Zadnja izmjena: 23/03/02 19:23:10 Web-stranica Tonči Gavranić ARHIVA_listopad, 2001. |
Pismo-reakcija....(3) |
| Home Page | Prethodna arhiva | Slijedeća arhiva |
Tonči Gavranić
JMBG 2110959382309
5.Ulica
br. 15/2
20271 Blato
tel. (020)85 10 81 poslje 15,00 sati
GSM 0915147975
Blato, 19. 10. 2001.godine
GLOBUS-nacionalni
tjednik
Predmet: Reagiranje
ratnog predsjednika SO Korčula ' 90-'93.god. na neistine izrečene u članku sa
Nojkom Marinovićem "JNA je uoči napada....." objavljenom u GLOBUS-u
br.567/19.10.2001.
Poštovano uredništvo,
Sukladno Zakonu o javnom informiranju molim Vas, da prema mogućnostima i uobičajenoj praksi GLOBUS-a, objavite reagiranje na neistine koje je izrekao general-bojnik Nojko Marinović. Ovo reagiranje upućujem da se istina o Dubrovniku može čuti i od aktera koji su bili angažirani na pomoći Dubrovniku, u obrani grada ali i Hrvatske. Pogotovo zato jer takvi nisu u mogućnosti imati prostor u medijima kao oni koji ga imaju i previše, najčešće za vlastitu pohvalu i promociju. U najvećem broju slučajeva, nezasluženo. Za sve navedene činjenice, mišljenja i ocijene prilažem preslike dokumenata-dokaze jer me dosadašnja praksa uvjerila da se od onog koji demantira traže dokazi dok se istovremeno "miljenicima medija" dopušta da prikažu i iznose svoja viđenja bez popratnih dokaza.
Autor javne reakcije, Tonči Gavranić je bio predsjednik SO Korčula u periodu 1990-1993.godine te ratni zapovjednik pričuvnog sastava ZNG-Korčula, do pripojenja postrojbe u sastav HRM, 01.12.1991.godine.
Kao bivši presjednik SO Korčula reagiram na izjavu gosp. Nojka Marinovića da je sa 6 specijalaca i 15 vozila (odmah ga pitam tko je upravljao sa 15 vozila ako je bilo samo 6 specijalaca-možda na daljinsko upravljanje) upao u "kasarnu Korčula" i praktično oteo oružje a usputno oslobodio kasarnu iz ruku JNA.
Kao Hrvat-građanin RH reagiram na "duh članka" u kojem prevladava teza da je državni vrh prepustio Dubrovnik na milost i nemilost agresoru. Takovu duhu u prilog ide i nedavna HTV-emisija " Prkos je strujao gradom-Dubrovnik 10 godina poslije" u kojoj je gospodin Marinović bio akter.
Odgovor, istine radi, gospodinu Nojku Marinoviću, general-bojniku:
-13/14.09.1991.godine, iz brodogradilišta Greben-Vela Luka, radnici i poslovodstvo poduzeća oduzimaju brod JRM i sa diverzantima iz HRM-a prebačen u Omiš-prvi brod u satavu HRM-a.
-13.09.1991.godine ustoličeno Zapovjedništvo pričuvnog sastava ZNG-Korčula u Blatu, preoteto oružje od JNA iz potkopa Ražnjić i Privala te je mobilizirana i naoružana samostalna bojna ZNG-Korčula.
-17.09.1991. općina daje Garanciju časnicima, dočasnicima i vojnicima Vojne pošte 6636-Korčula a sukladno pozivu koji je uputila Vlada RH-prilog preslik br.1.
-21.09.1991.godine postojbe samostalne bojne ZNG-Korčula preuzimaju objekte garnizona Korčula, izuzev zapovjedno-upravne zgrade koja su preuzeli 25.09.1991.
-25.09.1991.godine potpisan Sporazum između Općine Korčula i garnizona JNA-Korčula o primopredaji garnizona, objekata, opreme, oruđa i oružja na raspolaganje i upravljanje općini Korčula-prilog preslik br.2.
U 12,00 sati, putem Radio Splita, kapetan fregate JRM Cvetković iz Lastova postavio ultimatum da do 16,00 sati se sve vrati na prijašnje stanje ili će Korčula biti sravnjena sa zemljom.
