Kod pisanja ovog dijela diplomskog rada, koristit cu se podacima
najnovijih bioloskih istrazivanja na podrucju Turopoljskog luga. Sva
istrazivanja strucnjaka Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba i
ostalih skupljena su u elaborat pod nazivom " " "Istrazivanja i
zastita stanista i bioloske raznolikosti Turopolja". Prilikom
istrazivanja formirano je sest samostalnih istrazivackih ekipa koje
su na terenu obavljale zasebna i slozena istrazivanja bilja, kukaca,
vodozemaca i gmazova, ptica, sitnih terestickih sisavaca, te
sismisa.
Zajednicki cilj je bio dobiti sto je vise moguce podataka o
elementima flore i faune Turopoljskog luga, te na osnovi toga
valorizirati prirodne osobitosti i preporuciti mjere potrebite za
odrzavanje ili poboljsanje bioloske raznolikosti utjecajem na nacin
gospodarenja. Istrazivanja su provodena tijekom dvije kalendarske
godine (ozujak - studeni 1997., te u 1998. godini).
Karakteristike istrazivanog podrucja Turopoljskog luga
Podrucje obuhvaceno istrazivanjima
ukljucuje sumsko staniste koje se proteze zapadno od rijeke Odre, od
utoka potoka Bune, odnosno Kazneno - popravnog doma (KPD-a), do utoka
Lekenickog potoka, sjeverno od dijela Lekenickog potoka i granicom
sume na Novoj i Staroj krci (Gmajna), istocno od sumskih kompleksa
Crevaca i Gornjak, te istocno od ruba sume prema naseljima Turopolje
i Rakitovec do kanala Sava - Odra koji dijeli sumu Kozjak i kod KPD-a
zatvara zadanu granicu.
Nadmorska visina istrazivanog podrucja se krece u granicama od 96 do
101 m. n. v. Prema tome, visinska razlika iznosi svega 5 m, no bitno
je naglasiti da karakteristike mikroreljefa imaju veliku ulogu u
bitnim uvjetima stanista, koje je stojbina cak tri razlicite sumske
zajednce.
Sume Turopoljskog luga u svojim njedrima skrivaju pravu mrezu
vodotoka i depresija sa stagnirajucom vodom. Uz rijeku Odru, te kanal
Sava - Odra, glavni vodohranioci suma ovog podrucja su potok Buna s
lijevim pritokom - potok Koravec. Osim njih treba spomenuti i potok
Pescenku, potocic Crna mlaka, potok Strug te Lekenicki potok s
bezimenim lijevim pritokom. Uz citav niz lokvi i bara u sumi,
znacajna je velika mocvara na Vratovu. Jugoistocni dio Turopoljskog
luga (predio Jasenje, Velika globuka i Krc) je zamocvaren i tesko
prohodan. Uz svaku sumsku cestu s obje ili samo s jedne strane
iskopani su odvodni kanali. Pojedini dijelovi luga su plavljeni
nekoliko puta godisnje. Poplavama kojima se Odra prosjecoo razlijeva
na pola do jednog metra iznad svog korita, biva poplavljen dio
Prekobunja do raskrsca na Vratovu te gotovo citav dio juzno od
Vratova. Podzemne vode su vrlo blizu povrsini, ljeti na dubini od
metra do dva metra, a zimi ili u kisnim razdobljima znaju cak i
poplaviti pojedine depresije. Nakon izgradnje kanala Sava - Odra
1965. godine i drugih retencionih kanala razina podzemnih voda je
postala osjetno niza, pala je za 60 do 90 cm. To dakako ima odraz i
na sumsku vegetaciju.
Sumsku cjelinu Turopoljskog luga tvore
sume Kozjak, Medubunje, Topolovec, Rastine, Prekobunje s
predjelom Jalseva greda, Kolniki, Klenovo, Ostrovska greda, Strug i
Ostrovje, Jasenje s predjelom Velika globuka i Krc (Turopoljski
krc).
Tri su osnovne sumske zajednice, suma hrasta luznjaka s grabom,
hrasta luznjaka sa zutilovkom i suma poljskog jasena s kasnim
drijemovcem. Sve do 1892. godine na citavom podrucju Turopoljskog
luga bili su sacuvani prastari osamljeni hrastovi zirovnjaci, jer je
tada glavni sumski prihod bio zirenje. U to vrijeme pocinje
intenzivna sjeca luznjaka, cak se za tu svrhu, po sjecanju ljudi iz
Pescenice, podizu nove pilane (vlastelinstvo Thurn i Taxis). Danas su
hrastovi poput onih na Vratovu u odjelu 98 c prava rijetkost.
Na najvisim dijelovima (gredama) na nadmorskoj visini od 99 do 101 m
nalazi se suma hrasta luznjaka s obicnim grabom (Carpino betuli -
Quercetum roboris). Ona na jos visim pozicijama (Gornjak i Crevaca)
tvori posebnu subasocijaciju s bukvom, koja se ovdje zadrzala iz
subboreala. Luznjakove sume s grabom tvore tri otoka koja su za
poplava izvan vode. To su kompleksi oko predjela Gornjak i Crevaca,
Jalseva greda, te Ostrovska greda.
Na nizim dijelovima (nizama) na nadmorskoj visini od oko 97 do 99 m
raste poznata slavonska suma hrasta luznjaka s velikom zutilovkom
(Genisto elatae - Quercetum roboris), sa njene dvije subasocijacije,
onu s drhtavim sasem (subas. caricetosum brizoides) i onu vlazniju s
rastavljenim sasem (subas. caricetosum remotae). Na odjelu 95 b i 67
b, te u predjelima Strug, Jasenje i Velika globuka hrast luznjak je
bio saden na podrucju koje njemu ne odgovara, a to je zamocvareni
dzombasti teren. Tu su sada luznjakove sume s ritskim sasem (Carex
riparia), gdje takoder dolazi do susenja hrastova.
