Piše:
Slavko Stepanić
Povijest crkve sv.Triju Kraljeva
Dok je postojala župa sv.Petra u Petrovini,
Donja Lomnica pripada je u župu petrovinsku,
da bi zajedno bile 1668 godine pripojene u Veliku
Goricu.
Kada je sagrađena u Lomnici prva kapela, nije
poznato, ali bila je svakako sagrađena u prvoj polovici XVII.vijeka.
U popisu zemalja što ih je 1674.zapisao Juraj
Habdelić isusovačkoj rezidenciji u Varaždinu, nabraja se
također zemlja kod Lomnice uz crkvene zemlje(izvornik u nadbiskupskom
arhivu)
Da je crkva sagrađena poslije
Hasan-pašinih provala sigurno je, jer to potvrđuje narodna predaja
koja se do danas sačuvala u narodu.
Tu predaju zapisao je Emilie Laszowsky pisac
povijesti Turopolja i Lomnice, u vrijeme svog boravka u Lomnici 1.kolovoza
1909.
Predaju mu je kazivao Miko
pl.Stepanić(r.1839.g.) iz Jurekove zadruge, koji je bio crkveni zvonar u
to vrijeme.
Predaja govori kako je Turčin zauzeo
čitavo Turopolje i onda ležal oko Mlake
Ondje su rasla četiri bresta, na njima su
bile karike, o koje su turski časnici svoje konje
privezivali.
Narod je bježao u brdine prema selu Dubrancu,
te se krio po šumama.
Nakon duljeg vremena su se ipak Turopoljci
ojunačili, pa se dogovorili, da če složnim silama udariti na
Turke.
Došuljali su se u tamnoj noći do turskog
tabora i onda je zapalio svaki šopicu(snopić slame)
što su je sobom ponjeli.
Turci iznenađeni u snu, preplašili su
se, a kada je uza to počela krvava godina(kiša) padati,
pobjegoše kao bez glave.
Naši su ih tjerali prema Sisku, gdje je neki
Lacković podrezao stupove na tamošnjem mostu, te su se svi Turci
potopili.
Kao uspomenu na onu krvavu godinu nose Turopoljke
još i danas crvene rubače .
Kad su se žitelji Lomnice spremali na Turke,
učinili su zavjet, govoreći: ako Bog da, da pobjedimo, bumu zezidali
svete Tri Krale.
Taj su zavjet poslije pobjede ispunili i sagradili
lomničku kapelu.
O lomničkoj kapeli govore i zapisnici
turopoljskih kongregacija od godina 1665-1667.
Godine 1665.doznačena su joj dva hrastova
stabla, a godine 1666.suhu stablo za ogradu dok su 1667.doznačena dva
stabla za njezin popravak(arhiv Plemenite općine Turopoljske).
Potanje se opisuje kako je kapela bila
sagrađena od hrastovih drva, žrtvenik je bio sa slikom svetih triju
kralja, veče od kapele bilo je drveno predvorje u kojem je bio također
jedan žrtvenik. Nad predvorjem je bio drveni zvonik s jednim zvonom.
Kapela je kod žitelja posjedovala raznog
žita, od kojeg su morali dati za svaki vagan jedan kvartal u ime kamata,
zatim soli i nešto novaca(zapisnik kanoničke vizite iz godine 1678.)
Crkveni krov bio je još dobar godine 1685.a
oko kapele bila je drvena ograda.
Crkva je imala sve za služenje svete mise,
među ostalim srebrni, pozlačeni kalež, dva misala i tri misna
odijela, župnik je bio Mijo pl.Puceković 1678-1708., rodom iz sela
Kuće, gdje je rođen 1645.g.
Oko 1692.godine crkva je temeljito obnovljena,
postavljen novi strop.
Isto je postavljen novi žrtvenik,
ukrašen raznim rezbarijama, ali nije bio još obojen
Pokraj slike sveta tri Kralja bili su na tom
žrtveniku kipovi sv.Luke i sv.Bartolomeja koji je kasnije u crkvi dobio
posebni žrtvenik.
Već u to vrijeme bila su veća
proštenja u Lomnici a svečenicima se davao objed.
Godine 1699.crkva dobiva nov zvonik, a predvorje
se popravilo
Crkva je več u to doba posjedovala drvenu
klijet u kojoj su se nalazila dva ormara za žito.
Oko crkve još od starine nalazilo se grobljem
na kojem su se sahranjivali žitelji Lomnice.
Kad su 1862.gradili nov zvonik i popravljali
crkvu, na istočnoj strani iskopali su jamu za vapno.
Već spomenuti Miko pl.Stepanić-Jurekov
pripovjedao je Emiliu Laszowskom da su ondje pronašli mnogo ljudskih
kostiju.
Kosti su bile navodno vrlo velike, a lubanje
čovječje bile su kao ,,vedrena voža” (50 litara)
Više puta žitelji su bez znanja
župnikova ukapali na groblju djecu, a Arhiđakon Adam Antun
Čegetek strogo je zabranio i zaprijetio da će biti crkva pod
interdiktom, ako se to još koji put dogodi.
U kanoničkoj viziti iz 1704. piše da je
kapela sv.tri Kralja bila dosta prostrana, tako da je u njoj bilo mjesta i za
kišovitog i zimskog vremena.
U novije vrijeme prigradili su kapeli sakristiju
od hrastovih greda.
Svete mise služile su se ovdje na
Bogojavljenje, bijelu nedelju, Bartolovo i Lukinje.
Crkveni starješine birale su se obično
na Blaževo.
1711.19.svibnja, Ivan pl.Čedneković ostavio
je župnoj crkvi zemlju zvanu Šipkovčica od 30 sloga, a kapeli
svetih Triju Kralja zemlju pri Poljaku od 6 sloga.
1724. 16.svibnja oporuku je pravio Mihalj
Ferklić, koji je ostavio 100 talira da se služe svete mise za njega,
za njegove roditelje i za one duše kojih se nebi imao tko spomenuti. Za tu
svotu odslužena je 361 misa, još je ostavio goričke cirkve
plaču jednog leta vu peneze, a kapeli na Lomnici polovinu te plače.
Kanoničku vizitaciju 21.veljače
1726.obavljao je kanonik arhiđakon Matej Mužinić,
pred njega nisu došli starješine
lomničke kapele kako su po običaju morali.
Stoga je kanonik arhiđakon odredio da ima
njihova kapela ostati zatvorena.
1730.u Lomnici se rodio svečenik Stjepan
Dijanežević
1741.godine, u vrijeme župnikovanja Petra
Petrinića 1723-57. Potanko staru drvenu kapelu opisao je arhiđakon
Stanko Pepelko u viziti.
Krov je bio dobar, a na zvoniku stajala je kupola,
dok je kapela bila okrenuta prema istoku i nije bila baš velika,
budući da je imala jedini prozor prema jugu.
Iz kapele došlo se u dosta prostrano
predvorje, koje je bilo jednako kao i kapela, strop je bio urešen sa
slikama na daskama.