Od tog datuma JNA je formalno-pravno, a ne samo politički, neprijateljska vojska na općini Korčula. Imamo mobilizirana 594 vojnika i 60 pričuvnih policajaca na 19 600 stanovnika općine. Sve troškove snosi sama općina Korčula. Prestoji nam osposobljavanje oštećenog topništva. Otvoreno pitam: Koliko je u tada Dubrovnik imao službeno mobiliziranih vojnika i policajaca? Da li je netko branio civilnoj i vojnoj vlasti Dubrovnika da postupi na isti način? Napominjem usputno: tek nakon pomorske bitke u Korčulanskom kanalu 16.11.1991.godine, kad smo porazili JRM i onesposobili i uništili pet brodova i prekinuli pomorsku blokadu srednjo-Dalmatinskog akvatorija, ministar obrane RH Gojko Šušak je priznao potrebu izvršene mobilizacije i refundirao sredstva općini Korčula. Gospodine Nojko Marinoviću, Vi ste tada još uvijek komandant u Trebinju, pukovnik JNA.
-26.09.1991. u jutarnjim satima podignut stijeg RH u vojarnama diljem Korčule
-27.09.1991. iskrcavaju se vojnici JRM na Privalu, otok je okružen sa tridesetak brodova JRM, pozivamo promatrače EU ("sladoledare" ) iz Dubrovnika da se uvjere da naše vojne objekte napada JRM ( dostavljamo im potpisani sporazum iz kojeg se vidi da je općina Korčula vlasnik objekata ) ali oni tek dolaze 29.09.'91. da bi mogli sa žaljenjem konstatirati činjenice. Pošto posjedujemo samo lako naoružanje, jer su topovi onesposobljeni, ne možemo se suprostaviti tolikoj armadi. Pozivamo u pomoć HRM ali objektivno nitko nam ne može pomoći. Tada je JRM sa Privale odnjela oko 800 podvodnih mina tipa SAG-1 i SAG-2, te oštetila vozni park Privale te objekte na Privali.
-07.10.1991. JRZ izveo avio raketiranje radio-centra Sv.Staž iznad Žrnova te brdo Vrbovica iznad Vele Luke.
-16.11.1991. samostalna bojna ZNG-Korčula napala je brodove JRM. Zauvijek smo otjerali JRM iz srednjo-Dalmatinskog akvatorija.
U vojarnu Korčula niste došli 26.09.'91 kako navodite u članku nego 30.09.1991.godine - tijekom noći - u dogovoru sa zapovjednikom postojbe samostalne bojne ZNG-Korčula, gosp.Zdravkom Žuvelom, a on je od predsjednika SO Korčula Tonči Gavranića - mene osobno - dobio ovlaštenje da se Dubrovniku, a ne Vama osobno, daje potrebna vojna sredstva i oprema. O tome može najbolje posvjedočiti revers sa datumom 30.09.'91 i Vašim imenom-prilog preslika br.3.
Dalje, laž je da ste upali sa specijalcima jer da je tako pokušano danas ne biste bili među živima. Osim, ako to nije Vaša poetska sloboda izražavanja i ako specijalcima ne nazivate "osobnu zaštitu" sa kojom ste došli na Korčulu.
Dalje, laž su navedena vozila, i to ni manje ni više nego 15 komada. Istina je da ste u vojarni Korčula dobili 5 kamiona napunjenih oružjem i streljivom koje ste Vi tražili i odabrali. Odabrano oružje je trajektom Mediteranske plovidbe Korčula – među tim oružjem je bili su tri ZIS-a 76mm i jedan minobacač 120mm – uredno prebačeno prema Dubrovniku.
Dalje, laž su helikopteri koji su doletjeli? Stvarno, dolijetanje helikoptera daje dramatičnost priči ali žalosno je što je to "izmišljena a ne stvarna priča".
Želio bih komentirati rečenicu: "Bio sam spreman darovati dušu Bogu a život Hrvatskoj". Pošto Vas rezervisti sa Korčule dobro poznaju još iz vremena "provođenja rezervi JNA" ali i iz vrijemena aktivne vojne službe, jedan od onih koji su Vas dočekali u vojarni-Korčula 30.09.'91. i koji je u ime Rez.ZNG-Korčula potpisao revers o datom oružju ( vidi prilog preslika br.3 ) imao je osobno sa Vama problema zbog blagdanskog jela za Božić 1972.godine, za vrijeme služenja vojnog roka na Pećinama u Šibeniku '72.godine.