Na najnizim dijelovima, u depresijama s dugo lezecom vodom raste suma
poljskog jasena s kasnim drijemovcem (Leucoio - Fraxinetum
angustiofoliae). Najveci danasnji kompleks jasenovih suma nalazi se u
predjelu Krc, no to su po starosti mlade sastojine.
Veca susenja suma zabiljezena su 1967 - 1969., te od 1984. do
danas.
Mocvarne i vlazne livade Turopoljskog luga koje su nastale na
lokalitetima Strug i Vratovo krcenjem suma i odvodnjom pocetkom
stoljeca sacuvale su se do sedamdesetih osamdesetih godina, kada ih
se pokusalo ponovo posumiti. Na Vratovu se do danas zadrzala mocvara
s mocvarnom vegetacijom (trstika).
Citav sumski kompleks Turopoljskog luga okruzen je mocvarnim livadama
i pasnjacima te obradenim poljima.
Danas u podrucju luga nema stambenih objekata (kuca i sl.). Iznimka
su lugarnica Cardak u sumi Kozjak kod KPD - a, te napustena lugarnica
na Vratovu, lovacka kuca kod mosta na Selcu i drvena kucica na kraju
ceste kod Lekenickog potoka.
Svinjarske kuce - stanci, bile su jos 1975. na lokalitetima Vratovo,
Stanci i Klenovo. Nakon sto je zabranjeno zirenje, danas su tamo samo
cistine. Na glavnoj cesti duz Turopoljskog luga postoji pet mostova:
preko Vranic potoka, preko Bune, preko Pescenke, preko Crne mlake i
preko pritoke Lekenickog potoka nakon slavoluka poznatog pod nazivom
Krcka vrata. Jedini most preko Odre je kod Selca.
Povijest istrazivanja flore i faune Turopoljskog luga
Floru je Turopoljskog luga prvi obradivao nas poznati botanicar
Ivo Horvat koji je godine 1938. dao prvi prikaz luznjakove sume
biljezeci u Turopoljskom lugu 58 vrsta. Najvise radova o Turopolju
napisala je N. Hulina koja je 1989. rezimirala prikaz flore s ukupno
534 vrsta biljaka.
O fenomenu pojave bukve u turopoljskim nizinskim sumama pisu Raus
(1971.) i Kalinic i Raus (1973.). Zbog susenja luznjakovih suma ovom
problematikom se sve vise bave sumarski strucnjaci (Matic i
Skenderovic 1993.)
Za visok stupanj poznavanja faune Turopoljskog luga sigurno je glavni
zasluzan mr. sc. Franjo Perovic iz Pescenice, koji je godine 1967.
poceo studirati biologiju, a tokom i nakon studija u turopoljske sume
privokao brojne zoologe.
Godine 1979. sume je s N. Tvrtkovicem prokrstario danas poznati
evolucioni geneticar dr. Jacek Szymura trazeci hibridnu zonu zaba
mukaca. Njegovom zaslugom su 1991. turopoljske sume postale predmet
vrlo kompleksnih iskazivanja skotskih biologa iz Edinburga. Danas se
rijetko koje podrucje nadomak Zagreba moze pohvaliti tako dobrim
poznavanjem prirode kao Turopoljski lug.
Prema podacima dostupnim iz literature, floru Turopolja
karakterizira preko 500 biljnih vrsta. Novija istrazivanja Nade
Hulina dokazuju prisustvo jos veceg broja biljnih svojti (534), dok
Nedjeljka Segulja u svoja istrazivanja ukljucuje i Vukomericke gorice
i biljezi oko 700 svojti. Prilikom istrazivanja flore uoceni su
razliciti tipovi stanista na istrazivanom podrucju.
Dakle, taj prostor je okarakteriziran posebnim stanisnim uvjetima, te
je na osnovu toga ucinjena podjela na: sumu, sumske proplanke,
grmlje, zivicu uz putove i na putevima, livade i vlazne livade, uz
obradive povrsine, nasipe kanala i uz kanale, mocvarna vlazna
stanista i obale, rubove kanala i stajacih voda te na vodena stanista
(voda).
Medu najcesce drvece i grmlje turopoljskog podrucja pripadaju: hrast
luznjak (Quercus robur), hrast kitnjak (Quercus petraea), grab
(Carpinus betulus), poljski jasen (Fraxinus excelsior), obicna vrba
(Salix alba), velelisna vrba (Salix grandifolia), topola (Populus
nigra), crna joha (Alnus glutinosa), trnina (Prunus spinosa), ...
Medu zeljastim biljem treba istaknuti slijedece: kockavica
(Fritillaria meleagris), mali zimzelen (Vinca minor), vodoljub
(Butomus umbellatus), visibaba (Galanthus nivalis), drijemovac
(Leucoium vernum), kaljuznica (Caltha palustris), mrazovac (Colchicum
automnale), obicni jaglac (Primula vulgaris), cigansko perje
(Asclepias syriaca), ivancica (Leucanthemum vulgare), rogoz (Typha
latifolia), sit (Juncus effusus), drhtavi sas (Carex brizoides),
lopoc (Nymphaea alba),.....
Prema istrazivanjima Natase Janev, dipl. inz. biol. iz Hrvatskog
prirodoslovnog muzeja u Zagrebu u spomenutom elaboratu " "
"Istrazivanja i zastita stanista i bioloske ranolikosti Turopolja" na
ovom podrucju biljezi 385 biljne svojte rasporedene unutar 91.
porodice. Vrstama je najbogatija porodica Poaceae (30), zatim slijede
Asteraceae (28), Brassicaceae (23) i Fabaceae (22) koje su gotovo sve
zeljaste biljke.
Na podrucju istrazivanja zabiljezeno je 8.
vrsta koje imaju status ugrozenih, rijetkih ili osjetljivih
svojti i to su:
1. Vinca minor - mali zimzelen, pavenka;
2. Leucoium vernum - drijemovac
3. Fritillaria meleagris - obicna kockavica, mocvarni tulipan;
4. Orchis coriophora - vonjavi kacun;
5. Orchis morio - obicni kacun;
6. Orchis tridentata - mali kacun, trozubi kacun;
7. Marsilea quadrifolia - raznorotka cetverolisna
8. Butomus umbellatus - vodoljub.
Mjere zastite gore navedenih vrsta dosada nisu poduzimane.
