Prvi razred srednje škole

Čovječanstvu su zaprijetila njegova vlastita djeca

Josip Aničić 05.09.2004

»Kršćanin se ne protivi napretku. Bog nije zavidan na čovjekovu slavu« (C. Duquoc). Kršćanin treba u svijetu naviještati Boga koji nije neprijatelj čovjekovih uspjeha nego upravo poticatelj. U eksploziji čovjekovih moći nad svijetom sam, ne polažući račune nikakvom Gospodinu, nikome nikakve zahvalnosti. Od znanosti kršćanin treba tražiti da priznaju da je Bog - Stvoritelj svega. Da je u njemu najbitnija energija života. Kršćanin želi i bori se da cilj napretka bude pomoći čovjeku, da bude slobodnije i čovječniji. Traži da se poštuje ljudsko dostojanstvo. Kršćani moraju biti kritični tamo gdje se znanošću manipulira protiv života i ljudskog rasta, tamo gdje oni postaju idoli i zarobljuju čovjeka. To je tvoj kršćanski poziv i ostvari ga...

Znanost ostaje uvijek ogromno područje neriješenih tajni, upravo one najvažnije još nije riješila: fotosinteza, subatomski svijet, zagonetka života, nasljednih osobina...No, ako neke polako i riješi, ona ima granice. Ne možemo doprijeti preko 15 milijardi godina svjetlosti u svemir, jer zbog širenja svemira, zrake tijela koja su dalje od toga ne mogu doprijeti do nas. Postoje granice putovanja u svemir: samo Mjesec, Mars i Venera izvan Sunčanog sistema, nedohvatljive su daljine. Do najbliže zvijezde Alfa Kentauri putovali bismo raketom 270 000 godina, do Sjevernjače 1 215 000 god. Postoje granice znanosti u postizavanju energija skrivenih u materiji.