Do 05.10.1991., kad je okupirano Slano, općina Korčula je u više navrata upućivala oružje za Dubrovnik, sa uredno potpisanim reversima da je oružje preuzeto jer smo imali organiziranu i civilnu i vojnu vlast. Tako je jednom prilikom došao i kasnije ubijeni, blagopokojni Sekretar obrane Dubrovnika gosp.Miljenko Bratoš ( 20.09.1991.godine ) te je u Korčuli, od pričuvnog sastava ZNG-Korčula dobio oružje. Revers o preuzetom oružju, sa datumom 20.09.1991. osobno je potpisao ( vidi prilog preslik br.4 ).
Nabrajam
najočitije primjere pomoći usmjerene Dubrovniku:
- Policijskoj Upravi Dubrovnik je u Inkobrodu
Korčula predan oklopnjak MAJSAN, što je izrađen u Inkobrodu. Primopredaja je
izvršena 27.08.1991.godine. Osobno je došao načelnik Policijske uprave Đuro
Korda.
- Imenovanjem dr.Jure Burića povjerenikom za južnu Hrvatsku i njegovim dolaskom u općinu Korčula, dato je 200 cijevi za obranu Dubrovnika.
- Vojna oprema za 30-tak dubrovačkih studenata po zamolbi gosp. Hrvoja Kačića.
-02/03.10.1991.godine
grupa od 35 aktivnih i pričuvnih policajaca, pod zapovjedništvom Stanka Šutala-zamjenika
zapovjednika PS Korčula, otišla u Dubrovnik i odatle upućena u područje
Gruda. Oni su otišli ili slobodnom voljom ili pod prisilom od strane načelnika
PU Đure Korde ( vidi prilog preslik br.5 ).
Rezultat
: ostavljeni na Grudama sa lakim naoružanjem i streljivom donesenim sa sobom,
bez hrane i bilo kojeg suporta, na njima potpuno nepoznatom terenu. Kad su se
vratili u Dubrovnik Vama su se javili u vili "Palme". Koliko ste bili
svjesni u neozbiljnost takve Vaše akcije ( te da ste ih poslali da budu
topovska hrana ) najbolje govori podatak da na Vašu zapovijed da mogu ostaviti
oružje i vratiti se na Korčulu, nitko nije poslušao zapovijed i ostavio oružje,
nitko nije sankcioniran što je odbio Vašu zapovijed a bilanca te akcije je
slijedeća:
1.
Petorica aktivnih i pričuvnih policajaca su zarobljena i odvedena na mučenja
u četničke kazamate u Trebinju, Bileći i ostala mučilišta hrvatskih
bojovnika.
2.
Jedan pričuvni policajac teško ranjen, prebačen u trebinjsku bolnicu a
odatle u VMA-Beograd. 27.11.'91 zajedno sa Kikašem razmjenjen za Aksentijevića.
3.
Pričuvni policajac Želimir Žanetić nestao, vodio se kao nestali te po
oslobađanju Slanog na dubrovačkoj patologiji identificirano je tijelo iz vreće
u crkvici u Slanom kao Želimir Žanetić.
4.
Ministar unutarnjih poslova umirovio Stanka Šutala-zamjenika
zapovjednika PS Korčula, zbog nezakonitog postupanja. Postrekači te akcije iz
Dubrovnika nisu sankcionirani ( vidi prilog preslike br. 6, 7 i 8 ).
Ta
zapovjed nije izdata zapovjedniku PS Korčula gosp. Mladenu Gojunu ( inače
Dubrovčaninu ) nego zamjeniku zapovjednika te zapovjednik nije smio biti
upoznat. I to ide u prilog tvrdnji o neorganiziranom djelovanju PU Dubrovačke,
sa načelnikom Đurom Kordom na čelu. Tome u prilog navodim da je nedugo potom
ministar unutarnjh poslova smijenio Đuru Kordu i imenovao Josipa Kukuljana, iz
Rijeke, za načelnika policije, koji je uspio zavesti reda u Policijsku
upravu-Dubrovnik ( vidi prilog preslike br. 9, 10,11, 14
i 15 ).
