"Mislio sam da sam najbrži. Ali onda sam vidio Gillesovo vrijeme - i još uvijek ne razumijem kako je to bilo moguće. Jedanaest sekundi!"
BIOGRAFIJA: 1978. - 1979.
Slijedeća, 1978., sezona nije bila dobra za Gillesa. U prvih pet utrka Gilles je imao 3 izljetanja i jedno nezavršavanje utrke zbog mehaničkog kvara. Mnogi su tada počeli govoriti o Ferrarijevoj pogrešci u odabiru neprovjerenog vozača i otvoreno počeli raspravljati o njegovoj zamjeni. U početku karijere nazivan je "Aviatičar" zbog izletanja i manjka iskustva. Taj izraz bio je kritički da bi se naglasilo njegovo pretjerivanje u žestini i natjecateljskom duhu, zbog čega je često gubio mogućnost za ostvarivanje dobrih rezultata. Ali Enzo je prepoznao njegovu odanost poslu i vozačke sposobnosti, a vjera u Gillesa mu se napokon isplatila kada je 1978. u posljednjoj utrci sezone u Kanadi ostvario svoju prvu pobjedu! Ferrari je rekao: "Gilles predstavlja smioni san koji se ostvario!"
1979. je godina u kojoj je Gilles Villeneuve postao slavan ne samo u sportu. Postao je poznat zbog svih rizika koje je preuzimao i opasnosti kojima se podvrgavao vozeći svoj Ferrari 312 T4. Ali postao je i simbol svih ljudi nevjerojatne volje i upornosti. Njegova volja da bude broj 1 u svemu, bez žrtvovanja osnovnih vrijednosti poput iskrenosti, poštenja i prijateljstva. Mnogo je primjera iz te godine koji su povećali strast za malim letećim Kanađaninom.
Najbolji primjer je VN Francuske - Dijon, utrka u kojoj se zbio vjerojatno najveći duel u povijesti Formule 1, duel između Gillesa Villeneuvea i Renea Aronouxa (Renault). Posljednji krugovi te utrke teško se mogu opisati riječima...
Nekoliko tjedana kasnije, na VN Nizozemske, Gilles je bio glavni lik događaja koji je uzrokovao brojne polemike ali je zasigurno i pridonio stvaranju legende o Gillesu Villeneuveu. Njegova teorija vožnje je bila da je bolje zbog istrošenih guma izletjeti sa staze dok si u vodstvu, nego otići u box na promjenu i završiti šesti. Tako je i bilo u Zandvoortu gdje je Gilles postao čovjek koji je najbrže vozio na samo tri kotača!
Nezaboravne su bile pretkvalifikacije po kiši na VN Amerike - Watkins Glen. Nije to bila obična kiša, prije bi se moglo reći pljusak i poplava. Neki vozači se nisu niti usudili izaći na stazu u takvim uvjetima. Među odvažnima bio je Gillesov timski kolega Scheckter koji je postavio drugo najbrže vrijeme, sporije samo od Gillesa, sporije za 11 sekundi! U boksovima, gledajući ga, drugi vozaći su nervozno uzdisali svaki put kad bi po takvom nevremenu proletio sa preko 160 mph. Jacques Lafitte je tom prilikom izjavio: "Zašto se brinemo, on je na drugačiji od nas. Na drugoj razini..."
"Užasno sam se prestrašio tog dana." Jody se prisjetio. "Mislio sam da sam najbrži. Ali onda sam vidio Gillesovo vrijeme - i još uvijek ne razumijem kako je to bilo moguće. Jedanaest sekundi!"
Svjedoci tih fantastičnih kvalifikacija kažu da kad su vidjeli Gillesa kako izlazi na stazu, odmah su potrčali da vide tu vožnju govoreći "Ovo se mora vidjeti!". Za Gillesa kažu da je bio tip vozača zbog kojeg bi tražio dobru okuku kod koje ćeš stat jer bi ju on prolazi potpuno drugačije, atraktivno, na sebi svojstven način.
1979. Gilles nije samo izvdio ludosti na stazi, nego je 3 puta pobjedio a 4 puta završio na drugom mjestu i 2 puta bio na polepositionu. Nažalost to nije bilo dovoljno da osvoji naslov prvaka - nedostajala su mu samo 4 boda da dostigne svog timskog kolegu i velikog prijatelja Jody Schecktera.
Gilles je imao poseban stil vožnje, poseban način pristupa utrkama. Neki su ga optuživali za divlje startove, neki su govorilii da bi trebao biti kažnjen zbog ponašanja na stazi, ali on je stvarao vlastitu povijest, pokazivao je da njegovi smionipotezi nisu bili samo način vožnje nego i stil života.
Gilles
je imao poseban odnos sa Enzom Ferrariem. Old Man, kako su zvali Enza,
volio je Gillesa kao da mu je sin. Ako bi bilo koji vozač govorio nešto
protiv Enzovih bolida vrlo lako je mogao biti potjeran iz momčadi dok
su za Gillesa vrijedila potpuno druga pravila; Često bi ispred Enza govorio
da mu je auto "shitbox", da uopće ne drži cestu i da trati svoje
vrijeme. "Ali vozit ću ga, čitav dan. Okretat ću se, razbijat u ogradu,
činit ću što god želiš - jer to je moj posao, i volim ga. Samo kažem da
nećemo biti konkurentni..."
- 1950. - 1977.
- 1978. - 1979.
- 1980. - 1981.
- 1982.