Photo gallery
Ekspedicija na otok Sušac
(via Korčula)
23. - 31.03.2002. godine
Are you in my log?
Da li si u mom logu?
Deutsch
Expedition auf die Insel Susac

DOGOVOR
Tijekom mojih aktivnosti vezanih uz radioamaterstvo na hrvatskim otocima, upoznao sam operatore iz brojnih zemalja. Mnoge od njih sam susreo i na našim otocima i u međuvremenu razmijenio stotine e-mail poruka. Jedna od svakako najzanimljivijih osoba nije, kako bi se očekivalo, operator, već prijemni radioamater Fredy, DE0MST iz Njemačke. Ovaj šezdestogodišnjak nije, iz svojih posebih ubjeđenja, prešao na slijedeću stepenicu, već je ostao vjeran samozatajnom radu koji se ogleda u praćenju radioveza koje ostvaruju drugi. Fredy, DE0MSTVećina je i počela tako: kao prijemni radioamateri stjecali smo prva saznanja i iskustva u eteru, da bi smo kasnije postali oni "pravi, radioaktivni" radioamateri. Fredy to nije učinio.I dalje pozorno prati sve aktivnosti na radiovalovima, a upoznat je mnogo bolje od većina ostalih, sa svim svjetskim ekspedicijama koje su protekle, u tijeku su ili tek dolaze. Zahvaljujići njegovoj zainteresiranosti za IOCA diplomu, naši kontakti su postali izuzetno česti, a osobna iskustva iz etera razmijenili smo tijekom susreta na sajmu u Friedrichshavenu 2001. godine. Ubrzo nakon toga uslijedio je Fredijev dolazak na otok/svjetionik Porer, gdje je predvodio grupu njemačkih radioamatera sredinom kolovoza iste godine. U ekipi su još bili Sven, DF9MV, Chris,DL9CHR i Georg, DL1GEO. Bilo je to upravo u vrijeme moga boravka na otoku/svjetioniku Galioli, 14. i 15. kolovoza 2001. godine, tako da se ideja o zajedničkom susretu na Poreru nije mogla ostvariti.
Početkom ove godine, Fredy me obavještava da planiraju koncem ožujka 2002. opet doći na neki od naših svjetionika. U igri je bilo nekoliko njih, a na kraju odluka je pala na otok/svjetionik Sušac. Uslijedili su brojni kontakti s tvrtkama PLOVPUT, Adriatica.net i Riva, kako bi uklonuli eventualni nesporazumi, te dolazak i boravak na ovom udaljenom otoku proveo što ugodnije. Ovaj put iz stare grupe otpao je Georg, DL1GEO, koji je u to vrijeme trebao ploviti negdje oko Južne Afrike, a moj dolazak u ekipu dočekan je s odobravanjem i od Chrisa i od Svena. Ubrzo sam ih obavijestio o stanju s električnom energijom na lanterni, detaljima oko smještaja, mogućnostima uporabe vode, nabave hrane, konfiguraciji otoka, itd. Utanačili smo i druge detalje: Oni dolaze u Korčulu svojim autom u petak, 22. ožujka; Ja dolazim autobusom iz Zagreba u subotu 23. ožujka oko 06.30 sati; Neno, 9A7N (ex 9A2FL) osigurat će im prikladan smještaj za tu noć i nabaviti mamce za (ribiča) Svena; Brod bi trebao krenuti u 08.00 sati iz Korčulanske luke, za što je unaprijed uplačeno 200€; Dolazak na otok Sušac je trebao biti najkasnije do 10.00 sati, gdje nas je čekao uplaćeni apartman...
Ja sam za odlazak do Korčule pokušavao kombinirati nekoliko mogućnosti (zrakoplovom do Splita ili Dubrovnika), ali mi je u planovima prometalo za Korčulu uvijek bježalo pola sata prije nego sam trebao stići do neke međudestinacije. Ipak, poslušao sam prijatelja Nenu, 9A7N, te odabrao najdulju ali najsigurniju vezu: autobus koji iz Zagreba kreće u 17.00 sati a u Korčuli je drugi dan ujutro oko 06.30 sati! Dakle skoro 14 sati ne baš ugodne vožne, ali - ipak stižem na vrijeme.