Na velikom žrtveniku bio je kip kako dolaze k
Isusu sveta tri Kralja, a sa strane bili su kipovi sv.Bartolomeja i sv.Marka
U predvorju nalazio se još jedan
žrtvenik sv.Bartolomeja sa slikom svečevom i kipovima sv.Ladislava i
sv.Mihaela, dok je u drugom predjelu bila slika sv.Ane između kipova
sv.Katarine i sv.Elizabete.
Treći žrtvenik nalazio se također u
predvorju, podignut u čast sv.Trojstvu.
Groblje oko crkve bilo je dobro ograđeno.
1747.rodio se u Lomnici svečenik dr.Stjepan
Šoštarec, umro je 1825.g.a župnikovao je u Gorici 1757-1764.g..
1766. 19.ožujka, oporuku je pravila Barbara
udova Stepanić r.Ferklić iz Lomnice, lomničkoj crkvi ostavila je
50 forinti, odranskoj isto 50 forinti dubranečkoj 14, na svete mise.
Godine 1749.kapela je nešto proširena i
na novo pokrita, dok je 1758.na novo oslikana.
1768. Kanonsku vizitaciju obavio je u župi
velikogoričkoj arhiđakon katedralni Josip Mikinović, selo
Lomnica brojila je u to vrijeme 56 kuća.
Kapela je bila u dobrom stanju i čista;
jedino krov je bio na jednoj strani slab, i ograda oko crkve potrgana.
Arhiđakon je zapovijedio žiteljima neka
do Duhova sve poprave, inače se neče više moći u kapeli služiti
sveta misa.
Župnik se tužio da nekoji, osobito
siromašniji žitelji, na tamošnjem groblju ukapaju svoje mrtvace
bez njegova znanja.
Arhiđakon je zaprijetio, da toga više ne
čine, jer če inače svima zabraniti ukop na groblju.
Župnik Josip Pogledić tužio se na
neke svečenike, možda domače sinove, koji su na nedjelje
i blagdane u kapeli služili svetu misu, te
time odvračali žitelje od župne crkve.
Arhiđakon je naredio crkvenim
starješinama, da ne smiju nikome na te dane kapelu otvoriti, več mora
biti ključ kod župnika.
Zamjerio je arhiđakon Lomničanima i to,
što su kapeličine crkvene starješine Jurja pl. Klafurića i
Miju pl.Stepanića koji su vrlo marljivo utjerivali kapeličine dugove,
bez ikakvog razloga i bez znanja župnikova i viših oblasti skinuli
1768.godine i druge postavili.
Arhiđakon je stare crkvene starješine na novo potvrduo i odredio župniku, da mu odmah javi, ako bi žitelji u službi smetali, da može to prijaviti duhovnoj oblasti.
Stara drvena kapela sv triju Kralja postala je s vremenom trošna, pa se
počelo razmišljati o gradnji nove zidane kapele.
Kod gradnje nove crkve žiteljima je znatno
pomogla Plemenita općina turopoljska.
Na sjednici 4.srpnja 1777.godine doznačila je općina za gradnju crkve 80 greda, a na sjednici od 16.kolovoza iste godine, potrebito drvo za pečenje opeke.
Nova zavjetna crkva sv. triju Kralja(sječanje na post turska vremena) sagrađena je 1778.godine, bila je vrlo lijepa kako kaže zapisnik kanoničke vizite iz godine 1779.
Dugačka je bila 9 1/2 a široka 4 5/12 hvati, nadsvođena, taracana
kamenom i imala na evanđeoskoj strani malu sakristiju.
U to vrijeme gorički
župnik 1757-1779., bio
je domači sin iz Lomnice.Stjepan Dijanežević
rođen 1730.g.
U crkvi je bio u početku več preko sto
godina stari žrtvenik, koji su kasnije zanjenili novim.
Godine 1782 Lomnica je imala 45 kuće i 3
kurije(Adama Arbanas, Benka Arbanas prije Kraljić i Petra Modića
prije Stepanić)
Godine 1782.u Božično vrijeme boravio je
franjevac otac Modesto Salern, ponovio je to još 1783.i 1784.godine, dali
je to bio prvi franjevac u Lomnici zasada ostaje nepoznanica.
Do dana današnjeg dolazak franjevaca sa
Kaptola zagrebačkog bio je čest, razlog je bio duhovna i vjerska
potreba Lomničana, a župa velikogorička nije imala u to vrijeme
kapelana.
Godine 1790. i 1791.boravio je ponovno franjevac u
Lomnici o Božiču ali nije poznato njegovo ime(župski zapis)
Iz prvog opisa kuća u Turopolju iz
1796.godine, razbire se da je krov na crkvenom žrtveniku trošan, zato
je Plemenita općina turopoljska doznačila crkvi 350 forinti.
Tom svotom u vrijeme župnika Hegedića
sagrađen je na zvoniku nov krov u obliku kupole.
Crkva je u to vrijeme još imala trošnu
žitnicu i staru komoricu(popis kuća u Turopolju, Državni arhiv
Hrvatske).
1799.godine
Lomnica broji 53 kuće, 605 žitelja, a živjelo je 128
vjenčanih parova, te iste godine pričesnici su pili još krv
Isusovu iz kaleža.
Kad su se početkom XVIII.vijeka ustrajale u
biskupiji nove župe, komisija je predložila, da se u Lomnici utemelji
lokalna kapelanija, no to toga nije došlo.
U kapeli sv.tri Kralja bila su na godinu
četiri proštenja, na koja su dolazili također svećenici iz
susjednih župa.
Proštenja su se održavala na
Bogojavljenje, na bijelu nedelju, na drugi dan Duhova, i nedelju poslije
Bartolova.
Na Bartolovu okupljalo se najviše naroda, dok
je od Badnjaka do Bogojavljenja svećenik neprestano boravio,
služeći svetu misi i ispovijedajući vjernike.
Plemenita sudčija imala je potpunu
ingerenciju nad crkvom, osim što je bila njezin donator, na Sučijskim
spraviščima osim njenih dužnosnika, birali su se i crkveni
dužnosnici: zvonari i šikutori.
Zvonari su dobivali plaču za svoj posao, dok
šikutori su bili volonteri jedino ih je sučija sa njihovim obiteljima
oslobađala davanje radne snage u Sučijske svrhe.
Žitelji sela davali su svećeniku u to
vrijeme stan, hranu i novčanu nagradu.
Ponovno je bio franjevac u Lomnici u periodu
1804-1808.
Godine 1804.2.listopada, i 1824.15.srpnja
Sv.potvrdu u Gorici je djelio znameniti zagrebački biskup Maksimilijan
Vrhovac vjerovati je da su i Lomničani primili potvrdu.
1805.postavljeno je malo zvono u crkvi, Zvono
važe 276 starih funti. zvono ima natpis:
ZAGRABIAE
+ 1805.
1806.u svojoj oporuci Ana Terbić
r.Brigljević iz Lomnice u svojo oporuci od 11.svibnja, zapisala je iz svog
babinstva kapeli sv.Tri Kraljeva 150 forinti, a za altariju goričke
župne crkve 100 forinti., izbaštinila je svojeg muža Mateka
Terbića radi toga kaj ju je mrsko isprebijal.
