Scripta za prvi razred srednje škole

Tajna stvaranja

©Josip Aničić, 2004.

TAJNA STVARANJA – GOVOR ZNANOSTI I GOVOR VJERE

Biblijski pristup stvaranju (“prvi “ izvještaj o stvaranju)

MOLITVENI POČETAK

Pa što je čovjek da ga se spominješ,

sin čovječji te ga pohađaš?

Ti ga učini malo manjih od Boga

slavom i sjajem njega ovjenča.

Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,

njemu pod noge sve podloži.

Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji!

(Ps 8,5-7.10)

MOTIVACIJA

Tko je još očuvao ili iznova stekao sposobnost divljenja što smo je sadašnjim oblikom života odavno izgubili, još se može diviti što postoji svijet, život, prijateljstvo; što smije živjeti u svome svijetu.Čovjek koji se divi postaje svjestan da je svijet mogao biti drugčiji, da je mogao i ne postojati, U tim trenucima zbunjenosti čovjeku postaje jasno da njegov opstanak nije sam po sebi razumljiv; da mu je svijet u kojem i s kojim živi dan kao poklon. I o sebi spoznaje da je zapravo poklon. Tad ponekad nastaje pitanje otkud je svijet ili još bolje tko je darovatelj tog poklona?Prisjetite se svojih doživljaja prirode, koja vam je slika ostala upečatljivo u svijesti s vaših izleta. Ako ste bili na Plitvičkim jezerima, ili na snježnim vrhuncima. Tko nije vidio i nije daleko putovao neka se sjeti proljeća punog cvata ili kojeg parka. Priroda oko nas prepuna je ljepote koja odmara naše oči. Malo zamislite kako bi svijet izgledao bez trave, zelenog lišća, cvijeća...Kako bi bilo da nema ptica, mora, zvijezda...

NAJAVA BIBLIJSKOG TEKSTA

(Post 1,1-2,4a)Danas ćemo upoznati biblijske izvještaje o stvaranju svijeta i čovjeka.To nisu kako se uobičajno navodi “dva izvještaja o stvaranju” to su dva isprepletena izvještaja, koji koriste različite izvore.Prvo ćemo poslušati “prvi” svećenički “izvještaj o stvaranju”.Naime, taj izvještaj pripada svećeničkm spisu. S teološkog gledišta to je najrazrađeniji biblijski izvještaj o stvaranju. Susrećemo spoj kozmičkog reda s Božjim nacrtom spasenja ljudi.Izvještaj sigurno nije bio napisan jednim potezom pera, nego je doživio više redakcija kroz povijest kasnog starog zavjeta. Taj izvještaj zapravo predstavlja razmišljanje svećeničkog pisca, iz vremena babilonskog sužanjstva (progonstva) ili ukratko poslije tog vremena, o drevnim člancima izraelske vjere o Bogu Stvoritelju i o njegovu stvaranju.Izvještaj kakav je u sadašnjem obliku i na sadašnjem mjestu u Bibliji, služi kao Uvod u povijest spasenja. Stvaranje je prvi čin povijesti spasenja.

PAUZA-STANKA

Pred ovom veličanstvenom stvarnošću Božje stvaralačke moći zastat ćemo u stavu udivljenja i ponovno čuti jeku Božjih riječi: “NEKA BUDE!...”

PAUZA-STANKA

Pred ovom veličanstvenom stvarnošću Božje stvaralačke moći zastat ćemo u stavu udivljenja i ponovno čuti jeku Božjih riječi: “NEKA BUDE!...”

RAD U GRUPI

(Podjela grupe po 4 člana, svaka grupa dobiva pitanja):

1. “U početku stvori Bog nebo i zemlju”, te svečane riječi stoje na početku Svetog pisma. Možemo li govoriti o Božjem podrijetlu, gdje je početak? Zbog kojeg razloga Bog stvara nebo i zemlju?2. Jezik i stil pisca uzvišen je, pjesnički, teološki produbljen.Biblijski pisac sve uređuje. On u šest dana stvara osam djela i svako djelo po istoj shemi. Red je odviše pedantno postavljen. Monotono se izmjenjuju isti obrasci: “I reče Bog...” “I vidje Bog da je dobro...” Što misliš, što je biblijski pisac ovim htio naglasiti?1. Čovjek je stvoren na “sliku Božju”. Iz te čovjekove sličnosti proizlaze posebni darovi koje Bog čovjeku daje: dar razuma i dar slobode. Iz tih darova proizlaze zadaci koje Bog čovjeku povjerava u odnosu prema drugim stvorenjima. Koji su to zadaci?2. Bog između ostalog reče čovjeku: “Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite”. Može izgledati kao da Bog daje čovjeku preveliku nadmoć nad ostalim stvorenjima ili pak da opravdava čovjekovo neprijateljsko ponašanje prema prirodi. Imajući u vidu da je čovjek stvoren na “sliku Božju”, pokušaj prereći tu rečenicu svojim rječima.5. “I blagoslovi Bog sedmi dan” – što bi to značilo i koja je poruka za čovjeka?