Treba posebno naglasiti da su navedene biljke osjetljive na promjene
na stanistima, osobito na one promjene koje dovode do promjena u
rezimu podzemnih voda. Faktori koji mogu utjecati na ova osjetljiva
ekoloska stanista, ali i direktno na vrste su npr: cesta plavljenja
oneciscenom vodom koja u sebi sadrzi umjetna gnojiva iz
poljoprivrede, teske metale, fenole, deterdzente i ostalo.
Vrste dekorativnih cvjetova su dodatno ugrozene zbog masovnog
sabiranja u vrijeme cvatnje.
Problem Turopoljskog luga, svakako predstavlja susenje hrasta
luznjaka uzrokovano spustanjem nivoa podzemnih voda. Promjene
hidroloskog rezima uzrokuju razne probleme, bilo da se radi o susnom
razdoblju kada pada razina podzemnih voda, i korijen stabla je
nedovoljno opskrbljen vodom, ili pak velike kolicine oborina
izazivaju povrsinsko zamocvarivanje koje dovodi do hipoksije, odnosno
manjka kisika, koja opet uzrokuje susenje stabala.
Podrucje Turopolja izlozeno je jakim antropogenim utjecajima
(smjesteno izmedu Zagreba i Siska) te onecisceni zrak, voda i tlo
predstavljaju veliku opasnost za osjetljive luznjakove sume.
Na fiziolosko slabljenje stabala svakako utjecu i bioticki faktori
(pepelnica, potkornjaci, golobrst ...).
Najugrozenija zajednica je suma hrasta luznjaka i velike zutilovke s
drhtavim sasem iz razloga sto nije uspjela prilagoditi relativno
plitku korijensku mrezu s padom razine podzemnih voda.
Najbolja mjera zastite je zapravo zastita samog stanista i
odgovarajucih ekoloskih uvjeta odnosno ekosistema u cjelini.
ENTOMOFAUNA
Fauna leptira i tulara (Izsecta: Lepidoptera
& Trichoptera)
Na pdrucju Turopolja sistematska faunisticka istrazivanja provode
se u posljednjih desetak godina.* Tim istrazivanjima obuhvaceni su
leptiri i u posljednje vrijeme tulari. To je znacajna skupina, koja
svaka na svoj nacin oslikava bilosku raznolikost, te ekoloske i
zoogeografske znacajke odredenog podrucja.
Leptiri se prema periodu aktivnosti dijele na vrste aktivne danju
(Rhopalocera) i vrste aktivne nocu (Heterocera). Europska fauna broji
oko 440 vrsta danjih i 7 900 nocnih vrsta leptira.
Sa stajalista istrazivanja leptira, zanimljiviji su danji leptiri jer
se lako uocavaju u prirodi, veliki broj vrsta moguce je utvrditi samo
opazanjem jer se lako determiniraju, vrlo su osjetljivi na odredene
vidove promjena u stanistima uzrokovanih antropogenim djelovanjem,
dobar su indikator stupnja faunistickog bogatstva odredenog podrucja,
a s druge strane promjene u biotopu imaju znacajan odraz na sastav
njihove faune.
Tulari su kukci koji su razvojnim ciklusom i nacinom zivota vezani za
vodena stanista na kopnu (jezera, potoci, rijeke,...). Dijele se na
dvije velike skupine. Licinke jedne skupine izgraduju kucice
specificna oblika u kojima zive od kamencica, lisca i manjih
grancica, dok one iz druge skupine ne grade takve kucice.
Odrasli tulari nisu tako atraktivnih boja kao velika vecina leptira,
posebno danjih. Krila su im u pravilu svijetlosmeda, koso polozena
povrh tijela, kada miruju.
Tijekom istrazivanja leptira i tulara (1997 i 1998.g.) na teren se
izlazilo u razlicitim mjesecima ukljucujuci kasnojesenji i ranozimski
period.* Veci dio danjih leptira samo je registriran jer se lako
prepoznaje, a samo je manji dio prikupljen za obradu u laboratoriju.
Nocni leptiri i tulari prikupljni su pomocu UV i zivinih zarulja.
Prikupljanje i biljezenje vrsta vrseno je na cesti Selce-Pescenica,
Pegcenica - Lekenik, te na lokalitetu Vratovo i Turska vrata.
U periodu dvogodisnjih istrazivanja (97. i 98. god.)*, te uvidom u
entomoloske zbirke i istrazivanja iz ranijeg perioda, zabiljezeno je
na podrucju Turopoljskog luga 95 vrsta leptira i 6 vrsta tulara.
U fauni Turopolja utvrdeno je dosadasnjim istrazivanjima 60-ak vrsta
danjih leptira, sto iznosi oko trecinu faune leptira utvrdene u
Hrvatskoj koja broji oko 185 speciesa. Na ispitivanom podrucju je
zabiljezeno 36 vrsta, sto iznosi oko 60% faune Turopolja.
Najzanimljiviji lokaliteti su rubovi suma uz cestu Pescenica - Selce,
te prostor uz rub sume na potezu Pescenica - Lekenik, a posebno
zanimljivo staniste je lokalitet Vratovo, gdje su zabiljezene i
najzanimljivije vrste kao sto su: Zerynthia polyxena - uskrsni
leptir, Apatura iris mala modra preljevica, te Apatura ilia - velika
modra preljevica. Navedene vrste ugrozene su na podrucju veceg dijela
Hrvatske. Njihove populaicje su male i izdvojene. Njihova zastita i
siguran opstanak u sastavu faune Turopoljskog luga, uvjetovana je
ocuvanjem dosadasnjih ekoloskih cimbenika. Kao najbitnije isticem
odrzavanje suma i livadnih povrsina (Vratovo), te grmovitih podrucja
uz sumske rubove.
