhvačenom" slikom koja svojim obrnutim izgledom mnoge neupućene u poznavanje optike dovode u dilemu samog uspjeha... Već sam spomenuo da astronomski teleskopi u načelu daju obrnutu sliku, jer okularom povećavamo sliku iza žarišta objektiva, pa su osmotreni objekti u prirodi obrnuti i neugodni za promatranje. Normalnu sliku daju okulari s realnom lećom za Galilejev (holandski) tip dalekozora. Primjenjuju se za durbine i manje dvoglede zbog primjene optičkih prizama. Normalnu i kvalitetnu sliku dobijemo ako skinemo okularski tubus s nekog manjeg durbina ,primjerice, ima ih ruskih nekoliko, a nisu ni tako skupi. Potom možemo ugodno promatrati udaljene objekte na zemlji.

• Cijeli teleskop zajedno sa stalkom teži cca 28 kg. Praktičan je za prijevoz jer se brzo rasklapa na glavne dijelove (tubus - azimutalna vilica - postolje), dok se sam tubus jednostavno smješta i odvaja od azimutalne vilice.

Stabilno postolje i funkcionalnost dobro izgrađene glave teleskopa isto je toliko važno kao i samog tubusa. Loše izgrađenom glavom ne riješavamo se problema neosjetnih vibracija koje pri većim povećanjima čine promatranje neugodnim i nemogućim.

Postoje dvije izvedbe amaterskih konstrukcija: stacionarno i prenosivo postolje. Zbog što bolje pokretljivosti praktičnije je prenosivo, te sam se odlučio za realizaciju ovakvog tronogok stalka koji se sastoji iz slijedečeg:

Fotografija i crtež zorno predočuju izgled stalka, pa jedino smatram za potrebnim da opišem kako sam riješio izradu azimutalne glave kojom sam postigao mirnu sliku i ugodno promatranje.

OPIS SASTAVNIH DIJELOVA AZIMUTALNE GLAVE:

1. Vijak-osovina za učvršćivanje glave na stativ-izvlaku.

2. Kuglično ležište rashodovanog kotača za bicikl (autor je uptrijebio ležište kotača od invalidskih kolica).

3. Vijak za ručno učvršćivanje glave.

4. Nosač azimutalne vilice zavari se na kuglično ležište i ima pet rupa za učvršćivače vijke, i jednoj je napravljen navoj za vijak br. 3.

5. Podložna pločica zajedno s vijkom br. 3 omogućuje učvršćenje glave.

6. Čep (umetak) s navojem na koji se pričvrsti glava na stativ-izvlaku.

7. Stativ-izvlaka.

8. Stativ-stalka.

9. Vijak M10 za ručno učvršćenje stativa-izvlake.

 Željko i Branka sklapaju teleskope 1981.