Komentirao
bih isticanje razumjevanja zapovjednika Ante Marinova, koji Vam je odobrio da se
vratite u Dubrovnik tj. nije striktno primjenio zapovijed iz Zagreba da budete u
zapovjednom mjestu Metković . Ante Marinov je oficir koji je do sredine
kolovoza '91.godine bio na čelu nelojalne Teritorijalne obrane operativne zone
Split, koji je na zahtjev Štaba TO-Korčula i predsjednika općine Korčula
odbio izdati "formalnu zapovijed" o vraćanju oružja općinskoj
Teritorijalnoj obrani, koja je dokazala lojalnost vrhovnom zapovjedniku oružanih
snaga republike Hrvatske, predsjedniku Republike ( vidi prilog preslike br.12 točka
4. i preslike br.13 točka 1a ). On je oficir, koji je dopustio da se u lipnju
1991.godine u Štabu TO operativne zone Split zapovjedniku TO općine Korčula
Marku Mujanu postavi pitanje je li spreman sa posebnom jedinicom TO izvesti
napad na zgradu sjedišta OO HDZ-Korčula????
A
sada neke činjenice vezano za "duh članka" da je državni vrh
prepustio Dubrovnik agresoru tj. da Zagreb nije adekvatno brinuo i pomogao
Dubrovniku. Iznjet ću jedan segment od razgovora sa predsjednikom Tuđmanom a
vezano za temu - Dubrovnik ( napomena: zbog neslaganja sa politikom HDZ-a i
presjednika Tuđmana, 30.04.1994.godine ispisao sam se HDZ-a ). Dakle, ovim
ne branim tadašnju HDZ-ovsku vlast i predsjednika Tuđmana nego branim istinu.
06.10.1991-nedjelja-9,00
sati. Predsjednik SO Korčula Tonči Gavranić u Osnovnoj školi Čara razgovara
sa obiteljima trojice policajaca, koji su otišli prema Dubrovniku, jer ni
obitelji ne znaju gdje se oni nalaze. Tijekom razgovora, negdje između 9,30 i
10,30 sati stigao je poziv Centra za obavještavanje da se predsjednik Gavranić
javi u Centar jer je putem Centra zvao predsjednik Tuđman. Predsjednik SO Korčula Tonči Gavranić ih moli da jave da
će za pola sata biti u Korčuli i neka Centru ostave broj telefona da se može
javiti predsjedniku Tuđmanu.
06.10.1991-nedjelja-11,30
sati. U uredu predsjednika SO Korčula, putem Centra za obavještavanje,
uspostavljena je telefonska linija sa predsjednikom Tuđmanom. Tijek razgovora
slijedi:
predsjednik
Tuđman-uobičajeni konvencionalni dio razgovora ( pozdrav, pitanje kako ste i
slično )-: " Ovdje sa mnom je premijer Gregurić i razmatramo mogućnosti
kako bi pomogli obrani Dubrovnika. Imamo obavjesti iz Dubrovnika da im općina
Korčula ne hoće pružiti pomoć, pa radi toga zovem. Dubrovnik traži da im se
dostavi ~1500 cijevi, sa Korčule, od 3000 koliko ih imate. Znate da je obrana
Dubrovnika izuzetno važno pitanje a pogotovo što uskoro idemo u Brisel i ako
ne budemo mogli obraniti Dubrovnik kako možemo očekivati međunarodno
priznanje Hrvatske, tijekom budućih pregovora? Molim, odnosno zahtjevam, da im
pomognete u svakom pogledu.
predsjednik
SO Kočula Gavranić-uobičajeni konvencionalni dio razgovora ( pozdrav, pitanje
kako ste i slično )-: " Predsjedniče, od ministra obrane Luke Bebića
dobio sam zapovjed da od ~3000 cijevi, koliko mi na Korčuli od preotimanja od
JNA-13.09.1991.godine -navodno imamo, polovinu odnosno 1500 cijevi uputimo
Dubrovniku. Ti podaci su netočni podaci, mi smo dosad Dubrovniku uputili i
vojnu i civilnu, reverse istih ću Vam putem Centra za obavještavanje uputiti.