Iz skupine Heterocera zabiljezeno je 59 vrsta. Najbrojnija vrstama je
porodica sovica (Noctuidae), sto se moglo i pretpostaviti buduci da
je to najzastupljenija porodica leptira, koja na podrucju Hrvatske
broji oko 585, a u europskoj fauni oko 1 300 vrsta. Za ovu porodicu
postoje jedini publicirani podaci o njenim faunistickim i
zoogeograLskim znacajkama na podrucju Turopolja.
U istrazivanjima protekle dvije godine (97. i t98. god.) na podrucju
Turopoljskog luga registrirano je 37 vrsta, sto cini oko 26%
turopoljske faune sovica. Sest vrsta sovica je utvrdeno po prvi puta
za podrucje Turopolja, sto govori u prilog faunisticke i ekoloske
specificnosti Turopoljskog luga odnosno o rnnolikosti njegove
faune.
Veliki broj zabiljezenih vrsta ima higrofilan karakter (Hypena
proboscidalis, Gortyna flavago, Elophila nymphaeata, ...), sto je
uvjetovano ekoloskim cimbenicima koji vladaju na tim prostorima.
Upravo su navedene higrofilne vrste prorijedene na velikom podrucju
srednje Europe, sto cini dodatni motiv za ocuvanjem ovog
biolosko-ekoloskog vrijednog podrucja.
Iz skupine tulara zabiljezeno je samo sest vrsta sto cini manji dio
faune Trichoptera. Posebno su zanimljive tri nove vrste koje su po
prvi puta utvrdene na podrucju Hrvatske, a to su: Hydroosyche
contubernalis, Hagenalla clathrata i Limnephilus stigma. To posluzuje
kao dokaz faunisticke specificnosti Turopoljskog luga odnosno
Turopolja, ali i na veliku neistrazenost tulara.
Zoogeografskom analizom leptira i tulara dokazano je da na podrucju
Turopolja prevladavaju euroazijske, odnosno eurosibirske vrste sto je
uvjetovano ekoloskim, klimatskim i vegetacijskim znacajkama navedenog
podrucja. Svi ti cimbenici, promatrani u cjelini uvjetuju sastav
faune leptira i tulara.
Najzanimljiviji danji leptiri Turopolja su:
Papilio machaon - lastin rep;
Iphiclides podalirius - prugasto jedarce;
Zerynthia polyxena - uskrsni leptir;
Apatura iris - velika modra preljevica;
Apatura ilia - mala modra preljevica;
Nymphalis antiopa - mrtvacki plast;
Najzanimljiviji nocni leptiri Turopolja su vrste iz porodice
sovica (Noctuidae): Rhizdera lutuosa i Plusia zo simi.
Prva je bila zabiljezena u nasoj fauni samo na prostoru Zagreba i
Podravine, a druga samo na podrucju Podravine.
* (Elaborat: Zastita stanista i bioloske raznolikosti na podrucju
Turopolja, HPM, Zagreb, 1997., mr. sc. Mladen Kucinic, dipl. ing.
Martina Sasic)
Trcci (Carabidae) su porodica grabezljivih kornjasa koji su
nacinom zivota najvecim dijelom vezani za tlo. Prema broju vrsta na
cijeloj Zemlji, ovo je jedna od najvecih porodica kornjasa.
Njihova uloga je znacajna za protok energije kroz ekosistem. Utvrdeno
je npr. da je bioprodukcija trcaka na jedinici povrsine veca od ste
kod ptica (Kaczmarek 1963.).
Vrlo bitan je i udio trcaka u ishrani mnogih vrsta ptica i
sisavaca.
Sumske vrste trcaka su epiedafski organizmi koji pripadaju makrofauni
i megafauni. Posebno su osjetljive na promjene ekoloskih faktora
(vlage i temperature) kao i oneciscenja, te se u novije vrijeme
koriste kao bioindikatori.
Prilikom istrazivanja trcaka na podrucju Turopoljskog luga koristene
su dvije metode sakupljanja, i to metoda prosijavanja listinca kroz
sito s mrezom promjera 1 cm te metodom lovnih posuda.
Tijekom istrazivanja sakupljeno je na cetiri postaje u Turopoljskom
lugu 813 jedinki trcaka koje pripadaju u 44 vrste. Istrazivanja su
rovedena u cetiri razlicite biljne zajednice s ciljem da se utvrdi
brojnost vrsta u svakoj zajednici.
Najvise vrsta trcaka ustanovljeno je u sumi hrasta luznjaka sa
zutilovkom i rastavljenim sasem (26 vrsta), dok je najvise jedinki
skupljeno u sumi poljskog jasena s kasnim drijemovcem.
U trima luznjakovim zajednicama Turopolja, dominantna vrsta je Abax
parallelus. To je uobicajena srednjeeuropska vrsta koja nastanjuje
sumske i otvorene ekosustave.
U sumi poljskog jasena s kasnim drijemovcem dominantna vrsta je
Agonum longiventre. Rijec je o najbrojnijoj uzorkovanoj vrsti u
Turopoljskom lugu, koja preferira otvorena do potpuno zasjenjena
stanista poplavnih suma.
Od utvrdenih vrsta treba istaknuti vrstu Carabus granulatus koja je
jedina vrsta ovog roda s izrazenim krilnim dimorfizmom i mogucnoscu
letenja.
Istrazivanjima je zabiljezeno pet vrsta koje su izuzetno rijetke. To
su Dyschirius digitatus, Thalassophilus longicornis, Diachromus
germanus, Badister dorsiger i Badister dilatatus.
* (Elaborat: "Zastita stanista i bioloske raznolikosti na podrucju
Turopolja" HPM, Zagreb 1998., Snjezana Vujcic-Karlo, Marijana
Klipa)
Najvazniji vodotok ovog podrucja, rijeka Odra s pritocima
Lomnicom, Bunom i Lekenikom, prolazi sredinom doline Turopolja. U
rijeci Savi zabiljezeno je na tom podrucju 13 vrsta riba, dok u Odri
zive 22 vrste iz 7 porodica.*
Autohtone (domace) vrste su:
Rutilus rutilus - crvenokica;
Rutilus pirgus virgo - plotica;
Alburnus alburnus - uklija.
