Povijest
Povijest Sikova slična je povijesti ostalih ravnokotarskih mjesta s tim da su na području Ravnih Kotara otkrivena važna povijesna nalazišta. Upravo s područja današnjih Ravnih Kotara potječe najstariji kameni pisani zapis hrvatskog imena. Naime, kod Šopota (nekoliko kilometara jugozapadno od Benkovca) je nađen kameni zabatni natpis iz 9. stoljeća u kojemu se spominje ime Hrvat (natpis sadrži ime hrvatskog kneza Branimira). Tako je teritorij od područja Zadra do područja Knina nosio naziv "Hrvati" sve do provala Turaka i nove izmjene stanovništva (16. stoljeće), kada je zadobio svoj današnji naziv Ravni Kotari.
Razdoblje do početka 12. stoljeća obilježeno je vladavinom hrvatskih knezova i kraljeva. U doba feudalizma (od 9. do 11. stoljeća) zemlja predstavlja osnovnu vrijednost i mjeru društvenog utjecaja njenog vlasnika stoga je i područje Sikova bilo jedno od posjeda velikaša. Tako se u spisima spominje ime posjeda koje se naziva Sichoua ("regalis terra in Sichoua" i "de regali terra in Sichoua") što svjedoči o starom porijeklu naziva današnjeg mjesta Sikovo. Na putu od Sikova prema Sv. Filip i Jakovu (pred ulaz u Sv. Filip i Jakov) nalaze se ostaci upravo iz tog vremena. Naime, nekad se je tu nalazilo naselje Rogovo u kojemu je bio znameniti benediktinski samostan Sv. Ivana koji se spominje u darovnici kralja Petra Krešimira IV. i od kojega je danas ostala crkva Sv. Roka (11. stoljeće).
Crkva Sv. Roka
Današnja crkva Sv. Roka nekada je bila posvećena Sv. Mihovilu ali se je narod zbog učestalih bolesti (močvarno područje i malarija) utjecao Sv. Roku (zaštitnik od kuge i zaraznih bolesti) stoga se i danas svake godine 16.08 slavi Sv. Roko na Rogovu. Također, blizu crkve Sv. Roka nalaze se ostaci kaštela zvanog Dvorine (Zidine) koji je za vrijeme turskog vladanja bio pretvoren u carinarnicu.
Provalom Turaka u 16. stoljeću prvi put su značajno opustošena ravnokotarska sela (1529. godine Turci su osvojili Vranu i prodrli do neposredne blizine Zadra). Osobito krvave bitke na području Ravnih Kotara bile su sredinom 17. stoljeća (Kandijski rat) nakon kojih je Mletačka Republika proširila svoju vlast nad područjem Dalmacije. Bitke između Turaka i Mletačke Republike trajale su su sve do konačnog odlaska Turaka sa ovih prostora (18. stoljeće).
Nakon ratova zemlja je bila opustošena, sela razorena a stanovništvo razbježalo i izginulo. U tom razdoblju ravnokotarsku zemlju naseljavaju novi stanovnici iz kršne Bukovice (krševiti kraj u trokutu između Benkovca, Obrovca i Knina). Bukovica je nekad bila šumovit kraj (pretpostavlja se da je ime dobila po nekadašnjem obilju bukove šume) koji je pružao dobre uvjete za stočarstvo, posebice ovčarstvo pa čak i govedarstvo. Zbog svoje krševitosti zemlju je na okupu mogla zadržati samo šuma koja je ujedno osiguravala veće oborine tijekom ljetnih mjeseci (dobar urod i ispaša). Povećanjem broja stanovnika Bukovice i nestankom šuma (ispaša, poljodjelstvo i intenzivna sječa) dolazi do selidbe stanovništva prema pustim ravnokotarskim mjestima (zaleđe Biograda i Vransko polje). Ravnokotarski kraj bio je močvaran i zbog legla malaričnog komarca (Kotorska groznica) selidbe su bile usporene. Zimi su ljudi sa svojim blagom (stoka) dolazili na ispašu a onda su se s obiteljima na proljeće i u ljeto povlačili u suha i zdrava brda. Nakon prestanka turskih provala, izgradnjom odvodnih kanala i isušivanjem močvarnih područja smanjuje se prisutnost zaraznih bolesti te se prostor Ravnih Kotara sve više naseljava, a stanovništvo se bavi intenzivnom zemljoradnjom i stočarstvom.
U novije vrijeme prostor Sikova je konstantno naseljen s tim da je u jedno trenutku, tijekom Domovinskog rata stanovništvo bilo evakuirano, a unatoč svakodnevnom granatiranju Sikovo srećom nikad nije palo pod okupaciju.