Inače, predsjedniče, odgovorni ljudi iz Dubrovnika, da bi pokrili sebe, optužuju
druge, ovaj put Korčulane. Pitajte ih koliko su napravili, kao naprimjer od
onoga što ste im u kolovozu na skupštini grada Dubrovnika sugerirali? Ti isti
sada optužuju druge, ni civilni ni vojni život u Dubrovniku ne funkcionira te
oni za to optužuju druge umjesto da se organiziraju i ozbiljno rade poslove za
koje su zaduženi.
predsjednik
Tuđman- " Molim Vas, još jednom učinite sve da pomognete Dubrovniku. I
mi ćemo se angažirati i uputiti im pomoć ali i Vi u susjedstvu napravite sve
što možete. Što Vi smatrate potrebnim da se napravi u Dubrovniku?
predsjednik
SO Kočula Gavranić- " Predsjedniče, mi ćemo nastaviti pomagati
Dubrovniku u opremi i materijalnim sredstvima, angažirali smo ljudstvo na Pelješcu
i još ćemo se više angažirati na Pelješcu, koji pripada općini Dubrovnik,
ali nek se i u Dubrovniku provede mobilizacija jer smo mi na općini Korčula
napravili mobilizaciju i uključili 5% ukupnog stanovništva. Tako može i treba
Dubrovnik.
Što
se tiče pitanja " Što smatram potrebnim da se napravi u
Dubrovniku?", iako sam dijabetičar, nisam bio u vojsci, civil sam po
vokaciji, smatram da u Dubrovniku treba uvesti vojnu upravu u upravljanju
gradom.
Ja
ću Vam odmah po završetku razgovora uputiti dokaze o pomoći Dubrovniku, ali
samo još jedan podatak: općini Dubrovnik odnosno bolnici smo poslali 10 boca
tehničkog plina-kisika i sada nam ne vraćaju prazne boce a mi drugih nemamo i
ne možemo ponovo poslat novu pošiljku.
Nakon
još par konvencionalnih rečenica, razgovor je završen.
Kao
dokaz ovom razgovoru mogu reći da je taj dan, 06.10.1991. održan zajednički
sastanak Predsjedništva i Izvršnog vijeća SO Korčula na kojem su bili i
saborski zastupnici sa područja općine Korčula te je pod točkom Ad.2. stavak
1. o tom zahtjevu predsjednika RH i predsjednika Vlade RH donesen Zaključak
koji se nalazi u prilogu preslika br. 11, točka Ad.2. stavak 1. kojeg u prilogu
šaljem.
Očito
je predsjednik Tuđman i Vlada RH želio da svi, i mi u susjedstvu i Zagreb,
pomognu opkoljenom Dubrovniku.
Slijedeće
činjenice mogu potvrditi zauzetost Vlade i predsjednika, kao i općine Korčula,
za pomoć Dubrovniku:
U
prilogu ovom pismu dostavljam šestnaest relevantnih dokumenata-dokaza za gore
navedene činjenice. Od Vas, general-bojniče Nojko Marinoviću tražim samo
jedan dokaz koji bi, ne dokazao nego bio indikacija da ono što ste izjavili u
GLOBUS-u nije notorna laž.
Na
kraju, pošto sam inzulin-ovisan
dijabetičar već 20 godina, razumijem Vaše zdrastvene tegobe i iskreno želim
da ih imate što manje. Želio sam da, ovo pismo-reagiranje, bude sa što manje
osobnih konotacija pa ako su mi se dogodile primite unaprijed moju ispriku. Ali,
Nojko Marinoviću, Vi ste već u više navrata, kao i ovaj put u GLOBUS-u,
iznjeli neistine na račun općine Korčula i Korčulana općenito. Dubrovčani
će se sjetiti humanitarne pomoći u najtežim momentima koju su pružali Korčulani.
Osobno su mi u više navrata iskazivali zahvalnost.
Ovo
pismo-reagiranje, sa prilogom-preslika dokumenata, dostavljam i Vama osobno.
Volio bih , ako Vam zdrastvena situacija dopušta, da pročitate i date svoj
komentar. Posebito na revers o datom oružju, sa datumom 30.09.'91. i Vašim
imenom na tom reversu. Ujedno iskazujem najbolje želje da Vas zdravlje posluži.
Molim
uredništvo GLOBUS-a da, istine radi, na adekvatan način učini dostupnim čitateljima
ovo pismo-reagiranje.