Osim njih u rijeci Odri borave i slijedece vrste:
Esox lucius - stuka;
Leuciscus cephalus - klen;
Perca fluviatilis - grgec;
Stizostedion lucioperca - smud;
Silurus glanis - som; ...
Jedna od svakako najugrozenijih vrsta je crnooka deverika -
Abramis sapa, izumrla vrsta u Sloveniji, cije je odrzanje u ovom
podrucju dokaz jos uvijek dobre kvalitete vode Odre i njenih
pritoka.
Posebna znacajka ovog podrucja su periodicka plavljenja nuzna za
odrzanje prirodne ravnoteze ekosustava. Rijeka Odra redovito plavi
povrsinu od oko 30 000 ha duz 30 km svog toka. Procjene su da tijekom
proljetnih poplava u ozujku i travnju, gotovo 90 000 riba iz Odre i
Save dolazi na mrijest u ovo naplavljeno podrucje. * (Podaci sa
izlozbe Turopolje - svijet koji nestaje, HPM, Zagreb 1999, grupa
autora)
Vodozemci su karakteristicni i brojni sitni kraljesnjaci u
poplavnim luznjakovim sumama. Prvi vodozemci za Turopolje spominju se
u radu o alpskom voluharicu (Tvrtkovic i ost. 1979.) kad se opisuje
reliktni karakter turopoljskih suma Leiner (1985.) biljezi vrstu
Pelobates fuscus za Pescenicu, a Mestrov i ost. (1986.) daju prvi
popis vrsta po stanistima. Hibridnu zonu zaba mukaca istrazili su
MacCallum (1994.) i Nurnberger i ost. (1993.).
Suma Turopoljski lug lezi u poplavnom podrucju rijeka Save i Odre te
je djelomicuo izvrgnuta poplavama u kisnom dijelu godine. Poplave su
direktne (bujanjem voda u slivu rijeke Odre) ili indirektne (Sava i
Kupa nabujaju i vracaju vodu u Odru). Visina poplava je od 0,5-1,0 m,
a voda se iz sume povlaci brzo ili je nema u podrucju gdje su
iskopani kanali, te na vecim gredama. Navedene ekoloske prilike
pogoduju vodozemcima koje ovdje nalazimo u velikom broju.
Za samu sumu Turopoljski lug zabiljezeno je 13 vrsta vodozemaca i 6
vrsta gmazova.*Vrijednost ove sume tolikim vrstama se povecava ako
uzmemo u obzir da je ovo podrucje blizu velikih urbanih centara -
Velike Gorice, Zagreba i Siska, te tako moze posluziti za edukaciju
gradana, a napose djece i mladih.
U zadnje vrijeme u svijetu je zapazen trend opadanja populacije
vodozemaca i ustanovljeno je da su te vrste dobri bioindikatori.
Stoga mogu posluziti,, za ukazivanje na negativne promjene u
okolisu.
Prilikom istrazivanja vodozemaca i gmazova, koristene su metode: a)
obilaska terena pjeske; b) obilaska terena automobilom; c)
postavljanja lovnih posuda; d) prikupljanja fotodukumentacije.*
Popis vrsta zabiljezenih za Turopoljski lug
AMPHIBIA
(vodozemci)
Urodela
1. Salamandra salamandra - pjegavi dazdevnjak (repasi)
2. Triturus alpestris - planinski vodenjak
3. Triturus vulgaris - mali vodenjak
4. Triturus carnifex - veliki vodenjak Anura
5. Bombinabombins.-crvenimukac (bezrepci)
6. Bombina variegata - zuti mukac
7. Bufo bufo - smeda krastaca
8. Hyla arborea - gatalinka
9. Rana arvalis - mocvarna smeda zaba
10. Rana dalmatina - sumska smeda zaba
11. Rana temporaria - livadna smeda zaba
12. Rana ridibunda - velika zelena zaba
13. Rana esculenta - zelena zaba
REPTILIA
(gmazovi)
Sauria
(gusteri)
1. Anguis fragilis - sljepic
2. Lacerta agilis - livadna gusterica
Serpentes
(zmije)
3. Natrix natrix - bjelouska
4. Natrix tessellata - ribarica (97. nije nadena)
5. Vipera berus - ridovka
6. Elaphe longissima - eskulapova zmija
7. Coronellaaustriaca-smukulja
Chelonia
(kornjace)
8. Emys orbicularis - barska kornjaca
Kako su vodozemci i gmazovi u Turopolju svojim nacinom zivota
vezani uz vodu direktno ili indirektno, ugorzavaju ih sve aktivnosti
koje dovode do poremecaja u vodenim ekosustavima, a to su: -
isusivanje - oneciscenje vodotoka toksicnim tvarima; - zatrpavanje
kanala, ... S obzirom na navedeno, predlazu se mjere zastite za
Turopoljski lug:
1. Ocuvanje vodenih povrsina - kao znacajnije povrsine treba istaci
plohe 97, 129, 59, 92, 93 i 86. Posebno zelim istaknuti plohu 47 na
kome je zabiljezeno parenje potencijalno ugrozene zabe gatalinke.
Misljenja sam da bi trebalo zabraniti odlaganje balvana u kanale uz
cestu, jer se na taj nacin smanjuju i fragmentiraju vodene povrsine.
Hodajuci sumom Turopoljskog luga osobno sam se uvjerio u stetnost
silnih balvana odlozenih u kanale.
2. Edukacija - kao mjera zastite vodozemaca, a posebno gmazova ima
veliki znacaj (mozda najveci!). Prednost Turopoljskog luga nad
ostalim slicnim podrucjima je blizina gradova Velike Gorice, Zagreba
i Siska, te stoga moze pruziti velike mogucnosti organiziranja
edukacije na terenu.
3. Zakonska zastita - sve su prije navedene vrste osim ridovke -
Vipera berus zasticene zakonom. To isto ne znaci da se zakon provodi
na terenu, jer za to ne postoje odgovarajuci mehanizmi.