IZNOŠENJE REZULATATA RADA, DOPUNA I KOREKCIJA TIH RAZULTATA

Ovaj nam izvještaj o stvaranju svijeta želi reći: samo je Bog prije početka. Bog naprosto jest.
O Božjem podrijetlu ne može se govoriti. Bog je “Prvi i Posljednji”, Početak i Svršetak svega. Bog je sam, “stvorio nebo i zemlju” (Ps 115,15).
Bog djeluje sam, i sam se sa sobom savjetuje.
Bog je u svom stvaranju apsolutno slobodan: ni od koga nije bio natjeran, ni prisiljen da stvara.
Bog je svojom Riječi sve stvorio. Bog Stvoritelj je jednostavno svojom riječju sve stavo na svoje mjesto (Ps 148,5).
Bog nema drugog razloga za stvaranje osim svoje ljubavi i dobrote: “Ključem ljubavi otvorio je ruku, i proiziđoše stvorovi”.
(sv.Toma Akvinski)
Sve što je stvoreno, djelo je Božje ljubavi i milosti i milosrđa.
“I reče Bog...” – U toj Božjoj najavi pisac ima pred očima sadašnje stanje. “ I bi tako!” – Taj obrazac izražava nutarnju svezu između onoga što Bog najavljuje i nakon toga opisanog Božjeg djela, a riječima : “I vidje Bog da je dobro...” izriče se Božja pohvala stvorenju, odobravanje, jasno otklanjanje pesimizma u svezi sa stvaranjem.
Stvaranje je spontani čin svemogućeg (moć) Boga koji radi prema zamisli smišljenoj u prilog čovjeku, koga je on stvorio na svoju sliku.
Vrhunac Božjeg stvaralačkog djela je stvaranje čovjeka.
On je kruna stvaranja i znak Božje prisutnosti u svijetu.

Bog je čovjeka postavio u svoje prijateljstvo kao duhovno stvorenje i čovjek može živjeti to prijateljstvo samo ako se slobodno podredi Bogu.
Čovjek se razlikuje od svih ostalih stvorenja: jedino je čovjek stvoren na sliku Božju, njemu je povjereno gospodstvo nad svim ostalim stvorenjima.

On je sustvoritelj Božji, svemir treba podvrći sebi i njime gospodariti, sebi i drugima na dobro, razmnožavati se i tako sudjelovati na Božjem stvaranju svijeta i čovječanstva. Čovjek je stvoren “na sliku Božju” i njegov odnos prema stvorenjima mora biti “sličan” odnosu koji Bog ima prema njima. A Božji odnos je odnos ljubavi. Biblija svojom temeljnom porukom obvezuje čovjeka na odgovorni, prijateljski i spasiteljski odnos prema prirodi. Čovjek stoji na čelu povorke svih stvorenja koja idu u susret Stvoritelju.
U tom smislu čovjek je sustvaratelj i suspasitelj drugih stvorenja, jer ih “predvodi” na razvojnom i spasiteljskom putu k Stvoritelju.
Čovjek ima pravo sve podložiti sebi. Tu podložnost treba shvatiti kao suodgovornost. Vladati onako kako je to Krist činio s obzirom na čovjeka, u smislu brige i pažnje.
Čovjek nije gospodar prirode, već njezin upravitelj.
Mi smo proizašli iz ruke Božje, naš život nije slučajnost, imamo svoje dostojanstvo i slobodu. Po njoj se možemo opredjeliti za dobro ili zlo – grijeh.
Sve što je Bog stvorio blagoslovio je. Šest “dana” Božje stvaralačke djelatnosti i “dan” odmora uzorak su za čovjekov radni tijek.
Sedmi dan je Bog počinuo i blagoslovio da bi i čovjek tako činio u svom radu. Zato se u SZ svetkovala subota.