1809.5.ožujka, Bara udova Janka
Brigljevića iz Lomnice, ostavila je na altariju Majke Božje
Goričke 140 forinti i 40 novčila što jo je dugovala kuća
Atrbanasova zvana Bolteki, osim toga ostavila je 30 forinti što su joj
dugovali Klafurićevi polovicu kapeli sv.Triju Kraljeca a polovicu kapeli
sv.Barbare u Velikoj Mlaki
U crkvi su bila tri žrtvenika, veliki sv.tri
Kralja i pokrajni sv.Bartola i sv.Trojstva, slike na žrtvenicima bile su
naslikane 1846.godine.
U to vrijeme žitelji su na svoj trošak pokrili kupolu na zvoniku sa bakrom.
Godine 1848.Lomnica je brojila 645 duša, u
vrijeme župnika Jakova Kosa 1845-1868., inaće rođen je u
Dubrancu 1805.godine.
Godine 1851.izjaviše žitelji Lomnice pred arhiđakonom Ignacijem Ročićem, da će crkvu, ako nebi bio njezin imutak dostatan, na svoj trošak popravljati.
1856.godine Lomnica broji 698 duša, a
1858.pojavljuju se kućni brojevi, dok 1859.selo broji 692 duše.
1862. godine porušio se crkveni zvonik,
vjerovatno su mu bili temelji preslabi, te je znatno oštetio dio crkve,
pri tom puklo je veče crkveno zvono.
Velik dio crkve sa zvonikom morao se ponovno
izgaditi.
U to vrijeme bilo je građeno jedino
križno drvo u Lomnici, nalazilo sa na uglu današnje Školske i
Stepanske ulice, prekoputa današnje Gospe Lurdske, ako je prije postojalo
križno drvo u Lomnici onda je vjerovatno stajalu na tom mjestu, jer u
Turopolju su se križna drva uvijek gradila na istome mjestu.
Križna drva pojavlju ju se u ovim krajevima u
17. i 18.stolječu, položaj raspela pomno se odabirao kako bi ranjeni
Isus za utjehu imao lijep pogled i miomirisno okružje.
Prolazeči kraj raspela u polja, vinograde ili šume, svaki bi Lomničan zastao, muškarci bi skinuli škrlak i poklonili se, dok bi se ženske prekrižile, u stvari bio je to razgovor s Bogom.
1868.g.
o Božiču u Lomnici je boravio pater
gvardijan, na kvarteru je bio kod Brigljevića
1869.
Na Belu nedelu mešu je došel služit
fratar iz Zagreba, sudec Štefan pl.Šoštarec platil je
železnicu 1 forint i
34 novčića,.
Gorički kapelan u
periodu 1865-74.bio je Janko Puškarić, inače poznat je po liku
Mladog gospodina iz istoimene pripovjetke Augusta Šenoe u kojoj se opisuje
lomnička kobila Lisa. Nigdje u spisima nema spomena da je u to vrijeme
boravio Janko Puškarić u Lomnici, vjerovatno zbog svoje starosne
dobi, rođen je 1801.a umro u Gorici 1874.
1872.sudec je platil plebanušu igžamenski
list 1 forint( u to vrijeme župnik je bio Josip
Kolarić 1868-95.
inače rodom iz Koprivnice, pokopan je na Velikogoričkom groblju
1901.ime mu nije upisano na župni spomenik) a kvartir za gospona patra pri
gospoji Modić 12 forint.
1873.godine,
sudec Janko
pl.Trumbetaš platil je za dve meše župniku 3 forinta, dok je za
Božoć
koštu i kvartir za
gospona patra platil 12 forint a za meše 6 forint.
1874.
Isti sudec je platil za božični kvarter
patru 12 forint, a za meše 12
forint, gosponu
plebanušu za exzamen
5,40 forint, a v kasu sveteh tri Kralev 80 forint
1875.Leta
sudec Janko pl.Trumbetaš platil je gospe
Modićke za opskrbu gospona redovnika
12 forint, šikutori
su bili Štefan pl.Šoštarec i Peter pl.Klafurić
U Turopolju se
utvrđuje 675 dvornih mjesta a u Lomnici 50, te sučija dobiva 50
juševa.
1876.
Gospon pater je bil opetza Božić kod
gospe Modićke a sudec Janko pl.Trumbetaš je platil 12
forint.(župa nije
imala kapelana)
1877.godine
sudec Janko pl.Stepanić platil je kvartir za
fratra 12 forint.(župa nije imala
kapelana u to vrijeme) a
za examen sudec je platil 6,21 forint.
1883.g.
sudec
Matek pl.Žordić platil gospođe Modić za božićni
kvarter fratra 12 forint.
1885.
boravil je za Božić gospon mladi kapelan Vgorićki Mikula
Kovačić sudec je platil
kvartir
gospođe Modić 12 forint a popevaču 2 forinte.
Žitelji Lomnice dali
su lijevati novo zvono, sudec je platil prevoz iz Zagreba 4,75
forint, Zvonoljevac je
uzeo staro zvono pod račun od 168 forinti i 50 novčića, a pored
toga morala je crkva
platiti još 168 forinti i 20 novčića.
To zvono nosi natpis: SV.IVAN KRS. M.Z. SV.FLORIJAN M.Z.N.
Br.71
SALIO MATE MAYER v ZAGREBU. 1885.
1886.
Sudec Matek pl.Šoštarec platil je o
Božiču za kvartir redovniku 12 forinti, za meše 13
forintov(te godine
župa nije imala kapelana) a popevaču 2 forinta.
1887.godine,
Matek pl.Šoštarec platio kvartir gospe
Modićke za Gospona mladog 12 forinti,
za meše 11 forinti
za Božić, a za Bartolovo platil je kuharicu 1 forint.
Na starim crkvenim orguljama pisala je godina
1888.proizvodnja firme M.F.Hefferer, dali su baš te godine i postavljene
nemože se pouzdano reći, jer se orguljaš ne spominje nego samo
popevač.
1889.
mladi gospon(po župnom uvidu kapelonovao je u
Gorici Stanko Hitrec 1889-94.) je o
Božiču bio
kod gospođe Modićke na
kvartiru a za občinske svete meše plačeno mu je
6,66 forint a
popevač Mrkša dobil je 2 forinta od sudca Stjepana pl.Stepanića.
1890.
1891.
zatvoreno je staro groblje za pokop koje se
nalazilou Gorici kraj crkve sv Lovre,
otvoreno je novo
sadašnje groblje.
1897.godine,
Novi zapis o boravku svečenika o
Božiču nalazimo gospon mladi(kapelanovao
je u to vrijeme Franjo
Mihoković 1896-1900.) boravio
je kod gospođe Škalinke,
plačeno joj je za
kvartir i opskrbu 18,60 forintov, a za meše je sudec platil 18
forontov, dok je
popevač Mrkša dobil 2 forinta
1898.g.
Gospon kapelan(vjerovatno Mihoković) boravio
je o Božiču kod Jurja Stepanića
plačeno mu je 33,20
forinti, a kapelanu 20 forinti za božične meše, popevač i
orguljaš
je još uvjek dobivao 2 forinta, dok
je na dan Igžamena potrošenop 12 fr.