Sa
poštovanjem,
Predsjednik
SO Korčula 1990-1993.godine
dipl.ing.
Tonči Gavranić
P.S. Ovo pismo Vam šaljem
putem kopjuterskog faxa, te iz tog razloga nije potpisano. Iz istog razloga
nisam u mogućnosti poslati prilog-preslike br.1 do 16. Njih, zajedno sa pismom,
danas šaljem putem pošte.
Prilozi preslike br :
Tonči Gavranić
JMBG 2110959382309
5.Ulica br. 15/2
tel. (020)85 10 81 poslje 15,00 sati
GSM 0915147975
20271 Blato
Blato, 03. 10. 2001.godine
n/r gosp. Vedran Benić, autoru emisije
HTV-ove emisije " Prkos je strujao gradom-Dubrovnik 10 godina
poslije" prikazane na I-programu
u nedjelju 30.09.2001.godine u 21,40 sati
Predmet:
Reagiranje
ratnog predsjednika SO Korčula ' 90-'93.god. na neistine izrečene u
dokumentarcu u emisiji HTV-a: " Prkos je strujao gradom-Dubrovnik 10 godina
poslije"
Poštovani gospodine Beniću,
Sukladno
Zakonu o javnom informiranju, molim Vas da prema mogućnostima Dubrovačkog
studija HTV-a informirate gledatelje HTV-a na neistine koje su izrekli akteri
emisije. Ovo reagiranje uputit ću i informativnim dnevnim novinama da se istina
o Dubrovniku može čuti i o aktera koji su bili angažirani i voljni pomoći
Dubrovniku u obrani i grada i Hrvatske. Pogotovo zato jer takvi nisu u mogućnosti
imati prostor u medijima kao oni koji ga imaju najčešće za vlastitu pohvalu i
promociju. U najvećem broju slučaja, nezasluženo.
Autor javne reakcije, Tonči Gavranić je bio predsjednik SO Korčula u periodu 1990-1993.godine te ratni zapovjednik pričuvnog sastava ZNG-Korčula do pripojenja postrojbe u sastav HRM, 01.12.1991.godine.
Kao Hrvat-građanin RH reagiram na tezu da je državni vrh sa predsjednikom Tuđmanom prepustio na milost i nemilost agresoru a kao bivši presjednik SO Korčula reagiram na izjavu gosp. Nojka Marinovića da je sa specijalcima upao u "kasarnu Korčula" i praktično oteo oružje a usputno oteo kasarnu iz ruku JNA.
Odgovor gosp. Nojku Marinoviću:
-13.09.1991.godine pričuvni sastav ZNG-Korčula preoteo od JNA oružje iz potkopa Ražnjić i Privala te je mobilizirana i naoružana samostalna bojna ZNG-Korčula.
-16.09.1991.godine potpisan Sporazum između Općine Korčula i garnizona JNA-Korčula o prezimanju garnizona i oružja u vlasnost i upravljanje općine Korčula.
-21.09.1991.godine postojbe samostalne bojne ZNG-Korčula peuzimaju sve objekte garnizona Korčula.
Gosp.Nojko Marinoviću, prisjetite se gdje ste tada bili. Ako se ne sjećate ja ću Vam pomoći-u Trebinju, u sastavu JNA.
U vojarnu Korčula došli ste 30.09.1991.godine - tijekom noći - u dogovoru sa zapovjednikom postojbe samostalne bojne ZNG-Korčula, gosp.Zdravkom Žuvelom, on je od predsjednika SO Korčula Tonči Gavranića - mene osobno - dobio ovlaštenje da se Dubrovniku, a ne Vama osobno, daje potrebna vojna sredstva i oprema. Dakle, laž je da ste upali sa specijalcima jer da je tako pokušano danas ne biste bili među živima. Osim, ako to nije poetska sloboda izražavanja i ako specijalcima ne nazivate "osobnu zaštitu" sa kojom ste došli na Korčulu. Inače, mogli ste reći istinu te naglasiti da Vas rezervisti sa Korčule dobro poznaju još iz vremena "provođenja rezervi JNA".
