Glas Slavonije 06.09.2001.
Dio hrvatskog Podunavlja još je pod okupacijom SRJ!
OSIJEK - Hrvatske granice uopće, a posebice prema SR Jugoslaviji imaju svoju dugu povijesnu uvjetovanost i povijesni razvoj, a pokojni prof. dr. Ljubo Boban dijeli ih u dva sektora. Prvi sektor obuhvaća dio granice od ušća Drave u Dunav, nizvodno, a to je i prije dolaska Turaka bila hrvatsko-ugarska granica. Požarevačkim (1718.) i Beogradskim (1739.) mirom granica se ustalila na Dunavu i Savi, do njezina ušća u Dunav. Drugim riječima u hrvatski državni prostor ušao je Srijem, do zaključno sa Zemunom. Kod podjele na banovine mnogo se manipuliralo tim prostorom.
U prijelaznom razdoblju, u Drugom svjetskom ratu, u okviru NDH, uspostavljena je granica kakva je bila do 1918. godine, također zaključno sa Zemunom. Pitanje državnog razgraničenja nametnulo se na kraju rata, kada su se federalne jedinice počele konačno i teritorijalno definirati. Radi razgraničenja između Hrvatske i Vojvodine (Srbije) osnovana je tzv. Đilasova komisija, s predstavnicima Hrvatske i Vojvodine. Komisija je predložila da linija razgranicenja budu Ilok i Šid u Vojvodini, no stanovništvo Iloka očitovalo se za uključenje u Hrvatsku. Takvo razgraničenje zakonski je fiksirano (Skupština Srbije) Zakonom o ustanovljenju i ustrojstvu Autonomne pokrajine Vojvodine od 1. rujna 1945. godine.
Đilas i Badinter definirali granice
Drugi sektor obuhvaća granice prema Srbiji (Vojvodini) na Dunavu. Ta je granica nastala 1945. kada je po prijedlogu iste, Đilasove komisije, Baranja usla u sastav Hrvatske. Komisija je konstatirala da se u Bačkoj nalazi značajan broj Hrvata, kao npr. kotar Subotica, ali je tvrdila da je to područje teško izdvojiti i priključiti Hrvatskoj. Regularnim saveznim i republičkim aktima granica je definirana.
Nakon razdruživanja iz SFRJ, granice bivših jugoslavenskih republika utvrđene su na način i po regulama vazećeg ustavnog sustava koji im daje ustavno državnopravni legalitet. U prvom saveznom Ustavu jugoslavenske države 1946. godine sadržana je odredba (cl.12.) da razgraničenje među republikama odobrava savezni parlament, te da se promjena granice pojedine republike može izvršiti samo uz njezin prostanak. Takva je odredba ušla u ustave svih republika, važila u svim ustavnim promjenama i bila fiksirana u posljednjem Ustavu iz 1974. godine. Treba dodati i to da u međunarodnom pravu prevladava gledište da granice federalnih jedinica, kada se one izdvajaju iz savezne države, postaju državne granice.
Na temelju prethodnih činjenica skup ustavnih stručnjaka europskih zemalja pod vodstvom francuskog ustavnog pravnika Badintera, donio je arbitražni zaključak da su granice bivših jugoslavenskih republika, nakon njihova izdvajanja iz bivše Jugoslavije - državne granice! Tako su državne granice Republike Hrvatske ujedno i njezine međunarodno priznate granice.
Nadzor po sredini Dunava
Prema zaključcima Badinterove komisije, 908 hektara teritorija na desnoj obali Dunava pripada SR Srbiji, odnosno tadasnjoj SAP Vojvodini, te 11.500 hektara na lijevoj obali Dunava katastarski pripadaju Republici Hrvatskoj. Hrvatska Granična policija jos uvijek ne obavlja nadzor na tom dijelu teritorija, što uključuje Vukovarsku i Šarengradsku adu te dijelove Baranje, odnosno Kopačkog rita, jer je Erdutskim sporazumom (potpisanim 12. studenog 1995.) dogovoreno da će se nadzor državne granice na rijeci Dunav obavljati sredinom plovnog puta poradi izbjegavanja incidenata s Vojskom SR Jugoslavije. Kako policija to službeno kaže - granica se nadzire po aproksimativnoj crti plovnog puta, dakle po približno, odoka i otprilike određenoj crti jer u prirodnim mijenama Dunav često mijenja svoj tok. Još prošle godine u studenome mještani Šarengrada, a nedavno i Baranjci, potpisali su peticiju za povrat Šarengradske ade za koju su vezani još od kraja 19. stoljeća, odnosno hrvatskih katastarskih čestica koje su sada nedostupne. Pod nadzorom SRJ je više tisuća hektara šuma, oranica i pašnjaka. Samo na Šarengradskoj adi prije rata mještani su držali više stotina goveda i konja, nekoliko tisuća svinja, a od ribolova u prirodnim ribnjacima živjelo je četrdesetak dunavskih alasa. Ne mali izvor prihoda bilježile su i baranjske općine od lovnog turizma.
Iako neki promatrači tvrde da se sa Šarengradske ade povukla Vojska Jugoslavije, kako god to diplomacija tumačila, za stanovnike je tog područja, kao i za Vukovarce te Baranjce to hrvatski teritorij pod okupacijom!
Hrvatska nije cjelovita
Već sada stanovnici tih područja gorko komentiraju da ćemo, nedajbože, pobijedimo li u još nekom ratu, sasvim ostati bez svojega teritorija. Koliko su Šarengradjani vezani za svoju adu najbolje govori i podatak od prije tri godine kada je, unatoć upozorenjima i zivotnoj opasnosti, nekoliko mještana skelom otislo na Adu, pa osim sto su ih tukli i pozatvarali u novosadski i palanački zatvor, oteli su i općinsku skelu.
Za hrvatsku zemlju se prolijevala krv pa zapravo treba imati na pameti činjenicu, kako god diplomacija na to gledala da - Hrvatska nije cjelovita!
(Autor: Ana DIKLIC)
__________________________________________________________________________________________