Godine 1733. Chester Moore Hall je konstruirao prvi akromatski teleskop. Takav teleskop ima objektiv izrađen od dvije zalijepljene leće. Svaka od tih leća je od drugačijeg tipa stakla koje imaju drugačije indekse refrakcije. Time je postignuto da crvena i plava boja padaju u isti fokus. Akromat je u stanju zbog toga značajno umanjiti kromatsku aberaciju i ponuditi kvalitetnu sliku na niskim i umjerenim povećanjima.

U 20. stoljeću su se pojavili i objektivi apokromati koji su konstruirani od tri leće. Apokromat je u stanju dovesti crvenu, plavu i zelenu u fokus. Danas su to teleskopi koji daju najkvalitetniju sliku za svoj promjer i veoma ih cijene astronomi koji koriste visoka povećanja promatranja (za promatranje planeta i dvostrukih zvijezda).

Cijena akromata je oko dva puta veća od cijene reflektora istog promjera, a cijena apokromata je pet pa i više puta veća od cijene akromata istog promjera.

Reflektore je teško svrstati u jednu grupu. Od njihova izuma pojavili su se mnogi konstrukcijska riješenja. Među amaterima se najćešće sreće klasičan Newtonian i mnogo rjeđe Cassegrain. Cassegrain se može naći najčešće na zvjezdarnicama.

Cassegrain koristi parabolično primarno zrcalo s rupom u sredini i hiperbolično sekundarno. Svjetlost se odbija od primarnog zrcala prema sekundarnom zrcalu koje reflektira svjetlo krzo rupu u primarnom. Tako je moguće smjestiti fokuser iza primarnog teleskopa i uvijek imati okular u položaju ugodnom za promatranje. Prednosti Cassegraina nad običnim newtonom su ugodnije promatranje, dugi fokusi, veliki F-brojevi i malena koma. Mane su uska vidna polja i zakrivljenost slike.

Newtonian, posebno u Dobson izvedbi, je danas najpopularniji teleskop. Tehnologija izrade je mnogo napredovala i danas je moguće proizvoditi masovno vrlo dobra parabolična zrcala za smiješno male novce. Zrcala su jeftina jer je potrebno obrađivati samo jednu površinu (kod akromata treba 4 površine, a kod apokromata 6) i staklo ne mora biti optički savršeno. Mana newtona je što imaju središnju opstrukciju koja neznatno utječe na svjetlinu slike ali zato smanjuje kontrast. Manji kontrast je razlog što reflektori ne briljiraju na planetima. Kod newtona komociju korištenja smanjuje potreba za kolimacijom teleskopa, tj dovođenjem zrcala na istu optičku os radi dobivanja maksimalno oštre slike. Kod teleskopa s promjerom od 114 mm to je dovoljno izvesti jednom u dva mjeseca, kod 200 mm teleskopa barem jednom tjedno, a kod većih teleskopa prije svakog promatranja.

Već spomenuta Dobson izvedba je Newtoniana je lijek za astronome gladnih aperture. Jednostavna montaža od iverice ili drveta ne košta puno kao razne ekvatorijalne montaže. Prije je bio čest slučaj da na montažu ode više nego na optiku jer je loša montaža uzrokovala samo frustracije. Dobson montaža je stabilna jer nema nikakvih tronožaca, jednostavna za uporabu ali nema mogućnost praćenja nebeskih objekata. Ugradnjom elektromotora i to je moguće riješiti ali takva rješenja smanjuju jednostavnost uporabe i time čar promatranja.

Za astronoma amatera početnika s puno entuzijazma preporuča se 200 mm F6 Dobson. Njegova cijena je pristojna, dovoljno je kompaktan da ga jedna osoba prenese (20 kg težine) a zadovoljiti će potrebe promatrača na par godina. U dometu 200mm teleskopa koji promatra iz manjeg naselja poput sela je oko 600 različitih objekata.

Druga popularna vrsta medijala je Maksutov Cassegrain. Razlika između SC-a i Maksutova je u vrsti korektora. Maksutov koristi meniskus umjesto Schmidtova korektora. Maksutov također ima sferno primarno zrcalo i hiperbolično sekundarno zrcalo. Maksutov je odličan za promatranje planeta jer ne iziskuje kolimaciju, daje konstrastnu sliku i ima dug fokus. Velika mana Maksutova je cijena i sporo hlađenje.