AKTUALIZACIJA

(I.Vatikanski sabor): “U svojoj dobroti i svojom svemogućnom silom, ne da uveća svoje blaženstvo, niti da postigne svoje savršenstvo, nego da ga očituje dobrima koja daruje svojim stvorenjima, taj jedini istiniti Bog u najslobodnijoj nakani od početka vremena stvorio je iz ničege i jedno i drugo stvorenje, to jest duhovno i tjelesno”.
Bog ne stvara svijet dajući mu samo početni zamah stvorenosti već ga čitavo vrijeme uzdržava. Tako Božje stvaranje nije nešto što se dogodilo jednom u prošlosti već se dogaša svaki dan ispočetka.
Bog postoji prije svega, prije svemira i svijeta. Sam, bez ikakva napora svara sve, nebo i zemlju. Sve ovisi o Njemu. Od njega je i sedmi dan (7 je simbolični broj za puninu i savršenstvo, mir i Božji blagoslov) u koji je sve blagoslovio.
Tako je radio Bog tako isto ima raditi i čovjek stvoren na Njegovu sliku.
Čovjek u svojoj tjelesno-duševnoj cjelini i u svom odnosu sa svijetom, u kojem i s kojim živi mora biti i postati Božja slika, njemu sličan.

Zadaća je svakog čovjeka nastavljati stvaranje. Ipak to posebno vrijedi za kršćanina.Jer kršćanin pozna istisnki razlog dezorijentiranosti i neotkupljenosti svijeta. On zna i da stvaranje ima svoju posljednju svrhu u Kristu. Prima Duha i u njemu stječe mogućnost da svijet ozdravlja iznutra, od samoga korjena. Dovršenje stvorenja počinje svugdje gdje kršćani nastoje u punini ostvariti svoj kršćanski bitak: gdje živi u vjeri, nadi i ljubavi.

Na kojim područjima svoga života mogu ostvariti svoju zadaću da stvaram?
Koji se oblici ponašanja od mene traže da poslužim Božjem djelovanju, a ne svojim vlasitim zamislima i željama; da se u mom djelovanju nastavi Božje blagoslivljanje?

Odgovorni smo za vidljiv svijet koji nam je bog povjerio. Pozvani smo drugima oslikavati lice Boga u kojeg vjerujemo. Krenite iz razreda sa tom sviješću i neka drugi koji vas vide prepoznaju Isusa Krista u vama!

SINTEZA

Knjiga Postanka posebno govori o Bogu kao «Počelu», od kojega sve potječe i koji je stvorio sve što postoji, ali ne opisuje na znanstven način kako se to zbiva. Taj tekst kao i veći dio Biblije nastali su u semitskoj sredini koja se u prenošenju poruke i istine o Bogu i čovjeku služi slikovitim govorom i specifičnim jezičnim figurama. Pisac pritom želi prije svega istaknuti Božju ljubav i brigu za sve što je stvorio.1. Postanak svijeta i života nije slučajnost. Postoji Stvoritelj: Bog.2. Bog je sve stvorio sve što postoji.3. Sve što je Bog stvorio bilo je dobro.4. Vrhunac Božjeg stvaralačkog djela je stvaranje čovjeka.5. Čovjek se razlikuje od svih ostalih stvorenja: jedino je čovjek stvoren na sliku Božju, njemu je povjereno gospodstvo nad6. svim ostalim stvotenjima.7. Šest “dana” Božje stvaralačke djelatnosti i “dan” odmora uzorak su za čovjekov radni tijek.Dz: Kod kuće iz Biblije pročitati prvih 11 poglavlja Knjige Postanka, i kratko u bilježnicu napisati o čemu je riječ, o čemu svjedoči i govori ili skicirati u svoje bilježnice stvaralačka djela Božja odvojeno po danima u obliku piramide (a možete i nacrtationo što je u pojedinim danima stvoreno: svjetlo; nebo; dijeljenje vode – biljke i drveće; sunce, mjesec i zvijezde: morska stvorenja i ptice; kopnene životinje, čovjek).

MOLITVENI ZAVRŠETAK

Psalam 104,1-9.24.27-31.33-34

PLAN PLOČE (PROZIRNICE)

Knjiga Postanka posebno govori o Bogu kao «Počelu», od kojega sve potječe i koji je stvorio sve što postoji, ali ne opisuje na znanstven način kako se to zbiva. Taj tekst kao i veći dio Biblije nastali su u semitskoj sredini koja se u prenošenju poruke i istine o Bogu i čovjeku služi slikovitim govorom i specifičnim jezičnim figurama. Pisac pritom želi prije svega istaknuti Božju ljubav i brigu za sve što je stvorio.