I dok je Fredyjeva ekipa bili na putu prema Hrvatskoj, ja dobijam e-mail od Adriatica.net-a, tvrtke koja u ime PLOVPUTA ugovara aranžmane za boravak na svjetionicima, da je brod koji nas je trebao prevesti do Sušca još uvijek na remontu u Splitu, da je prijevoz upitan, te da ćemo to morati realizirati u privatnom aranžmanu iz mjesta Zavalatica... To mi potvrđuje i g. Smiljan Bakarić iz ureda PLOVPUTA u Korčuli. Ipak, povratka nema. Taj dan navečer sjedam u autobus i krećem za Korčulu, preko Karlovca, Plitvica, Zadra, Splita, Neuma, Stona, Pelješca, Orebića ...

OTOK KORČULA (EU-016, CI-041)
23. - 26.03.2002.
Evo nas zajedno u Korčulanskom hotelu na jutarnjoj kavi i čaju u subotu 23. ožujka 2002. godine. Uzbuženje polako raste, ali i vjetar koji mlati s palmama u korčulanskoj luci... Na sve smo računali osim da će taj, i naredna tri dana (!) biti pojačana bura na Jadranu, te da nećemo ići gliserom PLOVPUT-a... U hotelu Korčula nam kažu da možemo prespavati samo jednu noć, jer im stuže veća grupa gostiju, a hotel ima samo 48 krevata. Uskoro slijede pozivi u agenciju u DL, te se nalazi kompromisno rješenje. Kako kaže naš narod: "Svako zlo za jedno dobro": "Zahvaljujući" ovim nepredviđenim okolnostima, evo nas na južnoj strani Korčule u uvali Zavalatica, u apartmanu obitelji Tomić. Tu ćemo ostati dok se more ne smiri, a prebacit će nas lokarni ribar s njegovim brodom. Slaba nam je to utjeha, jer će mu (i nama s njim) za to trebati čak 3 i pol sata, umjesto 60 minuta, koliko vozi gliser. Mi smo nezadovoljni, pogledavamo na more (ono nam se svaki put čini OK), a gđa Lidija i g. Danijel Tomić čine sve kako bi nenadane goste što bolje ugostili.
Svaki dan pozorno slušamo izvješće o vremenu. Bura na otvorenom moru je i do 150km/h.All together Moji njemački prijatelji ne daju se smesti: Chris održava kondiciju trčanjem; Fredy, s obveznom lulom u zubima, proučava zalihe hrane; Sven ubrzo uz moju pomoć postavlja delta-loop antenu za 80m. To je bio pravi i ohrabrujući potez: za tri dana boravka i nonšalantnog rada iz Zavalatice, održali smo cca 1000 QSO-a! Fredy, Sven i Chris su oduševljeni, koliko izvanrednim pile-upom koji su doživjeli (oni su radili poglavito CW, a ja SSB, sa 100W), toliko i izuzetnim gostoprimstvom naših domaćina.Fredy mi u Chrisovo i Svenovo ime kaže da se oni ne znaju ponašati u ovakvim situacijama, kada im netko priredi kompletan ručak, počasti s domaćim vinom i kolačima, domaćom rakijom i suhim smokvama, i to tri dana zaredom, a to nije obvezan napraviti! Traže moju pomoć. Meni je drago, jer vidim da je onaj prvi i to loš dojam koji je na njih ostavo dolazak na Korčulu, ubrzo izblijedio.
O ovim ljudima a i o kasnijim ugodnim trenucima, sigurno će pričati svojim brojnim prijateljima. Stigli smo s Danijelom (i njegovim autom) obići zapadni dio otoka Korčule, posjetiti Čaru, Smokvicu, Blato, Vela Luku, Prižbu i Brnu. Moji njemački prijatelji sada znaju da je otok Korčula dugačak čak 46 km, te da je mjesto Čara poznata po čuvenom vinu Pošip. On Korčula islandJedna te ista rečenica koju je simpatični Fredy tijekom našeg sedmodnevnog druženja izgovorio barem 100 puta, a glasi "I like it!", sama za sebe govori. Nakon dva dana iščekivanja, ali i rada na radiopostaji, stiže obavijest: žurno u lučicu, čeka nas barka! Na brzini smo spakirali uređaje, te nakon 10 minuta bili na molu. U isto vrijeme razgovaram s g. Bakarićem, a on se čudi što idemo po ovakvom moru. U vezi je s momcima na svjetioniku, a oni kažu da tamo ima puno mora. Ubrzo odustajemo od puta. Bila je to "lažna uzbuna". Naš barba Jakov kaže da sačekamo još koju uru.
