Visual Astronomy

KARAKTERISTIKE TELESKOPA
  POČETNA STRANICA UVOD U ASTRONOMIJU  
         
Promjer objektiva je važan jer nam govori koliko “duboko“ možemo vidjeti. Veći objektiv skuplja više svjetlosti i omoguće da vidimo tamnije objekte. Koliko objektiv više svjetlosti skuplja možemo saznati ako promjer objektiva podijelimo s 7 i taj rezultat kvadriramo.
 
(D/7) ²=L
D=promjer objektiva
L=svjetlosna snaga
 

Primjer s 100mm objektivom: (100/7)=14.3²=204x

Znači, teleskop od 100 mm skuplja 204x više svjetla nego ljudsko oko. Ako znamo da razlika od jedne magnitude odgovora razlici u sjaju od 2.512 puta možemo izračunati koliki je dobitak svjetlosti u magnitudama.

2.5 x log(L)=LT

LT = teleskopski dobitak u magnitudama

Primjer s 100mm objektivom: 2.5 x log(204)=5.8

Ako znamo graničnu magnitudu onda možemo lako izračunati koliko tamne zvijezde možemo vidjeti.

LM+LT+0.7=TLM

LM = granična magnituda
LT = teleskopski dobitak u magnitudama
TLM = teleskopska granična magnituda
0.7 = korekcija

Primjer: 1.) ako je granična magnituda 5.0 (LM) i imamo 100 mm teleskop

5.0 + 5.8 + 0.7 = 11.5

2.) ako je granična magnituda 6.3 i imamo 100 mm teleskop

6.3 + 5.8 + 0.7 = 12.8
Razlika od jedne magnitude znači da možemo vidjeti 2.5 puta više. Ove formule su samo približe i mogu nam dati naznaku što će mo vidjeti. Konačna granična teleskopska magnituda ovisit će o povećanju, pozadinskom sjaju neba i stupnju akomodiranosti oka promatrača na mrak i psihofizičkom stanju.

U danoj tablici su primjeri TLM za neke teleskope.

promjer objektiva
LM 5.0
LM 6.0
LM 6.5
50mm
10.0
11.0
11.5
80mm
11.0
12.0
12.5
100mm
11.5
12.5
13.0
114mm
11.8
12.8
13.3
150mm
12.4
13.4
13.9
200mm
13.0
14.0
14.5
250mm
13.4
14.4
14.9
300mm
13.8
14.8
15.3

 
Uz promjer objektiva vezana ja i moć razlučivanja teleskopa. Što je veći objektiv to je moć razdvajanja teleskopa veća i finiji detalji su vidljivi. Koliko malen detalj možemo vidjeti govori nam formula:

138/D=A

D = promjer objektiva teleskopa u mm
A = rezolucija (u lučnim sekundama)
 
Naš 100 mm teleskop prema ovoj formuli može razlučiti detalj velike 1.38“. Veći, 200 mm teleskop može razlučiti 0.69“, a 300 mm teleskop 0.46“. U praksi, rezoluciju bolju od 1 lučne sekunde će te rijetko postizati, a rezolucije manje od 0.8“ gotovo nikada. Na moć razlučivanja veliki utjecaj ima atmosfera koja zbog nehomogenosti uzrokuje refrakciju zrake svjetlosti dok prolazi kroz nju i tako mute sliku. Što je taj put duži to će slika biti lošija. Zato ne treba očekivati puno prilikom promatranja planeta na velikim povećanjima u slučaju da se nalazi manje od 30° nad horizontom.
Turbulencije zraka koje mute sliku uzrokuje i sam teleskop pa ga je zato uvijek potrebno ohladiti. Kod teleskopa od 100 mm, vrijeme hlađenja je 15 min, kod 200 mm oko pola sata, a kod 300 mm teleskopa oko sat vremena. Ova vremena se mogu znatno produžiti ako temperatura zraka naglo pada.
 
Povećanje teleskopa možemo saznati ako znamo duljinu fokusa objektiva i okulara koji koristimo. Formula za izračunavanje povećanja je jednostavna:

F/f=M

F = duljina fokusa objektiva
f = duljina fokusa okulara
m = povećanje
 

Primjer: ako naš 100 mm teleskop ima fokus od 1000 mm i koristimo okular od 15 mm

1000/15=67

Znači naš teleskop radi na povećanju od 67 puta.
 

S povećanjem ne valja pretjerivati. Sjetimo se da primarna svrha teleskopa nije povećanje slike nego skupljanje svijetla. Maksimalno povećanje za neki teleskop je neograničeno, ono ovisi o okularima, ali postoji pravilo da povećanje ne bi smjelo biti veće od dvostrukog promjera objektiva u milimetrima. To znači da će 100 mm teleskop slabo podnositi povećanja iznad 200 puta. Optimalno povećanje za teleskop je oko 3/4 promjera teleskopa u milimetrima. Optimum teleskopa od 100 mm je oko 75x do 100x. U većini slučajeva naše maksimalno (rjeđe i optimalno) povećanje će ograničiti turbulencije atmosfere na nekih 180x do 250x, bez obzira na promjer teleskopa. U vjetrovitim noćima slika će i na povećanju od 100x izgledati loše. Povećanje se zato prilagođava uvjetima promatranja.

F broj je odnos promjera teleskopa i duljine fokusa. Što je taj broj manji to su izraženije nesavršenosti pri izradi objektiva. Zato se za promatranje planeta preporučaju teleskopi s F brojem iznad 8 (F8). Na takvom teleskopu slika će biti oštra, kvalitetna ali će vidno polje biti usko. Kod reflektora, F8 teleskop će trebati rjeđe i manje precizno kolimirati da bi stvarao dobru sliku. Nasuprot tome, za široka vidna polja koja vole promatrači objekata dubokog svemira poželjni su teleskopi s F brojem manjim od 6. Trenutno je donja granica F broja kod takvih teleskopa oko F4. Zrcala s malim F brojem je teže napraviti i zahtijevaju čestu i vrhunsku kolimaciju da bi davali kvalitetnu sliku. Teleskopi između F6 i F8 se smatraju univerzalnim teleskopima jer dobro služe za promatranje planeta, a opet imaju dovoljno široko polje za promatranje dubokog svemira.

 

  POČETNA STRANICA UVOD U ASTRONOMIJU