1. Postanak svijeta i života nije slučajnost. Postoji Stvoritelj: Bog.

2. Bog je sve stvorio sve što postoji.

3. Sve što je Bog stvorio bilo je dobro.

4. Vrhunac Božjeg stvaralačkog djela je stvaranje čovjeka.

5. Čovjek se razlikuje od svih ostalih stvorenja: jedino je čovjek stvoren na sliku Božju, njemu je povjereno

6. gospodstvo nad svim ostalim stvotenjima.

7. Šest “dana” Božje stvaralačke djelatnosti i “dan” odmora uzorak su za čovjekov radni tijek

INTERPRETATIVNO ČITANJE

(Post 1,1-2,4a)

TAJNA STVARANJA – GOVOR ZNANOSTI I GOVOR VJERE

3.2. Biblijski pristup stvaranju (“drugi” izvještaj o stvaranju)

MOTIVACIJA

Zamislite kako bi život izgledao da nemamo roditelje, da nismo ničiji rođaci, prijatelji. Bog nas je mogao stvoriti kao gotove pojedince. Imao je bezbroj načina da to učini (da ničemo iz zemlje kao trava, da dolazimo iz oblaka kao kiša ili da rastemo na drveću poput voća...)Prošli vjeronaučni sat smo upoznali “prvi”izvještaj o stvaranju svijeta i čovjeka, što smo doživjeli i zapamtili s toga susreta?

NAJAVA BIBLIJSKOG TEKSTA

Danas ćemo upoznati “drugi” izvješaj koji se nadovezuje na “prvi”. Ovaj izvještaj pripada jahvističkoj predaji, a nazvan po tom što već od opisa stvaranja imenuje Boga sa Jahve. Živahnog je i slikovitog stila. Ta predaja potječe iz Judeje, a vjerojatno je zapisana za Salomonova kraljevanja.Opisuje stvaranje prvog ljudskog para i svijeta u kojem je taj par živio. Bog daje te iz tla izlazi vlaga koja će tlo učiniti plodnim i zasađuje vrt. Od prašine tla oblikuje čovjekovo tijelo, zatim tijelo životinja; iz čovjekova tijela izvodi ženu. Prema tome, sve što postoji plod je njegove djelatnosti.Izvještaj na svoj način naglašuje konkretnost te djelatnosti: Bog, poput nekog zanatlije, radi na ljudski način (antropomorfni način prikazivanja Boga). Ali djelo mu je otprve savršeno: čovjek je stvoren da živi sretno, sa životinjama koje mu služe i sa životnom družicom koja je njegov drugi “ja”. Tek će grijeh uvesti nered i prokletstvo u taj iskonski dobri svijet.