Naredni dan, opet uzbuna: ovaj put prava. Već smo kod barke, ukrcavamo opremu. Barba Jakov kaže da ćemo imati dobar balast, ali da ne smijemo brzo vozit. Barka je krcata našom opremom. Konačno krećemo! Tu je i Jakovljev otac koji pred nas stavlja usoljene ribice s maslinovim uljem, svježi kruh i domaće vino! Fredy me gleda a ja mu primjerom pokazujem što je za činiti: kidam kruh, umačem u slanu masu te zalijevam vinom. Ne smijem pretjerati, jer znam kako ću reagirati nakon višesatne vožnje barkom. Nakon dva-tri sata, čujem samo kako Fredy viče: "I like it, I like it!" Vožnja je trajala točno 3 sata i 20 minuta! Dušu sam ispustio, al' važno je da smo stigli.


OTOK SUŠAC (EU-016, CI-109)
26. - 31.03.2002.
Da, važno je da smo stigli, jer čim sam nogom stao na čvrsto tlo, bilo mi je bolje. Došli smo do manje uvale gdje se nalazi pristan za istezanje manjih brodica. Na obali nas dočekuju Tom i Frane, mladi svjetioničari lanterne Sušac. Dovezli su i omanji traktor koji će nam znatno olakšati prijevoz naše opreme do vrha brda gdje se nalazi objekt. Tih 100 metara visinske razlike, polagano šečući uz traktorčić prešli smo za 15-tak minuta. Nakon što nam je pomogao u prijevozu i istovaru opreme, barba Jakov odlazi. Njegov otac također. Hvala im na slanim srdelama!
step by step
LH Sušac
team
our flags
Iskrcavamo opremu tik ispred ulaza. Sama zgrada je kamena jednokatnica, smještena visoko na brežuljku, koja ima dva četverokrevetna apartmana. Svjetionik je solidna kamena građevina izgrađena prije 123 godine. Nalazi se na jugozapadnoj strani otoka na rtu Kanula, na nadmorskoj visini od 100 m. S vrha objekta pruža se pogled na beskrajnu pučinu. Otoci Vis i Lastovo lijepo se vide. Između njih puca pogled na pučinu. U tom pravcu, tamo negdje je i Palagruža ... mapInače, otok Sušac smješten je 23 milje južno od otoka Hvara i 13 milja zapadno od otoka Lastova. Koordinate su mu 16,50°E 42,75°N. Otok je velik 6 km2 i nenastanjen je. Sjeverozapadna strana otoka je strma, dok se s jugoistočne strane blago spušta prema moru. Obiluje lijepim uvalama i stazama za šetnju. Tu je i brojna vegetacija u obliku niskog žbunja i makije. Stabala na ovoj strani nisam vidio. Na otoku se nalazi jedan pastir sa svojim stadom ovaca i koza. On živi u skromnim uvjetima. Nedaleko su i znane arheološke iskopine.
Istog dana po iskrcavanju i osvajanju Sušca krenuli smo s postavljanjem opreme. Po običaju, antene su bile prve na redu. Postavili smo vertikalku (s 24 radijala) za 80m, te delta-loop za isti band. Međusobna udaljenost je bila više od 50 metara, a koristili smo ih na svim opsezima. Sven je kasnije želio eksperimentirati s još nekoliko žičanih antena, ali su nam ipak nedostajala ona tri dana provedena u Zavalatici. Rad s otoka Sušca "otvorio" sam u 1646Z na 20 metara. Momci kao da su upravo čekali na "mojoj" frekvenciji: odmah su se tu našli meni znani lovci na IOCA otoke: OH3GZ, OH3OJ, F5NPS, RA6AJ, DL8AAM, OZ5MJ, ... U 1855Z prelazim na 40 metara. Tu su i naši: 9A2GF, 9A3SM, 9A2AA, 9A6R, 9A3OZ, 9A5ST, 9A5AGL, 9A3NM, 9A7W, 9A2WJ, 9A2VJ, 9A4SS, 9A4ZZ, ...