Trebalo bi osmisliti prijedloge zastite za svaku pojedinu vrstu,
uzimajuci u obzir specificnosti njihove biologije.
Na osnovu svega navedenog o vodozemcima i gmazovima Turopoljskog luga
mozemo dati zakljucak da je ovo podrucje izuzetno vrijedno sa
stajalista bioloske raznolikosti - na relativno maloj povrsini
obitava velik broj vrsta herpetofaune.
Stoga bi trebalo aktivno zastititi kako vrste koje ovdje obitavaju,
tako i njihova stanisa.
* (Elaborat: "Zastita stanista i bioloske raznolikosti na podrucju
Turopolja" HPM, Zagreb 1997., dipl. ing. Biljana Janev - Hutinec)
Raznolikost i bogatstvo ornitofaune
Tijekom proljetne seobe ptica sumska stanista imaju vaznu ulogu u
preletu ptica pjevica. Tako u sumama Turopolja biljezimo intenzivan
prelet srednjeeuropskih i nasih vrsta kao npr. Ficedula hypoleuca, F.
albicollis, Phylloscopus collybita, P. trochilus, Sylvia atricapilla,
S. curruca, Phoenicurus phoenicurus i dr.*
Proljetna i jesenska seoba preko livadnih stanista Turopolja,
zanimljiva je zbog preleta rijetkih i ugrozenih europskih vrsta. Tako
je zabiljezen prelet vrste Crex crex, koja se u Europi ali i u
Hrvatskoj gnjezdi u vrlo malenom broju.
Uz prdavca, treba spomenuti i masovniji prelet prepelica Coturnix
coturnix, te ostalih zanimljivih i rijetkih vrsta kao Lymnocryptes
minimus, Saxicola rubetra, Miliaria Calandra, Alauda arvensis.
Zabiljezena je i vrsta Falco cherrug tijekom rujna za jesenskog
preleta.
Ekotoni su zbog svog polozaja zanimljivi za prelet kako sumskih tako
i nekih livadnih pticjih vrsta. U ovom tipu stanista zabiljezena je
seoba puno vrsta ptica kao npr. Streptopelia turtur, Oriolus oriolus,
Sylvia nisoria, S. communis, Miliaria calandra, Saxicola rubetra,
.... Stoga je jasna uloga i znacaj preostalih ekotona Turopolja za
ovaj tip ornitofaune, kao i potreba adekvatne zastite.
Rijeka Odra je iznimno vazan seobeni pravac tijekom proljetne i
jesenske seobe za mnoge mocvarne vrste koje na toj rijeci jos uvijek
nalaze zadovoljavajuce uvjete za prehranu i odmor. Treba spomenuti
samo neke: Tachybaptus ruficollis, Podiceps nigricollis, Pandion
haliaetus, Gallinula chloropus, Anas platyrhynchos, Aythya ferina,
Ardea cinerea, Ciconia ciconia, C. nigra, Grus grus,....
Od zimske ornitofaune u sumama Turopoljskog luga treba spomenuti
ptice dupljasice, prvenstveno djetlove (Picoides major, P. medius, P.
minor, Dryocopus martius, Picus canus), sove (Strix uralensis, Strix
aluco), te pjevice, uglavnom sjenice (Aegithalos caudatus, Parus
palustris, P. caeruleus). U velikom broju ovdje prezimljavaju:
Troglodytes troglodytes, Prunella modularis, Coccothrasustes
coccothraustes, Carduelis spinus, Pyrrhula pyrrhula i Regulus
regulus.
Livadna stanista zimi nastanjuju u jatima vrste Sturnus vulgaris,
Fringilla montifringila, F. coelebs, Carduelis carduelis, C. chloris,
Perdix perdix ....
Ekotonski tip stanista pogodan je takoder za mnogobrojne zimske
predstavnike, kao i rijeka Odra (ukoliko se ne zamrzava).
Tijekom sezone gnijezdenja zabiljezeno je 65. vrsta ptica gnjezdarica
(podaci se odnose na trogodisnje istrazivanje ornitofaune 1996.,
1997. i 1998. god).*
Sveukupno je za citavo podrucje Turopolja zabiljezeno preko 200.
vrsta ptica, a u navedenim trogodisnjim iskazivanjima 139.
vrsta.*
Bogatstvo i raznolikost zajednica ptica prikazuje se indeksom
diverziteta (H), maksimalnim diverzitetom (Hm,) i ujednacenoscu.
Prema bogatstvu i raznolikosti najzanimljivija su sumska stanista.
Najbogatije staniste cine vrbovo - topolove sume uz rijeku Odru.
Ovdje je zabiljezeno 28. vrsta ptica i 88. jedinki na povrsini od 10
ha. Dominantna vrsta je Sylvia atricapilla, no osim nje treba
izdvojiti i gnjezdarice, dupljasicu Dendrocopos minor i
poludupljasicu Ficedula albicollis, te ostale obalne vrste.
Prema bogatstvu i raznolikosti ornitofaune slijedi ekotonski tip
stanista. Na plohi povrsine 100 ha zabiljezena je 31. vrsta ptice i
232 jedinke. Dominiraju vrste Turdus merula i Sylvia communis.
U hrastovim poplavnim sumama dominira vrsta Sylvia atricapilla (zbog
dobro razvijenog sloja grmlja). Ukupno je zabiljezeno 20. vrsta ptica
i 99. jedinki.
Sumski rub hrastove sume ima razlicit sastav vrsta, sumskih, livadnih
i rubnih. Tu je na povrsini od 5. ha zabiljezeno 16. vrsta i 19.
jedinki. Dominira vrsta Sylvia atricapilla.
Jasenove poplavue sume imaju male vrijednosti indeksa raznolikosti.
Na 15. ha povrsine, zabiljezeno je 18. vrsta ptica i 73. jedinke.
Dominira Sylvia atricapilla, uz vrste Picus canus, Certhia
brachydactyla i Phylloscopus sibilatrix.