-sudec platil gosponu Mladomu za sv.
meše o Božiču i kopune, 18 for.(5)
1899.
mladome gosponu platil(vjerovatno Mihokoviću)
je sudec Štefan pl.Šoštarec 18 forinti
za odslužene svete
meše, a popevaču orguljašu franji Mrkši 2 forinta,
Crkva dobila 68 forinti
potpore za 98. in99.godinu
1900.godine
Lomnica je brojila 1114 duša i 60 kućnih
brojeva, u vrijeme Božičnih blagdana
boravio je kapelan
Augustin Juretić(kapelonovao je u župi Gorica 1900-1904.), a
sudec Stjepan
pl.Šoštarec platil mu je 36 kruna.
1901.Godine
Plemenita sučija u vrijeme sudca Stjepana
pl.Šoštarca kupila je imanje od grofa
Geze Vernića u
Meštrici, tu se nalazilo malo zvono zvano cinkuš, koje je dozivalo
družinu k jelu.
Nakon kupnje imanja Plemenita sučija premjestila je cinkuš u
lomničku crkvu, tako da su u to vrijeme bila tri zvona u crkvi.
Crkva sv.triju Kralja
kakva je bila početkom XX.stolječa, služila je na čast i
ponos Lomničanima. Bila je prostrana, tako da je mogla u to vrijeme
služiti i kao župna crkva, građevni slog je skladan, a izvana i
iznutra u lijepom je redu.
Crkva je ukrašena sa
tri žrtvenika koji su izrađeni u Zagrebu, veliki oltar sa slikom
sv.tri Kralja sa strane se nalaze još sv.Valentin i sv.Florijan.
Na strani evanđelja
nalazi se žrtvenik sv.Bartola, a sa strane epistole žrtvenik
sv.Trojstva.
Kapelan je boravio za
božične blagdane kod Vinka Arbanas-Cukorina kbr 31
1901.g.
graditelj Mikula Hribar vršio je gradnju oko
križa kako je već spomenuto
nalazio se na
raskršču današnje Školske i Stepanske ulice, a sudec mu je
platil 38,95
forinti za posel.
Crkvenom orguljašu
Franji Mrkši plačeno 2,5 forinta za orguljanje o Božičnim
blagdanima, košta za gospona mladog
stajala je 12 forinti bio je kod
Vinka i Tinike Arbanas, a
za meše je dobil mladi 12 forinti.(u to vrijeme kapelan je
bio Augustin Juretić 1901-1904.)
1902.
Na svete Tri Krale sučija je davala obed za
svečenike, pa je sudec platil 4 forinta.
Još je sudec plati
na dan Igžamena 4,50 kruna, na dan Občinske ispovedi 3,47 krune a
za obed na Belu nedelu
3,46 kruna.
1903.
Za Božične blagdane sudec je platil
koštu i kvarter mladome 50 kruna a za trud svetih
misa 24 forinta.
1904.
Za svete tri Krale i kuharicu godine potrošil
je sudec 22,32 kruna.
23.siječnja uzimana mjera za veliki oltar
sv.tri Kralja, sudec platil strošek 4 krune
5.travnja na dan občinske ispovjedi
potrošeno je 16 kruna, za
župnika kad je došel
na sjednicu u ime gradnje
velikog oltara potrošeno je 9,70 kruna.(župnik je u to doba
bio Franjo Peterca
1896-1920.inače rodom je bio Slovenac, rođen je 1841.u
Dravljanima u Kranjskoj.
14.travnja bilo je posvečenje velikog
crkvenog oltara.
Na dan sv.Florijana
potrošeno je 12,88 kruna a za trud mladom za svete
meše 3 krune.
Na dan procesije i
križevski dani u Lomnici sa svečenicima i učiteljima
potrošeno je
8 kruna, a za Trojake za
svečenike i kuharicu 26 kruna.
25.lipnja, na dan ispovijesti školske
mledeži sudec je potrošil 5 kruna, a 30.listopada
na Dan zahvaleza svetu
misu gosponu župniku 15,20 kruna.
28.studenog, sudec je potrošil na dan
ispovijesti školske mladeži 2,20 kruna, dok je
orguljašu Mrkši
plaćeno 4 krune.
Mladome za
božične meše 30 kruna, a Vinku Arbanas za kvarter i koštu
mladoga
57,52 kruna
1905.
Na svete tri Krale stvari za obed redovnikom
24,16. i za kuharicu sudec je platil 2 krune.
4.svibnja, u vrijeme krščanskog nauka u
korizmi potrošeno je za 6 ponedeljkov 5
kruna, a mladome je
plačeno 10,18 kruna.
Trojački trošek
za svečenike i druge pomočnike 17,42 krune a za kuharičin trud 2
Krune.
Za Bartolovsko proštenje potrošilo se kod krčmara Najmana 8,96 kr.
Gjure Ivčecu
cimermanu plačeno je za popravak oltara sv. Trojstva 20 kruna, a zidaru
za bjeljenje crkve 12
kruna.
Svi sadašnji crkveni
oltari pravljeni su 1905 u Zagrebu, pa si je sudec naplatil 3
krune dnevnicu kad su ih
vozili u Lomnicu.
Svete mise u vrijeme
Božiča 1905.služio je kapelan gorički Vladimir Boroša,
sudec
Plemenite sudčije
Ivan pl.Klafurič platil mu je 32 krune, a za kvarter i koštu
plačeno
je 72 krune
1906.
6.siječnja, na svete tri Kralje sudec je
platil strošek 22 krune, dok je 17.ožujka na dan
občinskog
igžamena potrošeno 26 kruna.
-sudec je na veliki oltar
daroval pokrivalo, a na Belu nedelu i Valentinovo
i za održanu ispovijed
potrošeno 38 kruna.
-Na sveto Trojstvo
blagoslivljan je oltar, potrošak sudca 21 kruna.
-Mladome meše o
Božiču sudec je platil1906.g. 32 krune , a učitelju za
koštu i
kvarter mladoga 77,44
krune.
1907.
21.siječnja Sudec je dal za šajbu na
kipu križnoga dreva 80 novčića,
9.ožujka, plačeno je za farbu
križnog dreva 4,30 kruna
-na Valentinovo i ujedni Igžamen
potrošeno 32 krune
-Na Belu nedelu na proštenju potrošil je
sudec sa šikutorima, zvonarom i župnikom 14,40 kr.
7.svibnja, za popravak križnog dreva sudec je
platil Pavlu Stepanić i Stjepanu Klenoviću 5 kr
25.svibnja, za farbu i firmajs za križno
drevo 9,90 kruna.
26.svibnja za trojačko proštenje sudec
je potrošil 26,50 kruna, a župniku je platil 4 kr.
29.kolovoza plačeno je Gjuri Ivčecu za
farbanje križnog drva ili kipa u selu 10 kr, a u ime
tišljarskih
poslova na križnom drevu 30 kr.
29.listopada plačeno krčmaru Najmanu za
stroške na Dan zahvalnosti .