Nakon održanih 360 QSO-a, uređaj prepuštam Svenu. Onih 3 i pol sata vožnje u barki, ipak su ostavili traga... Koristili smo uređaj Yaesu FT-990 i Icom IC 706. Sven, 9A/DF9MF, i Chris, 9A/DL9CHR radili su poglavito CW, a ja SSB. Bili smo aktivni na svim opsezima, izuzev na 160m. Za 9A/DF9MF i 9A/DL9CHR, QSL via DE0MST (Manfred Stippschild, P.O.Box 1406, D-83657 Lenggries, Germany), a za 9A6AA preko biroa ili izravno. Iako se održanih 3000 veza čini malo, mi smo izuzetno zadovoljni. Nismo išli na ovu ekspediciju jedino zbog radioamaterskog rada i brojanja QSO-a. Da je tome tako, govori i podatak da zadnji vikend u ožujku nismo radili SSB, upravo jer je u tijeku bilo WPX SSB natjecanje. Dapače, radili smo CW s onima koje, kao ni nas, natjecanje nije zanimalo. Da smo htjeli, mogli smo samo u natjecanju održati isto toliko QSO-a (zanimljiv prefiks: 9A/...). Željeli smo održati veze i obradovati one kojima EU-016, CI-109, LH-1430, CLH-047 ili CRO-064 nešto znači. A takvih je bilo bezbroj. Tijekom pile-upa pozivale su me brojne postaje. Evo samo nekih entiteta: VE, XE, HK, HR, HP, LU, CO, VK, HI, ZL, YV, ZP, PY, ... Samo za par noćnih sati 29. ožujka, održao sam veze s 400 radioamatera iz Sjeverne Amerike. Poziv postaje HK0GU, posebno me je obradovao. Dobijali smo izvrsne raporte, a nitko nije vjerovao da radim samo sa 100 W i žičanom antenom. Kako kaže jedan moj prijatelj: "Žica Ti je zakon".
our flagNaravno, bilo je vremena i za druženje. Chris i Sven su u nekoliko navrata pravili Frani društvo u barci, u ogledanju s ribama ovog podmorja, a Fredy je, nakon što je ispunio svoje "obveze" u svezi ručka, uživao u šetnji ili u čitanju knjige u sunčanom vrtu na južnoj strani lanterne. Frane nas je iznenadio i svojim specijalitetima s gradela, a i mi smo mu uzvratili iz naših rezervi. Momci iz DL su se posebno čudili kada sam im demonstrirao čišćenje liganja koje smo dobili od Frane. Oni izgleda misle da su lignje i u moru u obliku kolutića ili prstenova, kakve kupuju smrznute u dućanu. Dugačka "plastika" koju sam izvadio iz nje, posebno ih se dojmila... Obišli smo pastira, te mu odnijeli prigodni poklon. Fredy se sprijateljio s jednom (pravom) mačkicom, koja ga je pratila po cijelom otoku, trčkarajući za njim kao pravi kućni ljubimac. Zbog sigurnosti plovidbe, u sumrak smo morali zatvoriti sve "škure" u osvijetljenim prostorijama. S lanterne je moralo sjati samo jedno svjetlo. Ono njeno. Posebni ugođaj bio je u tim noćnim satima. Na golemoj stjeni podno svjetionika, tamo gdje galebove dok lete gledamo odozgo, skupe se brojne ptice te puštaju neobične glasove. Posebno su impresivni bili veliki turistički brodovi koji su u mrkloj noći, zbog njihove neobično jake rasvjete, lako uočljivi na pučini. Sve je to lijepo i idilično za vrijeme lijepa vremena. Kada se vjetar počne poigravati s valovima i brisati po otoku, njegovo fijukanje se čuje u svakom kutku lanterne.
OTOK PALAGRUŽA
28.03.2002.