INTERPRETACIJA BIBLIJSKOG TEKSTA

U najavi biblijskog teksta smo rekli da ova jahvistička predaja ovaj izvještaj slikovito opisuje. Dakle, imamo slikoviti opis – nije bitna slika nego značenja.Pokušat ćemo zajedno otkriti značenje, odnosno što pisac tom slikom želi naglasiti. N e smijemo zaboraviti da biblijski tekstovi o stvaranju svijeta ne treba poimati kao doslovno izvješće, već kao metaforu, kao slikovit govor jer su ljudi ondašnjeg vremena i govorili i mislili na slikovit način. Takav način govora bio je primjeren njihovim misaonim i spoznajnim mogućnostima.Imamo u biblijskom tekstu da je čovjek načinjen od praha, što nam želi reći taj slikoviti opis, koje ima značenje?(Čovjek je slab, krhak, prolazan, uza zemlju vezan, smrtan. Čovjek pripada zemlji, on po tijelu dolazi iz zemlje i vraća se u nju).Što je Jahve Bog čovjeku udahnuo i zašto nije čovjeka pustio da bude stvoren samo po tijelu?(Bog mu je udahnuo “u nosnice” svoj dah, dah života, i tek tako je čovjek živo biće. Čovjek nije samo tijelo (hebr. basar), nego i duh-duša (hebr. ruah, nefeš). Čovjek dobivaživot od Božjeg duha. Bog je izvor života i daje život čovjeku. Tako postane čovjek živa duša – dakle, spoj zemaljskog praha, zemlje, mesa, tijela i Božjeg duha, koji mu daje dah života te njegovim tijelom struji božanski život, to jest besmrtna duša. Duša daje čovjeku da misli, voli, vjeruje, nada se, govori, radi te da teži svome cilju).Zatim imamo: Gospodin Bog zasadi vrt i u nj smjesti čovjeka: što bi označavao vrt?(U raj, Božji stan, mjesto zajedništva s Bogom. Božji vrt postaje i čovjekov vrt. Bog je čovjeku dao svoj božanski život. Sve što čovjek ima Božji je dar. Bog daje čovjeku životni prostor – edenski vrt. Time se ne misli na neku rajsku zemlju gdje bi čovjek uživao bez rada i kao lijenčina. Misli se na dobar i plodonosan kraj u kome se mora očitovati Božje kraljevanje. To značenje vrta posebice pojašnjuje stablo “spoznanja dobra i zla”).Što znači “spoznanje dobra i zla?”(Znači neograničenu vlast naređivanja. Ali sveopće vladanje pripada isključivo Bogu. Stoga zabrana čovjeku da ne jede plodove sa stabla (ne govori se kakve je vrste to stablo, tim stablom Bog stavlja čovjeka na kušnju, na životni ispit ) ne znači da Bog uskraćuje čovjeku nešto što bi mu inače mogao dupustiti. U zabrani više dolazi do izražaja bitna Božja nadmoćnost nad čovjekom. Ta naredba ima istodobno očuvati čovjeka da ne promaši svoj poziv ne priznavši Božji suverenitet. Čovjeku se daje stanovita punomoć u tom vrtu (mora ga obrađivati i čuvati, gospodariti nad životinjama), ali njegovo vladanje je uvijek udioništvo na Božjoj moći. Želi se istaknuti: od čovjeka zavisi sreća ili nesreća u budućnosti, život ili smrt. Čovjek je pozvan da u svemu svom životu, ali ito tako i na poseban način u svom radu, bude živi dokaz da je samo Bog Gospodar. /To se misli i kad se čovjek označuje kao “slika Božja”, Post 1,27/).Bog stvara čovjeka (hebr. r. “Adam” znači čovjek). “Adam” nije vlastito ime, nego znači jednostavno “čovjek”. U tom je izvještaju riječ o početku ljudskog roda. To vrijedi za sve. Adam je zastupnik svega čovječanstva.Pisac slikovito prikazuje Boga kao kirurga koji od muževljeva tijela stvara ženu, koja je u svemu čovjek kao i Adam.Što ta slika izražava od rebra napravi Jahve Bog ženu?(Izražava ženinu istorodnost s mužem. Muž i žena pripadaju jedno drugom i pred Bogom su jednaki, imaju jednako dostojanstvo. Čovjek nije stovren za samoću da bude sebi dostatan. Ni ptice ni druge životinje ne mogu mu pružiti društvo koje mu je potrebno. I tako Jahve, Bog stvara ženu, novo biće, a iste naravi kao i čovjek. Tekst utvrđuje jednakost muža i žene, pssihološko i fiziološko jedinstvo dvaju bića koja sačinjavaju stvorenje zvano čovjek. Žena je istodobno čovjekova odlučna pomoćnica u ostvarenju naređenja što ga je čovjek dobio pri stvaranju. Pozvan je ne samo jedan čovjek, već ljudska zajednica i sav ljudski rod, da kao Božja slika i partner tako uredi svijet te se u njemu očituje Božje kraljevanje.Adamova se i Evina sudbina pripovijeda zbog toga, što je to sudbina svih ljudi. Na njima se kao na primjeru pokazuje i pojašnjuje temeljno značenje ljudskog života. taj život nije, po sudu pripovjedača, određen samo pozitivnim Božjim odredbama, nego i time što se čovjek neprestano uskraćuje živodajnim Božjim ponudama).Što za vas znači izraz: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična...” Po čemu je čovjek sličan Bogu?(Od svih stvorova jedino je čovjek slika Božja, taj ga izraz odvaja od svega stvorenog. Postavlja ga u poseban odnos s Bogom. Bog čovjeku daje nadzor nad stvorenim svijetom i nad svim stvorenjima. “Sličnost” Bogu toliko je svojstvena čovjekovu ustrojstvu da je čak ni grijeh nije uništio. Grijeh je svakako unakazio i okaljao tu sličnost, ali čovjek je i dalje ostao razumno, moralno i stvaralačko stvorenje. još uvijek zadržava vlast nad okolinom).