-Za Božične blagdane sudec je platil
Mladome gosponu Boroši za 14 sv.misa 28 kr.
-Učitelju Juraju Bodiću u ime opskrbe
gospona kapelana i orguljanje o božiču 72 kr.
1908.
7.sječnja, na sv.tri Kralja za objed je
potrošeno 9 kruna.
16.ožujka, na igžamen sudec je potrošil
32 krune.
23.lipnja, krčmaru Najmanu u ime
potroška gospona župnika, nedelju Sv.Trojstva sudec
potrošil
8,16 kr.
-U Božično vrijeme kapelanu Boroše
za trud sv.misa plačeno je 28 kr., Gjure Abramoviću za
kvarter
i koštu Mladome 56 kruna.
1909.
7.siječnja, na sv.tri Kralja, sudec je platil
obed za svečenike, šikutore i zvonara 16 kr. a
za kuharicu 2 kr.
-za sv.Trojstvo bio je kapelan Boroša
19.srpnja, sudec je platil Nikole Hribaru za
izgradnju križnog drva kipa 77 kruna.
8.rujna, za vrijeme igžamena sudec
potrošil 18,98 kr.
9.prosinac, sudec platil Juraju Bodiću 2
krune za sviranje na zahvalnu nedelju, a
Gjure Abramoviću za
opskrbu 10 kr.-a Božično vrijeme sudec platil kapelanu Boroši 33
krune, a za opskrbu kapelana. JuriAbramoviću 56 kruna, Juraju Bodiću
za sviranje orgulja
20 kr.
-Crkvanizvonar bio je Miko
pl.Stepanić(Jurekov)
Te godine Lomnica je
brojila 1.111 katoličku dušu.
1910.
Siječanj, kapelan Boroša posvetio novu
školsku zgradu
Na Bijelu nedelju za
sv.misu kapelanu Boroši 4 kr.
-trošak kod Najmana
za Trojstvo i dug od sv.tri Kralja sudec platil 29,30 kr.
U vrijeme
Božiča za svete mise sudec potrošil 30 kr.za opskrbu kapelana 56
kr.,
učitelju Bodiću
za orguljanje 16 kr.
U Lomnici su te godine
živjele ove obitelji: Arbanas, Abramović, Brigljević,
Celić,
Češković,
Deverić, Dijanežević, Horvatinčić, Hrenković,
Ivčec, Jakunić, Janečić,
Jančić,
Klafurić, Kolarić, Krznarić, Lektorić, Pejak,
Smolković, Stepanić, Šoštarec,
Žordić
12.siječanj, rođen MIJO JANČIĆ
u Lolmici, župnik u Dubrancu i Sv.Trojstvu, zbog
zalaganja za Hrvatske
nacionalne interese osuđen na
8 godina zatvora
1911,
7.siječnja,.za vino koje se popilo na sv.tri
kralja sudec platil 14 kr.
6.ožujak na dan
Igžamena, potrošil 33,80 kr.
11.lipnja, kad su
vatrogasci išli na počast presvjetlog nadbiskupa, sudec potrošil
15,30 kr.
U Božično
vrijeme za služenje sv.misa platil kapelanu Boroši 30 kruna,
učitelju
Juraju Bodiću za
opskrbu kapelana 56 kr. i orguljanje 16 kr.
1912.
6.lipnja, sudec platil na dan Tjelova vatrogascima
14,70 kr, inače oni su odlazili svake
godine na tjelovsku
procesiju u Veliku Goricu.
Za služenje sv.misa
i blagoslov o Božiču, sudac platil kapelanu Boroše 29 kr.a
učitelju Juraju
Bodiću za opskrbu kapelana i sviranje orgulja 72 krune.
1913.16.veljače, sudec platil za Igžamen 2,90
kr.
25.veljače, za
strošek sv. ispovjedi 6 kr.
2.prosinca na
spravišču sudec Plemenite sučije predlaže da se svete mise
služe od 24.prosinca do sv tri Kralja, mise če biti cijelo vrijeme
sučijske, ovlaštenici jednoglasno prihvačaju sučev
prijedlog. U božično vrijeme sudac Matek pl.Klafurić platil je
svete meše kapelanu Vladimiru Boroše 26 kr., a učitelju Juraju
Bodiću za stan i opskrbukapelana 56 kr. a za svranje orgulja 28 kr.
1914. 8.ožujak, za Igžamen Sučija
potrošila 11 kruna i 40 filira
Za svete mise o
Božiču, sudac Plemenite sučije Mato pl.Klafurić platil
kapelanu
Vladimiru Boroši 22
kr., a za orguljanje učitelju Božidaru Denku 24 kr., za opskrbu
kapelana Vjeri Bodić
56 kruna.
1915.25.listopada, na dan zahvalnosti(sv.misa je bila
obavezna) potrošeno 21 kruna.
Za vrijeme
božičnih blagdana boravio je franjevac Leopold Horvat, za svete mise
plačeno mu je 28
kr.a Juraju Bodiću za stan i opskrbu patera i orguljanje 144 krune.
Mladomisnik
Mijo pl.Stepanić-Matkov dobio 100 kruna potpore od sudčije
1916.g U vrijeme božičnih blagdana.boravio
je kapelan Vladimir Boroša, sudac Ignac
pl.Stepanić mu je
platil za svete mise 60 kr.a učitelju Juraju Bodiću za sviranje
orgulja, stan i opskrbu
188 kruna.
1917.Za božične meše sudec Nacek
pl.Stepanić platil kapelanu Vladimiru Boroše 85 kr.,
učitelju Juraju
Bodiću za orguljanje, stan i opskrbu kapelana 376 kruna.
Šiktori: Vid
pl.Lektorić i Josip pl.Arbanas-Gosponekov
1918.20.siječanj šikutori Vid
pl.Lektorić i Josip pl.Arbanas-Gosponekov zahvaljuju se na
šikutorskoj
časti, Sudčija izabire Stjepana pl.Šoštarca kbr.33 i Miju
pl.Lektorić
kbr.71, jednoglasno.
1919.7.prosinca Plemenita sučija donosi odluku da
se služe svete mise u Lomnici od
24.prosinca do
7.siječnja iduće godine, a da na Božić, Štefanje,
nedeljna i sv Tri
Kralja budu pjevane mise.
U božično
vrijeme boravio je franjevac otac Klarus Horvat, za 14 sv.misa dobio je
140 kruna, Juraj
Bodić za sviranje orgulja 105 kr. a za opskrbu i stan patera 420 kr.
od sudca Martina
pl.Šoštarca
Crkveni zvonar bio je
Vjekoslav pl.Stepanić
1920.18.siječanj na spravišču plemenite
sučije za zvonara izabran Vjekoslav pl.Stepanić.
16.travanj, potrošek
za Igžamen, Uskrsni ponedeljak i bijelu nedelju iznosio je kod trgovca
Škale 7.20 kruna
14.veljače 1920. za
župnika dolazi(nakon umirovljenja Peterca) Mijo pl.Stepanić,
rođen je 1890.u
zadruzi Stepanić-Matki, prva kuća zapadno od sadašnje župne
crkve.