Palagruža LHDana 28. ožujka, došao je dugoočekivani gliser PLOVPUT-2, te doveo smjenu na lanterne Sušac i Palagružu. Napustio nas je Tom, a došao Gordan. Iskoristio sam jedinstvenu priliku te s Svenom, DF9MV, skoknuo do ovog udaljenog otoka. Brzim čamcem za tih 25 milja trebalo nam je samo sat vremena. Računajte: to je cca 50 km/h na moru! Razlog posjeta: snimanje situacije za slijedeću ekspediciju. Palagruža je doista onakva kava se vidi na snimkama: negostoljubiva, drska i ponosna. S objekta se u more puštaju čelična užad kojima se gore motorom podiže teret. Mislim da je 100 kg najveća težina kojom se ovaj sustav smije opteretiti. Lift to top of PalagružaI to je izvrsno, jer se sada stvari, kao što su plinske boce i druge teše potrepštine za posadu lanterne ne moraju nositi. No, da bi se i ova operacija izvela, potrebno je da manji čamac preuzme teret, te da ga se onda s njega prebaci u "lift". Upoznali smo i oba svjetioničara (jedan iz Zagreba a drugi iz Zavalatice) kojima radioamaterski rad nije više nepoznat. Pričali su nam o brojnim dolascima radioamatera na Palagružu i iskustvima s njima... Uz sjeverne usamljene hridi ove skupine otoka pozdravili smo i brod hrvatske policije koji budno motri na eventualne pridošlice s druge strane pomorske granice. Ne zaboravite: s ovoga mjesta je do najbližih talijanskih otoka isto toliko koliko do našega Sušca.

POVRATAK
31.03.2002.
Gliser PLOVPUT-2 došao je po nas točno u dogovoreno vrijeme: nedjelja 31. ožujka u 08.00 sati. Već smo i zaboravili da nam pri dolasku za ovu udaljenost trebalo tri i pol sata. Sada smo za sat vremena bili u mjestu Brna, nedaleko od Zavalatice, gdje je lakše pristati i iskrcati opremu. Ja ću s kapetanom Boticom do Korčule, odakle imam autobus za Zagreb u 17.15 sati. Rastanak se iznenada približio. Nismo se ni snašli, a Fredy, Sven i Chris i njihova oprema su na molu. Rukovanje i pozdrav: vidimo se svi zajedno u Friedichshavenu! Oni žure jer hvataju trajekt za Orebić u 1030 sati. Za cca 30 minuta, mi smo pak bili u Korčuli u miru tamošnje marine. Neno, 9A7N, ipak je uspio doći da se pozdravimo, jer je bio dosta okupiran oko mame koja je zbog zdravstvenih problema, na dan našeg dolaska morala hitno u bolnicu u Dubrovnik. Obojici je žao što nije mogao iskoristiti priliku te s nama biti koji dan na Sušcu.
Dok sam se u polupraznom autobusu vozio prema Zagrebu, razmišljao sam o slijedećim planovima. Sven,DF9MV, Chris,DL9CHR i Georg, DL1GEO, planiraju ovog kolovoza na lanternu Veli rat na Dugom otoku. Ista ova ekipa koja je bila na Sušcu vjerojatno će se opet sastati početkom iduće godine (a možda i prije) te posjetiti Palagružu. To smo obećali i sebi i njoj...

Emir, 9A6AA

Još jednom bih se i na ovaj način, u ime svojih prijatelja iz Njemačke, kao i u svoje ime, zahvalio na izuzetnom gostoprimstvu, pomoći i ljubaznošću koju su nam iskazali tijekom ove naše devetodnevne ekspedicije i to:
- Obitelji TOMIĆ (Lidiji i Danijelu) iz Zavalatice ( Apartman Tomić: www.adriatica.net i www.magenta.hr/tomic ),
- Posadi svjetionika Sušac : Frani Foretiću, Tomislavu Žuveli i Gordanu Bosniću,
- Posadi broda PLOVPUT-2 : Branu Pecotiću i Ivanu Botici,
- g. Smiljanu Bakariću iz PLOVPUTA - Korčula, te našem
- Neni Kosoviću, 9A7N (ex 9A2FL) iz Korčule.


povratak na početak o IOCA