Prvi razred srednje škole

TEMA: VJERA – ISKONSKA LJUDSKA POTREBA (I. razred, 7 sat)

ODGOJNO - OBRAZOVNI ZADACI:

upoznati temeljnuj čovjekovu potrebu: duhovnu kao najveću vrednotu i potaknuti na prihaćanje vjere kao najvažnije odrednice našeg života...

NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA:

NZ, glazba, ključ, od debelog konca ispletena mala mreža, štap za slijepe, vidokazeta ( isječak): Isus ozdravlja slijepog čovjeka, grafoskop...

MOLITVENO-MEDITATIVNI POČETAK:

(uz glazbu) A.B.Šimić: Molitva na putu, ili: Ivo Andrić: «Mi i ne znamo koliko snage i kakve sve mogućnosti krije u sebi svako živo stvorenje. I ne slutimo što sve umijemo. Budemo i prođemo, a ne saznamo što smo sve mogli biti i učiniti. To se otkriva samo u velikim i izuzetnim trenucima...» ili: .

IMPULS:

Čovjek ima različite potrebe, Neke su mi prirođene, dok su mu druge predložene ili nametnute. Sve izvorne ljudske potrebe su smislene i ostvarive. Jedna od najizvornijih čovjekovih potreba je težnja za Transcententnim.
Pitanje vjere i vjerovanja jest sigurno jedno od najkompleksnijih i najtežih pitanja s kojim se čovjek susreće, nosi čitav život i s kojim konačno umire.

SAMOSTALAN RAD:

Što vam prvo «pada na pamet» kad čujete riječ: vjera, vjerovanje ili: parabole (usporedbe) vjera je kao...; nevjera je kao... ili dovršenje započete rečenice: moje dosadašnje spoznaje o vjeri su...; Vjerovati za mene znači...;
za mene je vjera moje bake...; ja (ne)vjerujem zato ...ili dovršiti započetu priču:
«U gornjem katu katnice nalazi se dijete samo. Izbija velik požar. Vatrogasci su napeli platno na kojega mole dijete da skoči i baci se. Međutim, dijete vidi da je u opasnosti, ali ne skače(ovdje stati) ...

- dok ne čuje oca koji u tjeskobi viče djetetu da skoči na platno. Uplašeno dijete ne vidi oca od oblaka dima, i viče: “Tata, ja te ne vidim!” Tata otac reče: “Sine, ali ja tebe vidim!” I mali se baca zatvorenih očiju i spašava se kao da ga je vodio očev pogled...)

Ili dovršiti biblijski tekst: «Prolazeći pokraj Galilejskog mora, opazi Šimuna i Andriju, Šimunova brata, kako bacaju mrežu u more – bijahu oni ribari. Isus im reče: ...» (Mk 1,16-18)...

– Hajdete za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi. Oni odmah ostaviše mrežu i pođoše za njim.

PODIJELIMO S DRUGIMA:

Iznose ono što si napisali, nakon što svi iznesu onda razgovor, komentar...

IMPULS:

Slike kojima sebe predočujemo svoju vjeru mogu potaknuti životni polet, ali i zatomiti ga, mogu biti dodatni životni poticaj, ali i prepreka punini života. Nije stoga nevažno kakvim slikama doživljavamo svoju vjeru. Predočujemo li sebi svoju vjeru slikama koje su bez našeg znanja, odvojene od života, naći ćemo se u životu bez vjere i vjeri bez života. Preuzimamo li slike vjer iz NZ i učinimo ili ih svojim, naći ćemo se u prostoru slobode i širine vjere u kojem se vjera najavljuje kao punina života (riječi: Ante Vučković)

EMOCIONALNO INTELEKTUALNA PAUZA:

kako bi riječi našle odjek u našoj nutrini, u srcu..

RAD NAD BIBLIJSKIM TEKSTOM: (uz glazbu):

Pročitajte biblijski tekst: Iv 9,1-41 (Ozdravljenje slijepa od rođenja), nakon toga isječak iz filma

- Pokušaj se uživjeti u ulogu slijepca i napiši kratki sastav (svoje osjećaje, misli, geste....)
Napiši Isusu posebnu zahvalu za ono što danas u susretu s njim doživio...