Iste godine nabavio je u
lomničkoj crkvi nova zvona, a od 1925 .g.uveo proštenje
Gospe Lurdske u Lomnici.
5.kolovoza,
dogogodišnji orguljaš u crkvi i školski učitelj Juraj
Bodić biva premješten
u Veliku Goricu.
1921.13.veljače za šikutore izabrani na
spravišču: Jakov pl.Dijanežević kbr.38 i Stjepan pl.
Deverić kbr.47
14.kolovoza Toč 13
Crkveni računi za godinu 1920.predloženi po crkvenim šikutorima Miji Lektoriću i
Stjepanu Deveriću
ad toč 13
Računi od
stavke do stavke pročitani te pokazuju sljedeće stanje.
Primitak 10.021 kruna
Izdatak 10.056 ,,
Manjak
35
,,
Crkveni novci -
ul.broj 3083 23,94 kr
423 2.987,90 kr
2098
64,00 kr
---------------------------
3075,84
kr
gotovo 255,70 kr
ukupno 3331,54
kr
Od
ovlaštenika prigovora nije nitko, te su prema tome računi u redu
pronadjeni.
11.prosinca, sudac Juraj
pl.Deverić-Dumić predlaže da po običaju budu svete mise od
Badnjaka do tri Kralja,
Skupština prihvača predlog da ostane po starom običaju.
U Božično
vrijeme sudac Juraj pl.Deverić-Dumić platio je Nikoli Tothu za
orguljanje
320 kr. a za koštu
kapelana 1.400 kr. ukupno 1.720 kr., učiteljici Nadi Krištof za stan
svečenika
plačeno je za 15 dana 300 kruna.
Crkveni zvonar bio je
Vjekoslav pl.Stepanić
1922.
5.siječnja, Sučija izabire za zvonara
Ivana pl.Stepanić kbr.58 uz godišnju plaču 4000 kr.
6.siječanj, za potrošenu hranu i vino sa
svečenicima i šekutorima na proštenju sv Tri Kralja
sudac
Juraj pl.Deverić potrošio 971 krunu.
3.ožujaka, sudec platil za Valentinovi i
Igžamen 622 krune.
23.ožujak, umro je u Velikoj Gorici Juraj
Bodić dugogodišnji orguljaš, pučki učitelj i
prosvjetitelj u Lomnici.
30.travanj, Bijela nedelja, sudec potrošil na
hranu i vino 1.348 kruna.
11.lipanj, sv.Trojstvo, sudac Gjuro
pl.Deverić potrošil na hranu i vino na proštenju 1.491 kr.
dok je Nikola Toth za
sviranje podnevne i večernje mise dobio nagradu 40 kruna.
21.kolovoz, Nikola Toth popravljao crkvene
orgulje, naplatio 200 kruna od Plemenite sudčije
29.studeni, crkveni šikutori: Stjepan
Deverić i Jakov Dijanežević polažu crkvene
račune, primitak
7.367 kr., izdatak 2.881 kr. ostaje u blagajni 4.486 kr. Sučija ih
pohvaljuje i
oslobađa sučijskog težačkog rada.
8.prosinac, sudac predlaže da sve mise za
vrijeme Božiča budu sučijske, skupština
jednoglasno
prihvača, potom sudac predlaže da se sagradi križno drvo uz plot
Arbanas-Jurkečeve
zadruge kbr.30, jednoglasno se prihvača, oni koji imaju blago dat
če prevoz, koji
nemaju dat če težake.
29.prosinac, Sučija platila Ivanu
Stepaniću zvonarsku službu od svibnja do studenog,
4.000 kr.U vrijeme
božičnih praznika boravio je kapelan Mirko
pl.Hranilović(inače
kapelan je bio u velikoj
Gorici 1920-1.X.1924.) za 7 pjevanih misa dovio je 700 kr. a
za 6 tihih misa 480
kruna, kapelan je boravio kod Marije Bedeković a sudac joj je
platio 1.000 kruna, dok
je orguljašica Bosiljka Toth dobila 800 kruna.
1923.
25.ožujka, Sučija objavljuje
sučijske primitke i izdatke, Za novo križno drvo Plemenita
sučija izdvojila je
40.000 dinara (p.s.do 1922.g valuta je bila u Hrvatskoj kruna)
2.prosinac, zvonarsku plaču od 1.250 dinara
prima Ivan pl.Stepanić(Zvonarov).
12.prosinac, odlučeno je na
Spravišču da če u vrijme Božičnih blagdana
svečenik biti
kod Šandora Loewy-a,
zato če dobiti 5 vozova hrastovih drva, orgulje če svirati
Bosiljka Toth.
15.prosinca pregledavani su crkveni računi,
primitak 6.690 dinara, izdatak 3.459,
ostaje 3.240 dinara. Za
šikutore izabrani Ivan pl.Stepanić i Miko pl.Šoštarec, oni
i svi
njihovi članovi
obitelji oslobođeni su od Sučijskog posla.
1924.
13.siječnja, Rudolf Škala moli da mu se
umjesto plače za misno vino dade tri voza drva,
Skupština odobrava.
14.prosinca sudac predlaže plemenitoj
sučiji sv.mise u božično vrijeme, ovlaštenici
primaju na znanje
jednoglasno.
Od 1.listopada 1924. do
1942.godine župa Gorica nije imala kapelana, več su u
Lomnicu stalno dolazili
franjevci sa zagrebačkog kaptola
Crkveni zvonar Ivan
pl.Stepanić(Zvonarov)
1925.
13.siječanj, na sučijskom
spravišču vršio se pregled crkvenih računa, primitak 3.323
dinara, izdatak 1.240,
ostaje u blagajni 2.083 dinara, za šikutore ponovno izabrani:
Stjepan pl.Deverić i
Ivan pl.Stepanić, za zvonara izabran Ivan pl.Stepanić(Zvonarov).
26.travnja na Spravišču predlaže se
da se ogradi Križno drvo, skupština prihvača
jednoglasno(vjerovatno
se pod križno drvo podrazumjevala kapelica Gospe Lurdske)
25.listopad, blagoslovljena kapelica Majke Božje Lurdske, graditelj je bio Nikola Hribar a
investitor Plemenita sučija iznosom 40.000 dinara, 5.000 dinara donirao je Juraj pl.Deverić-Dumić kbr.43.inače bio je to njegov zavjet iz ruskog zarobljeništva, zavjetovao se da če sagraditi kip u čast Gospe Lurdske ako se vrati iz zarobljeništva.
20.prosinac, sudac predlaže da se svete mise
služe u Božično vrijeme, skupština prima
jednoglasno na znanje s
tim da če svečenik biti kod Šandora Loewy-a uz plaču 1.000
dinara i četiri voza drva. Zvonaru određena plača od 2.000
dinara.
1926.
8.siječanj na spravišču za zvonara
izabran je Ivan pl.Stepanić uz plaču 2000 dinara, dok
su šikutori postali
Ivan pl.Stepanić kbr.58 i Miko pl.Šoštarec kbr.122
20.prosinac, sudec predlaže svete mise u
božične dane, skupština prima na znanje,
sve o sučijskom
trošku.