Do 05.10.1991., kad je okupirano Slano, općina Korčula je u više navrata upućivala oružje za Dubrovnik, sa uredno potpisanim reversima da je oružje preuzeto. Tako je jednom prilikom došao general Nojko Marinović ( 30.09.1991.godine ) te je u vojarni Korčula - koju su od 21.09.1991. godine držale jedinice pričuvnog sastava ZNG-Kočula - birao oružje koje mu najviše treba. Odabrano oružje je trajektom Mediteranske plovidbe Korčula – među tim oružjem je bio i jedan ZIS 76mm – uredno prebačeno prema Dubrovniku. Revers o preuzetom oružju, sa datumom 30.09.1991. osobno je potpisao Nojko Marinović.
- Policijskoj Upravi Dubrovnik je u Inkobrodu
Korčula predan oklopnjak MAJSAN, što je izrađen u Inkobrodu. Primopredaja
je izvršena 27.08.1991.godine.
- Imenovanjem dr.Jure Burića povjerenikom za južnu Hrvatsku i njegovim dolaskom u općinu Korčula, dato je 200 cijevi za obranu Dubrovnika.
- Vojna oprema za 30-tak dubrovačkih studenata po zamolbi gosp. Hrvoja Kačića.
-02/03.10.1991.godine
grupa od 35 aktivnih i pričuvnih policajaca, pod zapovjedništvom Stanka Šutala-zamjenika
zapovjednika PS Korčula, otišla u Dubrovnik i odatle upućena u područje
Gruda.
A
sada činjenice vezano za tezu da je državni vrh sa predsjednikom Tuđmanom
prepustio Dubrovnik ( prema navodnom dogovoru ) agresoru tj. da Zagreb nije
adekvatno brinuo i pomogao Dubrovniku. Iznjet ću jedan od razgovora sa
predsjednikom Tuđmanom a vezano za temu - Dubrovnik ( napomena: zbog
neslaganja sa politikom HDZ-a i presjednika Tuđmana 30.04.1994.godine ispisao
sam se HDZ-a ). Dakle, ovim ne branim HDZ i predsjednika Tuđmana nego
branim istinu.
06.10.1991-nedjelja-9,00
sati. Predsjednik SO Korčula Tonči Gavranić u Osnovnoj školi Čara razgovara
sa obiteljima trojice policajaca, koji su otišli prema Dubrovniku, jer ni
obitelji ne znaju gdje se oni nalaze. Tijekom razgovora, negdje između 9,30 i
10,30 sati stigao je poziv Centra za obavještavanje da se predsjednik Gavranić
javi u Centar jer je putem Centra zvao predsjednik Tuđman. Predsjednik SO Korčula Tonči Gavranić ih moli da jave da
će za pola sata biti u Korčuli i neka Centru ostave broj telefona da se može
javiti predsjedniku Tuđmanu.
06.10.1991-nedjelja-11,00
sati. U uredu predsjednika SO Korčula, putem Centra za obavještavanje,
uspostavljena je telefonska linija sa predsjednikom Tuđmanom. Tijek razgovora
slijedi:
predsjednik
Tuđman-uobičajeni konvencionalni dio razgovora ( pozdrav, pitanje kako ste i
slično )-: " Ovdje sa mnom je premijer Gregurić i razmatramo mogućnosti
kako bi pomogli obrani Dubrovnika. Imamo obavjesti iz Dubrovnika da im općina
Korčula ne hoće pružiti pomoć, pa radi toga zovem. Dubrovnik traži da im se
dostavi ~1500 cijevi, sa Korčule, od 3000 koliko ih imate. Znate da je obrana
Dubrovnika izuzetno važno pitanje a pogotovo što uskoro idemo u Brisel i ako
ne budemo mogli obraniti Dubrovnik kako možemo očekivati međunarodno
priznanje Hrvatske, tijekom budućih pregovora u Briselu? Molim, odnosno
zahtjevam, da im pomognete u svakom pogledu.
predsjednik
SO Kočula Gavranić-uobičajeni konvencionalni dio razgovora ( pozdrav, pitanje
kako ste i slično )-: " Predsjedniče, od ministra obrane Luke Bebića
dobio sam zapovjed da od ~3000 cijevi, koliko mi na Korčuli od preotimanja od
JNA-13.09.1991.godine -navodno imamo, polovinu odnosno 1500 cijevi uputimo
Dubrovniku. Ti podaci su netočni podaci, mi smo dosad Dubrovniku uputili i
vojnu i civilnu, reverse istih ću Vam putem Centra za obavještavanje uputiti.