PODIJELIMOS DRUGIMA:

Tko želi čita ono što je napisao...
Važno je shvatiti da je vjera susret s Drugim koji usmjerava čovjekov odnos prema njemu samom i prema svijetu. To je posebno vidljivo u kršćanstvu. Zapravo Isus iz Nazareta nam to jasno iskazuje u svojim susretima s drugima. Onaj tko ga jednom upozna, taj se ne može odijeliti od njega. Reakcije čovjeka postaju određenje tim susretom s Isusom iz Nazareta. Paradigma tog susreta jest slijepac kojeg je Isus ozdravio i koji svjedoči o tom ozdravljenju. Slijepac je progledao. Progledao u fizičkom smislu, ali je isto tako progledao u smislu spoznanja da je Isus Krist Sin Božji, Bog. Kad je to shvatio, ništa pa ni prijetnje kaznama neće moći promijeniti njegov stav prema Isusu, ali i prema onima koji mu se suprostavljaju. Slijepac je progledao, ali sada se stavio u službu da bi pomogao da i drugi progledaju

IZLAGANJE KROZ RAZGOVOR:

Što riječ vjera znači? Da li netko zna «stupnjeve» vjere u Boga?
Latinska riječ «credere» = cor dare zapravo znači: darovati srce.
Pod riječju «vjera» danas prvenstveno shvaćamo skup spoznaja i pravila življenja te praktičnih postupaka koje prihvaćaju vjernici i slijede ih.

Izričita vjera u Boga ima više stupnjeva:

1. vjerovati Boga? (credere Deum) to znači vjerovati da Bog postoji, ali to vjerovanje ne mora nužno utjecati na život. Onaj tko vjeruje da Bog postoji ne mora i živjeti po toj istini.
2. vjerovati Bogu? (credere Deo) vjerovati da je istina sve što je Bog rekao, objavio, obećao. To je razumska vjera, no ona isto nužno ne utječe na život.
3. vjerovati u Boga? (credere in Deum) znači svoju egzistenciju staviti u Božje ruke , znači «skočiti» u njegovu stvarnost. To je vjera povjerenja u predanja...

Ako se vratimo na značenje latinske riječi «credere», tj. darovati srce, što je sadržaj koji mi redovito izražavamo riječju prijateljstvo. Drugim riječima vjera znači uspostaviti prijateljstvo. Vi, tražitelji puta do krćanstva i Isusa Krista, redovito ste u takvoj životnoj dobi kad imate osobno iskustvo što znači prijateljstvo. Ono je osobiti izraz ljubavi. Zato je i vjera najsliičnija ljubavi, čak je osobit oblik ljubavi.

Dakle, vjera je prijateljstvo. Ona je jednostavna kao što je jednostavno voljeti se za one koji se vole. Živjeti, ljubiti i vjerovati su temeljna svojstva čovjeka, vrednija i važnija od razmišljanja i znanja o tome što je život, što je ljubav i što je vjera. Ako je vjera prijateljstvo, onda je ona dar i razlog sreće.

Za vjeru je spsosoban samo čovjek, jer je čovjek sposoban za ljubav i za prijateljstvo.

Vjera je u čovjeku stvarnost bez koje čovjek ne može živjeti. Kad čovjek izgubi vjeru, on umire. On više ne živi, on više nije čovjek nego neka amorfna masa koja šeta svijetom, ali je izgubila funkciju živoga čovjeka.

Čovjek koji stoji nešto uraditi, učiniti, koji gleda u budućnost, odnosno kad nastoji da se izvuče iz svakodnevnog sivila i nastoji dati smisao svome življenju, on nije čovjek bez vjere. On je čovjek koji traži kako se susresti sa smislom života, s onim koji daje smisao svakom biću, a još više čovjeku, Tu se iskazuje ono što se može nazvati vjera, odnosno motor svakog ljudskog življenja i djelovanja.

