S evanđeljem i križem obilazio je gradove i sela Italije i južne
Francuske, te svakud činio čudesa i obraćenja. Čudesa sv. Ante bila su
silna, divna i očevidna, te je radi njih zaslužio naslov "čudotvorca". Od
ostalih službi bio je gvardijanom u Pulu, a 1226. god. kada je umro sv.
Franjo, postaje provincijalom bolonjske provincije u sjevernoj Italiji.
Povjerene krajeve je revno obilazio i u njima žarko propovjedao. U poslu
reda je morao k papi, Grguru IX. Papa mu se obradovao jer je bio čuo za
njegovu svetost, učenost i neumorni rad za slavu Božju i spas duša, a
pogotovo za njegov propovjednički dar. Kada je poslušao njegovu propovjed
papa je sv. Antu nazvao "škrinjom zavjetnom". 1230. god. sv. Ante se vraća
u svoj omiljeni grad Padovu. Iduće godine drži zadnje korizmene propovjedi
u svom životu. Na propovjedima je znalo biti do 30 tisuća ljudi. Oko
Uskrsa te godine pada na samrtnu postelju, i iza toga preseli se u blaženu
vječnost 13.06.1231. u dobi od 36 godina. Već iduće godine Ante biva
proglašen svecem. |