Hrastovo - grabove sume su siromasne vrstama, jer dolaze na
izdignutijem terenu koji nije plavljen. Dominira vrsta gnjezdarica
tla Erithacus rubecula. Na povrsini od 15 ha zabiljezeno je 14. vrsta
i 79. jedinki.
Najmanje vrijednosti indeksa raznolikosti zabiljezene su na livadnim
stanistima Selca. Dominantna vrsta je Saxicola rubetra ili Alauda
arvensis (na drugoj povrsini)
Na kultiviranim stanistima dolaze vrste Ardea cinerea, Vanellus
vanellus, Motacilla alba, M. flava, Perdix perdix i Phasianus
colchicus.
Naselja su zanimljiva kao nalazista
rijetkih i ugrozenih vrsta kao npr. Tyto alba (gnjezda pravi na
tavanima kuca ili u tornjevima crkava), Ciconia ciconia (gnjezdi se
takoder na kucicama uz lijevu obalu rijeke Odre), Ciconia nigra,
Hirundo rustica .... Mnogobrojne vrste su Carduelis carduelis, C.
chloris, Serinus serinus, Parus major,....
Za kraj isticem dvije vrste koje daju veliku vrijednost sumskim
sastojinama Turopoljskog luga, a to su orao kliktas (Aquila pomarina)
i crna roda (Ciconia nigra). Tu treba pribrojiti, po procjeni
strucnjaka i orla stekavca (Haliaetus albicilla).
Na osnovu iznesenog mozemo zakljuciti da je podrucje Turopoljskog
luga iznimno bogato i znacajno za zivot ornitofaune. Zastitu treba
usmjeravati ka zastiti samog stanista na kojima ptice borave, a onda
i samih zivotinja u smislu ocuvanja potrebnog mira, gradnjom kucica,
edukacijom na terenu i slicno.
* (Elaborat: "Zastita stanista i bioloske raznolikosti na podrucju
Turopoljskog luga", HPM, Zagreb 1997., 1998., mr. sc. Gordan
Lukac)
Sitni terestricki sisavci (kukcojedi, glodavci) su vazna
komponenta u odrzavanju bioloske raznolikosti i ravnoteze u sumskim
zajednicama djelujuci na prirodu tla, protok organskih i anorganskih
tvari, te njihovu razgradnju. Utjecu takoder i na strukturu
sastojina, prizemnog rasca i drveca, a osobito na rasprostranjenje
biljaka zoohorijom. Reduciraju brojnost stetnih kukaca i odrzavaju
stabilne populacije predatora. O takvoj ulozi sitnih terestrickih
sisavaca u sumskim ekosustavima potrebno je voditi racuna prije bilo
kakvih zahvata usmjerenih ka kontroliranju brojnosti njihovih
populacija. A zahtjevi za takvim intervencijama sve su cesci, jer se
sve cesce pribjegava obnovi sume sadnjom zira ili /bog propasti
mladica djelovanjem voluharica. Rjesenje ovih problema zahtjeva
sustavno pracenje sitnih terestrickih sisavaca, te vrsenje pokusa na
eksperimentalnim plohama. Znanstvenim pristupom ovom problemu mozemo
pronaci adekvatna rjesenja koja nisu stetna za sumski ekosustav, a
ekonomski su isplativa.
Istrazivanja sitnih terestrickih sisavaca na podrucju Turopoljskog
luga vrsena su tijekom 1997., u proljece i jesen 1998., te u zimi ove
godine (1999.).*
Pracenje brojnosti glodavaca obavljeno je primjenom dviju znanstvenih
metoda kojima se minimalno utjece na okolis. To su metoda minimalnog
kvadrata i y-metoda,, kojom je ujedno utvrdivana i fauna sitnih
sisavaca u sumskim zajednicama. Za pracenje brojnosti glodavaca
formirano je 5. pokusnih ploha u 3. sumske zajednice.
Iz dobivenih rezultata vidljivo je da u jesen dolazi do povecanja
broja glodavaca u sumskim zajednicama Carpino betuli - Quercetum
roboris (odjel 98a) i Carpino betuli Quercetum roboris fagetosum
(odjel 86c) i da je ona podjednaka u jesen.*
Uzroci povecanja broja zivotinja u jesenskom periodu su duzi susni
period, prirodna jesenska imigracija zivotinja sa susjednih livadnih
stanista, te mnogo hrane (zira, bukvice, ...).
U fauni sitnih sisavaca Turopolja pronadeno je ukupno 14. vrsta
kukcojeda i glodavaca, 12. u sumi, a dvije su nove vrste za
Turopolje, zabiljezene uz rijeku Odru. To su nutrija (Myocastor
coypus) i dabar (Castor fiber).*
U sumskom odjelu 131a, prvi put u Hrvatskoj poceo se proucavati
sastav faune sume poljskog jasena s kasnim drijemovcem. Znacajni
nalaz za tu zajednicu je pronalazak alpskog voluharica (Microtus
(multiplex) liechensteini), vrste koja je relikt u Turopoljskom
lugu.
Zasad najveci je broj sitnih terestrickih sisavaca utvrden u nizama u
sumi hrasta luznjaka sa zutilovkom, cak 14. vrsta, sto premasuje broj
ovih zivotinja u sumama hrasta kitnjaka i bukovim sumama Hrvatske. U
sumi na gredama, utvrdeno je 1997. godine samo 10 vrsta, u sumi
poljskog jasena samo 9, da bi 1998. godine populacija ostalih vrsta
narasla do 14. vrsta u sumi na gredama.*
Popis sitnih sisavaca dosad nadenih u sumama Turopoljskog luga:
1. Neomys anomalus - mocvarna rovka
2. Neomys fodiens - vodenrovka
3. Sorex araneus - sumska voluharica
4. Sorex minutus - mala rovka
5. Talpa auropea - krtica
6. Clethrionomys glareolus - rida voluharica
7. Microtus agrestis - livadna voluharica
8. Microtus arvalis - poljska voluharica
9. Microtus (multiplex) liechtensteini - istocnoalpski voluharic
10. Apodemus agrarius - poljski mis
11. Apodemus flavicollis - zutogrli sumski mis
12. Apodemus sylvaticus - sumski mis
13. Micromys minutus - patuljasti mis
14. Micromys avellanarius - puh orasar
Popis ostalih sisavaca nadenih u sumama Turopoljskog luga:
1. Mustela erminea - zerdav
2. Mustela putorius - tvor
3. Martes sp. - kune (zlatica, bjelica)
4. Meles meles - jazavac
5. Vulpes vulpes - lisica
6. Canis lupus - vuk (zadnji ubijen zabiljezen god. 1930.)
7. Felis sivlestris - divlja macka
8. Lepus silvestris - zec
9. Sus scrofa - divlja svinja
10. Capreolus capreolus - srna
l 1. Cervus elaphus - jelen
Popis sisavaca dosad nadenih na mocvarnim livadama Vratova:
1. Neomys anomalus - mocvarna rovka
2. Neomys fodiens - vodena rovka
3. Sorex araneus - sumska rovka
4. Crocidura leucodon - zadnji nalaz dvobojne rovke 1970.gd.
5. Arvicola terrestris - vodeni voluhar
6. Microtus agrestis - livadna voluharica
7. Microtus arvalis - poljska voluharica
8. Apodemus agrarius - prugasti poljski mis
9. Apodemus flavicollis - sumski mis
l0. Apodemus sylvaticus - poljski mis
11. Vulpes vulpes - lisica
12. Bubalus bubalus - zadnji bivoli drzani na Vratovu do t57.g.
13. Capreolus capreolus - srna
Popis sisavaca nadenih uz rijeku Odru i potoke Turopoljskog luga:
1. Neomys anomalus - mocvarna rovka
2. Neomys fodiens - vodena rovka
3. Apodemus agrarius - prugasti poljski mis
4. Apodemus sylvaticus - poljski mis
5. Micromys minutus - patuljasti mis
6. Ondatra zibethica - bizam
7. Myocastor coypus - nutrija
8. Castor fiber - dabar
9. Lutra lutra - vidra
10. Mustela putorius - tvor
* (Elaborat: "Zastita stanista i bioloske razoolikosti na podrucju Turopoljskog luga" HPM, Zagreb 1997., dipl. ing. Marjana Baletic, dipl. ing. Marijana Vukovic, dr. sc. Nikola Tvrtkovic)
Istrazivanje sismisa u Turopolju tijekom godine vrseno je na
podrucju Turopoljskog luga. Prilikom istrazivanja koristeno je vise
metoda: postavljene su kucice za sismise, vrsen je lov mrezama za
ptice, koristen je bat - detektor te vizualni pregled podrucja.*
Kucice za sismise pokazele su se kao izuzetno dobar nacin utvrdivanja
prisutnosti sumskih vrsta sismisa. Kucice uspjesno zamjenjuju mjesta
na kojima borave sumske vrste sismisa (duplje, pukotine u deblu i
sl.). Ova metoda koristena je po prvi puta u Hrvatskoj, i to na ovom
podrucju.
Bat - detektor je specijalni uredaj koji ultrazvuk pretvara u cujan
zvuk. Kako sismisi koriste razlicite frekvencije i nacine modulacije
signala koji proizvode, moguce je utvrditi o kojoj se vrsti radi.
U navedene dvije godine istrazivanja sismisa na podrucju Turopoljskog
luga, utvrdena je prisutnost 11. vrsta sismisa i tri roda (popis
vjerojatno nije konacan). Bat - detektorom je utvrdeno sedam vrsta i
tri roda, kucicama cetiri vrste i jedan rod, lovom mrezom tri vrste,
a promatranjem na koloniji dvije vrste. Bat - detektorom je po prvi
puta utvrden i do sada nepoznati 55 kHz fonicki tip vrste
Pipistrellus pipistrellus u Hrvatskoj, a koji je tek nedavno opisan.
Takoder potvrden je i 45 kHz fonicki tip. Tako su u Turopolju opisana
oba fonicka tipa, koja ce nadamo se vrlo uskoro biti opisani i kao
dvije simpatricke vrste roda Pipistrellus. Najcesce pronalazene vrste
na plohama su P. pipistrellus i Nyctalus noctula.
Broj jedinki utvrdenih vrsta je mali, osim kod R. ferrumequinum i M.
emarginatus za koje je utvrdena kolonija zenki s mladima na tavanu
lugarske kuce na Vratovu koja ukupno broji preko 500. jedinki. *
Zastita sismisa usmjerena je u pravcu zastite njihovog obitavalista,
a to su susci i stara stabla s rupama i razna druga udubljenja na
stablima. Takoder je nuzno potrebno obustaviti velika "krcenja", i
"ciscenja", suma na odredenim plohama, ako se i vrse " " "ciscenja",
treba ostavljati susce i staro drvece.
Popis sismisa dosad nadenih u sumama Tur. luga:
1. Rhinolophus ferrumequinum - veliki potkovnjak
2. Nyctalus noctula - rani vecernjak
3. Plecotus auritus - smedi dugousan
4. Pipistrellus pipistrellus - patuljasti sismis
5. Pipistrellus pipistrellus (45 kHz i 55 kHz) - fonicki tipovi
patuljastog sismisa
6. Pipistrellus nathusii - sumski sismis
7. Myotis daubentoni - rijecni sismisi
8. Myotis mystacinus - brkati sismis
9. Myotis emarginatus - ridi sismis
10. Myotis blythi/myotis - ostroumni sismis/veliki sismis
11. Eptesicus serotinus - kasni nocnjak
Sve vrste sismisa u Hrvatskoj najstroze su zasticene Zakonom o
zastiti prirode (N.N. 30/15.4.94.) i posebuim Praviluikom o zastiti
pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) (N.N. 31/9.5.95 )
* (Elaborat: "Zastita stanista i bioloske raznolikosti na podrucju
Turopoljskog luga", HPM, Zagreb 1997, dipl. ing. Drasko Holcer)