1927.
16.siječanj, na sučijskom
spravišču za šikutore opet su izabrani Ivan pl.Stepanić i
Miko
Šoštarec, dok
je za zvonara izabran Juraj pl.Deverić jer je bio jeftiniji od Ivana
Stepanića, za godišnju plaču 1500 dinara.
11.prosinac, sudac Jakov pl.Dijanežević
predlaže na spravišču da svete mise u Lomnici budu
od
24.prosinca do svete Tri Kral, skupština jednoglasno prihvača.
1928.
13.siječanj na Spravišču za zvonara
izabran Juraj pl.Deverić kbr.58 uz godišnju plaču
1500 dinara, dok su za
šikutore izabrani: Stjepan Smolković(Kikec) kbr.110 u Juro
Dijanežević kbr
115
1929.9.siječanj za zvonara na Spravišču
ponovno izabran Juraj Deverić kbr.58 uz godišnju
plaču 1500 dinara.
14.veljača, izbor
kapelskih starešina na Spravišču, izabrani su: Juraj
pl.Deverić-
Dumić kbr.43 i Mika
Stepanić-Ruzlinov kbr.49, za zamjenike izabrani su: Franjo
Arbanas-Zbenaščakov
kbr.60 i Stjepan Arbanas kbr.138
1930.
3.siječanj na Sučijskom
spravišču za zvonara ponovno izabran Juraj pl.Deverić kbr.58
uz godišnju
plaču 1500 dinara.
11.svibanj, skupština Plemenite sučije
odlučuje da treba popraviti kapelu sv.tri Kralja.
12.srpanj, sudac Josip pl.Arbanas-Bugnarov moli
Plemenitu općinu 30 000 dinara za
popravak kapele.
30.srpanj,Plemenita općina turopoljska
podjelila je 5.000 dinara za popravak
lomničke kapele
21.prosinca, na Spravišču sudac Josip
pl.Arbanas-Bugnar predlaže da se svete mise u
Božično vrijeme
održavaju po starome običaju, skupština jednoglasno
prihvača.
1931.16.srpanj Ivica Škala iz Zagreba daruje 1.250
dinara za popravak kapele sveta tri Kralja
u blagajnu Plemenite
sučije.
Skupština
prihvača dar i odlučuje tim novcem ofarbati ogradu oko crkve.
Crkveni zvonar Juraj
Deverić(Zvonarov)
1932.
17.siječanj na Spravišču opet
izabran za zvonara Juraj pl.Deverić kbr.58
3.srpanj, umjesto nagrade za crkveno orguljanje
Vojko Miklaušić učenik viših škola
moli Plemenitu
sučiju da mu podijeli hrastovog drva za izgradnju poučne zgrade,
Skupština drvo
podjeljuje jednoglasno,
11.prosinac, sudac predlaže da se služe
mise u božično vrijeme, skupština
jednoglasno
prihvača.
1933.
18.siječanj Vršio se na
Spravišču izbor zvonara između Juraja pl.Deverića kbr.58 i
Franje pl.Stepanića
kbr.58.,izabran je Franjo jer je bio jeftiniji.
Na istom
Spravišču dodjeljena je nagrada Vojku Miklaušiću ua
orguljanje u protelkoj godini.
1934.7.siječnja, Spravišče
nagrađuje Vojka Miklaušića sa 300 dinara za orguljanje, isto kao
i
kao i lani.
4.veljača,
čitanje na Skupštini crkvenih računa: pritak 1.641, a izdatak
1.464 ostaje
176 din.
Zvonar
ostaje Franjo pl.Stepanić uz godišnju plaču 1.000 dinara
4.svibnja, vatrogasci su
tradicionalno išli u crkvu na dan sv.Florijana, pa ih sudac
Jakov
Dijanežević nagrađuje sa 100 dinara.
1934.
21.listopad, Mijo Stepanić prima 2.243 dinara
od Zemljišne Zajednice Plemenite sučije:
1400 dinara kao
dugogodišnji opskrbnik za svečenika o Božiču, za
potrošek sučije za Igžamen, Sv.Florijana, Bele nedele i
Sv.trojstva 843 dinara.
20.studeni, Ivan Stepanić ispitani kovač
radio na crkvenom turnu i lampu pret velikimaltarom.
Sv.mise u
Božično vrijeme služio pater gvardijan iz Zagreba.
1939.
26.prosinca,.u mjesnoj crkvi Nova Zora održala tradicionalni Božični koncert, nastupilo
je kao gost Pjevačko društvo Rakitovec.
Plača zvonara te
godine bila je 1.200 dinara
Vojko Miklaušić
nacrtao lomničku Božičnu čestitku, a tekst je glasio:
….da bi bilo v novom letu mejne greja a
više Božjeg blagoslova.
Da si saka
nožica Božum stezicom odila i saka ručica Bože delce
znašala i sako
telce i dušica da počuti
zveličejne Sineka Marijinoga Amen
1940.
15.siječnja, Nova Zora u mjesnoj crkvi pod
ravnjanjem Vojka Miklaušića izvela
Hrvatsku misu od Rudolfa
Matza.
Plača zvonara te
godine bila je 1.200 dinara
1942.g. Studeni,
dolazi u Goricu kao kateheta Marko Varga, do smrti župnika
Stepanića
1948.bio je kapelan, nako
toga sve do svoje smrti 1981.bio je župnik velikogorički.
Kapelica Gospe Lurdske u Donjoj Lomnici - Chappel of Mery Lourdes
Nekada je na ovome mjestu stajalo križno drvo sa sveticom, 1900.g.spominje se kao dotrajalo pa je obovljeno. Raspelo je vjerovatno bilo jako staro, vjerovatno prvo raspelo u selu jer su se po tradiciji križna drva uvijek radila na istom mjestu. Povod gradnje kapelice bila je u čast 1.000. obljetnice Hrvatskog kraljevstva, domači svećenik Mijo pl.Stepanić preporučio je sudcu Plemenite sudčije Gjuri pl.Deveriću-Dumiču da se sagradi kapelica. Ovlaštenici su jednoglasno preihvatili prijedlog sudca, za tu svrhu 25.ožujka 1923. na spravišču su odobrili su 40.000 dinara za njenu izgradnju. Dogovoreno je da če svi koji imaju zapregu dati prevoz a oni koji nemaju dati če težake u vrijeme gradnje kapelice. Prvo je počelo sa kopanjem bunara na mjestu današnje kapelice, da bi se porom prišlo izgradnji. Svi radovi na kapelici povjereni su več dobro znanom turopoljskom građevinaru Nikoli Hribaru. Djeca prolazeći pokraj kapelice dok su išli u školu, pomno su nadgledavala kopanje bunara i dalnju izgradnju objekta(po pričanju starijih mještana) Kapelica je bila gotova krajem 1924.godine, jer su ovlaštenici na spravišču 26.travnja 1925.donijeli odluku da se ona ogradi. O gradnji kapelice župnik Velikogorički Mijo pl.Stepanić je svjedočio: “Filiala Lomnica Donja isto u godini 1925.sagradila je umjesto križnog drva kip, odnosno malu kapelicu Majke Božje Lurdske. Taj lijepi i prekrasni spomenik stoji oko 45.000 dinara. Novac je dala na ponudu vrijednog i bistroumnog te vrlog katolika sama Z.Z. Plemenite sučije Lomnica Dolna, Jurja pl.Deverića(Dumiča)kbr.43 iste zajednice. Sam
spomenik gradio je g.Nikola Hribar, a kipovi su naručeni iz Tirola.