AKTUALIZACIJA

Gorčine što ih čovjek doživljuje u svom sadašnjem životu znaci su i posljedica činjenice da se sustegao i da se stalno susteže od zajedništva s Bogom i životnog usmjerenja što mu ga Bog nuđa. Kad se čovjek odaleči od svoga iskona, postaje mu propašću ono što mu bi ponuđeno kao spasenje, jer sve to podlaže svom vlastitom cilju, a ne razumije kao Božji dar.I danas mnogi ljudi imaju krive predodžbe o kršćanskom poimanju stvaranja svijeta. Jedni (pod utjecajem nedostatnog tumačenja biblijskog izvještaja o stvaranju) zamišljaju neki jednokratni događaj koji se zbio u prapočetnim vremenima. Nakon njega Bog bi se povukao u pokoj i svijet prepustio samome sebi. (Bog još "“mije” u najboljem slučaju, posegnuti, za ostvarenjem naročitih “čudesa”). Drugi, opet, Boga zamišljaju kao rukotvorca ili kao Boga koji sa svijetom postupa kao s kazalištem lutaka. Stoga drže da je Bog odgovoran za sve što se zbiva u svijetu.Ni jedna ni druga predodžba ne izriču dobro kršćansku vjeru u stvaranje.Kad svijet priznajemo Božjim stvorenjem, izražavamo da Bog slobodno iz sebe izvodi stvorenje da bi od njega načinio svoga partnera, to jest da bi s njime uspostavio odnos – konkretno odnos ljubavi s čovjekom, središtem stvorenog. U tom se upravo nalazi najdublji razlog samostojnsoti stvorene zbilje.U samom se Bogu nalazi posljednji temelj i činjenice što čovjek može ljubiti, odlučivati se, slobodno djelovati, a povezanost božanske i ljudske uzročnosti pokušava se izraziti tako da se veli kako je Bog “prvotni uzrok”, a stvorenja “drugotni”. To znači da Bog nosi i omogućuje sav lanac unutar svjetskih uzročnih odnosa i čovjekovih slobodnih čina.Dobili smo od Boga veliko povjerenje, ali smo time i stavljeni na kušnju hoćemo li to povjerenje zloupotrijebiti, sloboda traži od nas da se odlučimo.Bog nam daje savez ljubavi i prijateljstva.Prepustimo se Božjem vodstu i tako ćemo se njegovom moći sve više približavati onoj punini života što nam ga nudi živi Bog. Božji je to poklon, ali se mora svaki dan iznova provoditi i živjeti.

SINTEZA

Bog je Stvoritelj i Autor svega što postoji, kruna Božjeg stvaralačkog djela je čovjek. Čovjek je slab, krhak, prolazan. Potpuno je ovisan o Bogu: sve što čovjek ima dobio je od Boga. Čovjek nije samo materijalno biće, nego je i produhovljeno biće. Od svih stvorenja jedini čovjek je slika Božja. Njega je Stvoritelj postavio gospodarem svega vidljivog. Čovjek nije samac, on je stvoren kao muško i žensko. U međusobnoj ljubavi surađuju sa svojim Stvoriteljem u rađanju novih ljudskih bića. Čovjek ima svoje dostojanstvo: on nije nešto, nego netko!DZ: Kod kuće po izboru napisati sastav na temu: 1. Pred misterijem stvaranja svijeta; 2. Svemir, Bog i ja; 3. Bog moj Stvoritelj.

MOLITVENI ZAVRŠETAK

Želimo sačuvati tvoje darove: ljude i njihovu sreću, puninu života, molimo te, Stvoritelju ovog svijeta, pomozi nam i daj da uspijemo. Slava Ocu... ( ili psalam 139 ili uz slušanje meditativne glazbe, vjeroučenici pisu kratku zahvalnu molitvu ili izriču naglas).

PLAN PLOČE (PROZIRNICE)

BBLIJSKI PRISTUP STVARANJU (Post 1,26-28.31)

BOG je Stvoritelj i Autor svega što postoji, kruna Božjeg stvaralačkog djela je čovjek.ČOVJEK: tijelo – hebr. basar, ali i duh-duša – hebr. ruah,nefesČovjek dobiva život od Božjeg duha. BOG JE izvor života i daje čovjeku život!Što označava vrt, edenski vrt?«Spoznanje dobra i zla?» - što znači?Bog stvara čovjeka (hebr. r. “Adam” znači čovjek). “Adam” nije vlastito ime, nego znači jednostavno “čovjek”. U tom je izvještaju riječ o početku ljudskog roda. To vrijedi za sve. Adam je zastupnik svega čovječanstva.Što znači izraz: «Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična...»?Čovjek je jedino biće na zemlji koje je stvoreno na 'na poseban' način: slika je, odraz Boga na zemlji.