Iako je vjera osobni stav i uvjerenje čovjeka, ona je u dobroj mjeri određena kontekstom religijske sredine u kojoj živi čovjek. Uz to ne smije se zaboraviti da vjera nikada nije u svoj punini, ona je uvijek iščekivano ispunjenje koje se neće nikada u ovom životu posve ispuniti. Vjera je uvijek nešto što treba svoje ispunjenje, odgovor onog Drugog, u kojem nam se taj Drugi polako otkriva. Bitno je da se taj proces otkrivanja i spoznanja nastavlja tijekom ljudskog svjesnog življenja što omogućuje čovjeku dati smisao svome življenju.

Pokušavati približiti Isusa svome životu, možeš se na njega iosloniti u trenucima kada je teško vidjeti smisao života i svijeta.
Vjera je bitno osobni stav koji pomaže živjeti u zajednici. Ona je temelj i cement zajedništva, ona je ono što nam omogućuje da zajedničko koračamo k vječnosti. Nadam se da će taj hod biti plodonosan i da ćemo se jednom radovati što smo zajednički hodili putovima vjere.

Vjerovati znači koračati i u tami, i biti pri tom posve sigurni da tama nije tamna za Boga kojemu se povjeravamo. Bog je prisutan i u trenucima naših sumnji i naše tame, to ne smijemo zaboraviti. “Kršćanin” znači čovjek koji je Kristov. No biti Kristov znači da se On za me i brine. U našem kršćanskom životu ne smijemo računati samo sa svojim snagama, jer to je slabo uporište, nego moramo računati s Božjom pomoći, koji nikad ne napušta onih koje mu je Otac predao. Bog može pomoći, Bog to može učiniti. Znati da će me Bog zaštiti kao i sutra i uvijek, i to znati IZ VJERE, vjerovati u Njegovu prisutnost u svakom trenutku našega života.

Trebamo i moramo sve svoje brige, svoju osjetljivu i vidljivu bijedu povezati s povjerenjem Onoga koji se brine za nas. Mnogo toga uzrokuje životne tamne noći. Najgore su tamne noći ako napustimo Boga. U takvim trenucima ostati u blizini Božjoj i vjerovati mu. Priznati da smo maleni, siromašni, jadni, nevjerni, puni tjeskoba i straha, ali da se okrećemo Bogu sa vjerom da će pružiti pomoć i spasenje u svakom trenutku, i onda kad nam bude izgledalo da je sve propalo.

Istinska vjera oslobađa, daje snagu koja razbija okove ropstva, poziva na oslobođenje, oduševljava i oduhovljuje. Vjera dodiruje i nosi naš život usprkos svim rizicima!!!
- Nije na odmet ponekad zastati i suočiti se s vlastitom slikom vjere. Da li je povezana sa životom? Ili...
Imaj hrabrosti preuzeti slike vjere iz NZ i učiniti ih svojima poput slijepca koji se otvara vjeri...

Kod kuće napravi srce i u srcu napiši onaj biblijski tekst koji ćete potaknuti da više vjeruješ... i da svoju vjeru konkretnije živiš... ili napiši unutra jednostavno izjavu ljubavi Isusu (pokušaj jednostavno i iskreno ipovijediti svoju vjeru, kratkom rečenicom, u vezi sa svojom osobnom situacijom...)

MOLITVENI ZAVRŠETAK:

«Sama je pak vjera određena kao ono što «djeluje po ljubavi». Oduzmi vjeru, propada što vjeruješ. Otkloni ljubav, gubi se što činiš. Na vjeru spada da vjeruješ, na ljubav da djeluješ. Ako vjeruješ, a ne ljubiš, nećeš se pokrenuti na dobro djelo. Ako se čak i pokreneš pokrenut ćeš se kao sluga, a ne kao sin. Pokrenut ćeš se iz straha od kazne, a ne jer ljubiš pravednost. Prema tome, srce čisti ona vjera koja djeluje po ljubavi!» (sv.Agustin) ili...Isus, želim živjeti prijateljstvo s tobom. Želim se prepustiti tebi da me vodiš, kao slijepac koji se pouzdaje u tebe. Učvrsti mi vjeru kako bi drugima u susretima otkrila tvoju blizinu i prijateljstvo, vjerujem da ćeš to učiniti i zato neka je Slava Ocu... ili: Gospodine, vjerujem pomozi mojoj nevjeri... ili... Gospodine, umnoži nam vjeru... ili Slava Ocu... ili.