Posvetu samog spomenika i kipova obavio je svečano dekan kotara odranskog
vlč.Juraj Kocijanić uz asistenciju vlč.g.Gustava Habunara
župnika iz Jakuševca, vlč.g.Andrije Busije župnika iz Novog
Čiča, te domačeg sina iz Lomnice i župnika
velikogoričkog Mije pl.Stepanića. Na posvetu je došao silan
narod iz župe domače i susjednih, te vatrogasnog društva Velika
Gorica i mjesna lomnička mladež. Kod škole je bio načinjen
lijep slavoluk okičen hrvatskim trobojkama. Pridošle je lijepo i
kičeno te zanosno pozdravio u ime sela sudac Juraj pl.Deverić
(Dumić), a u ime mladeži njegova kćerka Barica Deverić.
Potom je krenula lijepa procesija do samog kipa. Uz prigodnu propovijed o Majci
Božjoj Lurdskoj, što ju je rekao vlč.g.Juraj Kocijanić bila
je obavljena posveta, potom sv.Misa u kapeli Sv.Tri Kralja. Posveta je
obavljena 25.listopada 1925.g. Tada je urečeno i obečano narodu, da
će svake na tu nedelju – kao godišnjica čitati S.Misa u
Lomnici i iz kapele Sv.Trijah Kralja ići u procesiji k kipu Majke
Božje Lurdske, gdje će ispjevati Lauretanske litanije, a potom se
opet vratiti u kapelu u procesiji i dati narodu blagoslov sa Sv.Otajstvom. Ovo
bi imala biti kao neka zavjetna procesija za obnovu žitelja u
ćudorednom i vjerskom duhu. Poslije mise bio je mali banket na kome je
bilo svećenstvo i seoski predstavnici te graditelj kapelice g.Nikola
Hribar. Zasluge za podignuće ovog kipa idu u prvom redu Jurju
pl.Deveriću(Dumiču) sucu, a onda članovima zajednice, koji su
taj prijedlog poduprli i u največem dijelu veselo žrtvovali tako
veliku svotu novaca. To je najljepši spomenik na hiljadugodišnjicu
hrv.kralja Tomislava 925-1925. Nakon II.svjetskog rata zabranjene su sve
vjerske ceremonije oko kapelice, okoliš oko nje uređivale su
žene iz susjedstva. Sjećanje na kapelicu koja je sagrađena
povodom 1000.godišnjice Hrvatskog kraljevstva pada u zaborav, kao i na one
čestite muževe koji su je gradili. Danas automomili bučno
prolaze pokraj kapelice, starih žena gotovo da nema koje bi se obavezno
prekrižile prolazeči pokraj Gospe, dok mladi to danas
neobičavaju jer čak nemaju šešire da se poklone Gospi Lurdskoj.
Posljednje renoviranje izvršila jedna obitelj u Lomnici 2002.g. O
tome je u više navrata pisao Miroslav Klemm u Hrvatskom slovu pod
naslovom ,,Neodgovornost i neznanje,, i upozorava na činjenice: Zbog
nestručnosti kapelica je teško devastirana i više nepredstavlja
spomenik hrvatske kulture.
Križno
drvo na Jankovki - Cross on the hill Jankova
|
|
|
|
Jankovke
nekad |
Jankovke
danas |
Lomnički
ovlaštenici došli su u posjed vinograda Jankovka 1900.g. kada su ga
na čelu sa sudcem Stjepanom pl.Šoštarec kupili taj
brijeg od veleposjedničke obitelji Vernić iz Gornje Lomnice.
Prijedlog za kupnju vinograda na sučijskom spravišču dao je
Franjo pl.Stepanić 1897.g. Do 1927.g.bio je vinograd u vlasništvu
svih ovlaštenika, da bi te godine bio rasparceliran i podjeljen
ovlašteničkim obiteljima. Nakon 10 godina težačkog rada,
ovlaštenici su odlučili da obilježe tu obljetnicu, sakupilo se
mnogo naroda lomničkog, te se nakon sv.mise fotografirali ispod raspela.
Križ koji su podignuli lomnički ovlaštenici
1937.g. istesao je Stjepan Lektorić upisavši tekst: SPOMENICA //
DESET LJETA MUČNOG RADA // NAŠEG LIJEPOG VINOGRADA // SPOMENIK
PODIGOŠE SLOŽNI // VINOGRADARI Z.Z. LOMNICA DOLNA // ZASLUGOM
STJEPANA LEKTORIĆA // GOD 1937.ZEMLJA JE ZAKUPLJENA // OD G.VERNIĆA
PO SUCU STJEPANU // ŠOŠTARCU GOD.1897., NA PRIJEDLOG // FRANJE
STEPANIĆA. RASPARCELIRANA JE // ZASLUGOM SUCA JAKOVA
DIJANEŽEVIĆA. // DANA U ZAKUP DANAŠNJIM VLASNICIMA // I
ČLANOVIMA ZEMLJIŠNE ZAJEDNICE // LOMNICE DOLNE-1927.// ČUVAJ
BOŽE VINOGRADE // PA I ONE KOJI RADE ! Do 1946.godine
Plemenita sućija svake je godine krajem mjeseca listopada slavila Dan
zahvalnosti na ovome mjestu, kako je Plemenita sučija ukinuta u travnju
1947.g.od tadašnjed političkog sustava, sva tradicija se prekinula.
Križ je odoljevao zubu vremena sve do 1988.g.,i predstavljao spomenik kulture
ovoga kraja, umjesto da se renovira ili načini indetični,
maknut je sa nakanom kako bi se promjenila turopoljska i lomnička kultura
i baština Višestoljetni turopoljski hrastovi i sunčani
vinogradi Jankovke i dalje čuvaju tajnu i sječanje na jedno divno
druženje lomničkih vinogradara i na biser lomničke arhitekture i
ponosa. Sa jankovskih bregova i iz starih kleti ne čuju se više
dozivljanja: Jurić, Štević, Matić, Lojzić,
Jožić.... Izvorske vode ispod brda Jankovka teku prema potoku
Pješčenjaku, žuboreći pjevaju pjesmu o nekadašnjem
križu, tekući sve do potoka Lomnice, koji prenosi priću dalje.
Kada prolazite lomničkom šumom zastanite, potoci još uvijek
prenose svojim žuborenjem priču o jednom raspelu koje više
fizički ne postoji. Ono postoji samo u nekom dalekome sječanju, na
požutjeloj fotografiji i zapisima neke stare sučijske knjige. Ali,
lomničko autohtono raspelo niknuti će jednoga dana kao Fenix iz
pepela, i opet ćemo biti sami na svojem, jer čvrsto vjerujem da
budućnost postoji.