Inače, predsjedniče, odgovorni ljudi iz Dubrovnika, da bi pokrili sebe, optužuju
druge, ovaj put Korčulane. Pitajte ih koliko su napravili, kao naprimjer od
onoga što ste im u kolovozu na skupštini grada Dubrovnika sugerirali? Ti isti
sada optužuju druge, ni civilni ni vojni život u Dubrovniku ne funkcionira te
oni za to optužuju druge umjesto da se organiziraju i ozbiljno rade poslove za
koje su zaduženi.
predsjednik
Tuđman- " Molim Vas, još jednom učinite sve da pomognete Dubrovniku. I
mi ćemo se angažirati i uputiti im pomoć ali i Vi u susjedstvu napravite sve
što možete. Što Vi smatrate potrebnim da se napravi u Dubrovniku?
predsjednik
SO Kočula Gavranić- " Predsjedniče, mi ćemo nastaviti pomagati
Dubrovniku u opremi i materijalnim sredstvima, angažirali smo ljudstvo na Pelješcu
i još ćemo se više angažirati na Pelješcu, koji pripada općini Dubrovnik,
ali nek se i u Dubrovniku provede mobilizacija jer smo mi na općini Korčula
napravili mobilizaciju i uključili 5% ukupnog stanovništva. Tako može i treba
Dubrovnik.
Što
se tiče pitanja " Što smatram potrebnim da se napravi u
Dubrovniku?", iako sam dijabetičar, nisam bio u vojsci, civil sam po
vokaciji, smatram da u Dubrovniku treba uvesti vojnu upravu u upravljanju
gradom.
Ja
ću Vam odmah po završetku razgovora uputiti dokaze o pomoći Dubrovniku, ali
samo još jedan podatak: općini Dubrovnik odnosno bolnici smo poslali 10 boca
tehničkog plina-kisika i sada nam ne vraćaju prazne boce a mi drugih nemamo i
ne možemo ponovo poslat novu pošiljku.
Nakon
još par konvencionalnih rečenica, razgovor je završen.
Očito
je predsjednik Tuđman i Vlada RH želio da svi, i mi u susjedstvu i Zagreb,
pomognu opkoljenom Dubrovniku.
Slijedeće
činjenice mogu potvrditi zauzetost Vlade i predsjednika, kao i općine Korčula,
za pomoć Dubrovniku:
2.) 24.10.1991.godine u Omišu održan sastanak
potpredsjednika Vlade dr.Mate Granića sa predsjednicima dalmatinskih općina sa
glavnom temom: Koliko koja općina u Dalmaciji može uputiti pomoći Dubrovniku.
Uključen i zapovjednik HRM admiral Sveto Letica i zapovjednik vojnog područja
Mate Viduka.
3.)Vlada RH upućuje u Dubrovnik trojicu ministara, Davorina Rudolfa, Ivicu Cifrića i Petra Kristu, da pomognu funkcioniranju vlasti u Dubrovniku te da neposredno kontaktiraju Zagreb.
4.) Imenovanje dr.Jure Burića povjerenikom za južnu Hrvatsku i njegov obilazak općine Korčula kojom prilikom je dobio 200 cijevi.
5.) Dva konvoja brodova "LIBERTAS", prvi početkom studenog na kojem su bili formalni predsjednik SFR Jugoslavije Stipe Mesić, današnji predsjednik, premijer Gregurić i još puno visokih dužnosnika vlasti iz Zagreba.
6.)
Oprema za 30-tak dubrovačkih studenata po zamolbi Hrvoja Kačića.
Predsjednik
SO Korčula 1990-1993.godine
dipl.ing.
Tonči Gavranić
Dostavljeno:
1.
HTV-Dubrovnik, gosp.Vedran Benić
2.
"HINA"-Zagreb
3.
"SLOBODNA DALMACIJA"-Split
4.
"Jutarnji list"-Zagreb
5.
"Dubrovački vjesnik"-Dubrovnik
6.
"Radio-Dubrovnik"-Dubrovnik
Najbolja vidljivost u rezoluciji 800x600 sa MS-Internet Eplorer 5.0 encoding/charset windows-1250 (ISO). |